www.nasciturus.com
Autor: sijft, GP opći dio, 56 str, objava: rujan 2008
Pojam gra
đ
ansko pravo
Gra
đ
ansko pravo
u objektivnom smislu je grana privatnog prava koja kao skup pravnih pravila uređuje odnose
pravnih subjekata povodom činidaba, stvari, imovine i njihovih osobnih neimovinskih dobara.
Naziv gra
đ
ansko pravo
Naziv građansko pravo potječe iz rimskog prava kao prijevod latinskog IUS CIVILE. Ius civile je bio naziv za ukupni
pravni poredak koji je važio u rimskoj državi i tim se pravom mogao služiti isključivo rimski građanin. Strancima je to
pravo bilo nedostupno, ali su se za potrebe saobraćaja sa strancima stvorila u rimskom pravu nova pravila koja su rimski
pravnici nazvali
IUS GENTIUM
! To je pravo bilo oslobođeno strogog formalizma pa su se njime rimski građani služili i u
međusobnim odnosima.
Car Karakala je svojom poznatom konstitucijom
Antoniana iz 212.g.n.e
podijelio rimsko građanstvo svim slobodnim
podanicima rimske države pa su onda instituti ius gentium postali sastavnim dijelom ius civile. Nakon toga se ius gentium
počeo sadržajno kretati prema prirodnom pravu.
Postoji i naziv
privatno pravo
koje je povezano s podjelom cjelokupnog prava na javno i privatno prema Ulpijanu, pa bi
onda bilo javno pravo ono koje se odnosi na položaj države, a privatno ono koje se tiče koristi pojedinaca.
Ima još jedan naziv
– imovinsko pravo
. Građansko pravo pretežno uređuje odnose imovinskog pravnog sustava. No to je
preširoko, jer i neke druge grane imaju karakteristike imovinskog (porezno, industrijskog vlasništva), a preuzak je jer ne
obuhvaća neimovinske aspekte.
Na
č
ela gra
đ
anskog prava
NAČELA GRAĐANSKOG PRAVA:
Načelo stranačke dispozitivnosti
Načelo stranačke ravnopravnosti
Imovinska sankcija
Načelo prometnosti
NAČELO DISPOZITIVNOSTI:
Još se naziva načelo slobodne inicijative ili načelo autonomije.
Načelo dispozitivnosti u građanskom pravu znači da građanskopravni odnos nastaje, mijenja se I prestaje
ponajprije voljom pravnih subjekata
.
Ljudi stupaju u određene građanskopravne odnose u prvom redu da bi zadovoljili svoje materijalne potrebe.
Pri zasnivanju, promjeni ili prestanku građanskopravnog odnosa mora se uvažavati njihova volja.
Načelo izražava činjenicu da osoba slobodno raspolaže svojim osobnim neimovinskim dobrima.
Na području obveznog prava načelo dispozitivnosti izražava se kao SLOBODA ugovaranja koja podrazumijeva:
Slobodu svakog sudionika u prometu da se odluči hoće li ući u neki obvezni odnos ili ne
Slobodu izbora vrste ugovornog odnosa
Slobodu utvrđivanja sadržaja
Slobodu izbora oblika ugovornog odnosa
Sloboda utvrđivanja obveznih odnosa NIJE NEOGRANIČENA!!
1
Prema načelu ravnopravnosti subjekata u građanskom pravu položaj strana u odnosu je
koordiniran
i nema podređivanja jedne strane drugoj, tj.nema subordinacije.
Sankcija
je štetna posljedica koja treba pogoditi onoga koji se ne drži zapovijedi ili
zabrane izražene u pravnoj normi, a također je to štetna posljedica i za onoga koji ne
ispuni obvezu što ju je na sebe preuzeo stupajući u građanskopravni odnos.
Kada se govori o
prometnosti
prava kao jednom od načela
građanskog prava treba imati na
umu da se tu radi o prometu
subjektivnih građanskih prava.
Načelo stranačke dispozitivnosti
u građanskom pravu znači da građanskopravni
odnos nastaje, prestaje i mijenja se ponajprije voljom pravnih subjekata.
www.nasciturus.com
Čl. 2 ZOO kaže
:” Sudionici u prometu slobodno uređuju obvezne odnose, a ne mogu ih uređivati suprotno Ustavu
Republike Hrvatske, prisilnim propisima i moralu društva.“
Kao primjer ograničenja slobode u zasnivanju obveznih odnosa mogu nam poslužiti oni obvezni odnosi koji
nastaju mimo volje pravnog subjekta. Za te se odnose kaže da nastaju po sili zakona, odnosno na temelju
nekih činjenica za koje zakon veže postanak građanskopravnog odnosa I bez obzira na volju pravnog
subjekta. Takav je slučaj primjer odgovornosti za štetu.
pr.
razbijanjem tuđeg prozora nastaje odgovornost
za štetu bez obzira na to je li počinitelj imao ili nije imao namjeru zasnovati građanskopravni odnos odgovornosti za
štetu.
Ograničenja načela dispozitivnosti!
NA
Č
ELO STRANA
Č
KE RAVNOPRAVNOSTI:
Položaj stranaka u odnosu je
KOORDINIRAN
, a to znači da nema podređivanja jedne strane drugoj ili drugim riječima
nema subordinacije. Ovo načelo je usko povezano s načelom dispozitivnosti. Budući da građanskopravni odnos nastaje u
pravilu voljom njegovih sudionika, logično je da te volje budu međusobno ravnopravne. To načelo je utvrđeno u čl. 3 ZOO.
Čl. 3 ZOO kaže
:
“Sudionici u obveznom odnosu ravnopravni su!”
IMOVINSKA SANKCIJA:
Sankcija je štetna posljedica koja treba pogoditi onoga koji se
ne dr
ž
i
zapovijedi ili zabrane izražene u pravnoj normi.
Ona znači štetnu posljedicu koja stiže onoga koji ne ispuni obvezu što ju je na sebe preuzeo stupajući u građanskopravni
odnos. U građanskom pravu dolazi do priznanja isključivo imovinske sankcije za neispunjenje dužne obveze.
U početku su sankcije najprije bile osobne pa je dužnik koji nije platio dug postajao vjerovnikov rob! Kasnije je morao ići u
dužnički zatvor. Dok se danas recimo vjerovnik može namiriti jedino iz dužnikove imovine, a nema nikakve vlasti nad
osobom dužnika.
pr. imovinske sankcije:
Naručimo taksi da nas u 12 h da nas odveze na kolodvor jer moramo otputovati baš vlakom koji odlazi u 12:30. Vozač
taksija ili jako zakasni ili uopće ne dođe I mi ne stignemo na vlak. Prema tome taksist nije ispunio preuzetu obvezu. Mi ga
zbog toga ne možemo strpati u zatvor, ali možemo ga tužiti za naknadu štete ako smo pretrpjeli štetu njegovom krivnjom.
On će biti osuđen platiti određeni iznos novca, a ako nema novca zaplijenit će mu se njegove stvari I one će se sudski
prodati da bi se namirila naša tražbina.
Iz ovoga vidimo da je građanskopravna sankcija imovinska, a ne osobna I u ovom primjeru ona nije pogodila taksista nego
njegovu imovinu.
PROMETNOST PRAVA:
Pri prometnosti prava ima se na umu promet
SUBJEKTIVNIH
građanskih prava.
Subjektivno gra
đ
ansko pravo je ovlaštenje koje za sudionika
KONKRETNOG
gra
đ
anskog odnosa nastaje u
okviru tog odnosa ure
đ
enog gra
đ
anskim pravom u objektivnom smislu.
pr. pravni odnos kupoprodaje uređen je pravnim pravilima objektivnog građanskog prava. u konkretnom
kupoprodajnom odnosu kupac je ovlašten tražiti od prodavatelja izručenje stvari
. To njegovo ovlaštenje naziva se
SUBJEKTIVNO
pravo.
Kupac može dobrovoljnim sporazumom s nekom trećom osobom prenijeti to svoje pravo
na neku treću osobu.
A
je prodao aparat B-u, pa B
može svoje pravo da od A zatraži
aparat prenijeti na C!
Također ima subjektivnih prava koja su neprometna, npr.pravo osobne služnosti, strogo osobna prava kao što su pravo na
život, čast, ugled itd.
Prometnost subjektivnih prava posljedica je razmjene robe putem tržišta. Kolanje stvari u prometu se
odražava kao prijenos prava. Stoga ako netko preuzme obvezu da na drugog prenese neko pravo, pa to ipak
ne učini, može pravnim sredstvima biti na to prisiljen.
SUSTAV GRA
Đ
ANSKOG PRAVA
Sustav građanskog prava
je sinonim za cjelokupno privatno pravo.
2
Institucijski sustav
potječe iz rimskog prava.
Gaj u svojim institucijama kaže da se
cjelokupno pravo kojim se koristimo odnosi
na:
1
. Persone (osobe)
2
. Res (stvari)
3
. Actiones (tužbe)
www.nasciturus.com
Sličnost glede odnosa postoji posebno u imovinskim odnosima u braku I obitelji (bračna stečevina, posebna
imovina, uzdržavanje).
Metodološka sličnost temelji se na načelu dispozitivnosti I na načelu ravnopravnosti.
Razliku čine neprometnost obiteljskih subjektivnih prava I odsutnost imovinske sankcije u obiteljskom pravu.
GRA
Đ
ANSKO PRAVO – RADNO PRAVO:
Radno pravo bilo je sastavni dio građanskog prava.
U suvremenom radnom pravu prevladavaju norme imperativnog I zaštitnog karaktera, ali ima I onih koje su
imovinskopravne naravi, kao npr. propisi kojima se uređuje odgovornost za štetu koju učini radnik organizaciji u
kojoj radi ili trećima.
Također važno je to da zasnivanje radnog odnosa ima
ugovorni karakter
.
GRA
Đ
ANSKO PRAVO – UPRAVNO PRAVO:
Postoje znatne
razlike
između građanskog prava I upravnog prava.
Načela upravnog prava u suprotnosti su s načelima građanskog prava.
Umjesto ravnopravnosti I koordinacije među stranama u upravnom pravu vrijedi načelo subordinacije, zatim
umjesto načela prometnosti vrijedi načelo neprometnosti I delegacije nadležnosti, te umjesto imovinske vrijedi
pretežno osobna sankcija.
Također u upravnom pravu prevladavaju kogentne norme, dok u građanskom pravu dispozitivne.
Upravno pravo uređuje I neke imovinske odnose.
GRAĐANSKO PRAVO – MEĐUNARODNO PRIVATNO PRAVO:
Međunarodno privatno pravo uređuje posebnu vrstu imovinskih odnosa, a to su imovinski odnosi s
tzv.međunarodnim obilježjem.
Građansko pravo jedne države uređuje samo unutarnje imovinske odnose, tj.one koji se po svojim elementima
nalaze u granicama njegovog važenja.
S međunarodnim su obilježjem oni imovinski odnosi kod kojih pojedini elementi upućuju na mogućnost primjene
nekog stranog prava.
pr. ugovor o prodaji sklope domaći I strani državljanin na teritoriju neke treće države.
Budući da u tom slučaju dolaze u obzir građanska prava triju država postavlja se pitanje koje od njih će biti
primjenjeno, pa stoga taj zadatak rješava međunarodno privatno pravo pomoću
tzv. Kolizijskih pravila
.
Izvori gra
đ
anskog prava
Pravni izvori
su razli
č
iti oblici u kojima se javljaju pravna pravila.
IZVORE DJELIMO NA:
Unutarnji ili materijalnopravni izvori ili vrela prava –
govori se o njima ako se kod pravnih
izvora postavlja težište na onu materijalnu društvenu snagu koja daje
sadržaj pravnom pravilu, koja stvara to pravilo i prema tome je ne samo
uzrok postanka nego i temelj opstanka same pravne norme.
Vanjski ili formalnopravni izvori ili vrela prava –
govorimo o njima ako se kod pravnih
izvora postavlja težište na način na koji se određeni sadržaj pravno izražava,
dakle ako se težište postavlja na oblik u kojem se pojavljuju pravna pravila.
U ZNANOSTIMA O IZVORIMA POZNATA JE PODJELA NA DR
Ž
AVNE I DRUŠTVENE IZVORE PRAVA:
Za državni izvor prava karakteristično je da je formalni tvorac prava ustavom određeno zakonodavno tijelo.
Osnovni oblik u kojem se javlja pravno pravilo iz tog izvora je propis. Tu se naglašava da je zakonodavstvo
izvor prava i tu obvezujuću snagu norma crpi iz državne vlasti. Stvaratelj norme nije istodobno i njezin adresat,
norma je
heteronomna
!
Za društveni izvor prava ili za tzv.autonomno pravo karakteristični su samouređivanje mešusobnih odnosa i
akcija članova određenih asocijacija. Članovima društva i članovima užih i širih asocijacija u vlastitom je
interesu uređivanje međusobnih odnosa. Sve te različite odnose države često ne može uređivati pa su zbog toga
kod autonomnog prava u načelu oni koji stvaraju normu istodobno i njezini
adresati ,
stoga je norma
autonomna
.
Pravna praksa govori o izvorima u formalnopravnom smislu!!!
4
www.nasciturus.com
Izvori našeg građanskog prava su:
USTAV
Propisi
ZAKONI
Pravni običaji
PROPISI STARE JUGOSLAVIJE
Sudska praksa
RETROAKTIVNOST PROPISA
Pravna znanost
USTAV:
Odredbe Ustava za građansko pravo imaju prvorazredno značenje.
Ustavom se kao temeljnim I najvišim pravnim aktom jedne države uređuju osnove pravnog, političkog I
gospodarskog sustava jedne društvene zajednice.
Neke od važnih odredaba Ustava za građansko pravo su da jamči pravo vlasništva I pravo nasljeđivanja, zatim
određuje da
pravo vlasništva obvezuje njegove nositelje I korisnike na doprinošenje općem dobru
.
Ustavom se jamče poduzetnička I tržišna sloboda, a zabranjuje zlouporaba monopola.
Ustavne odredbe se razrađuju u odgovarajućim zakonima I čine temelj pojedinih građanskopravnih instituta.
ZAKON:
Zakon je akt donesen od strane zakonodavnog tijela na ustavom propisan način, a sadrži apstraktno opće pravno
pravilo.
Zakon je najuobičajeniji pravni izvor.
Svaki zakon je propis, ali svaki propis ne mora biti zakon.
Naše građansko pravo nije u cjelini uređeno novim zakonom, ono još nije kodificirano.
Pravila obveznog prava sadržana su u
ZOO 2005., pravila stvarnog prava u Zakonu o vlasništvu I drugim stvarnim
pravima
1996
., a pravila nasljednog prava u Zakonu o nasljeđivanju 2003.
PROPISI STARE JUGOSLAVIJE:
Između stare I nove Jugoslavije nije bilo unutarnjeg pravnog kontinuiteta.
Zakonom o nevažnosti pravnih propisa donesenih prije 6.4.1941. i za vrijeme neprijateljske okupacije
učinjen je
prekid pravnog kontinuiteta između stare I nove Jugoslavije.
Stara pravna pravila dolazila su u obzir samo u ovim slučajevima:
1.
Ako određena materija nije bila određena propisima SFRJ
2.
Ako takva pravila nisu bila u suprotnosti s Ustavom SFRJ I ustavima socijalističkih republika
3.
Ako takva pravna pravila nisu bila u suprotnosti s načelima socijalističkog pravnog poretka SFRJ
Zakonom o preuzimanju ZOO I Zakonom o osnovnim vlasničkopravnim odnosima iz 1991.g bila je dopuštena primjena
odredaba OGZ-a I drugih propisa koji su bili na snazi do 1941., ali glede točno određenih pravnih instituta I pod uvjetom
da su u suglasnosti I s Ustavom I s Zakonima RH.
Svako pravno pravilo ima dva osnovna elementa:
1.
SADRŽAJNI DIO
sadržaj niza konkretnih odnosa izražen pomoću pojmova
2.
NORMATIVNI DIO
zapovijed ili zabrana koja se odnosi na taj sadržaj
U staroj Jugoslaviji postojalo je šest pravnih područja:
1.
Hrvatska I Slavonija
austrijski OGZ 1811.
2.
Slovenija I Dalmacija
novelirani OGZ
3.
Srbija I Makedonija
Srpski građanski zakonik 1844.
4.
Bosna I Hercegovina
tursko (Mendžek) I običajno pravo
5.
Crna Gora
Opšti imovinski zakonik za Crnu Goru 1888.-1898.
6.
Vojvodina I Međimurje
sustav sudskih presuda
RETROAKTIVNOST PROPISA:
U svim modernim pravnim porecima postoji zabrana retroaktivnog djelovanja propisa.
Za suce je zabrana retroaktivnosti
APSOLUTNA
, a za zakonodavca
RELATIVNA
.
U pravnoj znanosti su stvorene dvije teorije koje pokušavaju objasniti zabranu povratnog djelovanja
propisa:
1.
TEORIJA STEČENIH PRAVA
prema kojoj propisi ne mogu djelovati unatrag ako bi time vrijeđali
stečena prava pravnih subjekata
5
www.nasciturus.com
Sudskom praksom
kao izvorom prava naziva se donošenje više suglasnih presuda od strane istog suda o
istom pravnom pitanju na temelju kojih se ustanovljuje op
ć
eobvezatna pravna norma.
Sudska praksa je
NEIZRAVAN
izvor prava!
Sudska praksa kod nas nema karakter presedana.
PRESEDAN
kao pravni izvor zna
č
i takvu sudsku odluku koja je podignuta na rang op
ć
eg pravila I proglašena
kao obrazac za rješavanje sli
č
nih slu
č
ajeva.
Kod nas odluka višeg suda djeluje na niži sud samo snagom svoje uvjerljivosti. Razumije se da je sudac koji je uvjeren da
je viši sud donio ispravnu presudu neće u konkretnom slučaju dosuditi drukčiju presudu. Sudska odluka djeluje kao izvor
prava za same stranke za koje je u konkretnom slučaju donesena.
PRAVNA ZNANOST:
Znanstvena djela u kojima se teorijski obrađuju pravni problemi imaju veliko značenje za razvoj pravne znanosti.
Izravno utječu na stručno I znanstveno uzdizanje pravničkog kadra, ali nemaju snagu izravnog pravnog izvora.
Pravna znanost je
NEIZRAVAN
izvor prava.
Djeluje na sud samo snagom svoje uvjerljivosti.
Gra
đ
anskopravni odnos
Građanskopravni odnos
je onaj društveni odnos koji je uređen pravnim pravilima građanskog prava.
FAKTIČNI MATERIJALNI DRUŠTVENI
Pravne činjenice dijele se na:
Vrste pravnih činjenica s obzirom na funkciju
Vrste pravnih činjenica s obzirom na postanak
PRAVNE
Č
INJENICE
su
č
injenice za koje pravo ve
ž
e postanak , promjenu ili prestanak pravnog
odnosa, a u vezi s tim postanak, prestanak ili promjenu subjektivnih prava.
PRIRODNI DOGAĐAJI
postaju pravnim činjenicama kad pravo za njih veže pravne učinke
(s obzirom na postanak)
pr. rođenje, smrt, protek vremena, pojava otoka u rijeci itd.
LJUDSKE RADNJE
manifestacije ljudske volje z akoje su vezani pravni učinci
DOPUŠTENE(pravne radnje) NEDOPUŠTENE(delikti)
VRSTE PRAVNIH ČINJENICA S OBZIROM NA FUNKCIJU:
Č
injeni
č
no stanje
je skup svih
č
injenica koje su potrebne za nastanak nekog gra
đ
anskopravnog odnosa.
Vrste pravnih činjenica s obzirom na funkciju:
Pretpostavka
Pravna osnova
presumptio iuris
Predmnijeva ili presumpcija
Fikcija
presumptio iuris et de iure
Pretpostavka
je pravna
č
injenica koja je doista kao
č
injenica realno nastala u stvarnosti, a potrebna je da bi nastao,
promijenio se ili prestao gra
đ
anskopravni odnos.
7
