Visoka poslovna škola strukovnih studija

Blace

Seminarski rad

Menadžersko i strateško odlučivanje

Grupno odlučivanje

Profesor

Student

dr Kristina Cvetković

Boris Đurđević 05/13 S-P

Jagodina, Maj, 2014

.

SADRŽAJ

1.UVOD....................................................................................................................................................3

2.Pojam odlučivanja..................................................................................................................................4

3.Vrste odluka...........................................................................................................................................5

3.1.Programirane i neprogramirane odluke.................................................................................5

3.2.Individualne i grupne odluke.................................................................................................6

3.3.Očekivane i neočekivane odluke...........................................................................................7

3.4.Reaktivne i proaktivne odluke...............................................................................................7

3.5.Sistematične i intuitivne odluke.............................................................................................8

4.Proces odlučivanja.................................................................................................................................9

5.Model racionalnog odlučivanja...........................................................................................................13

6.Odlučivanje u uslovima izvesnosti, neizvesnosti i rizika....................................................................14

7.Kreativnost i odlučivanje.....................................................................................................................15

7.1.Kreativne osobe.....................................................................................................................15

7.2.Kreativni proces....................................................................................................................15

7.3.Tehnike za stimulisanje kreativnosti.....................................................................................16

7.3.1.Brainstorming..................................................................................................16

7.3.2.Sinektika..........................................................................................................17

8.GRUPNO ODLUČIVANJE................................................................................................................18

8.1.Racionalni izbor pojedinca i grupe......................................................................................19

8.1.1. Odluka pojedinca.............................................................................................19

8.1.2.Odluka grupe....................................................................................................21

8.2.Etički uslovi grupnog odlučivanja........................................................................................22

8.3.Normativna teorija grupnog odlučivanja..............................................................................24

9.Individualno i grupno odlučivanje – primer.......................................................................................25

10. Vrste grupa u organizaciji.................................................................................................................29

11.Pozitivni i negativni aspekti grupnog odlučivanja.............................................................................32

12. Zaključak..........................................................................................................................................33

2

background image

2.Pojam odlučivanja

Odlučivanje   se   definiše   kao   odabir   jednog   smera   delovanja   između   više 
alternativa. Odlučivanje predstavlja srž planiranja.

Poslovno odlučivanje je veština, kao i svaka druga, koja se usavršava vremenom 
i   samim   iskustvom,   jer   svako   od   nas   svakodnevno   donosi   odluke,   i   to   na 
desetine njih. Za razliku od odluka u privatnom životu koje se donose uglavnom 
intuitivno i obuhvataju samo manji broj osoba, odluke u poslovnom životu ne 
mogu se oslanjati samo na intuiciju, jer zavisno od nivoa na kojoj se odluke 
donose, obuhvataju manji ili veći broj ljudi. Ukoliko ste predsednik države ili 
premijer,   o   vašim   odlukama   zavisiće   sudbina   možda   i   svih   građana   jedne 
zemlje.

Poslovno odlučivanje zahteva više sistematičnosti nego odlučivanje u privatnom 
životu zato što ono obuhvata veći broj ljudi, odnosno članova same organizacije. 
Šta je nivo odlučivanja viši, to je i samo odlučivanje važnije jer se tiče većeg 
broja   članova   organizacije,   pa   pogrešna   odluka   može   imati   katastrofalne 
posledice za oganizaciju kao celinu.

Potreba   za   odlučivanjem   postoji   u   svim   vrstama   poslova   iu   svim 
organizacijama.   To   znači   da   nema   ni   jednog   radnog   mesta   na   kojem   se   ne 
donose odluke. Razlika između pojedinih radnih mesta ogleda se u tome kolika 
je važnost (značenje) donesenih odluka. Tako razlikujemo  

strateške i izvršne 

odluke, zavisno od radnog mesta. Kod izvršnih radnih mesta, u strukturi radnog 
vremena dominiraju izvršne odluke, za razliku od menadžerskih radnih mesta, 
kod   kojih   dominiraju   strateške   odluke   nad   izvršnim.   Udeo   strateških   odluka 
zavisi o nivou menadžmenta unutar organizacione strukture, pa što je radno 
mesto menadžera bliže organizacionom vrhu, udeo strateških odluka će biti veći.

Odlučivanje   je   ključna   aktivnost   planiranja.   Putem   odlučivanja   dolazi   se   do 
raznih   i   brojnih   odluka   kojima   se   usmerava   organizacija.   Cilj   procesa 
odlučivanja i jeste upravo donošenje odluka.

4

Odlučivanje   kao   pojam   je,   danas,   u   vrlo   širokoj   upotrebi.   Tim   pojmom 
označavamo odlučivanje u ličnom ili porodičnom životu. Odlučivanje u svim 
ostalim situacijama se može definisati kao 

poslovno odlučivanje

, bez obzira radi 

li se o odlučivanju u preduzeću, banci, školi itd.

3.Vrste odluka

Sve odluke koje donosimo se mogu podeliti u nekoliko grupa. To su: 

- Programirane,
- Neprogramirane,
- Individualne, 
- Grupne,
- Očekivane,
- Neočekivane,
- Reaktivne,
- Proaktivne,
- Sistematične i 
- Intuitivne odluke.

3.1Programirane i neprogramirane odluke

Kakve odluke donose menadžeri zavisi pre svega od prirode problema. Problemi 
koji su strukturisani i često se ponavljaju izazivaju donošenje programiranih 
odluka.   Te   odluke   su   unapred   pripremljene   za   takve   slučajeve   i   sistematski 
rešavaju probleme te vrste. Drugim rečima, programirane odluke su rutinske i 
stalno se ponavljaju, te se unapred može definisati procedura koju treba koristiti 
za njihovo donošenje.

Ovakve odluke se često pozivaju na postojeće propise i procedure, pa donošenje 
ovakvih odluka podrazumeva prenošenje ingerencija za sprovođenje propisane 
odluke   na   niže   nivoe   koji   kasnije   implementiraju   istu   odluku   na   slične 
problematične situacije.

Sa   druge   strane,   kada   se   pojedini   problemi   javljaju   po   prvi   put,   i   na   koje 
postojeći sistem ne može odgovoriti, donose se tzv. neprogramirane odluke. Ove 
odluke predstavljaju jednokratno rešenje koje nije primenljivo za druge situacije, 

5

background image

Grupu čine dva ili više interaktivnih međuzavisnih pojedinaca koji su se udružili 
kako bi postigli određene ciljeva. Komunikacijske interakcije u grupnoj odluci 
mogu povećati ili smanjiti kvalitet odluke u poređenju sa odlukom koju bi doneo 
pojedinac. Zato treba obratiti pažnju na učinkovitost i efikasnost odluke koja je 
donešena.

3.3.Očekivane i neočekivane odluke

Odlučivanje zahteva dobro određivanje prioriteta, to jest sposobnost razdvajanja 
hitnog   od   onog   koje   može   da   istrpi   odlaganje.   Ovo   je   potrebno   kako   bi   se 
predupredilo   gubljenje   vremena   na   rešavanje   manje   važnih   problema   ali   i 
situacije propuštanja hitnih i važnih problema na koje je neophodno reagovati. 
Dugoročne odluke zahtevaju sigurnost u konačni ishod, cilj. Kada vam svrha 
bude jasna, moći ćete odlučiti šta treba raditi. Pritom je presudno odlučiti da se 
nešto učini, a ne dopustiti da se stvari događaju same od sebe, zbog oklevanja ili 
nedelovanja. Odluke koje menadžeri donose svakodnevno mogu biti dvojake 
prirode: očekivane odluke i neočekivane odluke. 

Očekivane odluke su, uglavnom, odluke vezane za preporuke za zapošljavanje 
novog   kandidata,   odluke   o   nagrađivanju,   preporuke   za   napredovanje, 
odobravanje   zahteva   za   godišnjim   odmorom,   podela   redovnih   zadataka 
podređenima, različite odluke na sastancima i sl. 

Neočekivane   odluke   mogu   biti   na   primer:   iznenadni   zahtevi   zaposlenih   za 
slobodne   dane,   zahtevi   za   premeštajem   onih   zaposlenih   koji   se   ne   slažu   s 
nekime u organizacionoj jedinici u kojoj rade, iznenadni kvarovi opreme koja se 
koristi u procesu proizvodnje, odluke vezane uz suzbijanje straha zaposlenih od 
novih   tehnologija,   novih   postrojenja   i   sl.   (uopšteno   strah   od   promena), 
iznenadna bolest ključnih radnika i sl. Iako se čini da menadžeri lakše donose 
očekivane odluke jer imaju više vremena da razmisle o njima, to ne znači da svi 
menadžeri njih lakše donose. Tako je na primer odluka koga zaposliti, iako 
očekivana, za mnoge menadžere teška.

3.4.Reaktivno i proaktivno odlučivanje

7

Želiš da pročitaš svih 34 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti