Univerzitet u Nišu

Gradjevinsko-arhitektonski fakultet

Seminarski rad

Predmet

: Istorija arhitekture III

Guarino Guarini

Profesor:                                                                                 Studenti: 

doc. Dr Ana Momčilović-Petronijević              Pantić Ognjen 2417
                                                                                     Tasić Miloš 2419

                                          

Istorija arhitekture III

Guarino Guarini (1624-1683),

background image

                                          

Istorija arhitekture III

Posle toga je preseljen u Pariz, gde je projektovao i izgradio crkvu svoga reda (st. Anne la 
Royale). Crkva je početkom XX veka srušena, ali je ostala zabeležena u njegovoj knjizi 
"Architettura civile" koja je posthumno bila izdata 1737. godine. Osnova crkve je bila u obliku 
grčkog krsta sa zatalasanom fasadom, kao kod San Karla. Najekstravagantniji deo svih 
Guarinijevih gradjevina bio je tambur sa kupolom. Ovde je kupola bila patuljasta i ukrašena 
sistemom medjusobno prepletenih dvojnih rebara. 

Sveta Ana – Pariz

(srušena početkom XX veka)

                                          

Istorija arhitekture III

U Parizu je napisao i jedno izuzetno naučno delo, koje se ovde spominje zato što se on u njemu 
zalaže za geocentrični sistem, iako se tada već uveliko znalo za stavove Kopernika i Galileja. 
Takvo konzervativno poimanje univerzuma sasvim je u suprotnosti sa slobodom s kojom se 
upuštao u konstrukcijske bravure pri rešavanju kupola na crkvama. Pre nego što je došao u 
Torino veruje se da je proputovao Španiju i Portugaliju, gde je u Lisabonu projektovao crkvu 
Santa Maria Della Divina Providenza, koja je nešto kasnije bila uništena u veoma snažnom 
zemljotresu.

Tako je Guarini u Torino stigao kao zreo stvaralac i za 17 godina, koliko mu je ostalo do smrti, 
stvorio je svoje najslavnije građevine. Pored crkve San Filipo Neri, koja se kao nedovršena 
srušila i bila zamenjena novom koju je izgradio arhitekta Juvara, u Torinu su ostale tri crkve 
centralnog plana, Palata Karinjano (Palazzo Carignano, 1679) i Collegio Dei Nobili (1678).

Od sakralnih gradjevina kapela svetog pokrova (Santissima Sindone) i crkva sv. Lorenca (San 
Lorenzo) ubrajaju se u najkvalitetnija dela italijanske barokne arhitekture, dok je svetilište La 
Consolata manje interesantno.

background image

Želiš da pročitaš svih 19 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti