Hamilton
Uvod
Devetnaesto stoljeće u Irskoj nagovještava agoniju jednog naroda, jednog zavađenog,
politizovanog, podijeljenog naroda. Tragedija podijeljenosti u narodu, Irska je imala
svoje umne ljude koji su joj slavu pronosili diljem svijeta. Među, njima u nauci,
najviše se ističe ime matematičara William Rowan Hamilton.
William Rowan Hamilton bio je irski matematičar , astronom, fizičar koji je napravio
važan doprinos klasičnoj mehanici , optici i algebri . Njegova studija mehaničkih i
optičkih sustava dovela ga je da otkrije nove matematičke pojmove i tehnike. Njegov
najpoznatiji doprinos fizici je preoblikovanje newtonove mehanike, nazvane
Hamiltonovom mehanikom . U matematici najpoznatiji je kao izumitelj kvaternijata.
U devetnaestom stoljeću posebno se ističu matematičari: Gaus, Cauchy, Galois i
drugi koji su dali velike rezultate u matematici: nastanak teorije grupa, neeuklidska
geometrija, formalizacija matematičke analize, prve statističke metode...
Životopis
Hamilton je rođen 3.8.1805 u Dublinu , kao najmlađi od četvero djece u obitelji
odvjetnika.
Kad mu je bilo tri godine, Hamilton je poslat da živi sa svojim ujakom James
Hamilton. Njegov ujak je ubrzo otkrio da je Hamilton imao izvanrednu sposobnost
učenja jezika, a od mladog je doba pokazao neobičnu sposobnost da ih stekne.
U dobi od sedam godina, on je napredovao na hebrejskom, a sa trinaest godina
William je stekao gotovo onoliko jezika koliko je imao godina. To su bili klasični i
suvremeni europski jezici. Zadržao je znatno znanje jezika do kraja svog života, često
čitajući perzijski i arapski u svoje slobodno vrijeme, iako je odavno prestao
proučavati jezike i koristio ih samo za opuštanje.
Hamilton nije pohađao nikakvu školu prije nego što je pošao na svučilište, već je
svoje uvodno obrazovanje usvojio od ujaka ili samostalnim učenjem. Hamilton je
prošao na ispitu kao najuspješniji od 100 kandidata na Trinitskom koledžu.
Kraj Hamiltonove studenske karijere na koledžu bio je još spektakularniji od njenog
početka. Po završetku studija Hamilton je dobio mjesto profesora matematike i
astronomije na Trinitskom koledžu, koje je bilo upražnjeno kad se dr Brinkley
povukao u samostan. Bio je to nečuven događaj da jedan mladić od dvadeset dvije
godine u uglednom koledžu dobije mjesto za koje su konkurisali mnogi drugi koji su
već imali značajne naučne radove. Iako nije konkurisao, Hamilton je jednoglasno
izabran.
Čak i njegov naporan trud da očuva svoj slavni akademski ugled, te još korisnije
utrošeni sati na istraživanjima, nisu potpuno apsorbirali svu preobilnu energiju
Hamiltona.
Sa devetnaest godina se prvi put zaljubljuje, ali djevojka nije imala smisla za
platonsku ljubav, udala se za prvog koji joj je ponudio nešto određenije. Hamiltonu
to je teško palo. Napisao je pjesmu o tom slučaju i u pjesmi prebolio svoju prvu
ljubav, gdje se okrenuo nauci. Inače, cijelog života pisao je stihove, među kojima ima
i uspjelih, ali njegovi poetski putovi bili su na drugom području - pored svog
prijatelja Wordsworth-a, on nije imao šta da traži u poeziji. Upravo druženje s
poznatim piscima njegovog vrijemena otrijeznilo je Hamiltona od poetskih ambicija.
Oženio se Helenom Marijom Bejley 1833. godine, u svojoj dvadeset osmoj godini.
Žena mu nije bila ljepotica, ali Hamiltonu su se dopadale njena "istiniljubivost i
religioznost".
Ubrzo se sve okrenulo protiv njega. Žena mu se razboljela, a Hamilton se vezao za
njenu bolesničku postelju. Umjesto snažne žene koja bi se brinula o njemu, što je
naučniku neophodno, Hamilton je dobio ženu o kojoj se trebalo brinuti. To je bio
težak udarac za mladog naučnika kojim se ponosilo Ujedinjeno kraljevstvo. Kuća mu
je bila neuredna, žena poluinvalid, on sam povremeno rastrojen. Jedino olakšanje
donosio mu je viski, koji je pio bez ikakvog ograničenja na bilo kom mjestu. Prava
utjeha, prirodno, bila mu je jedino nauka.
Ipak, počasti su se množile. U trideset drugoj godini svog života postao je
predsjednik Irske kraljevske akademije, a u trideset osmoj godini Britanska mu je
vlada dodijelila doživotnu penziju, pred samu smrt dobio je njemu najdraže
priznanje - kao prvi inostrani član, bio je izabran u akademiju nauka SAD zbog svog
djela o kvaternionima, kojim je osvojio simpatije mladih američkih matematičara.
Ali ne treba misliti da je on dobar dio svog života proveo u neaktivnosti, jer je nakon
njegove smrti, u kućnom neredu pronađeno mnogo radova koji svjedoče o njegovoj
velikoj borbi protiv napasti alkohola. Preminuo je 2.9.1865. godine u svojoj 60 godini.
