1

1.POJAM I KARAKTERISTIKE HARTIJA OD VREDNOSTI

„Hartija od vrednosti je pismena isprava kojom se njen davalac obavezuje da ispuni 
obavezu upisanu na toj ispravi njenom zakonitom imaocu.“ Iz ove definicije proizilazi: 
1.da je hartija od vrednosti uvek pismena izjava, 
2.da sadrzi pismenu dozvolu izdavaoca, 
3.da se pismena obaveza koja je uneta u hov mora ispuniti njenom zakonitom 
imaocu.
Ovakav pojam hov sadrzi i brojne nedostatke, jer se ne ukazuje na sva bitna svojstva 
hov: 
1.ne ukazuje se na vrstu i prirodu obaveza izdavaoca hov. Kod hov ne moze se raditi o 
bilo kojoj vrsi obaveza, vec samo o obavezama koje su imovinskog karaktera. 
2.hov mogu sadrzavati  pojedina ovlascenja imaocu hov koja nisu istovremeno 
direktne i neposredne obaveze izdavaoca hov. 
3.hov koja nema sve bitne elemente ne postoji jer su hov strogo formalne isprave. 
4.hov stvaraju ne samo izdavaocu nego i svakom duzniku po toj hartiji od vrednosti 
veoma strogu obavezu koja lisava duznika mogucnosti isticanja materijalno-pravnih 
prigovora. 
5.u svom zakonskom pojmu nije naglaseno nacelo inkorporacije, tj nacelo da se 
pravo koje je pismeno konstatovano na hov ne moze ostvariti na drugi nacin, nego 
jedino upotrebom hov.

Od svih drugih pismenih isprava hov se razlikuju dodatnim i strozim svojstvima u 
pogledu mogucnosti upotrebe i prenosa svih onih vrednosti, koje su konstatovane na 
hov. Pismene isprave koje se prvenstveno koriste kao dokazna sredstva imaju tu 
osnovnu funkcijiu i ulogu u pravnom prometu da se njima olaksava u ubrzava 
dokazivanje pojedinih cinjenica i okolnosti, koje samim tim ne iskljucuju mogucnost 
postojanja i koriscenja drugih dokaznih sredstava kojima se takodje, najcesce znatno 
teze, mogu dokazivati iste cinjenice i okolnosti, kao i u ovim pismenim ispravama. I 
hov imaju ova dodatna dokazna svojstva kao i pismene isprave koje imaju iskljucivo 
svojstvo da su dokazno sredstvo. Hov ima i druga svojstva i osobine a koje nemaju 
ove pismene isprave koje se koriste kao dokazna sredstva. Kada se unisti ili izgubi hov 
najcesce dolazi do gubitka prava iz hov. 
Cesti su slucajevi da se pismenim oblikom uslovljava punovaznost zakljucenja 
odredjenog ugovora. Medjutim postoji sustinska razlika izmedju ovih pismenih 

2

isprava kojima se uslovljava punovaznost pravnog odnosa i hov, jer se prenosom ovih 
pismenih isprava ne prenosi pravo koje je u toj ispravi konstatovano, kao sto je to 
slucaj sa hov koje se mogu preneti na drugog jedino predajom te hov drugom licu. 
Hov treba razlikovati od legitimacionih papira i znakova. Sustinska razlika je u tome 
jer se prenosom legitimacionog papira i znaka na drugo lice ne prenose prava 
poverioca prema duzniku, kao sto je to slucaj sa hov. Gubitkom legitimacionog papira 
i znaka ne gubi se svojstvo poverioca, dok se gubitkom hov najcesce gubi svojstvo 
poverioca prava koje je konstatovano na hov.

Bitne osobine hov su: 

1. Hov uvek mora biti u obliku pismene isprave—zato se hov smatraju formalnim 

pravnim poslovima. To su strogo formalne pismene isprave  koje moraju da 
sadrze sve bitne sastojke,jer ako hov nema te bitne sastojke onda se ne radi o 
punovaznoj hov. Kod hov se cesto prpisuje mesto na pismenoj ispravi na kome 
se pismeno konstatuju pojedini bitni elementi. Ako je taj bitni element unet u 
neko drugo mesto, smatra se da nije unet u hov.

2. U hov uvek mora biti konstatovanno neko imovinsko materijalno pravo, iako 

pored toga moze biti konstatovano i neko drugo pravo—u hov moze biti 
konstatovano i neko subjektivno pravo, ali pored njega uvek mora biti i neko 
imovinsko pravo, jer ako to nije slucaj, ta hov nije punovazna. 

3. Pravo koje je konstatovano u hov ne moze se ostvariti i prenostit na drugog 

bez istog vremenskg prenosa i posedovanja hov--  ostvarivanje prava iz hov se 
cesto ostavruju prezentacijom hov od strane imaoca hov duzniku iz hov. U hov 
moze biti inkorporisano samo imovinsko pravo koje je prenosivo.

background image

4

osnovu ZOO dopustena je mogucnost da se posebnim zakonima ili izjavama 
izdavaoca hov na ime u samoj hov na ime zabrani svaki dalji prenos te hov. Izdavalac 
se kasnije moze saglasiti sa prenosom te hov i moze opozvati svoju izjavu o zabrani 
prenosa hov na ime. 

3.HARTIJE OD VREDNOSTI PO NAREDBI-pojam,obelezja,nacin 

prenosa,prigovori

Kod hov po naredbi je kao i kod hov na ime oznaceno ime imaoca hov, ali se kod hov 
po naredbi imaocem prava iz hov smatra i svako ono lice koje oznaceno lice u hov 
odredi svojom naredbom. 
Hov po naredbi sticu to svojstvo na osnovu odgovarajuce klauzule „po naredbi“ koja 
se unosi u tu hov, nego cesto i na osnovu izricitih zakonskih propisa i onda kada u 
kontretnoj hov ne postoji takva klauzula.
Hov po naredbi su najcesce u poslovnoj praksi jer se njima ostvaruje brz i siguran 
prenos te hov.
Hov po naredbi se mogu pretvoriti u hov na ime i to tako sto izdavalac te hov ili svaki 
kasniji prenosilac te hartije unese klauzulu o zabrani daljeg prenosa te hartije od 
vrednosti indosamentom. Tada se ta hov dalje moze prenositi samo cesijom.

Hov po naredbi se prenose indosamentom. Raniji imalac hov po naredbi svojom 
naredbom koja se stavlja na poledjini te hov, odredjuje novog imaoca hov po 
naredbi. Indosamentom se prenose prava iz hartije od vrednosti po naredbi, i pravo 
na hartiju od vrednosti po naredbi. 
Indosament je pismena izjava zakonitog imaoca hov po naredbi koja se stavlja na 
poledjini te hov i kojom on svojom naredbom prenosi prava iz hov i pravo na hov na 
neko drugo lice koje na taja nacin postaje imalac hov po naredbi. Indosament je 
radnja kojom se prenosi hov po naredbi, dok sam prenos prava iz hov i prava na hov 
naziva 

indosiranje. 

Inosamentom jedno lice- 

indosant

, prenosi na drugo lice- 

indosatara

, prava iz hov po 

naredbi i prava no hov po naredbi. Prvo se prenosi pravo na hov, pa se predajom hov 
prenosi i pravo izu hov po naredbi. 
Indosament mora biti 

bezuslovan

 u nasem pravu. Ako je unet bilo kakav uslov smatra 

se da uslov nije ni napisan. Indosament je tada punovazan samo je nistava klauzula o 
uslovljavanju indosamenta. Smisao ovog pravila jeste da se omoguci brz i siguran 
prenos hov po naredbi. 

5

Indosament hov po naredbi mora biti 

potpun

. Potpunost inosamenta znaci da se 

indosamentom prenosi pravo iz hov po naredbi u celini, i da nije dopusten samo 
delimicni prenos prava. Delimicnost prenosa je u direktnoj suprotnosti sa jednim od 
osnovnih principa svih hov, a to je princip inkorporacije.
Treba naglasiti bitnu razliku izmedju uslovnog i delimicnog indosamenta. Uslovni 
indosament je punovazan, samo se smatra da uslov ne postoji, tj jedino je uslov 
nistav. Delimican indosament je medjutim u celini nistav, jer se ne moze ostvariti 
delimican prenos hov po naredbi. 
Od delimicnog indosamenta treba razlikovati potpuni indosament u kome postoji 
veci broj indosatara, jer je takav indosament kod nas punovazan. Tada su svi 
indosatari solidarni poverioci u pogledu prava iz hov po naredbi. Ispunjenjem 
obaveze tome solidarnom poveriocu koji mu je prezentovao hov po naredbi, duznik 
se oslobadja obaveze i prema svim drugim solidarnim poveriocima.
U nacelu hov po naredbi se moze neogranicen broj puta prenositi indosamentom. 
Prvi indosant kod prvog indosamenta moze biti jedino remitent, tj prvi imalac hov po 
naredbi.

Duznik po hov po naredbi moze prema kasnijem imaocu te hartije da istice samo one 
prigovore koji proisticu iz hov, a to su u skladu sa ZOO sledeci prigovori: da se rai o 
falsifikatu, zatim prigovor u pogledu uslova i rokova iz hov, prigovor da ta hov nema 
sve bitne elemente.

4.HARTIJE OD VREDNOSTI NA DONOSIOCA-pojam,obelezja,nacin 

prenosa,prigovori

Hov na donosioca ne sarze ime lica koje je titular te hartije od vrednosti. Treba 
naglasiti da ne mogu svi pojavni oblici hov da budu u obliku hov na donosioca. Kod 
hov na donosioca je do maksimuma izrazeno nacelo inkorporacije jer pravo iz hov na 
donosioca pripada svakom imaocu te hov, a gubitkom ove hov gubi se i pravo iz hov 
na donosioca. Hov na donosioca se ne mogu amortizovati. Duznik kod hov na 
donosioca ne moze da zahteva od imaoca te hov da dokaze da je do hov dosao na 
savestan nacin, jer se savesnost pretpostavlja, ali moze da dokaze da je imalac te hov 
nesavestan i moze da odbije da tome licu ispuni obavezu iz hov. Ove hov sticu 
svojstvo hov na donosioca ili na osnovu izricite zakonske odredbe, ili na osnovu 
odgovarajuce klauzule u samoj toj hov, te klauzule mogu glasiti „donosiocu“, „na 
donosioca“, „isplatiti donosiocu“, „svakom donosiocu“ itd. 

background image

7

Menica je zbog toga kreditno sredstvo i sredstvo obezbedjenja potrazivanja. To su 
sve osnovne funkcije menice, jer je platezna  funkcija menice od manjeg znacaja nego 
kod niza drugih hov, kao npr kod ceka.  Ona je znacajno sredstvo obezbedjenja i u 
spoljnotrgovinskim odnosima.
Zbog visokog stepena apstraktnosti i strogosti menica znatno doprinosi visem 
stepenu pravne sigurnosti u robno-novcanom prometu, narocito konstantnim 
uticajem na jacanje ugovorne discipline. 

6.VRSTE MENICA

U pravnoj teoriji se utvrdjuju razne vrste menica polazeci od razlicitih kriterijuma. 
Pojedine vrste menica se mogu utvrdjivati prema licima koje izdaje menicu i u tom 
pogledu se razlikuju 

bankarske menice

trgovacke menice

 itd.  Ili prema broju lica 

koja ucestvuju u menici, i u tom pogledu se razlikuju 

trasirane menice

 od 

sopstvenih 

menica

. Prema polozaju lica koji izdaju menice razlikuju se 

sopstvene menice

 i 

komisione menice

. Postoji podela i na 

akceptirane

 i 

neakceptirane menice

umnozene 

i neumnozene menice itd.

Najznacajnija je deoba menice na:

1.

Trasirane (vucene) menice

—su najznacajnije menice. Postoje dve posebne 

vrste trasiranih menica, a to su: a)trasirana menica po sopstvenoj naredbi i 
b)menica trasirana na trasanta. 
Trasirane ili vucene menice su menice kod kojih jedno lice trasant daje nalog 
drugom licu trasatu da trecem licu remitentu isplati bezuslovno menicni iznos 
o dospelosti menice. Kod trasirane menice postoje tri bitna lica:               
1)trasant ili izavalac menice,                                                                                         
2)trasat ili lice kome se upucuje nalog za isplatu, 
3)remitent ili imalac menice, tj menicni poverilac kome o dospelosti treba da 
se isplati menicni iznos.
U slucajevima kada trasat akceptom prihvati nalog trasanta u pogledu isplate 
menicnog iznosa remitentu, takva menica se cesto naziva „rimessa“. U 
menicnom slogu ovaj nalog koji trasant upucuje trasatu najcesce se izrazava 
klauzulom „platite“.

Želiš da pročitaš svih 57 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti