Definisanje i objašnjenje temeljnih pristupa nauke o okolišu
UNIVERZITET U TUZLI
RUDARSKO – GEOLOŠKO – GRAĐEVINSKI FAKULTET
ODSJEK: SIGURNOST I POMOĆ
2016/2017
Definisati i objasniti temeljne pristupe nauke o okolišu
SEMINARSI RAD IZ PREDMETA :
HAZARDI I ZAŠTITA OKOLIŠA
Studenti: Profesor:
2
SADRŽAJ
1. Rast ljudske populacije na Zemlji kao najznačajniji problem u okolišu
..................................4
3. Sistemi i promjene u sistemima
........................................................................................10
4 . Prirodni procesi kao prijetnja čovjeku i okolišu
................................................................12
5. Sadašnjost je ključ za prošlost
..........................................................................................13
6. Primjena znanstvenih metoda i sistema vrjednosti
.............................................................13
UVOD

4
Kroz povijest ljudske civilizacije, broj ljudi na Zemlji se neprestano povećavao. Razvojem i
tehnološkim dostignućima u medicini, poljoprivredi te naročito zbog iskorištavanja prirodnih
resursa i energije, povećavao se i broj ukupne populacije na planeti, što je u nekim krajevima
svijeta dovelo do prenapučenosti stanovništva.
Poznati ekolog i mikrobiolog Garrett Hardin, koji je godinama djelovao kao profesor humane
ekologije na Sveučilištu u Kaliforniji, SAD-u, začetnik je ideje o uzročno-posljedičnoj vezi
između broja stanovništva na Zemlji i uticaja na okoliš. Naime, prema Hardinu, ukupni uticaj
ljudske populacije na okoliš jednak je proizvodu uticaja pojedinca na okoliš i ukupnoga broja
stanovništva na Zemlji.
Neki naučnici vjeruju da je broj ljudi na Zemlji blizu ili je već premašio kapacitet (pod)nošenja
(engl. carrying capacity), koji se može definirati kao maksimalan broj ljudi koji može živjeti u
svijetu, a da pri tom ne uzrokuje pogoršanje uslova života na Zemlji.
Problem prenapučenosti stanovništva u nekim dijelovima svijeta poznat je stotinama godina,
Međutim u današnje vrijeme postaje očigledno da se radi o globalnom problemu. Od tridesetih
godina 19. vijeka do tridesetih godina 20. vijeka, dakle u periodu od stotinu godina, broj
stanovnika na Zemlji se udvostručio i iznosio je dvije milijarde stanovnika u to vrijeme.
Do sedamdesetih godina 20. vijeka, broj stanovnika na Zemlji se ponovno udvostručio, a do
2000. godine iznosio je preko šest milijardi stanovnika (slika 1.1). Očekuje se da će taj broj, do
sredine 21. vijeka, iznositi između deset i petnaest milijardi.
U novije vrijeme ovaj problem je nazvan populacijska bomba, jer eksponencijalan rast broja
ljudi na Zemlji pokazuje suviše nagli porast stanovništva u novije doba. Broj ljudi koji se
povećava svake godine nije konstantan, međutim, konstantan je postotak godišnjega povećanja
broja ljudi, tj. stepen rasta stanovništva.
5
Eksponencijalni rast ljudske populacije na Zemlji
1950.- 2 milijarde
2005.- 6.5 milijardi
2050. - oko 9 milijardi
Više od 50 % svjetskog stanovništva danas živi u gradovima (u razvijenim državama 70-80 %
stanovništva živi u urbanim sredinama). Gradovi su vrlo osjetljivi ekološki sustavi (traže uvoz
hrane, energije, vode...), pa širenje gradova predstavlja osjetljiv ekološki, gospodarski i društveni
problem današnjice.
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti