4
2. Hemijski aspekti vode za piće
Valorizacija hemijskog aspekta kvaliteta vode za piće obavlja se putem definisanja
preporučenih vrijednosti odgovarajućih supstanci u vodi. Preporučena vrijednost predstavlja
maksimalnu koncentraciju određene supstance u vodi za piće pri kojoj nema negativnih
posljedica po zdravlje, ili je rizik za zdravlje prihvatljiv. Najpoznatiji akt koji se bavi
kvalitetom vode za piće su Smjernice Svijetske zdravstvene organizacije (Smjernice SZO).
Ove Smjernice utiču na ukupnu politiku vezanu za problematiku vode za piće, praktično u
svim zemljama. Svijetska zdravstvena organizacija (SZO) publikovala je 1993. godine drugo
izdanje Smjernica za kvalitet vode za piće, čije je prvo izdanje objavljeno 1984. godine.
Jasno je da pri izradi Smjernica nije bilo moguće procjenjivati djelovanje svih supstanci
("hemikalija") koje se mogu naći u vodi za piće. Dogovoreno je da hemijska jedinjenja i
elementi koji su posebno značajni za pojedine zemlje, a nisu obuhvaćeni Smjernicama, budu
uključeni pri budućim revizijama. Za kreiranje propisa u našoj zemlji iz ove oblasti, pored
Smjernica SZO od velikog značaja su i Direktive Evropske Unije (Direktive EU). U našoj
zemlji kvalitet vode za piće reguliše Pravilnik o higijenskoj ispravnosti vode za piće donijet
1987. godine i dopunjen 1991. godine Pravilnikom o izmjenama i dopunama Pravilnika o
higijenskoj ispravnosti vode za piće, a koji je formulisan na osnovu podataka Smjernica SZO
iz 1984. i Direktiva EU iz 1986. godine. Hemijski kontaminanti u izvorištima vode za piće
nalaze se zajedno sa brojnim ostalim neorganskim i organskim supstancama koje se sreću u
koncentracijama koje nisu opasne po zdravlje. Preporučene vrijednosti hemijskih
kontaminanata računate su za svaku pojedinačnu supstancu, bez uzimanja u obzir mogućnosti
interakcije tih supstanci sa ostalim sastojcima u vodi. Međutim, smatra se da je dovoljno to
što je faktor nesigurnosti ugrađen u najveći dio preporučenih vrijednosti, i da su time
dovoljno obuhvaćene moguće interakcije. Sem toga, većina kontaminanata ne nalazi se u
koncentracijama bliskim preporučenim vrijednostima. Međutim, mogu postojati slučajevi
kada se kontaminanti sa sličnim toksikološkim efektima nalaze u koncentracijama bliskim
njihovim odgovarajućim preporučenim vrijednostima. U tim slučajevima treba da se sprovedu
odgovarajuća ispitivanja koja uzimaju u obzir lokalne uslove. Prihvata se da su toksični efekti
tih supstanci aditivni, uprkos tome da postoje i suprotni dokazi.
5
2.1. Preporučene vrijednosti hemijskih supstanci značajnih za zdravlje
Preporučene vrijednosti koncentracija za niz neorganskih i organskih materija
značajnih za zdravlje su niže u Direktivama EU, nego u Smjernicama SZO. Stav naše
Komisije za praćenje uticaja životne sredine na zdravlje je da se u slučajevima, gdje kod nas
ne postoje podaci o toksičnosti nekih supstanci, usvoje vrijednosti iz Direktiva EU. U
slučajevima gdje ne postoje podaci ni kod nas, ni u Direktivama EU prihvaćena su iskustva
SZO, ali u tim slučajevima nisu predložene vrijednosti za te supstance nego je sugerisano da
se kod nas obave istraživanja. Do okončanja istraživanja, u slučaju pojave tih supstanci u
vodi, treba da važe vrijednosti iz Smjernica SZO. Nažalost, kod nas nema dovoljno podataka
za većinu organskih materija, a posebno pesticida.
2.2. Neorganske materije
Od neorganskih materija i jedinjenja je utvrđeno da imaju značajniji uticaj na zdravlje,
a to su: antimon, i od teških metala: arsen, olovo, kadmijum i živa.
Antimon
odnosno soli antimona mogu biti opasne po zdravlje. Antimontrioksid je mogući
kancerogen za ljude, dok antimontrisulfid još nije klasifikovan u pogledu svoje
kancerogenosti. Antimon je slabo bioakumulativan. Detektovan je u prirodnim vodama u oba
oksidaciona stanja. Pored neorganskih jedinjenja antimona detektovan je i u organskim, kao
npr. u metil-antimonovim jedinjenjima. Pojavljuje se u morskoj vodi oko 0,2 µg/l.
Arsen
je dokazani kancerogen (rak kože), vjerovatno već pri koncentraciji od 0,2 µg/l, ali
kako je praktična donja granica određivanja 10 µg/l, ta se vrijednost uzima kao dozvoljena
(po Direktivama EU). Arsen se uglavnom u prirodnim vodama nalazi u koncentracijama 1-2
µg/l, a u oblastima gde se nalaze njegove rude može biti i do 12 µg/l.
Kadmijum
je vjerovatno kancerogen. Kadmijum se nakuplja prvenstveno u bubrezima, za
koje i jeste najopasniji. Unošenje olova sa vodom predstavlja, u savremenoj praksi, najveći
dio dnevnog unosa olova u organizam. Olovo je opšti toksikant, a nakuplja se u kostima.
Pogotovo je olovo opasno za malu decu (do 6 godina) i trudnice. Olovo je toksično za
centralni i periferni nervni sistem.
Živa
je takođe najopasnija za bubrege, dok metil-živa najviše šteti centralnom nervnom
sitemu (naročito su u opasnosti trudnice i dojilje). Količina žive u kišnici je između 5-100
7
Tabela br 1. Maksimalno dopuštene koncentracije neorganskih materija u vodi za piće
(mg/l)
Naziv i oznaka hemijske supstance
Maksimalno dopištene koncentracije
Amonijak ( NH
3
)
0,1
Antimon ( Sb)
0,003
Arsen ( As)
0,01
Bakar ( Cu)
2,0
Barijum ( Ba)
0,7
Bor ( B)
0,3
Cijanidi ( CN)
0,05
Cink ( Zn)
3,0
Fluoridi ( F)
1,2
Hrom ukupno ( Cr)
0,05
Hloridi ( Cl)
200
Kadmijum ( Cd)
0,003
Kalcijum ( Ca)
200,0
Kalijum ( K)
12,0
Magnezijum ( Mg)
50,0
Mangan ( Mn)
0,05
Molibden ( Mo)
0,07
Natrijum ( Na)
150,0
Nikal ( Ni)
0,02
Nitrati ( NO
3
)
50,0
Nitriti ( NO
2
)
0,03
Olovo ( Pb)
0,01
Selen ( Se)
0,01
Živa ( Hg)
0,001
2.3. Organske materije
