Historijska pozadina osnivanja EU

UVOD

Europska unija je više od projekta za očuvanje mira. Ona je više i od gospodarskog prostora i od
suradnje vlada njezinih država članica. Ne obuhvata samo političare i službenike u državama
članicama, već oblikuje i osmišljava zajednički život i dobrobit, sad već od 459 miliona, građana
Unije. Mnoge tekovine Europske unije, tako su danas postale svakidašnjicom, kao npr. Euro

slobodno putovanje u mnoge druge države članice EU, bez graničnih kontrola, pa sve do
programa razmjene za studente.

No treba ima ti na umu, da Europska unija nije država već je ona zajednica država. No, ipak ima
institucije nalik državnim institucijama koje su potrebne za njeno demokratsko funkcioniranje.
Podjelom vlasti na više institucije osigurana je međusobna kontrola unutar nje same. U državi bi
se govorilo o podjeli vlasti između vlade, parlament i neovisnih sudova, a u Europskoj uniji vlast
je u osnovi podijeljena na četiri institucije, a to su:

1. VIJEĆE EU

2. EUROPSKI PARLAMENT

3. EUROPSKA KOMISIJA

4. SUD EUROPSKIH ZAJEDNICA

Ostale institucije koje sudjeluju u kreiranju zajedničke politike su:

- Europska središnja banka

- Europski revizijski sud

- Odbor regije

- Gospodarski i socijalni odbor

- Pučki pravobranitelj

Koncept organizacije zajedničkog života na kontinentu koji bi mogao da nadživi nacionalne
antagonizme, predstavlja ideju koja je bila u osnovi nastanka današnje Europske unije.

Europska unija predstavlja zajednicu europskih zemalja čije se postojanje temelji na poštovanju
principa demokratije, ljudskih prava, vladavine zakona i tržišne ekonomije. Samo pristupanje
zemalja podrazumjeva ispunjavanje uvjeta koji su samom evolucijom Unije postajali iz
proširenja u proširenje sve kompleksniji i jasniji.

Euro, Wikipedia, 19. juli 2015. god.,

https://en.wikipedia.org/wiki/Euro

, zadnji putotvarano 14.07.2015. god.

Kao početak inegracija europskih država smatra se 9. maj 1950. godine, kada je Robert Šuman
dao predlog za stvaranje nadnacionalne organizacije koja bi bila odgovorna za proizvodnju uglja
i čelika, da bi se njegov prijedlog 18. aprila 1957. godine realizovao i nastala je Europska
zajednica za ugalj i čelik. Jezgro Europske unije začeto je Rimskim ugovorima o osnivanju
Europske ekonomske zajednice i Europske zajednice za atomsku energiju 1957. godine, koje su
se formalno spojile u Europsku ekonomsku zajednicu 1. jula 1967. godine, a zatim je preko
Jedinstvenog europskog akta od 1986. godine politička integracija krunisana Mastrihtskim
ugovorom, usvojenim 7. februara 1992. godine kada je donijet i Ugovor o Europskoj uniji

Osnovna namjera ovog rada jeste da se predoči prikaz na koji način je uslovljenost Europske
unije dobijala svoju formu. Prvobitno od geografskog kriterija pa do potpune provedbe Acquis
communautaire

. Ovom analizom kroz historijski prikaz pokazat ću nastajanje i širinje Europske

unije, da bi se dobila jasnija predodžba o tome kako je uslovljenost EU evoluirala u dosadašnjim
proširenjim.

1.1 Istraživačka metodologija koja će se koristiti

U seminarskom radu bit će korišteno više naučnih metoda:



metoda anlize



metoda sinteze



metoda dedukcije

Metoda analize

će se koristiti u teorijskom dijelu rada za definiranje i objašnjenje pojma i

predmeta poslovnog prava, i to dijal koji govori o međunarodnoj djelatnosti šetidiji i ulozi

špeditera u njoj.

Metoda sinteze

će se također koristiti u teorijskom dijelu rada, ali posebno i u završnom

dijelu ovoga rada gdje će se objedinjavanjem svih saznanja i rezultata istraživanja omogućiti

potvrđivanje postavljenog cilja mog istraživaja.

Metoda dedukcije

bit će primjenjena da bi se na osnovu svih skupljenih znanja i rezultata

istraživanja donijeli zaključci ranije o rečenom.

Misita, N., OSNOVI PRAVA EVROPSKE UNIJE, Pravni fakultet Univerziteta u Sarajevu, 2008.

Ugovor iz Mastrihta stupio je na snagu 01. novembra 1993. godine i tada je osnovana Europska unija.
Ugovorom iz Amsterdama, od 17. juna 1997. godine (stupio na snagu 01. maja 1999. godine), izvršene su
izvjesne reforme u Uniji sa ciljem jačanja suradnje i pojednostavljenja sistema Europske unije.

Direkcija za evropske integracija, 2013. god.,

http://www.dei.gov.ba/dokumenti/default.aspx?

id=4533&langTag=bs-BA

, zadnji put otvarano 12.07.2015. god.

HISTORIJSKA POZADINA OSNIVANJA EUROPSKE UNIJE

Nakon drugog svjetskog rata težilo se povećanje proizvodne djelotvornosti,što je trebalo dovesti
do ubrzanog gospodarskog rasta. To je bilo nužno za ostvarenje temeljnog cilja, tj. rasta ljudskog
blagostanja. Smatralo se da se to može postići jedino liberalizacijom nacionalnih, i
globalizacijom tržišta. Danas je, u odnosu na prije više od desetaka godina, mnogo jeftiniji
prijenos robe (npr. pomorskim i zračnim putem), kao i ljudi (zračni promet) na velikim,
globalnim, udaljenostima, što bi značilo da globalni prijenos informacija poprima nove oblike.
Odnosno, slikovito rečeno, svijet postaje jedna globalna mreža

. Ta globalna veza, ili mreža kako

je stučno nazivaju povećat će mogućnosti i donijeti više slobode i demokratije, odnosno građani
će moći slobodnije komunicirati+, tj. slati i primati poruke u onom obujmu koji je nekada bio
nezamisliv.

Prvi korak ka europskom ujedinjenju učinjen je 1948. godine osnivanjem Beneluxa, tj. carinske
unije Belgije, Holandije i Luxemburga. Francuska inicijativa predstavljala je dalji temelj
regionalnim integracijama u Europi i korak ka principima supranacionalizma. Tzv. Schumanov
plan

smatra se početkom europskog ujedinjenja, a predstavlja strateški plan kojeg je pripremio

Jean Monnet i koji je 09.05.1950. godine predstavio i izložio tadašnji francuski ministar vanjskih
poslova Robert Schuman, radi ujedinjenja francuske i njemačke proizvodnje i distribucije čelika
kao načina sprječavanja izbijanja daljnjih sukoba na europskom kontinentu i kontrole nad
privrednim oporavkom Njemačke. Kasnije je Jean Monnet dodatno razradio ovaj plan koji je
postao osnov daljnjih pregovora u kojima su osim Francuske i Njemačke, sudjelovale i Italija te
države Beneluxa, a rezultirali su potpisivanje Pariškoga ugovora u maju 1951. godine. Njime je

Krugman, P., Pedding Prosperty, Paperback, Princeton NJ, april 1995.

„Globalno gospodarstvo je obična trgovina robom, uslugama, kapitalom, radom i informacijom. To je
globalno gospodarstvo i nema nikakvih drugih mističnih atributa. Svijet u kojem živimo nije ništa više
integriran, izuzmemo li nekoliko mjera, nego što je to bio svijet 19. stoljeća.“ str. 23

Portal za pravnike i student prava u BiH, UVOD U PRAVO EU,

www.bhpravnici.com

, str. 2 - 3

„Robert Schuman, motivisan potrebom uspostavljanja mira i završetka francusko -
njemačke suprodstavljenosti 1950. predlaže stvaranje posebne institucionalne strukture
pod čiju bi ingerenciju došli proizvodnja uglja i čelika u Francuskoj i Njemačkoj, a koja
bi bila otvorena i za ostale Europske države. On je projekat predstavio kao početak
procesa federalizacije Europe. Dan kada je on izložio svoj plan se slavi kao rođendan
ujedinjene Europe, a to je 09. maj. 1950. godine. Ponudu su prihvatili Belgija,
Luksemburg, Italija, Njemačka, a ugovor stupa na snagu 23. jula 1952. godine. Kada je u
pitanju cilj, u osnovi, Ugovor o Europskoj zajednici za ugalj i čelik znači uspostavljanje
zajedničkog tržišta za ugalj i čelik:

Ukidanjem  izvozno – uvoznih finansijskih, administrativnih i količinskih  ograničenja i
zabrana   diskriminacije  u   odnosu   na   slobodu   izbora   proizvođača   ili   kupca  na   tržištu.
Regulirnje   režima   konkurencije   i   državnih   subvencija.   Ravnopravan   pristup   izvorima
proizvodnje,   podsticanje   efikasnosti   proizvodnje   i   optimalnog   korištenja   izvora,
unapređenja uvjeta rada, povećanja međunarodne trgovine i modernizacija proizvodnje.“