Historijski razvoj drumskog saobraćaj u svijetu
INTERNACIONALNI UNIVERZITET TRAVNIK
SAOBRAĆAJNI FAKULTET
SMJER Drumski gradski saobraćaj
PREDMET Osnovi transportnih sistema
HISTORIJSKI RAZVOJ DRUMSKOG SAOBRAĆAJA U
SVIJETU
-seminarski rad-
Student: Profesor:
Haris Ahmetović Prof. Dr. Ibrahim Jusufranić
Travnik, (maj, 2013)
1.UVOD
Zadatak ovog rada je da se opiše historijski razvoj drumskog saobraćaja.
Od prahistorijskog čovjeka, koji je koristio granu za prevoz tereta, do prve
pojave točka, parnog motora, električnog i popularnih «Otto» motora koje koristimo i
danas. Nekad je auto bilo veliki luksuz , zaštitna ikona visoke klase ali krenuvši od
Forda pa do danas situacija se u mnogome promjenila.
Danas postoji toliko automobila da postaju glavni zagađivaći ozona, posebno
u zemljama u razvoju u kojim se korist mnogo automobila proizvedenih još prije 20
godina bez efikasnih izduvnih sistema.
Organski resursi se svaki dan sve više iscrpljuju i cijena tečnih goriva danas
postaje sve viša i viša tako da se pribjegava nekim novim rješenjima. Uvodi se
mogućnost korištenja plina i takozvani hibridni pogon koji predstavlja kombinaciju
elektromotora i benziskog motora sa unutrašnjim sagorijevanjem. Ove nove
tehnologije će naravno smanjiti potrošnju resursa ali i emisiju štetnih plinova.
Međutim i danas se najviše proizvode motori sa unutrašnjim sagorijevanjem ali se
uvodi takozvana «EURO5» norma o emisiji štetnih plinova kojom se ograničava
emisija štenih plinova na minimum koji je moguće danas postaviti.
Ne znamo sta nam budućnost donosi, u automobilima je svake godine sve
više kompjutera, možda će oni jednog dana upravljati automobilima a mi mirno sjediti
i posmatrati.
2

drumskih saobraćajnica sa tvrdom podlogom. Ovi putevi su služili za vojsku, te za
prevoz materijalnih dobara i ljudi. Za vrijeme rimskog imperatora Trojana, izgrađen je
i put koji je bio od velikog značaja za tadašnje Rimljane. Ovaj put je i dobio ime po
svom graditelju, tzv. ''
TROJANOV DRUM
''. U VI stoljeću
p. n. e. izgrađen je i ''
KRALJEVSKI PUT
''. Pomoću puteva, koji su građeni čitavim Rimskim carstvom, što
znači i Evropom, obavljle su se razmjene dobara između gradova, država i
kontinenata. U to doba drumski saobraćaj je bio još uvijek primitivan, ali se razvijao
skladno zahtijevima ondašnje privrede ali i vojnim potrebama.
Slika 2. savremena autocesta (most)
Od pronalaska točka u Mesopotamiji pa sve do kraja XIX stoljeća vladajuće
prevozno sredstvo u drumskom saobraćaju bilo je zaprežno vozilo za čije se kretanje
koristila životinjska snaga. Za prvo vozilo bez zaprege smatraju se dva čovjeka koji
su sjedeći u kolima pokretali vozilo, konstruktor tog vozila je bio Žan Tezon
1644
.
godine.
1748
. godine, francuz Vokanson konstruisao je kola koja je pokretao
mehanizam sličan satnim mehanizmima sa velikih kula tog vremena, a to znači da je
4
1
Uvod u Saobraćaj I, Dr. Milan Adamović, strana 148.
za pogon korištena akumulirana energija opruge.
1769
. godine, Nikoli Žozef Kinjo
konstruisao je prvi automobil na parni pogon koji je bio
na tri točka i služio za vuču topova i municije. Prednji točak je bio pogonski i
upravljački, a energiju je dobivao iz parnog kotla koji se nalazio ispred samog vozila.
Ovo vozilo je doživjelo tri verzije:
Prvi je ostvario belgijski mehaničar Brezen 1763. godine. u Briselu ;
1769. godine ovo vozilo je doživjelo svoju drugu verziju zahvaljujući generalu
De Gibovu. Vozilo je moglo da povuče četiri putnika brzinom 10 km/h ali slab pritisak
pare u kotlu dopuštalo je vožnju do 15 minuta, te je trebalo izvjesno vrijeme čekati da
se pritisak ponovo digne ;
U trećoj verziji vozilo je moglo povući 4-5 tona brzinom od 12 km/h ;
1784.
godine Merdik konstruiše svoj prvi trotočkaš.
1786.
godine Simington
konstruiše svoje vozilo na četiri točka. U periodu od
1797.-1808.
godine engleski
mehaničar Trevitik konstruiše više vozila na parni pogon, među kojima i vozilo sa
parnim kotlom pod visokim pritiskom koje je moglo savladati uspone i do 20%.
1821.
godine Grifit predstavlja kola sa dvocilindričnim parnim pogonom a
1823.
godine
Džems Nevil sa patentirani poboljšanjima prijanjanja točkova na usponima. Prvi parni
motor sa više komora za sagorijevanje izumio je Henkok
1827
. godine., a 1829. tricikl
za četiri osobe. On je takođe izumio više modela poštanski kočija koje su redovno
koristile za saobraćaj na linijma Stratford-London i London-Brajton. Gurnej
1825.
godine konstruiše parni kotao sa cijevima koje je tri godine poslije ugradio u svoj
automobil sa pogonom na jedan točak.
-Velika prepreka bržem razvoju drumskih motornih vozila dugo je bio problem
obezbjeđenja različitih brzina obrtanja pogonskih točkova pri skretanjima. Ovaj
problem je dijelimično riješavao trotočkaš međutim oni imaju malu nosivost. Bilo je
više ideja a pravo rješenje pronalazi Onezifor Peker
1827-28.
godine i ono je bilo
diferencijal
, uređaj sastavljen od više zupčanika koji omogućava da se pogonski
točkovi, po potrebo obrću različitim brzinama.
1
Pronalaskom ovog uređaja naglo je
krenuo razvitak drumskih vozila. Rasel
1834
. godine. postiže brzinu od 12 km na 40
minuta, tj. 18 km/h, a Ravel uvodi loženje parnog kotla naftom.
Amedej Bole Otac
uvodi turistička kola, sistem upravljanja koji, kao princip vrijedi i danas.
1875.
godine
on prelazi relaciju od Le Mana do Pariza, dugu 230 km za 18 sati (12,8 km/h
komercijalne brzine) sa
Poslušnom
svojim automobilom teškim 5 tona.
1878.
godine
konsrtuiše vozilo sa diferencijalnim prenisnikom koji daje osnovu za standardni oblik
automobila narednih decenija.
1879.
Bole konstruiše parnu lokomotivu
Mari – An
za
vojne potrebe, teška 36 tona, mogla je da vuće dva topa odnosno 150 tona po
ravnom terenu ili 36 tona u usponu od 6%. Ovo vozilo ima šest točkova od čega su 4
pogonska.
-Poslije Bolea konstruktori su pokušali da uvedu još neke novine, i ušli su u
historiju automobilizma ali ne zbog uspjeha njihovih modela nego zbog nekih drugih
razloga. Tako je, naprimjer, Serpole je poznat kao čovjek koji je imao prvu vozačku
dozvolu.
1881.
godine. počinje da se eksperimentiše sa vozilima na električni pogon. Za
prvi električni motor smatra se vozilo na tri točka inženjera Truvea, sa dva mala
elektromotora, napajana iz akumulatora, koje se 1881. godine kretalo brzinom od 10
5
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti