Homer
Ilijada
Preveo i protuma
č
io:
Tomo Mareti
ć
Homer:
Ilijada
Na zlatnom skeptru povez
4
drže
ć
i, i sve Ahejce
Moljaše, najviše dva upravlja
č
a ljudska Atrida:
"Sinovi Atrejevi i ostali vi nazuv
č
ari
Ahejski! dali vam bozi, domari olimpski, da grad
Prijamov razorite i ku
ć
i se vratite zdravo!
Dragu mi dajte na otkupe k
ć
er i ucjenu prim'te
Boje
ć
se Apolona daljnometnog, Zeusova sina."
Drugi Ahejci svi povladiše tada, da valja
Poštovat sve
ć
enika i ucjenu primiti sjajnu.
Ali Atrejev sin Agamemnon ne htjede tako,
Nego ga otpusti hudo i rije
č
mu doda žestoku:
"Kod la
đ
a koritastih da više te ne vidim, star
č
e,
Kod njih da boraviš sada il' opet da dolaziš k njima,
Jerbo ti skeptar ne
ć
e pomo
ć
i ni božji povez!
Ovo na otkupe ne dam; jer prije
ć
e starost je sti
ć
i
U našoj ku
ć
i u Argu, od domovine daleko,
Gdje
ć
e uza stan tkati i l'jegat u postelju moju.
Odlazi pa me ne draži, da odovud oti
đ
eš
č
itav!"
Re
č
e, a njega se starac poboji i posluša r'je
č
i
Te on šute
ć
i ode uz obalu prešumnog mora;
Pa kad ve
ć
bude daleko, tad mnogo moljaše starac
Gospoda Apolona, kog Leta ljepokosa rodi:
"
Č
uj, srebrnoluki bože, što Hrisu i presvetu Kilu
15
20
25
30
35
40
45
50
5
Štitiš, koji si mo
ć
ni gospodar Teneda,
č
uj me,
Smintije
6
! Ako ti hram sagradih ikada mio,
Ili ako ti ikad od bikova pretila stegna
I od koza sažegoh, izvrši ovu mi želju:
Tvojim strelama moje naplati Danajcem suze!"
3. 2-9. dan. Apolon šalje kugu. 43-52.
Takvu molitvu re
č
e, i Feb Apolon ga
č
uje
Te on u srcu ljut s visina olimpskih si
đ
e
Luk na ple
ć
ima nose
ć
i tulac ozgo i ozdo
Zatvoren; strijele njemu na ple
ć
ima srditu zveknu,
Kada se maknu sam, a kora
č
aše nali
č
an no
ć
i.
Od la
đ
a na stranu zatim posadiv se izmetne str'jelu
Med njih, i njegov luk zazveke
ć
e srebrni strašno.
Najprije ga
đ
aše mazge Apolon i pseta brza,
4
15. povez, - misli se sve
ć
eni
č
ki povez na glavi, znak dostojanstva sve
ć
enika Apolonova (zato se ka-
že: povez Apolonov). Kako Hris dolazi k Agamemnonu s poniznom molbom, skinuo je bio s glave
povez i natakao ga na sve
ć
eni
č
ki skeptar, a o skeptru vidi u Tuma
č
enju rije
č
i i imena na kraju knjige.
5
37. Hrisa i Kila su gradovi u trojanskoj državi.
6
39. "Smintije", to ime zna
č
i: utamanjiva
č
poljskih miševa.
4
Homer:
Ilijada
Onda i na ljude same oštro'rtu odapne str'jelu,
I tad u
č
estaju gorjet mrtvaca loma
č
e silne.
10-21. dan. Sva
đ
a. Tetida. 53-611.
1.-10. dan. Skupština. Hriseida. Briseida. 53-476.
A. Agamemnon i Ahilej u sva
đ
i. 53-303.
Devet su dana božje po vojsci padale str'jele,
A dan deseti sazva u skupštinu narod Ahilej;
U srce tu mu je miso bjeloruka metnula Hera,
Jer je u brizi bila za Danajce vide
ć
ih mr'jeti.
Kada se saberu ve
ć
i na iskupu kada se na
đ
u,
Onda se digne Ahilej brzonogi ovo im vele
ć
:
"I ako smrti mi ute
č
emo, Atrejev sine,
Mislim, da
ć
emo ku
ć
i odavde uzbiti do
ć
i,
Kada i kuga i rat Ahejce združeno biju.
Nego da sve
ć
enika il' vra
č
a pitamo kojeg
Il' poga
đ
a
č
a sana (jer i san od boga jeste),
Neka nam re
č
e on, što se toliko Febo Apolon
Rasrdi, da l' hekatombi, da l' zavjetu zabavlja našem,
Ne bi li dim
55
60
65
70
75
80
7
od koza bez mane i od ovaca
Htio primiti kako i propast odvratiti od nas."
Tako im rekavši sjedne Ahilej, i med njima Kalhas
Digne se, Testorov sin, pogada
č
u ptice prvi.
On je sadašnjost znao, budu
ć
nost, prošlost je znao,
On je Ahejcima put pokazivao, kad pod Ilij
Brodiše, vra
č
anjem svojim, dobivenim od Apolona.
On im dobro žele
ć
i progovori i rekne ovo:
"Veliš mi, ljubim
č
e Zeusov Ahileju, neka vam re
č
em,
Zašto se na nas srdi Apolon daljnometni strelja
č
.
Ja
ć
u ti re
ć
, a ti me ded
č
uj i zakuni se meni,
Da
ć
eš mi besjedom ti i rukom rado pomagat.
Jer ja doista mislim, razljutit
ć
u muža, što mo
ć
an
Svima Argejcima vlada, i slušaju ga Ahejci.
Svagda bo ja
č
i je kralj, kad se na prostog
č
ovjeka srdi;
Jer da još isti dan i priduši ljutinu svoju,
Al' dok ne izvrši gnjeva, u grudma ga i dalje krije.
7
66. Ovdje se misli dim od žrtava paljenica; vidi o tome dimu u 8. pjev., st. 549.
5
Homer:
Ilijada
Dâ li nam Zeus Trojancima grad sav obzidan tvrdo."
Silni odgovori kralj Agamemnon njemu ovako:
"Nemoj, juna
č
e dobri Ahileju, nali
č
ni bogu,
Umom navijati tako, jer ne
ć
eš nadmudriti mene.
Ni nagovorit; zar ho
ć
eš, darova sam da imadeš,
A ja bez njih da sjedim? i djevojku veliš mi vratit?
Dobro, ako mi dar Ahejci juna
č
ine dadu
Mojem ugodivši srcu, da nagradu dostojnu imam!
Ako li mi ga ne dadu, oti
ć
i
ć
u onda i uzet
Il' tvoj il' Ajasov dar il' Odisejev, pa
ć
u ga odvest
Sa sobom. Svaki
ć
e se naljutiti, kojemu do
đ
em!
Ali o tome bit
ć
e i opet kada govorit,
Nego la
đ
u ded crnu u pu
č
inu rinimo divnu,
Brže saber'mo dajmo vesla
č
e te metnimo dajmo
I hekatombu i Hrisovu k
ć
er ljepoobraznu u nju.
La
đ
u nek vodi koji od vlastelja, neka je vodi
Ho
ć
eš li Ajas il' divni Odisej il' Idomenej
Il' ti, Pelejev sine, od sviju strašniji ljudi,
Ne bi li brani
č
a-boga ublažio žrtve prikazav."
Njega pogleda mrko Ahilej brzonogi vele
ć
:
"Lakom
č
e, bestidni
č
e okorjeli, kako
ć
e tebi
Ikoji rije
č
i tvoje Ahejac slušati rado
Ili oti
ć
i na put
130
135
140
145
150
155
160
165
9
, da s' juna
č
ki s ljudima bori?
Ta ja zbog kopljanika ne do
đ
oh Trojaca amo,
Da bih se borio s njima, kad krivi mi ništa nijesu;
Niti mi goveda oni ni konje odagnaše ikad
Niti mi potrše usjev u grudastoj u Ftiji onoj,
Hraniteljici ljudi, me
đ
u nama jer je daljina
Velika: jesu brda hladovita i more šumno.
Nego smo za tobom pošli, bezobrazni
č
e, da imaš
Radost, tebi smo
č
ast i Menelaju tražili, kujo,
Me
đ
u Trojancima, a ti i ne paziš, ne mariš za to,
Pa se i meni groziš, oduzeti da
ć
eš mi onaj
Dar, zbog kojeg se mnogo natrudih, što mi Ahejci
Dadoše. Nikada dar mi ne zapada jednaki s tobom,
Kada naselan grad Ahejci razore koji
Trojski; u boju, gdje kipi i bu
č
i, odvaljuju ruke
Moje posao glavni, al' kada dijeljenje do
đ
e,
Mnogo ve
ć
im te darom darivaju, a ja se vra
ć
am
K la
đ
ama s darom malenim, al' milim, od rata trudan.
10
9
151. "oti
ć
i na put", tj. kud ga Agamemnon pošalje.
10
164-168. Da bi se Ahejci mogli prehranjivati nalaze
ć
i se daleko od domovine, iz koje (zbog daljine
koja je za ono vrijeme bila velika) nijesu mogli dobivati živeža, morali su pojedini odjeli njihove voj-
ske
č
eš
ć
e izlaziti u plja
č
ku po svoj obližnjoj Maloj Aziji i po obližnjim otocima i tako se opskrbljivati
hranom i drugim što je potrebno za život. Takova se plja
č
ka misli u ovim stihovima, a ima dosta i
drugih mjesta u Ilijadi koja to dokazuju. Plja
č
kaši se ne zadovoljavaju samo hranom i stokom, nego
7
