UNIVERZITET CRNE GORE
FILOZOFSKI FAKULTET NIKŠIĆ
ODSJEK ZA ISTORIJU
SEMINARSKI RAD
IZ ISTORIJE BALKANA OD KRAJA XVIII VIJEKA DO 1918. GODINE
TEMA: Hrvatska od 1868. – 1905. godine
Profesor: Student:
Prof. Dr Živko Andrijašević Amel Durutlić
Asistent:
Br. Index-a: 907/09
Prof. Dragutin Papović
NIKŠIĆ, maj 2012.god.
Nakon poraza Austrije u ratu s Pruskom 1866. pitanje uređenja
Habsburške Monarhije postalo je aktualnije nego prije. Zbog t o g a j e
F r a n j o J o s i p I . b i o p r i s i l j e n p o p u s t i t i m a đ a r s k i m z a h t j e v i m a z a
p r i z n a n j e d r ž a v n o s t i Ugarske. Pregovori između vladara i mađarskih
vladajućih činilaca završeni su prihvatanjem A u s t r o - u g a r s k e n a g o d b e
1 8 6 7 . g o d i n e k o j o m j e H a b s b u r š k a M o n a r h i j a u r e đ e n a k a o
d v o j n a država. Austrija je za sebe zadržala Dalmaciju i Istru, a
Hrvatska je prepustila Ugarskoj da se s njom nagodi. Na mjesto bana
Šokčevića došao je 1867. g. namjesnik banske časti Levin Rauch. On je
trebao provesti Hrvatsko-ugarsku nagodbu. Počeo je progoniti
narodnjake, a izbornim s i s t e v o m i n a s i l j e m d o v e o j e u H r v a t s k i
s a b o r v e ć i n u p o b o r n i k a n a g o d b e . O n i s u i z a b r a l i i z a s l a n s t v o
k o j e j e 1 8 6 8 . g . u t a n a č i l o s a M a đ a r i m a H r v a t s k o - u g a r s k u
n a g o d b u , t e m e l j d r ž a v n o p r a v n o g p o l o ž a j a H r v a t s k e s v e d o
k r a j a M o n a r h i j e . N j o m e j e H r v a t s k a z a p r a v o b i l a izručena Ugarskoj.
1
Kako bi proveo Hrvatsko-ugarsku nagodbu, namjesnik banske časti
barun Levin Rauch, pripadnik Unionističke stranke, posegnuo je za represivnim
mjerama. Uz oštre progone opozicije, Sabor je sazvan na temelju
oktroisanog Izbornog reda, koji je osigurao unionistima saborsku
većinu. Sabor se sastao 8. januara 1868. Budući da je opozicija, koja je ionako u
velikoj manjini, uskoro napustila Sabor, unionistička većina ostala je
sama i 30. januara iste godine izabrala je Kraljevinski odbor od 12 članova
koje je pošao u Peštu kako bi utanačio nagodbu. Već je na samom početku
pregovora, koji su potrajali do kraja juna, bilo jasno da i u Hrvatskom
kraljevinskom odboru postoji opozicija na čelu s grofom Julijem Jankovićem. Ona
je tražila hrvatsku finansijsku samostalnost i da bana treba imenovati kralj na
1
Ferdo Šišić, PREGLED POVJESTI HRVATSKOG NARODA, Matica Hrvatska, Zagreb, 1962, str.
448
2
U u v o d n o m d i j e l u nagodbenog Zakona, koji sadrži 70 članaka, stoji
da Nagodbu sklapaju kao ravnopravni činitelji ˝kraljevina Ugarska,
sjedinjena s Erdeljom i kraljevine Hrvatska i Slavonija, za
izravnavanje postojećih između njih državnopravnih pitanja˝.
3
Sa stajališta
Pragmatičke sankcije iz 1712. ističes e g l a v n o n a č e l o n a g o d b e n o g
z a k o n a ˝ n e r a z d r u ž i v o s t z e m a l j a s v . S t j e p a n a ˝ , a l i i t o d a s u
˝kraljevine Hrvatska i Slavonije tečajem stoljeća bilo pravno bila
faktično pripadale kruni sv. Stjepana˝ što je bilo u suprotnosti sa
člankom 42. iz 1861. i događajima iz 1848. U članku 2. ističe se da od
toga proizlazi za Hrvatsku i Ugarsku jedinstvo krune, jedan krunidbeni čin i izdaje
se jedna krunidbena zavjernica koja se treba izdati, osim na
mađarskom jeziku, i na hrvatskom.S t o g a ć e s e z a v j e r n i c a o d 1 8 6 7 . ,
n a k o j o j n i j e b i l o i z a s l a n i k a H r v a t s k o g s a b o r a , n a k n a d n o sastaviti
na hrvatskom jeziku.
4
O službenom jeziku govori se i u nagodbenim člancima 56. – 60. Prema njima
hrvatski je službeni jezik u zakonodavstvu, sudstvu i upravi nad cijelim
područjem Hrvatske i Slavonije. Hrvatski jezik je službeni i na tom
području za tijela zajedničke vlade i u z a j e d n i č k i m p o s l o v i m a
( p o š t a , ž e l j e z n i c e , f i n a n s i j s k i i š u m a r s k i u r e d i , o d b r a n a ,
f i n a n c i j e trgovina). Zakoni stvoreni na zajedničkom Saboru ˝izdavaće
se za kraljevine Dalmaciju, Hrvatsku i Slavoniju u izvornik u
h r v a t s k o m ˝ , a z a s t u p n i c i i s t i h k r a l j e v i n a m o g u s e s l u ž i t i
h r v a t s k i m j e z i k u i n a z a j e d n i č k o m saboru i u delegaciji. U nagodbenim
zakonskim člancima 3. i 4. riječ je o državnim poslovima Hrvatske koji su
autonomni; zajednički s Ugarskom u zajednički sa svim zemljama habsburške
krune.
3
Isto, str.449
4
Isto.
4
Na čelu autonomne hrvatske vlade je ban, koji je za svoj rad
odgovoran Hrvatskom saboru, ali ga imenuje kralj na prijedlog i potpis
ugarskog ministra predsjednika. Osim toga, ban više nemože biti
vojnik. Ukida se Hrvatska dvorska kancelarija u Beču. Umjesto nje, za
Kraljevine se imenuje poseban dalmatinsko-hrvatsko-slavonski ministar bez
odgovornosti kod središnje vlade u Budimpešti, ali s druge strane
odgovoran zajedničkom saboru, dakle ne Hrvatskom saboru (čl.50. –
55.). Ban je ujedno i veza između kralja i Zemaljske vlade Kraljevina Dalmacije,
Hrvatske i Slavonije koja je uspostavljena sljedeće godine. Ona mora
sarađivati sa središnjom vladom u B u d i m p e š t i , k o j a ć e n a s t o j a t i d a
u s v o j i m h r v a t s k o - s l a v o n s k i m o d s j e c i m a , k a o i u o s t a l i m izvršnim
organima, imenuje kao činovnike ˝domaće˝. O zajedničkim poslovima
raspravljaće ˝zajednički sabor svih kraljevina ugarske krune˝ koji se
zove i hrvatsko-ugarski sabor. Na njega Hrvatski sabor šalje 29 zastupnika u
Donju kuću (bez Rijeke) i još dva zastupnika u Gornju kuću. U slučaju
sjedinjenja Kraljevine Hrvatske i Slavonije s Kraljevinom Dalmacijom, broj će
se hrvatskih zastupnika povećati. Između hrvatskih i z a s l a n i k a u
z a j e d n i č k o m s e S a b o r u b i r a 5 z a s t u p n i k a u u g a r s k u d e l e g a c i j u
k o j a o b a v l j a s v e p o s l o v e k o j i s u r e g u l i r a n i A u s t r o - u g a r s k o m
n a g o d b o m . T i m e H r v a t s k a n a k n a d n o p r i z n a j e Austro-ugarsku
nagodbu kao gotov čin.
5
N a g o d b a j e r e g u l i s a l a i f i n a n s i j s k e p o s l o v e i z m e đ u U g a r s k e i
H r v a t s k e . R i j e č j e o međusobnoj finansijskoj nagodbi između dviju
kraljevina koja se obnavljala svake desete godine. Prema Nagodbi, Kraljevine
Dalmacija, Hrvatska i Slavonija dužne su na temelju tačno određene kvote
učešća u teretu za zajedničke poslove Austro-Ugarske, kao i za
zajedničke poslove z e m a l j a ˝ k r u n e u g a r s k e ˝ .
5
Isto, str. 450
5
