Uvod
U ovom radu bavit ćemo se filozofijom Emmanuela Lévinasa. Tema koja nas
zanima jest ideja beskonačnog. Ona predstavlja središte Lévinasove filozofije i
svojevrstan stup na kojem će on graditi jednu vrlo originalnu i zanimljivu misao. Rad
smo podijelili u tri dijela.
U prvom dijelu kratko je opisan život Emmanuela Lévinasa a zatim njegova
filozofija. Pokušali smo vidjeti na kojim je to temeljima Lévinas razvijao svoju
filozofiju a poslije se odvojio od njih i krenuo svojim putem.
U drugom dijelu prikazali smo ideju beskonačnog u Anselma iz Canterburya i
Renéa Descartesa. Njima je ona poslužila kao dokaz za Božje postojanje a Lévinas će
tu ideju preuzeti iz Descartesove 3. meditacije, njegovih
Metafizičkih meditacija
, za
svoju filozofiju.
U trećem dijelu prelazimo na ideju beskonačnog u Emmanuela Lévinasa. Prvo
smo izložili Lévinasovu kritiku zapadne filozofije koja je za njega filozofija totaliteta,
i glavni povod Lévinasovog filozofiranja. Totalitet se shvaća kao sve, Bitak, i u taj
totalitet zapadna filozofija želi uvući sve. Sve spoznatljivo, jer joj ništa nespoznatljivo
ne smije ostati, a time i Beskonačno koje dolazi u ideji beskonačnog. Za Lévinasa to
predstavlja nasilje jer se time Drugog
1
ne pušta da ostane Drugi, tj. drukčiji, nego ga se
svodi na Istog (totalitet, Bitak). To nasilje nužno prelazi i na drugog.
2
Lévinas
zahtijeva da se prekine s takvim načinom filozofiranja a rješenje pronalazi u ideji
beskonačnog. U ideji beskonačnog krije se Beskonačno. Ono nespoznatljivo izvan
totaliteta i pokušaja zapadne filozofije da ga obuhvati. Apsolutno Drugi nesvodiv na
Istog.
1
Drugi, pisan velikim slovom, za Lévinasa je
Beskonačno, Bog
2
drugi, pisan malim slovom, je čovjek
2
Lévinas je pet godina proveo u zarobljeništvu u vojničkom logoru kod
Magdeburga. Tako je izbjegao holokaust. Njegovu ženu i kćer spasio je Maurice
Blanchot, smjestivši ih kod redovnica u središtu Francuske. 1945. Lévinas se vratio iz
zarobljeništva i ostao šokiran. Milijuni pobijenih, on je preživio. Zavjetovao se da više
nikada neće prijeći granicu Njemačke i taj je zavjet održao.
7
Uvijek ga je pratio osjećaj
krivnje što je preživio.
Lévinas nastavlja svoj rad u ENIO-u i 1947. postaje njezin direktor.
Nadgledava, predaje filozofiju, tumači judaističke tekstove. 1949. rodio mu se sin
Michael.
8
1961. pojavljuje se njegovo glavno djelo
Totalitet i beskonačno
, koje postaje
Lévinasov državni doktorat. Time ulazi u francusko sveučilište i dobiva međunarodni
ugled.
9
Nastavlja svoju sveučilišnu karijeru, sve do odlaska u mirovinu 1979.,
promijenivši tri sveučilišta.
Međunarodni ugled mu je rastao i njegove teze bile su proširene po Americi i
Europi. Pratile su ga nagrade, intervjui, gostovanja, počasti, doktorati. Osobito je imao
prisne odnose s katoličkim filozofima i intelektualcima. Umro je 1995. u Badnjoj
noći.
10
1.2. Filozofija Emmanuela Lévinasa
Na filozofiju Emmanuela Lévinasa najviše su utjecali Biblija i klasici europske
književnosti, prije svega Dostojevski.
11
Oni ga uče „ ...da je dužnost etičkog bića da
bude na strani poniženih i tlačenih.“
12
Bez sumnje, to je bilo i iskustvo holokausta koje
mu se nepovratno urezalo. Pravi preokret i smjer njegovoj filozofiji daju mu
Husserlova fenomenologija i Heideggerova ontologija. One mu pružaju kategorije s
kojima će shvatiti kako nema beskonačnog traganja za smislom bez beskonačne
odgovornosti Ja za sebe i za druge.
13
Međutim, Lévinas će se odvojiti od njih i krenuti
7
Usp. Isto
8
Usp. Isto str. 59.
9
Usp. Isto str. 60.
10
Usp. Isto str. 65.
11
Usp. Isto str. 67.
12
Isto str. 55.
13
Usp. Isto str. 67.
4
svojim putem. Prevladat će Husserlov pojam intencionalnosti
14
, gdje je
cogito
(subjekt
koji spoznaje objekt) neodvojiv od
cogitatuma
(spoznatog objekta)
15
i uočiti
nepodudarnost između
noeme
(predmeta misli) i
noese
(misaonog čina).
16
Poslije toga
preuzet će Heideggerov egzistencijalizam gdje subjekt nije sveden na svijest, nego je
„konkretna egzistencija osuđena na smrt.“
17
Heideggerova ontologija stavlja naglasak
na bitak
18
i time „podvrgava odnos s Drugim na odnos s bitkom uopće.“
19
Lévinas će
staviti naglasak na odgovornost bića. Etika je „prva filozofija“, a ne ontologija. Drugi
nije svodljiv na Istoga.
20
Da bi ovo postigao, Lévinas stavlja u pitanje cjelokupnu povijest zapadne
filozofije. Ona je za njega filozofija totaliteta koja želi spoznati sve. Bitak je sve –
totalitet. Dva su oblika totaliteta. Transcendentni, u kojem se subjekt sjedinjuje s
apsolutnim bitkom i time negira samog sebe i svoju odgovornost. Ja se odriče samog
sebe i predaje Drugom, međutim, to je samo iluzija. Ja se odriče sebe i predaje Istomu
jer svodi Drugog na Istog. Ja ostvaruje sebe prenijevši Apsolutno u sebe i time ga
svodi na Istog. Ovaj totalitet prenosi se na imanentni totalitet. Svijest spoznaje sebe
kao apsolutno i time spoznaje sve. Postaje apsolutna misao.
21
Biće se ukida u općem, u
univerzalnom, u Istom.
22
„Jedinke se tu svode na nosioce snaga koje njima upravljaju bez njihovog
znanja. One tom totalitetu podređuju svoj smisao, a smisao se ne vidi izvan tog
totaliteta. Jedinstvenost svakog sadašnjeg stalno se prinosi na žrtvu budućnosti, koja je
pozvana da im izluči objektivni smisao. Jer se jedino krajnji smisao uzima u obzir,
jedino posljednji čin mijenja bića u njima samima.“
23
Lévinas ovome suprotstavlja
„ ...
odnos s Drugim
, koji ne završava u božanskom ili ljudskom totalitetu,
odnos
koji
nije totalizacija povijesti, nego je
ideja beskonačnosti
.“
24
Ideju beskonačnosti Lévinas
14
Intencionalnost
(lat.
intendere
– težiti nekamo) – svojstvo doživljaja svojim sadržajem smjera, upućuje na
neku predmetnost različitu od akta doživljaja. Psihički akti imaju, dakle, svoj intencionalni predmet. Svijest je
uvijek svijest o nečemu. Vidi: Boris KALIN,
Povijest filozofije
, Školska knjiga, Zagreb, 2006., str. 410.
15
Usp. LASIĆ, nav. dj., str. 67.
16
Usp. Isto str. 77.
17
Isto str. 68.
18
Usp. Isto str. 70.
19
Isto str. 74.
20
Usp. Isto str. 70.
21
Usp. Isto str. 71.
22
Usp. Isto str. 73.
23
Emanuel LÉVINAS,
Totalitet i beskonačno
, IP »Veselin Masleša», Sarajevo, 1976., str. 6.
24
LÉVINAS, u: LASIĆ, nav. dj., str. 75. – 76.
5
