SADRŽAJ:
1
.
UVOD
......................................................................................................4
1.1. Uvjeti za nastanak građanskopravne odgovornosti...........................4
1.2. Radnja štetnika kao element građanskopravne odgovornosti ..........5
2.
NASLOV
...................................................................................................6
2.1
. Šteta kao element građanskopravne odgovornosti ............................6
2.2.
Vrste štete ..........................................................................................7
2.3.
Imovinska šteta ..................................................................................7
2.4.
Naknada imovinske štete ..................................................................10
2.5
. Primjer naknade imovinske štete-smanjenje rente ...........................12
2.6
. Sniženje štete ....................................................................................13
2.7.
Posebno o naknadi materijalne (imovinske štete) u slučaju smrti,
tjelesne povrede i oštećenja zdravlja ................................................13
3.
ZAKLJUČAK
..........................................................................................15
4
.
LITERATURA
.........................................................................................16
2
RADNJA ŠTETNIKA KAO ELEMENT GRAĐANSKOPRAVNE
ODGOVORNOSTI
Radnja kao element građanskopravne odgovornosti podrazumijeva
odgovarajuće aktivno (
commissio
) ili pasivno (
ommissio
) ponašanje štetnika.
Štetnik može aktivno poduzeti neku radnju uslijed koje je nastala šteta. Na
primjer, ljekar propiše pogrešnu terapiju za pacijenta zbog koje ovaj pretrpi
trajno oštećenje zdravlja.
Šteta se uzrokuje pasivnim ponašanjem-propuštanjem kada štetnik ne
poduzme radnju koju je, prema pozitivnim propisima, dobrim običajima,
moralu i pravilima struke, morao poduzeti da bi izbjegao njen nastanak.
Važno je naglasiti da je kod ovakvih, tzv. omisivih delikti neophodno
prethodno ustanoviti obvezu poduzimanja odgovarajuće radnje od strane
štetnika. U praksi, omisivni delikti najčešće nastaju prilikom obavljanja
službenih dužnosti i ispunjavanja obveza iz radnog odnosa. Na primjer,
radnik u nuklearnoj elektrani propusti uključiti uređaj za rashlađivanje
nuklearnog reaktora, uslijed čega se ovaj pregrije, eksplodira i uzrokuje
ekološku katastrofu. Primjer omisivnog delikata u svakodnevnom životu je
kad vlasnik kuće ne očisti snijeg i led sa trotoara ispred svoje kuće. Te se
slučajni prolaznik oklizne, padne i zadobije teške tjelesne povrede.
Treba istaći da objektivno pravo ponekad može obvezati štetnika na
nadoknadu štete čak i kad njegova radnja nije protupravna. Najeklatantniji
primjer je u slučaju kada se šteta prouzrokuje u nuždi. Kada se šteta
prouzrokuje u nuždi, sama radnja nije nedopuštena, ali je nedopušten
nastanak štete kao posljedice dopuštene radnje. Prema izvjesnim
shvaćanjima, šteta, ipak, uvijek mora biti protupravna ili makar protivna
moralu
*
.
*
S.Cigoj i grupa autora, Komentar zakona o obligacionim odnosima,
Savremena administracija, Beograd, 1995. godine, str. 154-155
4
ŠTETA KAO ELEMENT GRAĐANSKO PRAVNE
ODGOVORNOSTI
Oštećeni može svojojm voljom prouzročiti gubitak u vlastitoj imovini.
Međutim, takvo umanjenje imovine se ne može kvalificirati kao šteta u
pravnom smisliu, već samo kao utrošak imovine. U svakodnevnom životu,
pak, svatko će štetom nazvati bilo kakvu neugodnost ili propuštenu priliku
koja ga zdesi. Na primjer, uobičajeno je konstatirati:
šteta je odmor
provoditi na moru, ako je sve vrijeme oblačno
ili
šteta što nije trenirao
nogomet, mogao je biti veliki igrač
. Stoga, očevidno je da se pojam štete u
građanskopravnom smislu i pojam štete u životnom, laičkom smislu
značajno razlikuju.
Uvjeti za nastanak štete u pravnom smislu su mnogo stroži. U našem pravu
dana je izričita definicija štete. Naime, prema našem Zakonu o obveznim
odnosima:
Šteta je umanjenje nečije imovine (obična šteta – damnum
emergens) i sprječavanje njenog povećanja (izmakla korist – lucrum
cessans), kao i nanošenje drugome fizičkog ili psihičkog bola ili straha
(nematerijalna šeta)
.
U pravnoj teoriji i praksi skoro je jednodušno mišljenje da šteta u pravnom
smislu predstavlja svako umanjenje vrijednosti (uštrb) koju pravni subjekt
pretrpi na svojim pravno zaštićenim dobrima. Pod pojmom zaštićenih
dobara, čije se umanjenje može podvesti pod pravni pojam štete,
podrazumijeva se ne samo umanjenje imovine, tj. povreda subjektnih prava,
već i povreda i sprječavanje ostvarivanja pravno zaštićenih interesa. Isto
tako, šteta na imovini može nastati ne samo u slučaju umanjenja vrijednosti
pokretnih i nepokretnih stvari koje ulaze u sastav imovine, već i u slučaju
kada za oštećenog protiv njegove volje nastanu obaveze koje mora izmiriti
(pasivna šteta). U njemačkom pravu razmatran je problem nastanka štete na
strani insolventnog dužnika, za kojeg nastali dug
de facto
ne predstavlja
nikakav teret. Ipak, sudovi Savezne Republike Njemačke stali su na
stanovište da svaka nova obaveza povećava pasivu imovine dužnika i da
otuda ona predstavlja štetu na njegovoj strani, te da i lice bez imovine ima
opravdan interes izbjeći takvu situaciju. Stariji teoretičari njemačkog prava
štetu su definirali kao negativnu razliku između iznosa imovine koji bi imao
da ta imovina nije smanjena štetnim događajem, a da pri tom nisu definirali
pojam neimovinske štete, koja u suvremenom pravu dobiva sve veći značaj.
5
