UNIVERZITET CRNE GORE
METALURŠKO-TEHNOLOŠKI FAKULTET PODGORICA
Predmet: SANACIJA I REVITALIZACIJA PROSTORA

IN SITU 

-

 BIOLOŠKE METODE

BIOVENTING

MENTOR:                                                                                              STUDENT: 

  

Prof. dr Kemal Delijić                                                     Dragana Vlahović  08/10

  

Podgorica, 06.12.2012. godine

BIOREMEDIJACIJA

Bioremedijacija je ekonomski isplativa, zelena tehnologija kojom se zagađujuće 
supstance biološkim putem transformišu u netoksična jedinjenja ili se potpuno 
razgrađuju do ugljendioksida i vode. Kao biološki agensi se najčešće koriste 
mikroorganizmi. Da bi se povećala brzina biološke razgradnje, bioremedijacijom 
se optimiziraju uslovi za rast mikroorganizama prisutnih u zemljištu aeracijom, 
dodavanjem hranljivih supstanci, najčešće soli azota i fosfora, a ako je potrebno i 
dodavanjem posebno pripremljenih kultura mikroorganizama. 

Uspješnost bioremedijacionog procesa, pored mikroorganizama sposobnih da 
razgrade kontaminant kao izvor ugljenika, zavisi i od drugih faktora kao što su: 
lako usvojivi izvori azota i fosfora (hranljive supstance), vlažnost, temperatura, 
kiseonik (aeracija) i eventualno prisustvo surfaktanata. Osim toga, važne su i 
karakteristike zemljišta, kao što su pH, minerološki sastav i sadržaj organske 
supstance. 

METODE BIOREMEDIJACIJE

Metode

 

za uklanjanje zagađujućih supstanci iz zemljišta i njegovo „izlečenje“ 

(remedijaciju) mogu biti abiotičke (fizičke, hemijske i termičke) i biotičke 
(bioremedijacija u širem smislu). Mogu se primijeniti: a) na samom mjestu 
zagađenja (

in situ

) ili b) izvan mjesta zagađenja (

ex situ

). U odnosu na 

abiotičke,biološki postupci imaju komparativnu prednost pošto su ekonomski 
isplativi i pripadaju „prijateljskim za okolinu” tehnologijama. Pri ovim procesima 
dolazi do transformacije u jedinjenja sa smanjenom toksičnošću ili potpune 
razgradnje kontaminanta. Na taj način se ne stvara otpad, a tretirano zemljište 
može da povrati svoju prirodnu biološku aktivnost. Pomenute metode se mogu 
koristiti za uklanjanje organskih zagađivača, kao što su: ugljovodonici nafte, 
pesticidi, policiklični aromatični ugljovodonici - PAH-ovi, deterdženti, organski 
rastvarači ili fenoli). Kao biološki agensi se najčešće koriste mikroorganizmi, ali i 
biljke (fitoremedijacija). U širem smislu bioremedijacija podrazumeva korišćenje 
bioloških agenasa za uklanjanje većine toksičnih komponenti, uključujući i metale.

background image

Izbor tehnologije za remedijaciju je jedinstven za svaki slučaj i zavisi od niza 
faktora: vrste i koncentracije kontaminanta, karakteristika zemljišta i terena, 
graničnih koncentracija koje treba dostići na osnovu zakonske regulative, vremena 
raspoloživog da se izvede dekontaminacija kao i cijene. Nisu sve tehnologije 
primenljive za sve slučajeve, a ne mora ni najpovoljnija ekonomska opcija da bude 
i najbolja tehnička varijanta. Previsoka koncentracija zagađujuće supstance i 
prisustvo teških metala mogu biti toksični za biološke sisteme, pa prema tome 
mogu biti i ograničavajući za bioremedijaciju. Osim toga, različite tehnologije, pa i 
abiotički i biotički postupci, mogu se kombinovati da bi se zagađenje smanjilo do 
bezbjednog nivoa po prihvatljivoj cijeni. Na slici je  prikazan pregled 
bioremedijacionih tehnologija. 

IN SITU METODE 

In situ tehnologije omogućavaju tretman zagađene zemlje na mjestu zagađenja, pri 
čemu se izbjegavaju troškovi iskopavanja i transporta. Cijena postupka je niska, a i 
najmanje je narušavanje životne sredine. Primjena ovog tretmana je ograničena 
dubinom zemljišta koje se može efikasno obraditi. Uglavnom, kod većine zemljišta 
efikasna difuzija kiseonika koja će omogućiti odgovarajući stepen bioremedijacije 
može se postići za dubine od nekoliko centimetara do oko 30 cm. 

In situ ili na licu mjesta bioremedijacija je jedna od najatraktivnijih opcija za 
smanjenje ili eliminisanje nečistoće (zagađenja) u zemljištu i vodi. Uz prednosti 
koje uključuju minimalne  poremećaje lokacije (zemljišta) i nižu cijenu u odnosu 
na druge metode remedijacije, in situ bioremedijacija nastavlja da se istražuje i 
primenjuje sa ciljem da se pomogne "zatvaranje" specifičnih lokacija, odnosno 
smanjenje toksina na bezbjedan i / ili pravno prihvatljiv nivo. 

Metoda in situ remedijacije zemljišta koja najviše obećava je bioventing. 

BIOVENTILACIJA (eng. BIOVENTING) 

Bioventilacija

 

predstavlja dovođenje vazduha (kiseonika) u nesaturisanu zonu 

zagađenog zemljišta takvom brzinom da se ostvari maksimum aerobne mikrobne 
degradacije organskih jedinjenja, a da se isparavanje i oslobađanje kontaminanata 
u atmosferu smanji na minimum.

Bioventing

 ima značajne “rođake” među metodama sanacije. Naime, 

air sparging

 

podrazumijeva ubacivanje komprimovanog (sabijenog, zbijenog) vazduha u 
zasićeno zemljište sa ciljem unapređenja biodegradacije. Za razliku od sparginga, 
bioventing koristi vazduh niskog pritiska i generalno je fokusiran na nezasićene 
zone zemljišta. 

Bioslurping

 kombinuje bioventing i direktne vakum ekstrakcije 

zagađivača. Ekstrakcija pare iz zemljišta (

soil vapor extraction – SVE

) ili 

vakuumska ekstrakcija maksimizira isparavanje zagađivača i eliminiše ih iz 
zemljišta. 

Bioventing metoda je prilično jednostavna: ventilator ili kompresor povezan je sa 
jednim ili više bunara (koji snabdijevaju zemljište kiseonikom) i niz bunara koji se 
nalaze u zemljištu i služe za kontrolu protoka kiseonika.

Želiš da pročitaš svih 16 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti