JU Škola učenika u privredi
Banja Luka
MATURSKI RAD
Tema: Vrste induktora
Predmetni nastavnik:
Učenik:
xxxxxxxxxxxxx, prof.
xxxxxxxxxxx
Banja Luka, 2018. godina
1.
INDUKTOR, POJAM I OSOBINE
Induktor ili indukcijski svitak (razgovorno bobina - riječ je talijanskog podrijekla)
je električni uređaj u kojem se primjenjuje elektromagnetska indukcija, posebno
uređaj u kojem se iz niskonaponskog izvora istosmjerne struje ta struja
prekidanjem pretvara u izmjeničnu, te transformatorom postiže visoki napon.
Prekidač može biti mehanički, elektromehanički ili elektronički. Induktor s
elektromagnetskim prekidačem bio je potkraj 19. vijeka prvi izvor visokoga
napona i koristio se za napajanje elektronske cijevi s razrijeđenim plinom, za
elektroterapiju, te u prvim rendgenskim uređajima i radijskim odašiljačima. U
njemu je primarna zavojnica istovremeno i elektromagnet koji privlači polugu,
zbog čega se prekida strujni krug, a poluga se vraća u početni položaj i ponovno
zatvara strujni krug. Pojava se ponavlja frekvencijom od nekoliko desetina herca.
Kako se na taj način sekundarna električna zavojnica nalazi u promjenljivome
magnetskom polju, u njoj se indukuje napon koji je onoliko puta viši koliko je veći
broj zavoja sekundarne zavojnice prema primarnoj
1
.
Danas se induktor najviše primjenjuje za stvaranje električne iskre za paljenje
goriva u benzinskim motorima. Primarni se strujni krug prekida sinhrono s radom
motora. U starijim se motorima to postiže prekidanjem spojnih mjesta platinskih
prekidača, a u suvremenijim motorima s elektroničkim paljenjem primarni se krug
prekida elektronskim sinhroniziranim prekidačem
1
Bosanac, T. Teoretska elektrotehnika, I. dio, Tehnička knjiga, Zagreb, 1973.
Slika br.1. Induktor
Dijelovi induktora: A - poluga, B - baterija istosmjerne struje, C - električni
kondenzator, G - izmjenična struja visokog napona, K - iskrište, M - meko željezo
ili feromagnet, P - primarna električna zavojnica, S - sekundarna električna
zavojnica.
Induktor je jedna vrsta transformatora koji isprekidanu istosmjernu struju niskog
napona pretvara u isprekidanu naizmjeničnu struju visokog napona. Sastoji se od
primarne i sekundarne zavojnice koje se nalaze jedna u drugoj. U primarnoj
zavojnici, koja ima mali broj zavoja debele žice, nalazi se snop šipki od mekog
željeza koje su premazane lakom radi izolacije da bi se smanjile vrtložne struje. Na
primarnoj zavojnici izolirano je namotana sekundarna zavojnica koja ima mnogo
zavoja tanke žice, a krajevi su spojeni s iskrištem.
U primarnu zavojnicu dolazi električna struja iz baterije preko komutatora kojim se
smjer primarne struje može mijenjati. Struja se prekida preko elektromagnetskog
prekidača. Ispred željezne jezgre nalazi se na elastičnom peru kotva. Na tom je
mjestu platinski kontakt koji stoji nasuprot platinskom kontaktu na drugoj strani. U
normalnom stanju oba se platinska kontakta dodiruju. Čim ukopčamo struju, jezgra
se magnetizuju i privuče polugu, te time prekine primarnu struju. Jezgra se na to
demagnetizuju, otpusti polugu i ponovo se uspostavlja struja. Tako jedno za
drugim ide spajanje i prekidanje. Pri svakom spajanju struje u primarnoj zavojnici
indukuje se u sekundarnoj zavojnici struja suprotnog smjera, a kod prekidanja
struja istoga smjera s primarnom strujom.
