Infektivne

 

bolesti

 

    Skripta za studente Medicinskog fakulteta

 

 

 

Slobodan Marković

 

 

Novi Sad  

 2013.

 

 

    

po ispitnim pitanjima

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

background image

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Kapljicne infekcije i nejasna febrilna stanja 

1.    Uvod u infektivne bolesti ........................................................................................................................................................................ 1  
2.   Sindrom angine i Difterija ................................................................................................ ..................................................................... 4 
3.   Opšte karakteristike streptokoknih infekcija i Erizipel ................................................................................................................. 9 
4.   Šarlah (Scharlach, Scarlatina) .......................................................................................................................................................... 12 
5.   Sindrom gripe (Influenza) i Teški akutni respiratorni sindrom (SARS) .................................................................................. 14 
6.   Atipicne pneumonije ........................................................................................................................ ...................................................... 17 
7.   Veliki (magareci) kašalj (Pertussis) ................................................................................................................................................ 20 
8.   Mumps infekcija (Zauške, Parotitis epidemica) ............................................................................................................................ 22 
9.   Antropozoonoze (Antrax, Bruceloza, Sakagija, Tularemija, Kuga) ........................................................................................... 24 
10.  Toksoplazmoza (Toxoplasmosis) ...................................................................................................................................................... 28 
11.    Hemoragijske groznice (Hanta virusne infekcije, Krimska Kongo HG, Marburg, Ebola, Lassa) ........................................ 31 
12.   Rikecioze, Pegavi tifus i Brill-Zinsserova bolest ......................................................................................................................... 37      
13.   Nejasna febrilna stanja .................................................................................................................................. ................................... 39   
14.   Malarija ................................................................................................................................................................................................ ... 44 
15.   Ospa u infektivinim bolestima .......................................................................................................................................................... 47 
16.   Morbilli, Rubella ..................................................................................................... .............................................................................. 48 
17.   Varicella, Variola, Megalerythema epidemicum, Roseola infantum ......................................................................................... 51 
18.   Herpes virusne infekcije (Herpes simplex, Citomegalovirisna infekcija, HHV 7, HHV 8) .................................................. 55 
19.   Infektivna mononukleoza (Pfeiferova bolest) .............................................................................................................................. 58    
20.   Infektivne bolesti u trudnoci ............................................................................................... ............................................................ 60 
21.    HIV infekcija i AIDS ............................................................................................................................................................................. 62 
22.   Sepsa, septicni šok, SIRS, MODS, DIK ............................................................................................................................................ 69 
23.   Racionalna upotreba antimikrobih lekova u infektivnim bolestima ....................................................................................... 72 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 

 

             

  

             

Sadržaj 

background image

1.                     

Uvod  u      

     INFEKTIVNE BOLESTI 

   

 

Infektivne bolesti su svuda u svetu, pa i kod nas, 

jedne od najzastupljenijih bolesti u opštem morbi

-

ditetu 

(sa bitnom razlikom zastupljenosti pojedinih bolesti)

.     

- Po globalnom mortalitetu su odmah iza kardio- 
  vaskularnih i malignih bolesti.  
- U svetu je 1995. godine umrlo 50 miliona ljudi  
  a od te cifre, 17 miliona od infektivnih bolesti 

 

INFEKTIVNE BOLESTI  

SU ĈINILE 

26% UKUPNOG  

MORTALITETA U SVETU 2002. GODINE  

 

glavnih razloga zbog čega infektivne bolesti

 

i dalje prete su: 

 

Stalno  postojanje  i  buktanje  endemskih 

ţarišta (nerazvijene zemlje)

 

 

Sve veća pojava hroničnih infekcija

 

 

Pojava rezistentnih mikroorganizama 

 

Nove bolesti 

 

Pretnja bioterorizmom 

 

Veza maligniteta i infektivnih bolesti 

 

Papiloma virus- karcinom cerviksa 

 

Hepatitis C i B- primarni HCC 

 

Epstein-Barr virus (EBV)- M. Hodgkin 

 

Helicobacter pylori- 

karcinom ţeluca

 

 

Chlamidia pneumoniae- ateroskleroza  

 

Bitka protiv infektivnih bolesti:  jedan korak ispred?  

Vreme je da zatvorimo knjigu infektivnih bolesti,  

proglašavajući pobedu u bici nad njima

 i nacionalne resurse  

usmerimo 

ka većim problemima kao što su maligna 

 

i kardiovaskularna oboljenja

 

            General William H Stewart, hirurg 1967. 
 

10 NAJVEĆIH INFEKTIVNIH UBICA 

 

1.

 

INFEKCIJE RESPIRATORNOG TRAKTA 
-PNEUMONIJE 4,4 miliona (deca) 

2.

 

DIJAREALNE BOLESTI 3,1 (deca) 

3.

 

TBC 3,1 milion(odrasli) 

4.

 

MALARIJA 2,1 milion 

5.

 

HEPATITIS B     1,1 milion 

6.

 

HIV INFEKCIJA AIDS    1 milion 

7.

 

MALE BOGINJE    1 milion  

8.

 

NEONATALNI TETANUS 460 000 

9.

 

PERTUSSIS  350 000 

10.

 

INTESTINALNA PARAZITARNA 
OBOLJENJA    150 000 

 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
        

Nove infektivne bolesti: 

1973: Rotavirus 
1976: Cryptosporidium parvum  
1977: Legionella pneumophila  
1977: Ebola virus, smrtnost preko 80%  
1977: Hantaan virus, HGBS  
1977: Campylobacter jejuni 
1980: Human T-lymphotropic virus I (HTLV-1)  
1982: Escherichia coli O157:H krvavi prolivi  
1982: HTLV-2 virus  
1983: Helicobacter pylori  

1983: Human immunodeficiency virus (HIV), 
           which causes AIDS 

1988: Hepatitis E virus  
1988:  Human herpesvirus 6  

1989: Hepatitis C virus 

1991: Guanarito virus- Venezuelan haemorrhagic fever  
1992: Vibrio cholerae O139  
1994: Sabia virus- Brazilian haemorrhagic fever.  
1995: Human herpesvirus 8,  

povezan sa Kapošijevim

   

          sarkomom (kod obolelih od AIDS-a)  
1996:  vCJD prion Variant CJD-   Creutzfeld-Jacob disease 
1997:  Avian influenza (H5N1) - Influenza  
1999: Nipah virus Encephalitis  
1999: West Nile virus Encephalitis  
2001: BT Bacillus anthracis- Anthrax  
2003: Monkeypox-  Pox  
2003: SARS-CoV (SARS korona virus)- SARS 
 

 
 

 1 

Vode

će

 infektivne bolesti prema 

globalnom mortalitetu,  
po uzrastima, 1998. 

(u milionima  
smrtnih  

slučajeva)

 

Globalni mortalitet od 
infektivnih bolesti,  
po regionima, 2004. 

 

(u milionima smrtnih slučajeva)

 

Emerging infections 
Nove infektivne bolesti 

 

To  su  NOVE  BOLESTI,  ONE  KOJE  SE  PONOVO 
POJAVLJUJU  ILI  INFEKCIJE  REZISTENTNE  NA 

POSTOJEĆE  LEKOVE 

koje  su  u  poslednje  2  decenije  u 

stalnom porastu i i dalje imaju trend porasta.  

 

10

 

najčešćih infektivnih bolesti 
  u svetu 

 

-   

Dijarealne bolesti 

4 milijarde epizoda godi

š

nje 

-   

Tuberkuloza

- 1.9 milijardi 

kliconoša

8.9

 

milliona novih slu

č

ajeva godi

š

nje  

-   

Intestinalne parazitoze

 

  

1.4

 

milijarde inficiranih u svakom trenutku  

-   

Malarija

 - 

preko 500 miliona novih slu

č

ajeva godi

š

nje  

-   

Hepatitis

 -  

350 miliona hepatitis B hroni

č

nih nosi- 

           laca i 100 milliona hepatitis C hroni

č

nih infekcija 

-   

Pneumonije 

 

oko 400 miliona epizoda godi

š

nje

  

-   

Seksualno prenosive bolesti

 (

Sexually transmitted   

       diseases 

 STD)- 

 

najmanje 330 miliona novih slu

č

ajeva godi

š

nje  

-   

Male boginje

 - 40 miliona 

slučajeva

 

godišnje

  

-   

Veliki kasalj

 - 40 miliona sl

učajeva godišnje

  

-    

Meningokokni meningitis

 

  

     oko 350 000 

novih slučaja svake godine

  

 
 

Potpuno nova zbivanja: 

 

SARS 

 

PTIĈ

JI GRIP (AVIAN INFLUENZA)  

 

- Danas, 

infektivne bolesti ne poštuju granice 

   

  

drţava

 (veliki broj putnika, za manje od 24h se   

  

moţe stići na drugi kraj planete)

.  

-Informacije  i  uputstva  putnicima  neophodna su 
zbog frekventnosti putovanja. 
-Epidemije  infektivnih  bolesti  pojavljuju  se  i 
unutar zdravstvenih struktura  
- RADI NJIHOVOG ZAUSTAVLJANJA 
  POTREBNA JE USKA MEDJUNARODNA     
  

SARADNJA I JAĈANJE DRŢAVA PONAOSOB

  

Uslovi za nastanak infektivnih bolesti 

 

PRISUSTVO IZVORA ZARAZE- 
INFEKCIJE 

 

EKSPOZICIJA  ĈOVEKA,  MOGUĆNOST 

PRENOSA 
 

 

DISPOZICIJA ILI SKLONOST, 

PRIJEMĈIVOST ZA 

ZARAZNU BOLEST 

 

REZISTENCIJA PREMA ZARAZNIM BOLESTIMA 
  

 

 

OPŠTI INFEKTIVNI SINDROM 

 

POVIŠENA TEMPERATURA

-  

SUBFEBRILNOST, FEBRILNOST 

 

Malaksalost, lomnost, pretučenost

 

 

GLAVOBOLJA 

 

JEZA GROZNICA DRHTAVICA 

 

MIALGIJE ARTRALGIJE 

 

Gubitak apetita  

 

 

Početak 

temperature: nagao, postepen 

 

Visina temperature 

 

Osciliranje temperature preko dana: 

a)

 

febris remittens 1 stepen 

b)

 

Febris intermittens pada na normalu 

c)

 

Febris continua 40 stepeni bez oscilacija 

d)

 

Bifazična

 ili 

monofazična

 

e)

 

Febris intermittens (quartana, tertiana) 

- PAD TEMPERATURE: 

KRITIĈAN 

ili 

LITIĈAN

  

- ZIMICA GROZNICA I VISOKA TEMPERATURA 
  

UPUĆUJU NA BAKTERIJSKU INFEKCIJU

  

 

 

Nema  pravila  oko  DD  virusnih  i 
bakterijskih infekcija 

 

Ipak, kod virusnih, temperature 

su niţe ili 

nisu praćene 

drhtavicom 

 

Kod  bakterijskih  više  naglije  i 

drhtavica 

(groznica)  

 
 
 
 
 
 
 
 
 

 

 2 

background image

2.

   

Sindrom  angine         

       i    difterija 

 

 

Angine 

predstavljaju klinički sindrom koji podra

-

zumeva različite patološke promene na

 

sluzoko-

ţi ţdrela koje zahvataju i limfatični

 Waldeyer-ov 

prsten. Glavni simptom je bol.  
Angine se mogu ispoljiti kao: 

samostalna oboljenja (streptokokna, difterična)

 

- prvi znak generalizovane infekcije (virusne  
 osipne bolesti) . 

Najčešće  oboljevaju  deca,  adolescenti  i  mlade 

odrasle  osobe.  Angine  su  blaga  oboljenja  sa 
povoljnim tokom i ishodom. 

Praktični medicinski značaj:

 

mogućnost čestih recidiva

 

- pojava komplikacija 

mogućnost teţih oštećenja drugih organa i 

 

  nastanak sekvela. 
 

Etiologija 
 

BAKTERIJE: -piogeni streptokok 
                      -stafilokok 
                      -Bacilus fuziformis 
                      -Francisela tularensis 
                      -pneumokok 
                      -

difterični bacil

 

                      -Borellia vincenti 
                      -Treponema pallidum 
 
GLJIVICE:    -Candida albicans 
                     -Sporotrichum 
 
VIRUSI:       -Adenovirusi 
                     -Virusi influenzae i parainfluenzae 
                     -Rinovirusi 
                     -Enterovirusi (Coxsackie A i ECHO) 
                     -Herpes simplex 
 

Epidemiologija 

Rezervoar  infekcije  je  čovek  ili  ţivotinja  a  izvor 
nazofaringealni sekret.Put prenošenja je kapljični, 

preko kontaminiranih predmeta ili vektora (inse-

kata).  Ulazna  vrata  predstavlja  sluzokoţa  nazo

-

farinksa,  ostale  sluzokoţe  i  koţa.  Infekcije  su 
karakteristične za umereni klimatski pojas, javlja

-

ju  se  tokom  cele  godine,  pojedinačno  ili 

epidemijski.  Obolevaju  uglavnom  ljudi  do  35-e 

godine ţivota.

 

 

Patogeneza 

Primarne angine 

Ţ

drelo  sa  limfnim  aparatom predstavlja  za

š

titnu 

barijeru  respiratornog  trakta  (streptokok,  b. 
difterije, f. tularensis, virusne angine).

  

 
Sekundarne angine 

Uzročnici u organizam ulaze drugim putevima a 
u  ţdrelo  dospevaju  putem 

krvi  (angina u  II  i  III 

stadijumu  sifilisa,  Dugetova  angina  u  toku 

trbušnog tifusa).

  

 
Angine u toku drugih infektivnih bolesti 

(virusni respiratorni infekti, morbili, mononukleoza) 
 

Angine kod oboljenja hematopoeznih organa 

 

(agranulocitozna, akutna leukemija) 

 

Angine u toku nekriti

č

ne primene antibiotika 

 

Na  sluznici  ţdrela  redovno  se  nalaze  saprofiti  a 
često i patogene klice koje u zdravom organizmu 
stoje u biološkoj ravnoteţi.

 

 

Klinička slika 

Op

š

ti simptomi 

Uvek  su  izraz  infekcije,  zavise  od  etiologije  i 
masovnosti infekcije.

  

Lokalni (specijalni) simptomi 

-Subjektivni- 

gušobolja, oteţano gutanje

 

-Objektivni- zavise od etiologije-  
  

različiti morfološki oblici angina:

 

 
1. KATARALNA ANGINA 

Hiperemija sluzokoţe ţdrela i tonzila

 

 
2. LAKUNARNA ANGINA 
Hiperemija, edem, sekrecija u lakunama 
 
3. KONFLUENTNA ANGINA 

Širenje i spajanje gnojnih kolekcija iz folikula

 

 
4. PSEUDOMEMBRANOZNA ANGINA   
Sivo-

ţ

ute  naslage  koje  se  te

š

ko  skidaju  zbog 

fibrinozno-nekroti

č

ne upale. 

    4 

Na 

sl

ic

i: 

A

ng

in

ul

cer

o-

me

mb

ran

ac

ea

 

5. ULCEROZNA ANGINA 
Laka hiperemija, ulceracije 
 

6. NEKROTIĈNA ANGINA

 

Jače izraţen zapaljensko

-

nekrotični proces

 

 
7. VEZIKULOZNA ANGINA 
Blaga hiperemija, vezikule 
 

8. MIKOTIĈNA ANGINA

 

Sluznica ţdrela jarko hiperemična, suva

 

 

Morfolo

š

ka slika angina nije i etiolo

š

ki jedinstvena! 

 

Streptokokna angina

 

Moţe  imati  sve  morfološke  slike  angina. 
Temperatura  je  povišena,  izraţeni  su  opšti 
simptomi.  Ţdrelo  je  hiperemično,  jezik  malinast, 

papile jezika prominiraju. 
KOMPLIKACIJE 

Septi

č

ne

- lokalne (

peritonzilitis, peritonzilarni apsces, otitis

opšte (

limfangitična i tromboflebitična sepsa i   

 

                metastaze u udaljenim organima) 

Toksoalergijske

 - 

reumatska groznica 

                                   - glomerulonefritis 

                 

 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 

Stafilokokna angina

 

Stafilokok  se  moţe  naći  na  sluzokoţi  nazo

-

farinksa zdravih 

osoba (kliconoše).

 

Intaktna sluzokoţa respiratornog trakta je dobra 

odbrambena barijera stafilokoknoj invaziji.  

Mehaničke  povrede  i  virusne  infekcije  mogu 

oslabiti barijeru. 
-

Uzrok moţe biti i dugotrajna primena antibiotika

 

-

Klinički je to membranozna

 angina. 

Herpangina 

(Coxsackie A)

 

Prisutni  znaci  opšte  infekcije,  algični  sindrom, 
intenzivna gušobolja.

 

Morfološki,  postoji  laka  hiperemija  sluzokoţe 
ţdrela  i  sitne  vezikule  na  površini  tonzila  i 
nepčanih lukova.

 

Najčešće obolevaju deca uzrasta 2

-7 godina. 

 

Angina herpetica 

(Herpes simplex tip1) 

Znaci opšte infekcije. Na sluzokoţi usana,gingiva, 
jezika, nepčanih lukova se nalaze vezikule i plitke 

ulceracije. Traje 4-7 dana. 
 

Angina 

u toku agranulocitoze 

Zbog  odsutnosti  neutrofilnih  leukocita  nema 
zapaljenske reakcije u toku infekcije te se infekcija 

ispoljava edemom sluzokoţe. Vrlo brzo dolazi do 
nekroze, nastaje sepsa i obično letalni ishod.

 

 

Angina Plaut-Vincenti 

(Angina ulcero-membranacea) 

Uzročnik  je  Bacillus  fusiformis  sa  spirohetom 

Borelliom  vincenti.  Lokalno  promene  na  jednoj 
tonzili- duboki ulkusi sa zeleno-sivim naslagama 
i neznatnim regionalnim limfadenitisom. 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
OSTALE  BAKTERIJSKE  ANGINE  uglavnom  ne 

prave tako karakteristične kliničke slike.

 

Izuzetak  su  difterična  angina, 

pseudomembra-

nozna  tularemična  angina,  ulcerozna  angina  sa 

ogromnim regionalnim limfadenitisom. 

  

Mikotična angina 

Najcesce  sekundarne  angine  koje  se  javljaju  u 

toku primene antibiotika širokog spektra.

 

 5 

   Streptokokna (konfluentna) angina                                     Herpangina (vezikule)                                                           Angina Plaut-Vincenti 

background image

Difterija 

 

Difterija  je  podmukla  i  opasna  zarazna  bolest 
koju uzrokuje Corynebacterium diphteriae. 
Bacil  na  mestu  ulaska  u  organizam  produkuje 

toksin nakon čije resorpcije i diseminacije nastaju 

znaci bolesti.  

 

Etiologija 

Corynebacterium  diphtheriae  (gravis,  interme-
dius i mitis) je Gram pozitivna nepokretna aerob-

na bakterija. Izuzetno je otporna. Luči toksin.

 

 

 

Epidemiologija 

- Difterija je kosmopolitsko oboljenje, javlja se u  
  

svim geografskim područjima. Ĉovek je jedini 

 

  rezervoar Corynebacterium diphteriae.  
- Difterija ne spada u visoko kontagiozne bolesti. 
- Ima sezonski karakter javljanja.  

Rezervoar infekcije je bolesnik (već pred kraj 

 

  

inkubacije) i kliconoša (više sedmica). 

 

Put širenja je kapljični. Moţe biti direktan (preko 

 

  poljupca) ili indirektan, preko kontaminiranih   
  predmeta.

 

Ulazna vrata infekcije su: 

        - gornji respiratorni putevi  
        - opekotine, rane  
        - genitalije, oko (konjunktive)  

 

Patogeneza 

Bakterije se na mestu ulaska razmnoţavaju i luče 

toksin koji se resorbuje i dovodi do nekroze tkiva. 
Lokalno  se  javljaju  inflamacija  i  eksudacija  i 
dolazi do stvaranja pseudomembrana.  

TOKSIN 

KRVOTOK 

 vezuje se za: 

                                       

 MIOKARD 

                                       

 NERVNO TKIVO  

                                       

 

NADBUBREŢNE ŢLEZDE

 

                                       

 JETRU,  BUBREG,  RES  

-Ireverzibilan spoj 

Klinička slika 

1.  RESPIRATORNA DIFTERIJA 

 

a) TONZILARNA DIFTERIJA  
b) LARINGEALNA DIFTERIJA  
c) DIFTERIJA NOSA  

 

2. EKSTRARESPIRATORNA DIFTERIJA

 

 

a) DIFTERIJA OKA  
b) 

DIFTERIJA KOŢE I RANA

  

c) DIFTERIJA GENITALNIH ORGANA  

1.A  TONZILARNA DIFTERIJA  

- "

OBIĈNA″ DIFTERIĈNA ANGINA

 

SUBMALIGNA DIFTERIĈNA ANGINA

  

- MALIGNA DIFTERIJA  
 

"

OBIĈNA″ DIFTERIĈNA ANGINA

  

- Inkubacija 2 do 5 dana  

Bolest počinje postepeno

  

Trećeg dana skrame postaju 

 

  sedefasto-porcelanskog izgleda  
 
 
 
 
 
 
 
 
 

SUBMALIGNA DIFTERIĈNA ANGINA

  

Moţe nastati primarno ili sekundarno

  

Opšti znaci su izraţeniji

  

- Skrame 

se šire preko granice tonzila

  

- Zadah neprijatan, sladunjav  
- Puls filiforman, hipotenzija  
 
 
 
 
 
 
 
 

 
MALIGNA DIFTERIJA

  

- Takodje primarno ili sekundarno  
- Inkubacija 2 do 3 dana 

Znaci intoksikacije veoma izraţeni

, malaksalost  

  do prostracije, nezainteresovanost, pospanost  
- Obilne epistakse, krvni podlivi 
- Vrat voluminozniji 

 Collum Caesareum  

 
 
 
 
 
 
 
 

 7 

 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
KOMPLIKACIJE  

KOMPLIKACIJE OD STRANE  
KARDIOVASKULARNOG SISTEMA  

- Rane- prva nedelja  
- Kasne- od 3. do 6. nedelje  
- Pad arterijske tenzije 
- Tahikardija, bradikardija, aritmije, galop 
- Tmuli tonovi, na vrhu srca sistolni sum 

Udvojenost srčanih tonova

 

EKG-nespecifi

č

ne promene ST i T ali i blok leve grane 

- Promene su reverzibilne  
 

NERVNE KOMPLIKACIJE  

- Rane- te

š

ke, pre 20. dana bolesti 

- Kasne- benigne  
- Javljaju se odredjenim redom  
- Prethodi im latentni period  
- Izmedju pojave pojedinih paraliza postoji  
  vremenski interval 

Uvek su simetrične, motorne

 

- Javljaju se u afebrilnoj fazi  (bezbolne su)  
- Promene su reverzibilne 
 

1.b LARINGEALNA DIFTERIJA 
     CROUP

 

(tip mitis) 

a)

 

Disfonički stadijum

 

b)

 

Dispnoički stadijum

 

c)

 

Asfiktični stadijum

 

 

1.c DIFTERIJA NOSA  

- PRIMARNA  
- SEKUNDARNA  
 

2.a DIFTERIJA OKA  

- SEKUNDARNO  
 

2.b DIFTERIJA KOŽE  

Dijagnoza difterije 

Klinička:

 

Anamneza, epidemiološka anketa

 

Klinička slika

 

Bakteriološka potvrda

  

- Rutinski laboratorijski nalazi nemaju primenu u    
  postavljanju dijagnoze 
 

Lečenje 

Antidifterični serum, što pre, u dovoljnoj količini.

 

 

″OBIĈNA″ DIFTERIĈNA ANGINA

 40 

 60 000 JED.  

SUBMALIGNA                              60 

 100 000 JED.  

MALIGNA                                    100 

 300 000 JED.  

od ukupne doze 1/3 i.v.  

 

DIFTERIJA NOSA                                    40 000 JED.  
KRUP                                                60 

 80 000 JED.  

- Antibiotici 
- Kortikosteroidi 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 

 

 

 

 

 

  8 

Collum Caesareum                                        

Pseudomembranozni tonzilofaringitis;  Na slici gore se vide i 
otoci iznad levog angulusa mandibule i diskretniji ispred desnog 

tragusa koji odgovaraju uvećanim limfonodusima                                   

 

background image

Dr Alexander Fleming 

 

His penicillin will 

save more lives than 

war can spend”

 

(Time magazine, 1944)  

 

 

 

 * tracheobronchitis 

 pneumoniae 

 empyema  

         pulmonum  

-Oboljenja kardiovaskularnog sistema:

 pericarditis  

-Oboljenja kože:

 

       * piodermije 

 karbunkuli - furunkuli  

       * abscesi 

 flegmone  

       * paronihije 

 impetigo 

 celulitis  

-Oboljenja koštanog sistema:

 

       * osteomijelitis 

 artritisi  

-Oboljenja abdomena:

 

       * apendicitis 

 holecistitis 

 peritonitis 

-Oboljenja genitalnog trakta:

 

      * adnexitis 

 parametritis 

 pelveoperitonitis  

      * vulvovaginits  
      * puerperalna sepsa  
 
b) Negnojna oboljenja: 

      

* kataralne streptokokne angine  

      * 

š

arlah  

      * erizipel  
      * alimentarne toksoinfekcije  
 
c) Negnojne sekvele: 
      * akutna reumatska groznica  
      * glomerulonefritis  
 

II Infekcije grupe B: (streptococcus agalactiae)

 

Infekcije su naj

č

e

šć

e u neonatalnom periodu i kod 

male dece. Rezervoar infekcije su kliconoš

e (anal-

ne, urogenitalne, nazofaringealne).Izvor infekcije: 
mleko; urin; stolica; vaginalni sekret majke.  
 

- Oboljenje u neonatalnom periodu:

                       

         

septikemija sa ili bez meningitisa  

- Kod starije dece:

 septi

č

ni artritis 

 osteomijelitis;   

         konjuktivitis; sinusitis; otitis; endokarditis;    
         peritonitis 

-Kod osoba sa izmenjenim imunitetom:

 infekcije     

        meninga, srednjeg uha, plu

ć

a, srca, zglobova,    

        kostiju, gnojenja na ko

ţ

i  

-U ginekologiji:

 endometritis, postparatalna sepsa i    

         endokaraditis  
 
 

III Infekcije grupe C

 

Oboljenja kao grupa A (bolesti respiratornih 
puteva,rana, erizipel),glomerulonefritis, oboljenja 
u ginekologiji i u postpartalnom periodu  
 

IV Infekcije grupe G

 

Tonzilitis; piodermije; postpartalna sepsa sa  
endokarditisom.  
 

V Infekcije grupe D

 (enterococcus i  

                                      non enterococcus bakterije) 

Uzročnici  infekci

ja  urinarnog  i  bilijarnog  trakta, 

abdominalnih  obolenja,  peritonitisa,  endokarditisa, 
sepse.  
Provokativni 

momenti: 

hirur

š

ke 

intervencije, 

kateterizacije…

 

Streptoccocus viridans 

 

 

Dijagnoza streptokoknih infekcija:

 

 * izolacija i kultura uzro

č

nika iz nazofarinksa  

  (oprez klicono

štvo)

 i serolo

š

ka klasifikacija.  

- brzi direktni antigen test (60-95% sigurnosti) 
- kultura na krvnom agaru  

- Bri

ţ

ljiv klini

č

ki pregled je nezamenljiv!!!

 

- ASTO titar >400 ij  
- Dezoksiribonukleaza B test 

 

Prognoza:

 

- Sa adekvatnom terapijom je dobra. 
- Toksi

č

ni 

š

ok sindrom 

 mortalitet je 20-50%. 

-  Nesupurativne  sekvele:  kod  infekcija  sa  nefro-
genim  i  reumatogenim  sojevima  u  zavisnosti  od 
imunih snaga organizma.  
-Adekvatna  terapija smanjuje rizik od ovih kom-
plikacija.  

 

Terapija:

 

Lek izbora: Penicillin G (parenteralno ili per os) 
                   Eritromicin  
                   Cefalosporini  
                   Clindamycin (colitisi!) 
Anglosaksonski autori: benzatin penicillin i.m. u 
jednoj dozi ili kalijum penicillin V per os 10 dana.  
- Ampicillin kod infekcija izazvanih grupom D. 
- Sulfonamide i tetracikline ne treba davati. 
 
 
 
 
 
 
 
 

 

     10 

Erysipelas – Crveni vetar 

 
Oboljenje ko

ţ

e izazvano strep. pyogenes-om. Re-

zervoar infekcije je obolela osoba od neke strepto-
kokne in

fekcije ili kliconoš

a.Prenosi si se direktno 

ili indirektno. Predisponirajuć

i faktori su: starost, 

loš

e  uhranjena  ko

ţa,  diabetes,  hronič

ne  bolesti 

jetre, bubrega i krvnih sudova.  
 

Patogeneza 

Ulazna  vrata  su  mikro  i  makro  povrede  ko

ţ

e  i 

vidljivih 

sluzokoţa.  Bakterija  dospeva  u  limfne 

kapilare  derma    gde  se  razmnoţava. 

Limfnim 

sudovima 

stiţe

  u  regionalni  limf

ni  čvor  gde  se 

takodje 

razmnoţ

ava. Nastaje limfadenitis.  

Promene koje se javljaju u dermu su: edem, hipe-
re

mija,  eksudacija,  ć

elijska  infiltracija.Erizipel  ne 

ostavlja imunitet, vec naprotiv- predispoziciju za 
ponovno obolevanje.  
 

 

Klinička slika Erizipela: 

Inkubacija traje 3-5 dana

. Poč

etak bolesti je nagao, 

ispoljava se opš

ta infektivna simptomatologija.  

Lokalni znaci se javljaju posle par sati (do 24h): 

crvenilo  (brzo  se  širi,  jasno  ogranič

eno),  edem 

elastič

ne  konzistencije

.  Koţ

a  je  sjajna,  topla, 

zbrisanog  crteţ

a,  bolna  (punctum  maximum  na 

periferiji).  Kod  raslojavanja  derma  (zbog  edema) 
javljaju  se  vezikule  i  bule

.  Posle  povlačenja  pro

-

mena koţ

a je suva i perutava.  

 

Klini

čki oblici e

rizipela:

 

A) Te

š

ke forme:

 lokalne promene zahvataju    

      

velike površ

ine.  

Po izgledu promena: Erysipelas vesicullosum  
                                    Erysipelas bullosum  
                                    Erysipelas haemorhagicum  
                                    Erysipelas novorodjenceta  

B) Po lokalizaciji

:Erysipelas faciei  

 

 

      Erysipelas capiliti  

 

                  Erysipelas auriculae  

 

                  Erysipelas cruris  

 

 

       Erysipelas antebrachii et brachi  

Erizipel kod imunokompromitovanih osoba:  
izraziti znaci intoksikacije- blage lokalne promene  
 

 

 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 

 
 
 
Komplikacije Erysipelas-a 

U slu

č

aju infekcije sa izrazito invazivnim sojevima.  

-

š

irenje procesa na okolne strukture  

-retrobulbarna flegmona  
-tromboze, flebitisi i tromboflebitisi  
-elefantijaza (kasna komplikacija) 

 

Diferencijalna dijagnoza

 

Furunkuli,  flegmone,  abscesi,  erythema  solare, 
vakcinalni  eritem,  alergijske  promene,  ujed 
insekta, dermatitisi, furunkul nosa, dacriocystitis, 
herpes zoster ophtalmicus, tromboflebitisi. 
 

Terapija  

Kauzalna: Penicillin                 
Simptomatska: analgetici, elevacija noge, oblozi.

 

 

Prevencija

 

Nega ko

ţ

e, utopljavanje, le

č

enje ulcus crurisa.  

 11 

R

azli

čit

lo

kali

za

cije

 

 

erizi

p

el

 (

Ery

si

p

el

as 

 

fac

ie

i, 

 a

nt

ebra

ch

ii,

 

 c

ruris

, a

uric

ulae

)  

   

   

   

   

   

   

   

   

   

   

   

   

  

background image

II Osipni stadijum (5-7 dana)

 

Dolazi  do  porasta  temperature  i  poja

č

avanja 

simptomatologije prethodnog stadijuma. Prestaje 
povra

ć

anje. Ospa se razvija za 24h. 

Predilekciono mesto ospe su vrat i pazu

š

ne jame 

a  nastavlja  da se 

š

iri  prema  donjim  ekstremiteti-

ma.  Ospa je  makulo-papuloznog  izgleda,  zrnasti 
egzantem na eritematoznoj povr

š

ini.Ko

ţ

a je suva, 

hrapava,  naje

ţ

ena.  Ospa 

š

tedi  lice,  dlanove, 

tabane;  najgu

šć

a je na pregibima velikih zglobo-

va 

 Pastijev znak

; prisutan ose

ć

aj blagog svraba. 

Ospa se povla

č

i istim redosledom kako je izbijala. 

Posle i

šč

ezavanja ospe nastaje 

perutanje. 

 

Objektivno: 

postoje 

znaci 

intoksikacije; 

Filatovljev  znak. 

Gu

š

a plameno crvena, 

č

esto sa 

gnojnim naslagama.Zrnast ili petehijalni enantem 
na  mekom  nepcu.  Jezik  oblo

ţ

en  sa  po

č

etnom 

deskvamacijom 

 po

č

etni jagodast jezik. Bolesnik 

je  tahikardan  i  hipotenzivan.  Javlja  se  osetljivost 
apendikularne regije.  
 

III Stadijum rekonvalescencije (perutanja)

 

Temperatura  se  sni

ţ

ava,  pobolj

š

anje  op

š

teg 

stanja.  P

oči

nje  perutanje 

č

itave  ko

ţ

e  (toksi

č

ni 

efekat),  posebno  na  dlanovima  i  tabanima 
(lamelarno lju

š

tenje). 

Jezik jagodast. 

 

Retrogradna dijagnoza: 
    Perutanje + jagodast jezik  
 

Klinički oblici šarlaha  

Po lokalizaciji:

 faringealni i ekstrafaringealni   

Po toku i ishodu oboljenja:

 laki i te

š

ki oblici

 

 

Laki oblici:

                                         

”scarlatinetta” (nema znakova intoksikacije)    

 

š

arlah sa atipi

č

nim osipnim stadijumom 

 (rubeoliformni, vezikulozni, scarlatina variegata) 

Te

š

ki oblici 

š

arlaha:

                        

 - fulminantni 

š

arlah                                 

- maligni 

š

arlah (rani  

   i kasni oblik)                
- septi

č

ni oblik  

 

Ekstrafaringealni oblici:

             

  - puerperalni 

š

arlah                 

 

  - hirur

š

ki 

š

arlah  

 

Komplikacije šarlaha

:

 

I Bakterijske 

 

-

 

gnojne angine (gnojno-folikularne;  

konfluentne; membranozne; nekroti

č

ne) 

-

 

otitis media 

-

 

lymphadenitis colli  

-

 

Sepsa  

II Toksi

č

ne

 

-

 

rani 

š

arlahni nefritis  

-

 

rani 

š

arlahni miokarditis  

      -     rani 

š

arlahni reumatoid  

III Toksoalergijske 

 

-

 

akutni  glomerulonefritis  (hemoragi

č

ni, 

hipertono-edematozni, azotemi

č

ni, 

 oliguri

č

no-anuri

č

ni  

       -    pozni 

š

arlahni reumatoid (artralgi

č

ni,   

             oligoartraligi

č

ni, pseudoflegmonozni) 

 

Dijagnoza šarlaha 

-

 

Anamneza  

-

 

Epidemiolo

š

ki podaci  

-

 

Klini

č

ka slika  

-

 

Objektivni pregled  

-

 

Laboratorijski nalazi:                  

Leukocitoza  sa  polinukleozom;  ubrzana  SE; 
povi

š

en  fibrinogen;  ASTO;  blaga  anemija; 

indirektna bilirubinemija  

Bris  gu

š

e  -  negativan  nalaz  ne  isklju

č

uje 

dijagnozu!

 

 

Diferencijalna dijagnoza šarlaha 

Inicijalni stadijum:

 

   Apendicitis; meningitis; alimentarne intoksika-  
   cije; angine razne etiologije  

Osipni stadijum:

 

   Preegzantem kod raznih infektivnih bolesti  
   Ospa kod virusnih oboljenja (infektivna     
   mononukleoza, enterovirusne infekcije, grip) 
   Toskoalergijski egzantemi  
    Solarni eritem  
 

Terapija šarlaha 

Kauzalna terapija: 
Penicillin 800 000-1.200 000 ij  10 dana  
Kod te

ţ

ih formi penicillin G 2-5 miliona ij  iv 

Simptomatska terapija:     
- antipiretici  
- analgetici  
- rehidracija i korekcija acido-baznog statusa  
- odmor u postelji  
- Th malignog 

š

arlaha: Kortikosteroidi i HIGG  

 

 13 

5.

  

Influenza  i  SARS

 

   

   

Sindrom Gripe (Influenca) 

Grip  je  akutno  infektivno  oboljenje  izazvano 
virusima  influence.  Prisutni  su  simptomi  i  znaci 
oboljenja  gornjih  i/ili  donjih  disajnih  puteva  i 
sistemskim  manifestacijama:  t,  malaksalost, 

bolovi u mišićima

 

Etiologija 

Virusi influence spadaju u Ortomiksoviruse. 
Postoje virusi influenzae tip A, B i C 

 na osnovu 

Ag  karakteristika  nukleoproteina  i  M  proteina. 
Na  p

ovršini  lipidnog  omotača  virusa  nalaze  se

 

dva    glavna  glikoproteina 

HEMAGLUTININ

    (H 

Ag)  i 

NEURAMINIDAZA

   (N-Ag).  Ovi  virusi su 

podloţni mutacijama

- javljaju se novi subtipovi. 

Virus  humane  influence  A,    subtip  H5N1  je  
mutant  virusa  Avian  influence  tip  A  i  humanog 
influenca virusa tip A.  
 

Epidemiologija 

Virus  se  prenosi 

kapljičnim  putem

.  Epidemije se 

javljaju u intervalu od 1 do 3 godine, A influenca 

najčešće  (tip  B

  - 

lakše  oboljenje

).  Epidemija  se 

javlja  pri  pojavi  novih  Ag  sojeva,  nastaju 
mutacijom virusnih Ag. Nastanak novih subtipo-

va na koje nema imuniteta širom sveta

-pandemija 

 
 
 
 
 
Pandemije gripe u svetu: 
1918- Spanska groznica 
1957- Azijski grip H

2

N

2

 

1968- Hong Kong H

3

N

2

 

1977- Ruski grip H

1

N

1

 

 
 
 

Patogeneza 

Inficirane  su  ćelije

  respiratornog  trakta,  prvo 

trepljasti epitel. Replikacija virusa traje od 4-6h. Iz 
inicijalnih  fokusa 

širi  se 

na  veliki  broj 

ćelija 

(za 

par  časova

).  Posledica  sistemskih  manifestacija 

bolesti 

 sekrecija citokina ( TNK i IL-6). Imunski 

odgovor  podrazumeva  produkciju  humoralnih 
At,  lokalnih  sekretornih 

At,  ćelijski  imunoodgo

-

vor, proizvodnju interferona. At protiv hemaglu- 

nina  najvaţniji  su  medijator  imuniteta

.  Citotok-

sični T ly, proliferisani T ly i “ćelije ubice”  su deo 

ranog imunog odgovora. 
Mehanizmi  odbrane 

za  prestanak  izlučivanja 

virusa  nisu 

definitivno  utvrđen

i. 

Izlučivanje 

virusa prestaje za 2-5 dana. 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 

                            

Klinička slika 

Izvor  infekcije  je  nazofaringealni  sekret  a  put 

širenja

 

kapljični

. Mesto ulaska je  nazofaringealna  

sluzokoţa.  Virus  se  intracelularno  razmnoţava

,  

dovodi  do 

unište

nja  cilijarne  aktivnosti,  nekroze 

sluzokoţe

  i  nakupljanja  sekreta  (sluz,  leukociti, 

deskvamirane  ćelije)

  sto 

sprečava  prodiranje  u 

nove ćelije ali opstruira sluzokoţu

, iritira i izaziva 

kašalj.

 Inkubacija traje  18-72h.  

 

Sistemski simptomi: 

- visoka temperatura 
- malaksalost 

bolovi u mišićima 

 

   i zglobovima 

grebanje u guši

 

suv nadraţajni kašalj

 

- glavobolja 

bolovi u očnim jabučicama

  

- sekrecija iz nosa i 

suzenje očiju

 

 

Kliničke manifestacije: 

Od “ common cold”do teških oboljenja sa prostra

-

cijom i malo respiratornih sindroma. Kod starijih 

moţe 

da  se  ispolji  samo 

povišenom  T, 

malaksalošću  i  konfuznim

  stanjem.  Nakon  3-4 

dana nestaje T, ali respiratorni simptomi 

izraţeni

-

ji  i  mogu  se  odrţavati  nedelju  dana  i  više

.  Kod 

nekomplikovanih slučajeva  oporavak  za

  7  do  10 

dana.  Kod  malog  broja  pacijenata,  malaksalost 

moţe  da  traje

 

još  nedeljama  (postgripozna 

astenija) zbog poremećaja plućne funkcije

14 

   Influenza virusne partikule     
                vidjene pod 
    elektronskim mikroskopom                                         

Virus influence                                        

background image

SARS je svrstan u karantinske bolesti! 
- Prenosi se respiratornim putem, direktnim i   
  indirektnim kontaktom 
 

Etiologija 

Uzročnik je

 virus iz grupe respiratornih virusa 

 

korona  virus

,  povezan  sa  SARS-om  (SARS-  CoV). 

Virus  se  nalazi  u  respiratornim  sekretima,  krvi, 

stolici, različitim tkivima

.  

 

Klinička slika 

Nekarakteristična

 je 

i varira u teţini

- o

d slučajeva 

sa  blagim  respiratornim  simptomima  do 

teških 

slučajeva 

sa 

progresivnom 

respiratornom 

insuficijencijom i smrtnim ishodom. 
Inkubacija bolesti iznosi 2-10 dana. 
-Prvi simptomi su: -

povišena T (preko 38C)

 

                               -drhtavica  
                               -glavobolja, vrtoglavica 
 

                   -malaksalost 

 

                   -mialgije 

ređe

produktivan kašalj,gušobolja, kijavica,

 

 

muka, povraćanje i proliv

 

Na RTG snimku pluća

 vide se male mrljaste  

 senke- 

kao kod atipičnih pneumonija

- Posle 7-10 dana, kod 20% bolesnika nastaje  
   

kliničko pogoršanje, pojave dispneje i brz razvoj

 

  progresivne respiratorne insuficijencije i smrt. 

Tada na RTG snimku pluća –

 

teška pneumonija i 

  

  akutni respiratorni distres sindrom  (ARDS). 
- Smrtnost je oko 15% 

u opštoj populaciji

, a u  

   

starijem ţivotnim dobu i do 50%

 

 
Laboratorijski nalazi: 

- Leukopenija, limfopenija, trombocitopenija, uz  
  

povišene vrednosti

 LDH, ALT, CK 

 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 

Dijagnoza: 

- Kli

nička slika, epidemiološki poda

ci i lab. nalazi  

     1. izolacija virusa iz krvi, stolice, respiratornih  
       sekreta ili dokazivanje 

SARS- CoV  

PCR   

        metodom

 

 

    2. 

dokazivanje specifičnih (SARS

-CoV)  At 

        metodom IFA ili ELISA (posle 21 dan) 
 

 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
Diferencijalna dijagnoza 

Druge atipične pneumonije 

(Legionella pneumofila, 

influenca i parainfluenca, Mycoplasma pneumoniae...) 

 

Lečenje 

-Za sada nije poznat najefikasniji lek. 

-Ribavirin 

8 mg/kg/8h i kortikosteroidi 7-14 dana 

Antibiotska th ima zadatak da spreči bakterijsku 

 

  superinfekciju 

 

levofloksacin 

i

 makrolidi 

 

 
Prevencija 

- Izolacija bolesnika je obavezna 
- Osoblje koje je u kontaktu sa bolesnikom da  
   

koristi  masku (hiruršku ili N 95) uz zaštitino 

 

   odelo, rukav

ice i naočare

 

- Za sada ne postoji vakcina 
 
 
 
 
 

16 

RTG snimak grudnog koša pacijenta obolelog od SARS

-a:  

povećana zasenčenost oba plućna krila                                      

 

Transport bolesnika  
obolelog od SARS-a                                       

6.

                     

Atipične      

             PNEUMONIJE

 

 
   

Atipične pneumonije su upale pluća koje su iza

-

zvane  drugačijim  patogenima  i  ispoljavaju  se 
drugačijom  kliničkom  slikom  nego  tipične 

pneumonije.  Ukoliko  se  razvijaju  nezavisno  od 
druge  bolesti,  nazivaju  se  primarne  atipi

č

ne 

pneumonije (PAP). 
   

U  uzročnike  tipičnih  pneumonija  spadaju 

Streptococcus  pneumoniae,  Haemophilus  influenzae  i 
Moraxella catarrhalis. 

Atipične pneumonije se tako 

nazivaju jer su prouzrokovane atipičnim organiz

-

mima 

(razli

č

ite bakterije, virusi, protozoe, gljivice).

 

   

Tipične  pneumon

ije  se  uglavnom  prezentuju 

tipičnom respiratornom simptomatologijom i kao 
lobarne  pneumonije  dok  su  za  atipične  karakte

-

rističniji  opšti  simptomi  (poput  groznice,  glavo

-

bolje, mijalgije) i to su bronhopneumonije. 
 

Etiologija 

Najčešći uzrocnici atipičnih 

pneumonija su: 

1.  INTRACELULARNE BAKTERIJE 
     - Mycoplasma pneumoniae 
     - Chlamidia pneumoniae 
     - Chlamidia psittaci 
     - Coxiella burneti 
     - Legionella pneumophila 
 
2.  VIRUSI 
     - Influenza A i B 
     - Parainfluenza 
     - Adenovirusi 
     - Respiratorni sincicijalni virus (RSV) 
     - Coxsackie virus 
     - ECHO virus (

Enteric Cytopathic Human Orphan)

 

     - Citomegalovirus (CMV) 
     - Epstein-Barr virus (EBV) 
 

Epidemiologija 

Interhumani prenos je kod pneumonija izazvanih:   
     - Mycoplasmom pneumoniae 
     - Chlamidiom pneumoniae 
     - svim virusima 
Zoonoze su pneumonije prouzrokovane: 
     - Chlamidiom psittaci 
     - Coxiellom burneti 

Inhalacijom aerosola koji poti

č

e iz kontaminiranih 

izvora vode i vlage (k

lima uredjaji, tuševi, jezera): 

Legionella pneumophila 
 

Karakteristike atipičnih pneumonija      

- Nema odgovora na terapiju beta-laktamima    
  (poput penicilina) ili sulfonamidima 
-Nema simptoma i znakova lobarne konsolidacije    
  

(što znači da je infekcija ograničena na male   

 

  zone a ne na ceo lobus; kako bolest napreduje,    
  

moţe preći u lobarnu pneumoniju)

 

- Odsustvo leukocitoze 
- Ekstrapulmonalni simptomi 

(u zavisnosti od uzro

č

nika) 

Umerena količina ili potpuno odsustvo sputuma 

 

  

(tj. neproduktivan kašalj)

 

- Bez alveolarnog eksudata 
- Oskudan nalaz pri fizikalnom pregledu 
 

Klinička slika 

 - 

Atipične  pneumonije  najčešće  počinju  glavo

-

boljom, povišenom temperaturom, malaksalošću, 

bolovima u vratnoj, ledjnoj muskulaturi i zglobo-
vima. Respiratorni simptomi podrazumevaju suv 

kašalj (koji moţe preći u produktivan) i dispneju. 
Auskultatorni nalaz je najčešće uredan.

 

- Ekstrapulmonalne manifestacije, u zavisnosti od 

uzročnika,  mogu  da  se  ispolje  na  g

ornjim 

respiratornim putevima, k

i, krvnim sudovima, 

srcu,  gastrointestinalnom  sistemu,  jetri  i  slezini, 
bubrezima, CNS-u. 

 

Dijagnoza 

-

RTG snimci grudnog koša mogu pokazati znake 

pulmonalne infekcije pre nego što fizikalni znaci 
postanu uočljivi. To se zove okultna pneumonija. 

-Infiltracija 

počinje  uglavnom  u  perihilarnom 

regionu (gde počinju bronhije) i šire se klinasto ili 
lepezasto ka periferiji plućnog polja.

 

-Na  RTG-u: 

vataste,  metličaste  senke,  mreţoliki 

crteţ, mikronodularne senke...

 

 

Terapija 

- Tetraciklini 
- Makrolidi 
- Hinoloni 
 
 
 

 17 

background image

 
Legionarska bolest (Legioneloze) 
Etiologija i epidemiologija 

Uzročnik legionarske bolesti je dobio naziv Legionella pneumophila. 
Legionele  su  gram  negativni  aerobni  bacili,  a  vrlo  često  su  izvor 

infekcije kontaminirani vodeni ekosistemi u 

kojima cirkuliše voda u 

zatvorenom sistemu.  
 

Klinička slika 

Nakon  inkubacuje  od  2-

10  dana  započinju  kliničke  manifestacije 

bolesti.  Početak  bolesti  je  nagao  sa  skokom  temperature,  jezom, 
malaksalošću.  Ubrzo  bolesnik  počinje  ubrzano  da  diše,  da  kašlje 
najpre  neproduktivno,  ali  sa  mogućim  iskašljavanjem  krvi.  Oseća 
bolove u grudima, ţali se na jaku glavobolju, bolove u zglobovima. 
Vrlo često se javlja mentalna konfuzija, a moguće  su i halucinacije. 

Kao posledica toksemije prisutni su relativna bradikardija (usporen 

rad srca), mučnina ,povraćanje, vodenasti prolivi. 

 

Kod  nelečenih  bolesnika  bolest  nap

reduje  do  vrlo  ozbiljnih 

komplikacija  u  vidu  respiratorne  insuficijencije,  septičkog  šoka, 
bubreţne insuficijencije.

 

 
Pontijak  groznica-

znatno  blaţi  oblik  infekcije  legionelom  koji  se 

karakteriše influenca

-like sindromom (sindrom nalik gripu). Nakon 

kratke  inkubacije  od  par  sati  do  dva  dana  bolest  započinje 
temperaturom,  glavoboljom,  bolovima  u  mišićima  i  zglobovima, 
kašl

jem, bolom u grudima. Prolazi za sedam dana sa ozdravljenjem. 

 

Dijagnoza 

U  laboratorijskim  analizama  se  zapaţa  povišen  broj  belih  krvnih 
zrnaca,  porast  azotnih  produkata,  povećana  aktivnost  amino

-

transferaza,  patološki  sediment  urina.  Rendgenografija  pluća 
pokazuje  nespecifične  promene.

  

Dijagnoza  se  utvrđuje  izolacijom 

uzročnika  iz  sputuma  (ispljuvka),  bronhijalnog  sekreta,  pleuralnog 
izliva, krvi, mokraće.

 

 

Lečenje: 

Koristi se eritromicin, rifocin, penicilin G ili cefalosporini   

                 

treće generacije. 

 

 
 
 
 
 
 

Virusne pneumonije 

Virusne infekcije povećavaju mukoznu sekreciju u gornjim disajnim 
putevima  i  tako  omogućavaju  aspiraciju  klica  u  donji  respiratorni 

trakt.  Virusi  su  uzr

očnici  95%  akutnih  respiratornih  infekcija. 

Dospevanjem  u  donje  delove  respiratornih  organa,  oni  direktno 

oštećuju kako disajne puteve, tako i plućno tkivo. Stvaraju nekroze i 
oštećuju cilijarne ćelije. Virusne infekcije se javljaju najčešće u vidu 

epidemi

ja ili pandemija, Fizički nalaz nad plućima je često oskudan 

a  laboratorijski  nalazi  ukazuju  na  limfocitozu  i  monocitozu  u 

perifernoj krvi. Radiološki nalazi obično pokazuju oblačaste infiltra

-

tivne  promene  lokalizovane  parahilarno.  Od  virusnih  infekcija 
n

ajčešće oboljevaju deca i mladi ljudi.

 

Virusne pneumonije najčešće počinju naglo, slabošću, malaksalošću, 
glavoboljom,  povišenom  telesnom  temperaturom,  groznicom, 
bolovima  u  mišićima,  suvim  nadraţajnim  kašljem.  Zbog  oštećenja 
cilijarnih  ćelija,  smanjen  je  klirens  disajnih  outeva.  Virusi  inhibišu 
leukocitarnu  fagocitozu  bakterija,  što  je  bitan  činilac  u  nastanku 

bakterijskih superinfekcija. 

 
Lečenje: 

Iako  je  u  poslednjih  20  godina  postignut  značajan 

napredak na ovom polju, postojeća terapija još uvek ne zado

voljava 

sve potrebe koje nameće savremena infektivna patologija. Koriste se:

 

- Acyclovir (deluje na viruse iz porodice Herpetivirida) 
- Gancyclovir se daje samo kod teskih infekcija CMV (izbegava se  
  

davati kod lakših zbog svoje toksičnosti) 

 

- Ribavirin je delotvoran u infekcijama izazvanim respiratornim  
  sincicijalnim virusom (RSV) i virusima influence 
 

 

 
 
 

 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 

 

 

 

 19 

Gore: Teška pneumonija kod obolelog od legionarske bolesti;  

 

Dole levo: Legionella pneumophila;   

Dole desno: L. pneumophila na HE bojenom preparatu pluća,

 

                      kongestija alveolarnih prostora leukocitnim infiltratom   

           

Različite prezentacije virusnih pneumonija na RTG

-u 

 

7.

     

Veliki kašalj 

 

(Pertussis, magareći kašalj) 

   

 

Etiologija 

Uzročnik  bolesti  su  bakterije  genusa  Bordetella 

(Bordetella pertusis, B. parapertusis, B. avium, B. 
bronchiseptica). To su Gram negativne anaerobne 
bakterije.  

Faktori patogenosti bakterije 

FHA filamentozni hemaglutinin i aglutinogen 

   

(pomaţe adherenciju za trepljasti epitel disajnih puteva)

 

-  Adenilat ciklaza-

oštećenja ćelija

 

-  

Dermonekrotični toksin

-

kontrakcija glatkih mišića 

 

   krvnih sudova, ishemija i nekroza 

PT

, pertusis toksin- 

podstiče limfocitozu, ostljivost na histamin

 

- Trahealni citotoksin i hemolizin 

 

Epidemiologija 

  Rezervoar  je  bolesnik  u  celoj  inkubaciji  i  sve 
vreme  trajanja  bolesti.  Izvor  infekcije  je 
nazofaringealni  sekret.  Put  transmisije  je 

kapljični

,  direktnim  kontaktom.  Bolest  se  javlja 

endemo-epidemijski,  se

zonski,  kod  nas  najčešće 

leti.  Predstavlja  bolest  dečjeg  uzrasta. 

N

ajteţe

 

oboljevaju novorodjenčad i odojčad.

  

Oko  20

40  miliona 

slučajeva

  se  javlja 

godišnje 

širom  sveta,

  90%  u  zemljama  u  razvoju,  Oko 

200 000

400 000 

odojčadi umire zbog njega.

 

Oboljenje  je  veoma  kontagiozno-  90%  nevakcini-

sanih kućnih kontakata oboli

 . 

 

Patogeneza 

Bakterija  ulazi  u  respiratorni  trakt  i  adherira  za 

respiratorni  epitel.  Luči  FHA,  PT,  aglutinogen. 

Oni  lokalno  dovode  do  znakova  zapaljenje 

(edem,  sekrecija,  hiperemija).  Dolazi  do  suţenja 

larinksa  i  disajnih  puteva.  Javlja  se  nekroza 
epitela  a  nervni  zavr

šeci  tusigenih  zona  bivaju 

ogoljeni.    Navedeni  faktori  patogenosti  imaju  i 
centralno  dejstvo 

(usled  hematogene  diseminacije)

dovode do paralize centara za disanje u CNS-u. 

 

 
 
 
 
 
 
 
 

 
 
 
 
 
 
Klinička slika 

 

INKUBACIJA 7-14 DANA 

 

KATARALNI STADIJUM 

 

STADIJUM ZACENJIVANJA 

 

STADIJUM REKONVALESCENCIJE  

 

KATARALNI STADIJUM 

- Razvija se postepeno 
- Katar gornjih disajnih puteva 
- Diskretan rinitis b

laga hiperemija ţdrela

 

Dete počinje da kašlje noću

 

- Traje 7 dana  

 
STADIJUM ZACENJIVANJA 

Suv kašalj postaje prodorniji, uporniji, traje duţe 

 

  

i ponavlja se više puta u jednom dahu

 

ZACENJIVANJE napadi grčevitog kašlja koji 

  

  obuhvataju 2-3 respiratorne 

faze, završava se 

 

  

povraćanjem ili izbacivanjem male količine 

 

  lepljive sluzi 

Inspirijum čujan kao rikanje stridorozan 4

-8   

  

puta i isto toliko produţenih ekspirijuma...

 

- Apneje, komplikacije 
- TRAJE 2 NEDELJE  

 

Objektivno- serozna sekrecija iz nosa, podnadulo 
lice. Jezik van usta, subkonjunktivalne sufuzije. 

 

 

Stadijum rekonvalescencije 

- Smirivanje simptoma 

Mogu da kašlju još 4

-6 nedelja  

 
 
 
 
 
 
 
 
 
 

   20 

a.   Gust respiratorni sekret   
b. i d.   Podnadulo lice, jezik prominira van usta 
c.   Bilateralne subkonjunktivalne sufuzije                                     

    

A                                        

      

B                                        

 

C                                       

 

D                                       

background image

8.

  

Mumps infekcija 

(Zauške, Parotitis epidemica) 

    

    

Zauške predstavljaju akutnu virusnu sistemsku 

infekciju prouzrokovanu virusom mumpsa (RNK 
virus, pripada porodici Paramyxovirusa). 
  Tipi

č

no  se  ispoljava  bolnim  otokom  pljuva

č

nih 

ţ

lezda, naj

č

e

šć

e parotidnih (tj. parotitisom), ali se 

mo

ţ

e  manifestovati  i  kao  serozni  meningitis, 

encefalitis, orhitis i dr. 
 

Ĉ

ovek  je  jedini  prirodni  doma

ć

in  (tj.  rezervoar) 

virusa.  Pre uvodjenja  vakcinacije  je  predstavljala 
znatno 

č

e

šć

u bolest u de

č

jem uzrastu. U nerazvi-

jenim zemljama se i danas javlja u signifikantnom 
broju  dok  se  u  razvijenim  javlja 

sporadično  i  u 

vidu manjih epidemija. 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 

Epidemiologija 

Infekcija se prenosi kapljičnim putem. Pacijent je 

zarazan  vec    5-7  dana  pre  pojave  simptoma  pa 
sve do 9-og dana nakon pojave simptoma.Epide-
miologija  je  izmenjena  uvodjenjem  obavezne 

vakcinacije.  U  nevakcinisanoj  populaciji  najčešće 

oboljevaju  deca  uzrasta  izmedju  5  i  9  godina. 
Bolest  ima  sezonski  karakter-  pik  incidencije  se 

javlja tokom zime i proleća (period januar

-maj). 

PATOGENEZA 
Inkubacioni period traje naj- 

češće 16

-18 dana (moze 14-25). 

Virus prodire u sluznicu  
respiratornog trakta (nazalna i 

oralna  sluzokoţa) gde se  razmnoţava  u  ćelijama 

epitela  (primarna  replikacija).  Preko  parotidnog 

kanala  dospeva  do  parotidnih  ţlezda,  tamo  se 

takodje  replikuje  i  izaziva  inflamaciju.  Preko 

regionalnih limfnih čvorova moţe preći u krv  pa 

nastaje  viremija  i  sistemska diseminacija virusa. 

Virus  pokazuje  afinitet  za  egzokrine  ţlezde 
(pored  parotidnih  moţe  da  napadne  i  ostale 
pljuvačne  ţlezde,  testise,  ovarijume,  pankreas), 
štitastu  ţ

lezdu,  mozak.  

 

Kliničke manifestacije 

Parotitis 

Najčešća  klinička  manifestacija.  Bolest  počinje 
kraćim  prodromalnim  periodom  (povišena  tem

-

peratura, malaksalost, glavobolja, gubitak apetita, 
bol  u  uhu).  Nakon  ovog  perioda  se  razvija  otok 

parotidne  ţlezde  (elastičan,  nejasno  ograničen, 

lako  bolno  osetljiv,  lokalizovan  ispred  i  malo 
ispod nivoa aurikule). Otok se prvo javlja sa jedne 
strane  a  2-3  dana  kasnije  i  sa  druge  strane. 

Odrţava se oko 3 dana a zatim dolazi do povlače

-

nja simptoma. Posle 7 dana  se spontano povlače 

svi znaci bolesti. 
 

Orhitis 

Epididimoorhitis se javlj

a najčešće kod tinejdţera 

i  mladjih  odraslih  muškaraca  (kod  20

-40% 

inficiranih  nakon  puberteta),  kod  dečaka    retko. 

Nastaje  zbog  replikacije  virusa  u  seminifernim 
tubulima (limfocitna infiltracija i edem). Nastaje 7 

dana  posle  parotitisa.  Moţe  nastati  i  ka

snije  ili 

kao jedina manifestacija infekcije virusom.  
 
 
 
 
 
 
 
 
 

   22 

Gore, na obe slike: Otok parotidne ţlezde, unilateralno levo  

 

Dole:  Bilateralni otok parotidnih + otok submandibularnih 

ţ

lezda                                   

  

Mumps infekcija;  Patohistološki nalaz kod mumps orhitisa

                                   

Klinički,  javlja  se  otok  testisa  (unilateralno  ili 
bilateralno),  crvenilo  koţe  skrotuma, 

jaki  bolovi, 

povišena  temperatura,  muka,  glavobolja

-  Febris 

testicularis.  Bol  i  otok  se  povlače  posle  7  dana. 
Kao posledica moţe nastati sterilitet, mada retko, 
čak i kod bilateralnih orhitisa.

 

 

 
 
 
 
 
 
 
 
Serozni meningitis 

Moţe biti jedina manifestacija mumpsa (kod 15% 
bolesnika)  ili  se  moţe  javiti  kod  pacijenata  sa 
parotitisom  (kod  50%).  Počinj

e  simptomima  i 

znacima  meningitisa  (vidi  pitanje  broj  24).  Kod 
pacijenata sa parotitisom, simptomi se javljaju 5-

og  dana  bolesti.  Nalaz  likvora  je  tipičan  za 
serozne  meningitise  (bistar,  oko  450  ćelijskih 

elemenata  u  1mm

sa  predominacijom  mono-

nuklearnih 

ćelija,  proteini  i  ŠUL:  b.o.  ili  lako 

sniţeni).  Virus  se  moţe  dokazati  u  cerebro

spinalnoj  tečnosti.  Za  7

-10  dana  simptomi  se 

povlače, komplikacije su retke.

 

 

Encefalitis 

Retka,  ali  teška  manifestacija  mumps  infekcije. 
Moţe  nastati  u 

isto  vreme  kao  i  parotitis

  ili 

1-2 

nedelje kasnije

 (postinfektivni encefalitis). 

Klinički:  povišena  temperatura

,  glavobolja,  po-

vraćanje,  poremećaj  svesti,  generalizovane  kon

-

vulzije,  fokalni  neurološki  ispadi  i  dr.

  Oporavak 

je  najčešće  kompletan,  ali  su  moguće  i  sekvele: 

epilepsija, hidrocefalus i psihomotorna retardacija 
 

Druge manifestacija mumpsa 

Retke su: s

enzoneuralna gluvoća

, pankreatitis, 

tireoiditis, nefritis, artritis, mastitis, miokarditis, 
hepatitis, trombocitopenija 
 

Dijagnoza 

Klinički nalaz

- kod parotitisa, druge manifestacije 

bolesti  ako  nisu  praćene  parotitisom  zahtevaju 

laboratorijsku potvrdu. 

Virus  mumpsa  se  moţe  dokazati  serološkim 

metodama  (ELISA  test)-  otkriva  se  prisustvo  At 
IgM klase, a posle 3-4 nedelje IgG At. Ovi testovi 
mogu raditi i u CST (likvoru) i dokazati etiologiju 
meningitisa  i  encefalitisa.  Izolacija  virusa  je 

moguća,  ne  koristi  se  rutinski

.  Amilaze  su 

povišene  u  krvi  i  urin

u  kod  parotitisa  i 

pankreatitisa. 
 

Diferencijalna dijagnoza 

-Parotitis  druge  virusne  etiologije:  influenca  A, 
parainfluenca, koksaki, LCM meningitisa 
-Bakterijske  infekcije: 

Stapylococcus  aureus

  kod 

dijabetičara  ili  kod  starijih  sa  slabijom  higijenom 

usne duplje 
-

Neinfektivni  uzročnici:  Tu  pljuvačnih  ţlezda, 

opstrukcija 

izvodnih 

kanala 

kamencima, 

sarkoidoza, Sjegrenov sindrom i dr. 
-

Paţljivim  pregledom  treba  razlikovati  parotitis 

od limfadenitisa vrata  
 

Lečenje 

-

Terapija  je  simptomatska  koja  će  olakšati  tegobe 

bolesnika i omogućiti adekvatnu hidrataciju i ishranu

 

-

Kod  bolesnika  sa  orhitisom:  leţanje,  hladni  oblozi, 

analgetici, 

a  kod  izraţenog  otoka  testisa  i 

glikokortikoidi 
-Kod  infekcija  CNS-a:  hospitalizacija  i  simptomatska 
terapija  
 

Prevencija 

Primenjuje se ţiva atenuirana vakcina, najčešće u 

kombinaciji  sa  vakcinom  protiv  morbila  i  rubele 
(MRM). Od 1981. je 

započeta vakcinac

ija 

u našoj 

zemlji

. Vrši se u

 

2 godini ţivota 

a revakcinacija u 

7 godini.  
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 

 

 23 

  Mumps orhitis: unilateralni levi                       unilateralni desni

                                   

background image

Bruceloza

  

(Maltska groznica)

 

 
Etiologija i epidemiologija 

Uzročnik je bakterija iz roda Brucella. Rezeorvar su u 
prirodi  domaće  ţivotinje.  Najviše  ih  ima  u  mlečnim 
ţlezdama,  gravidnoj  materici  i  posteljici  zaraţenih 
ţivotinja.  Do  infekcije  čoveka  moţe  doći  direktnim 
kontaktom  sa  zaraţenim  ţivotinjama,  alimentarnim 
putem preko nekuvanog mleka i mlečnih proizvoda i 
ređe  aerogenim  putem.  Ulazna  vrata  infekcije  su 
sluzokoţa  respiratornog  trakta,  gastrointestinalnog 
trakta, koţa i konjunktive.

 

Klinička slika 

Inkubacija u proseku iznosi 2-

3 nedelje. Početak moţe 

da  bude  nagao  sa  znacima  intoksikacije.  Prisutna  je 
izrazita  malaksalost,  jaka  glavobolja,  groznica  i  jeza 
koje prethode porastu temperature. Profuzno znojenje 
koje  ne  prati  temperaturu  je  obavezan  simptom. 

Početak  bolesti  moţe  biti  i  postepen  sa  neodređenim 
simptomima kao što su umor, glavobolja, bol i slabost 
u  mišićima  i  zglobovima,  depresija,  smanjena  radna 

sposobnost.  Konstantan  simptom  bruceloze  je  velika 

slabost  koja  se  javlja  već  kod  neznatnog  fizičkog 

napora.  Narednih  dana  se  javlja  temperatura. 

Temperatura postepeno raste i prethodi joj osećaj jeze i 

groznice.  Jutarnja  temperatura  je  normalna  ili  lako 

povišena,  do  porasta dolazi  u  popodnevnim satima  a 

pik  od  39-

40°C  dostiţe  u  toku  noći.  Ovakvo 

kretanje 

temperature  se  ponavlja  svakodnevno,  a  traje  20-30 

dana. Profuzno noćno znojenje je prisutno i kada nije 
povišena  temperatura  i  znoj  ima  zadah  trule  slame.

 

Karakteristični  su  bolovi  u  mišićima  i  zglobovima  sa 

otokom i bol u vratnom i lumbosakralno

m delu kičme, 

prisutna  je  limfadenopatija  (uvećane  limfne  ţlezde)  i 
uvećana  slezina.Od  gastrointestinalnih  simptoma  su 

prisutni  anoreksija,  zatvor  i  gubitak  u  telesnoj 

teţini.Od  strane  nervnog  sistema  javlja  se  depresija, 
razdraţljivost,  nesanica,  grubi  tr

emor   (podrhtavanje) 

prstiju  i  jezika.  Nakon  faze  generalizacije  sledi  faza 

lokalizacije  kada  dolazi  do  hroničnih  promena 

uglavnom  od  strane  jednog  organa  ili  organskog 

sistema  i  pojave  simptoma  od  strane  zahvaćenog 

organa. 

 

 

 

 

 

 

 

Dijagnoza 

Posumnja  se 

na  osnovu  anamneze  i  epidemioloških 

podataka.  Definitivni  dokaz  je  izolacija  uzročnika  iz 
krvi,  kostne  srţi,  limfnih  ţlezdi  ili  granuloma  i 
serološka identifikacija.

 

Lečenje: 

Preporučuje  se doksiciklin  uz  rifampicin  u 

toku 6 nedelja. 

 
 

Sakagija

  

(Malleus)

 

 
Etiologija i epidemiologija 

Uzročnik  je  Burkholderia  mallei,  aerobna,  gram 

negativna  bakterija.  Sakagija  je  primarno  bolest 

ţivotinja,  najčešće  konja,  mula  i  magaraca.  Retko  se 
javlja  kod  ljudi.  Ugroţeni  su  veterinari,  dreseri, 

dzokeji, 

zaposleni u klanicama i laboratorijama. Ĉovek 

se  inficira  direktnim  kontaktom  sa  inficiranom 

ţivotinjom, a bakterija ulazi kroz mikrotraume na koţi 
i sluzokoţi ili kapljičnim putem. 

 

Ova  bakterija  je  interesantna  jer  se  smatra 

potencijalnim  biološkim  oruţjem  u  biološkom 

terorizmu.  
   

Klinička slika

 

 Lokalna  infekcija:  na  mestu  ulaska  nastaje  ulceracija, 
papule i/ili pustule,  

a uz to moţe doći do povećanja 

regionalnih  limfnih  čvorova  i  povišene  telesne 

temperature.  
   

Plućni  oblik:  posle  inkubacije  od  10

-

14  dana  moţe  se 

razviti  plućna  infekcija,  od  pneumonije,  plućnog 

apscesa do zahvatanja pleure u vidu pleuralnih izliva.  
Septikemija:  javlja  se  kod  bolesnika  sa  oslabljenim 
imunitetom  (HIV,  bolesti  bubrega,  dijabetes  i  sl.) 

karakteriše  se respiratornim  distresom,  hepatospleno

-

megalijom  (uvećane  jetra  i  slezina),  teškim  glavo

-

boljama,  groznicom,  prolivom,  gnojnim  promenama 

na  koţi,  slabošću  mišića,  dezorjentacijom  i  često 
rezultira sepsom. Ĉesto je ovaj oblik fatalan. 

 

Hroničn

i  oblik:  podrazumeva  multiple  abscese  koji 

mogu da zahvate jetru, slezinu, koţu i mišiće. 

 

   

Dijagnoza

 

Postavlja se na osnovu anamneze, 
 

kliničke slike, izolovanja uzročnika iz 

 

krvi, urina, sputuma, koţnih lezija. 

 

 

Lečenje: 

Ordiniraju 

 se antibiotici, 

najčešće

 

 cefalosporini III 
 generacije, penicilin, 
 hloramfenikol ili 
 trimetoprim- 
 -sulfametoksazol.  
   

 

 

 25 

Tularemija 

(Glodarska kuga)

 

 

Etiologija i epidemiologija 

Uzročnik  je  Francisella  tularensis,  gram  negativni 

kokobacil.  Tularemija  je  primarno  bolest  divljih 

ţivotinja,  prvenstveno

 

zečev

a

,  kunić

a  i  glodara 

(veverice, miševi, pacovi). Od divljih ţivotinja bolest se 
moţe preneti na domaće ţivotinje (ovce, goveda, konji, 
psi,  mačke,  ţivina).  Ĉovek  se  zarazi  direktnim 

kontaktom 

sa  obolelom  ţivotinjom  kao  i  indirektno 

putem kontaminirane hrane, vode, inhalacijom prašine 

i  transmisivn

im  putem.  Prenos  bolesti  sa  čoveka  na 

čovek

nije moguć. 

 

Klinička slika 

Posle  inkubacionog  perioda  od  3-6  dana,  F.tularensis 

izaziva  veći  broj  klinički  različitih  oblika,  od  kojih  je 
najveći  broj  praćen  jezom,  groznicom,  povišenom 
temperaturom,  glavoboljom,  bolovima  u  mišićima  i 
zglobovima i malaksalošću. 

 

 
 

1.Spoljašnji oblic

Ulceroglandularni  oblik

-  nastaje  posle  inokulacije 

koţe  prilikom  kontakta  sa  obolelom  ţivotinjom  ili 

ubodom  krpelja.  Stvara  se  papula  koja  nije  bolna,  ne 
svrbi,  ne  gnoji,  brzo  nekrotizira  i  evoluira  u  ulkus 

(primarni afekt). Razvija se bolno uvećanje regio

nalnih 

limfnih  cvorova 

koje  vremenom  razmekšaju  a  moţe 

doći  i  do  njihove  perforacije  kroz  koţu.  Bolesnik  je 

malaksao, oslabljenog apetita, isrpljen. 

Glandularni  oblik

-  manifestuje  se  otokom-   upalom 

pojedinih limfnih 

čvorova

 bez primarnog afekta.  

Najčešće

 

su  zahvaćene  vratn

i

,  pazušn

i  i  preponski 

limfni 

čvorovi

Okuloglandularni  oblik

-  posle  inokulacije  oka  preko 

zaprljanih  ruku  nastaje  gnojni  konjunktivitis, 

uglavnom  jednog  oka.  Kapci  su  otečeni,  slepljeni, 

konjunktive krvave, istovremeno se razvija bolan otok 
regionalnih  limfnih 

č

vorova,  koji 

zatim  omekšaju  i 

zagnoje se. 

Tonziloglandularni  (anginozni)  oblik

-  nastaje 

ingestijom  zaraţene  hrane,  pa  je  primarni  afekt  na 
tonzilama  (krajnicima).  Protiče  pod  slikom  jedno

-  ili 

obostrane angine sa izraţenim, bolnim otokom vratnih 

limfnih 

čvorova

 
 

2.Unutrašnji oblici

 

  

Plućni oblik

moţe da nastane inhalacijom zagađenog 

vazduha ili širenjem infekcije iz limfnih ţlezdi putem 
krvi.  Protiče  pod  slikom  atipčnog  zapaljenja  pluća, 
koje  moţe  biti  praćeno  komplikacijama  u  vidu 
gangrene,  apscesa  i  stvaranja  kaverni.  Počinje  sa 
povišenom temperaturom,  opštim simptomima  infek

-

cije i karakteriše se neproduktivnim kašljem.

 

Tifoidni  (septični)  oblik

podseća  na  trbušni  tifus  ili 

sepsu, nema primarnog afekta niti zahvatanja limfnih 
cvorova

.  Karakteriše  se  visokom  temperaturom  koja 

traje  oko  tri  nedelje,  simptomima  infektivnog 

sindroma  teţeg  stepena,  ospom,  uvećanjem  jetre  i 
slezine, poremećajem svesti.

 

 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 

 
 
 
 
 

 

Dijagnoza 

Postavlja  se  na  osnovu  epidemiloških  podataka, 
anamneze,  kliničke  slike  i  seroloških  aglutinacionih 

testova. 

 

Lečenje  

Lek izbora je streptomicin 7-10 dana, ali dobro reaguje 
i na hloramfenikol, tetracikline i hinolone.  

 
 
 

  26 

 Gore levo: primarni afekt 
(ulkus) na nadlanici kod 
ulceroglandularnog oblika; 

 

Gore desno: otečen 
retroaurikularni limfni čvor

 

kod glandularnog oblika 
(zalepljen flaster nakon  

izvršene biopsije)

 

 

Sredina: Putevi prenošenja   

 

                infekcije 

 

Dole: Divlji zečevi su najčešći   

 

           rezervoar infekcije  

(zato je tularemija često bolest 

lovaca i njihovih supruga; zaraze 
se prilikom obrade mesa- npr. 
direktnim kontaktom infektivnog 

materijala sa povredama na koţi)

 

background image

10.

   

Toksoplazmoza      

          

(Toxoplasmosis) 

   

 

Etiologija 

Bolest izaziva protozoa Toxoplasma gondii. 
Toxoplasma se javlja u 3 oblika: 
        -TROFOZOIT (tahizoit) 

 akutna infekcija 

        -TKIVNA CISTA (s bradizoitima) 

 latentna  

 

                                  

 

       infekcija 

       - OOCISTA  (

nastaje spajanjem mikro i makro- 

            gametocita 

u tankom crevu mačke, izbacuje se 

 

            

fecesom u spoljašnju sredinu gde sporuliše u  2 

 

            

sporociste od kojih svaka sadrţi 4 trofozoita)

 

        

 

Epidemiologija 

Parazit  je 

rasprostranjen  širom  sveta,  posebno  u 

uslovima  vlaţne  tople  klime

.  V

isoka  opšta 

prevalenca  u  humanoj  populaciji:  Francuska  i 

Nemačka 80%, SAD 40%.

 

R

ezervoar  infekcije  su  mačke. 

Izvor  je  stolica 

mačke. 

P

ut  prenošenja  moţe  biti

:  preko  hrane 

(mleko, 

nedovoljno  termički  obradjeno 

meso, 

povrće,

 

voće), 

transfuzijom  krvi,  transplacentar-

no, akcidentalno 

(rad u laboratoriji).

 

O

setljivost je opšta

, nema razlike u oboljevanju u 

odnosu na pol i uzrast. 
IMUNITET  
- imunokomp

etentni: ravnoteţa imunog sistema i 

 

  

parazita uz odrţavanje infekcije

 

- imunokompromitovani: infekcija nadvladava  
  

oslabljen imuni odgovor i pojava klinički mani

  festne toksoplazmoze  

 

Patogeneza 

Toxoplasma  ulazi  preko  sluzokoţe  GIT

-a 

(gde  se 

razmno

ţ

ava), 

preko limfnih sudova dospeva u krv  

a  zatim  ulazi  u  limfocite  i  makrofage.    Stiţe  u 

tkiva i organe za koje ima afinitet

RES, CNS, oko, 

embrionalna tkiva.  

 
 
 

 
 
 
 
 
 
 

 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 

KLINIČKA SLIKA 

 
 
 
 
 
 
 
 
 

Stečena toksoplazmoza 
imunokompetentnih 

 

ASIMPTOMATSKA U 80% 

 

SIMPTOMATSKA: 

-limfadenitis, 

najčešće cervikalni, LGL pojedi

-  

  nacne,   bezbolne, 

ne podleţu supuraciji.

 

- febrilnost, 

malaksalost, noćno znojenje, 

 

  

gušobolja, mijalgije

 

- ponekad znaci miokarditisa, pneumonije, hepa- 
  titisa, meningoencefalitisa, splenomegalija, ma-    
  kulopapulozna ospa 

moguća 

limfocitoza sa 

atipičnim  limfocitima

,  

  nekad eozinofilija  

prognoza  obično povoljna 

  

- retko - smrtni ishod ( 

u slučaju

 

   miokarditisa,pneumonije, meningoencefalitisa)  
 

Stečena ili reaktivirana 
toksoplazmoza imunodeficitarnih  

TEŢAK KLINIĈKI TOK

 

1) GENERALIZOVANA ili 
2) LOKALIZOVANA infekcija 

- Generalizovana 

 febrilnost, ospa, miokarditis,  

                               pneumonija, miozitis, encefalitis  

Lokalizovana najčešće kao 

INFEKCIJA CNS    

(encefalitis,  meningoencefalitis  difuznog  tipa, 

multifokalna ţarišna infekcija)

  

KLINI

Ĉ

KI OBLICI

 

 

Toksoplazmoza 

imuno- 

kompetentnih

 

 

Kongenitalna 

toksoplazmoza

 

 

Okularna 

toksoplazmoza

 

Reaktivirana 

toksoplazmoza 

imuno- 

deficitarnih 

 

28 

Ma

č

ke su rezervoar infekcije. 

U cilju prevencije bolesti, 
trudnicama se preporu

č

uje 

izbegavanje kontakta sa  
ma

č

kama ali i izbegavanje 

konzumacije termi

č

ki  

nedovoljno obradjenog 
mesa (npr. tatar biftek) 
 

Kongenitalna toksoplazmoza 

 

 
 

 
 
 

Generalizovani oblik      

IKTERUS 
HEPATOSPLENOMEGALIJA 
PURPURA 

ZNACI OŠTEĆENJA CNS

  

 

Neurološki oblik 

ENCEFALOMIJELITIS 
INTRACEREBRALNE KALCIFIKACIJE 
HIDROCEFALUS 
HORIORETINITIS 

 

Okularna toksoplazmoza 

-naj

češće 

u sklopu kongenitalne t.  (obostrana)  

-

retka u toku stečene t. (jednostrana)

 

-o

snovno  obeleţje:  progresivni  nekrotizirajući 

horioretinitis 
-

zapaljenjem  mogu  biti  zahvaćeni:  horioidea, 

sklera,  optički  nerv  (papilitis,  optički  neuritis), 

staklasto telo 
-

horioretinitis klinički: slabljenje vida, do slepila

  

 
 
 
 
 
 
 
 
 

DIJAGNOZA  

-

EPIDEMIOLOŠKA  ANKETA  –

  konzumacija 

termički  neobrađenog  mesa  (biftek),  kontakt  s 
mačkom...

 

-

KLINIĈKA  SLIKA    nespecifična  (liči  na  inf. 

mononukleozu  kod  imunokompetentnih,  a  na 

druge  oportunističke  infekcije  kod  imuno

-

deficitarnih (tuberkuloza, P. carinii)  
-MIKROBIOLO

ŠKA POTVRDA:

 

                     1.  direktno dokazivanje 
                     2.  indirektno dokazivanje 
                          

(serološke metode)

  

1. DIREKTNA DETEKCIJA  

-kod imunokompromitovanih 
-PCR 

 DNA 

u tkivima i telesnim tečnostima:   konge

-  

  nitalna, okularna, cerebralna, diseminovana tokso- 
  plazmoza 
-PH pregled tkiva  dobijenog biopsijom l. 

čvora, 

 

  embrionalnog tkiva ili placente  
-

citološki  pregled

  likvora,  bronholavata,  amnionske 

tečnosti,  kosne  srţi

 

(prisustvo  tahizoita  u  tkivima

 

ili 

telesnim te

č

nostima - akutna infekcija ili reaktivacija  

-izolacija 

uzročnika  iz  krvi  i  dr.  telesnih  tečnosti  na   

kulturi ćelija ili miševima (akutna infekcija)

 

-imunoperoksidaza tehnika 

 dokazivanje 

uzročnika u 

CNS-u u sklopu AIDS-a  

 
2.  INDIREKTNA DETEKCIJA 

 

široka primena kod imunokompetentnih 

 

SEROLOŠKE ANALIZE: IgM i IgG, nekad IgA i IgE 

 

- ELISA, IIFT, Western blot 
-

TITROVI ANTITELA NE KORELIRAJU S TEŢINOM 

 

 BOLESTI! 

 

IgM 

 pojava 5. 

 7. dana infekcije 

PAŢNJA: ĈESTO PRISUTNA MESECIMA, PA I DUŢE OD 1 

GODINE  posle  infekcije  kada  nisu  marker  akutne  infekcije 
                                                     

 

test  aviditeta  IgG  antitela  (IgG  antitela  visokog  aviditeta 

isključuju  akutnu  infekciju,  a  IgG  niskog  aviditeta  nisu 
siguran  marker  akutne  infekcije  jer  nizak  aviditet  moţe 

trajati mesecima 
                                                    

 

kombinacija testova 

npr. TSP 

(toxoplasma serological  profile): 

Sabin-Feldman 

 dye test 

double sandwich IgM ELISA 
IgG ELISA 
IgE ELISA 
 test diferencijalne aglutinacije 
 
IgG 

  pojava  u  2.  nedelji  od  infekcije,  vrh  titra  posle  1-2 

meseca, pa pad, odrţavaju se u niskom titru doţivotno

IgA 

 markeri akutne infekcije kao i IgM, ali se ponekad kod 

inficiranog  fetusa  dokaţu  IgA  i  IgG,  a  IgM  su  negativna

IgE 

 markeri akutne infek

cije, kraće se odrţavaju od IgM i 

IgA,  pa  njihovo  prisustvo  govori  za  vrlo  skoro  nastalu 
infekciju. 

 

IMUNI ODGOVOR U TOKSOPLAZMOZI 

 

 

 
 
 
 
 
 
 

I TRIMESTAR 
-smrt ploda 
-spontani abortus

 

II TRIMESTAR 

-slepilo 
-

gluvoća

 

-hidrocefalus

 

III TRIMESTAR 

-Radja se zdravo 
-Kasnije: znaci   
  kongenitalne     
  toksoplazmoze

 

 29 

Okularna toksoplazmoza- progresivni 
nekrotiziraju

ć

i horioretinitis 

 

background image

11.

      

Hemoragijske  

             groznice 

 
zajedničke karakteristike 

-

Klinički sindrom 

 

-Akutne infektivne bolesti virusne etiologije  

Klinički bolest se ispoljava

 slede

ćim simptomima:

  

    -  Glavobolja, 

algični sindrom   (bol u lumb. regiji,  

 

       generalizovane mijalgije) 
     - Prostracija, konjunktivitis 
    -  

Hemoragijske manifestacije

 (oko 3. dana):     

       epistaksa, hemoptizije, melena, petehije, ekhimoze,  
       hemoragije  u visceralnim organima  
   
    - 

Oštećenje hematopoeznog sistema: 

 

      trombocitopenija, leukopenija-leukocitoza  

 

Epidemiologija

 

-Zoonoze  
-Rezervoar infekcije: 

miševi, pacovi, majmuni ili nepoznat 

 

-

Način prenošenja infekcije:

 

        -direktno (Lassa, Ebola) 
        -indirektno (hrana, voda, tlo, vektori)  
-Ulazna vrata infekcije: 

koţa i 

sluznice  

-Patoanatomski supstrat: 
       kapilari i mali krvni sudovi 
  

ETIOLOGIJA 

 

1

. ARENAVIRIDAE: Argentinska HG, Bolivijska HG, 

Lassa HG  
2. TOGAVIRIDAE:   

Ţuta groznica, Denga HG, Bolest 

Kyasanur šume, Centralnoazijska HG, Omska HG,

 

Kongo- Krimska HG  
3. BUNYAMWERA: Korejska HG,  Nefrozonefritis sa 
renalnim sindromom, Epidemijska nefropatija 
Skandinavije  
4. BUNIYAVIRIDAE: Rift Valley HG 

5. NEODREĐENA GRUPA VIRUSA  SLIĈNA 

RABDOVIRUSIMA : Marburg HG, Ebola HG  

 

Prema 

načinu prenošenja

 

Komarci  

-Febris flava  
-Chikungunya HG 
-Rift Valley 

Krpelji  

-Krimska HG 
-Bolivijska  
-Lassa HG

 

                                           -HG sa nefrotskim sindromom  

Nepoznat način prenošenja  

               - HG izazvana Marburg virusom  
               - HG izazvana Ebola virusom  

 

Patogeneza

 

- vaskularne lezije  
   - 

imunološki procesi 

 

   - pokretanje DIK-a  
    

 DEJSTVO VIRUSA NA KRVNE SUDOVE

 

virus    

  

a)  

DIREKTNO DEJSTVO

  

    

oštećenje kapilara

  

b)   

INDIREKTNO DEJSTVO

  

     preko VNS 

    

                       -  hipotonija kapilara  

 

             -  

oštećenje endotela kapilara 

 

 

 

              -  TR

  

 

 

              -  pokretanje DIK-a  

c)  

POKRETANJE IMUNOLOŠKIH REAKCIJA:

 

 

 

antigen+ antitelo+ komplement 

 

imuni kompleksi+ višak antigena ili antitela 

 

 

celularni imunitet (senzibilisani Ly)

 

                            autoimune reakcije 

 

 

Klinički entiteti HG

 

1. KOREJSKA HG 
-hemoragijska groznica sa renalnim sindromom  
-hemoragijski nefrozonefritis  
-skandinavska hemoragijska nefropatija  
2. KRIMSKA HEMORAGIJSKA GROZNICA 
-uzbekistanska hemoragijska groznica  
-akutna infektivna kapilarotoksikoza  
-kongoanska hemoragijska groznica   
3. DENGA 
   Marburg HG, Lassa HG, Ebola, HG Rift Valley  
4. OMSKA HEMORAGIJSKA GROZNICA 
-Kyasanur forest disease 
 

 

1. HANTA VIRUSNE  
    INFEKCIJE 

Hanta virusi imaju  

lipidni omotač

 i jednostruku 

segmentiranu RNK . Tu spadaju Hantaan virus, Seoul 
virus, Pumala virus- familija Bunyavirida. 
-

Virusi rašireni u Jugoistočnoj Aziji,  Istočn

oj Evropi, 

Skandinaviji  

 

-

DVA KLINIĈKA SINDROMA 

(ponekad se preklapaju) 

1. Hemoragijska groznica sa bubreţnim 

sindromom    

   (HGBS):  

     Etiologija:Hantaan virusi,  Seoul, Dobrava (Beograd), Pumala 

2. Pulmonalni hanta virus sindrom (PHS) 
     Etiologija : Sin-Nombre, Muerto Canyon, New York  

31 

-

Kada su ova dva sindroma udruţena smrtnost 50

-75% 

 
-INFEKCIJE IZAZVANE OVIM VIRUSIMA MOGU 

BITI RAZLIĈITE TEŢINE

 

-

Teţak tok imaju infekcije izazvane Hantaan virusima 

(Istočna Azija) i Dobrava (Balkan)

 

-Rekonvalescencija 3-6 meseci 
-Smrtnost 6-15% 

-Težak tok ima i infekcija izazvana subtipom Sin- Nombre, 
Muerto Canyon (Južna Severna Amerika, retko Evropa) 

 

 

1. 1. HEMORAGIJSKA 
GROZNICA SA RENALNIM 
SINDROMOM (HGBS) 

- Febrilnost 
-konjunktivitis,  
-

“Podbulo”

 - 

zaţareno lice, lak edem kapaka

 

- Ko

ţa g

rudnog 

koša hiperemična 

- V  slovo 

-

Izraţen dermografizam

 

-TA normalna, relativna bradikardija 

 

- Ospa (skarlatiniformna, varicelozna, morbiliformna) 
u  odredjenog broja bolesnika  
-Hemoragijske manifestacije  ( 3-5 dana) 
-Najpre na tvrdom nepcu (12-24 h), zatim konjunktiva- 
ma,  aksilarnim  jamama,  

bočnim stranama g

rudnog 

koša, bedra, butine

 

-

Intenzitet rumenila koţe,

 visina T, konjunktivitis, broj 

petehija- imaju 

prognostički značaj 

 

 
-

Korejska HG, Dalekoistočna HG, Mandţurijska HG, 

Kongo HG, Kurilovljeva bolest  
-R

asprostranjenost: širom sveta 

 

-S

poradična i endemičn

a infekcija:  

Fruška G

ora

, Plitvice, Bosna  

-

Silvatična zoonoza

 

 
-

Prirodni rezervoar: poljski miš (Azija), pacov 

(gradovi) voluharica (Evropa) 
-Etiologija: Hantaan virus (familija Arenaviridae) 
-

Način prenošenja: KONTAKTNIM PUTEM

     - direktno: bliski kontakt (urin glodara, 
                        inhalacija 

zaraţene prašine

,    

                        

laboratorijski radnici)                                       

    - indirektno (kontaminirana hrana, voda) 
-

Patogeneza: oštećenje kapilara

  

 

 

KLINIČKA SLIKA 

 

  

-Inkubacija: min 7dana- (10-25 dana)-max 36 dana 

1. FEBRILNA FAZA 
2. HIPOTENZIVNA FAZA 

3. OLIGURIĈNA FAZA (HEMORAGIĈNA, 

  

                                             

TOKSIĈNA)

 

4. POLIURIĈNA FAZA

 

5. FAZA REKONVALESCENCIJE 

 

1. FEBRILNA FAZA

 

Početak bolesti 

 

- postepen /ili nagao  
-   T (37-41

C, jeza, zatim litički pad T 

 

-  

Glavobolja (frontalna, umerena), bol u očnoj duplji 

pri pokretanju očiju

 

-  

Gušobolja 

 

-  

Osećaj ţeđi

 

-  

Mučnina, povraćanje

 

-  Bol u abdomenu  

Algični Sy: izraţen bol u leđima, interkostalni bol !

 

- Mijalgije 

 

Fizikalni nalaz

 

Laboratorijski nalazi:

 

1. 

Pregled krvi  

   ER, HTC –normalne vrednosti, Le 3,0-6,0 x 10 

9

 

2.Urin: albuminurija, sediment: Er, hijalini cil.,    
            specificna  

teţ

ina 

normalna ili povišena

 

3. EKG:  

relativna sinusna bradikardija, nizak inverzan T- 

                talas

 

4 LP  

b.o. ili prisustvo krvi u likvoru 

 

 

2. HIPOTENZIVNA FAZA

 

SIMPTOMI  

-Nastaje 24-48h pre pada T 
-Tranzitorna hipotenzija-  

bolesnici sa srednje teškom 

kl. slikom ili Hipotenzija sa šoknim stanjem (1

-3 dana) 

Simptomi: 
-Glavobolja slabijeg intenziteta 
-

Ţeđ perzistira, mučnina

 

-

Algični sindrom

 

-Bol u abdomenu 
 

OBJEKTIVNI NALAZ 

Na početku ove faze: koţa suva, ekstremiteti topli,  sa 
padom TA: koţa hladna

 

-relativna bradikardija, ili tahikardija  
 

3. OLIGURIĈNA (HEMORAGIĈNA ILI 
TOKSIĈNA FAZA)

 

Oko 8. dana bolesti  
-

Simptomi: osećaj slabosti, ţeđ, mučnina, štucanje, bol 

u leđima intenzivniji

 

Objektivni nalaz: 
-

oligurija (vodeći simptom, moţe se pojaviti u toku 

prethodne faze) 
-TA se normalizuje, ili se pove

ć

ava  

-dominiraju hemoragijske manifestacije( petehije, 
hematemeza, hemoragije u CNS) 

     32 

background image

Klinička slika i tok bolesti 

BIFAZAN TOK BOLESTI

  

I FAZA 

-

Nagao početak, visoka T, jeza, drhtavica teško opšte 

stanje, malaksalost, glavobolja, razdraţljivost  

 

-

suvoća usta, gadljivost, bol u trbuhu

 

-T  5-10 dana,  
-Hemoragijska ospa (2.-6. dana- trbuh, gornji delovi 
grudnog 

koša, ramena, ledja (ponekad);

 

-

Krvarenja: u sluznici usne duplje ţeluca,i creva (krva

-

renja iz GIT-

a loš prognostički znak), iz nosa i  uterusa.

 

-Hematomi (na mestu davanja injekcija) 
LATENTAN PERIOD 3 DANA,  

 
II FAZA BOLESTI  

-Ponovni skok T (4-8 dana traje) 
-Znaci hemoragijskog sindroma 
-Bradikardija/ tahikardija  se smenjuju 
-Somnolencija  
-Napetost trbuha, bolna osetljivost 
-Rekonvalescencija posle 2-

4 nedelje u običnom toku 

bolesti; Smrtnost 10-50%  
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 

FIZIKALNI NALAZ 
-

Upadljiva hiperemija lica, vrata i grudnog koša

 

 -

hiperemija sluzokoţe usta i injekcija konjunktiva

 

-Pad TA /

prati relativna bradikardija i uvećanje jetre

 

-Pojava ospe (

trbuh, gornji delovi grudnog koša, 

ramena, ponekad ledja) 
-

Ĉesti hematomi

  

LABORATORIJSKI NALAZI 
-Leukopenija sa skretanjem u levo trombocitopenija i 
prtrombinemije 

-

SE, broj ER, Hgb- 

povišeni

 

 

Potvrda dijagnoze

 

1.  IZOLACIJA VIRUSA IZ KRVI 

 prvih 7 dana  

2.  

SEROLOŠKA POTVRDA INFEKCIJE u parnim 

uzorcima  seruma (porast/pad  titra antitela  
-

PRVI SERUM 10. DANA POSLE POJAVE SIMPTOMA   

 
 

Terapija 

-Izolacija- 

primena mera prevencije širenja infekcije u 

bolničkim uslovima ( Kliničko 

- hospitalne, 

“nozokomijalne infekcije”).

 

-Strogo mirovanje 
    1. Antivirusna TH : GANCIKLOVIR-

“VIRAZOL”

 

    2. Suportivna :   

Kortikosteroidi, Specifični 

imunoglobulini- serum  vakcinisanih ili 
rekonvalescenata- promenljiv uspeh 
    3. Simptomatska TH: rehidratacija, korekcija 
elektrolitskog    
        disbalansa,  
    4. Antibiotici- sekundarne bakterijske komplikacije 
    

5. Kalorična proteinska ishrana animalnog porekla 

 

    6. vitamini K, C  

Prevencija

 

1. 

Vakcinacija (rizične grupe)

- 3

 doze u razmaku od l4 

dana, revakcinacija posle  8 - 11 meseci

 

2. Hiperimuni konjski serum  (osoblje) - kontakti sa 
krvlju  bolesnika- 

Uništavanje krpelja u spoljašnjoj sredini 

 

Primena “akaricida”(sredstva za uništavanje krpelja na domaćinu)   

 
 
 
 
 
 
 
 
 

 

 

 
 
3. 1. DENGA 

-Etiologija: ARBO (4 

serološka tipa),

 porodica  

Flavivirus, familija Togaviridae, RNK virus  
-

Bolest raširena u svetu naročito u tropskim krajevima 

i oblastima umerenog klimatskog poja

sa ( jugoistočna 

Azija, Indija, tropski predeli Amerike) 
-

Kod nas importovani slučajevi (iz K

ube, Venecuele, 

Brazila, Indije, Kine itd.) 
-

Sporadično, ali i velike epidemije

 

-Rezervoar i izvor infekcije: 

čovek, afrički i azijski primati

 

-Vektor komarac  (Aedes aegypti, A. Aldobictus, A. 
Polynesiensis)

čovek

 

 
-Inkubacija: 5-8 dana 

-

Moguća dva oblika infekcije: 

 

    

a)  Asimptomna infekcija(većina infekcija)                                                     

 

    

b)  Klinička manifestna infekcija:

 

34 

           

I.   Klasična denga groznica

 

          II. Hemoragijska denga groznica  
 

I. 

Klasična 

Denga groznica

 

I faza  

    

Nagao početak porast T do 4

C, bol u mišićima, 

kostima (duge), zglobovima 
    Galvobolja - (retroorbitalni bol), iscrpljenost 
    

T , febrilnost tipa continue traje 2-7 dana

 

    Egzantem (morbiliformna ospa, 

bledoruţičasta)

 

    Hepatosplenomegalija, limfadenopatija 
    Relativna bradikardija i hipotonija  
 T 

pada litički, latent

ni period 1-2 dana  

 
II. faza  
- P

onovo porast T 

(Sedlasta temperaturna krivulja)  

 -Pojava egzantema (skarlatiniformni, morbiliformni) 
-Rekonvalescencija- 

produţ

ena, traje  nedeljama, 

prognoza dobra. 
 

Dijagnoza 

- Laboratorijski nalazi 
- Leukopenija (2,o x 4,oxlo9/l, sa skretanjem u levo)  
 -Trombocitopenija 
    (< 

looooomm 3/l), produţeno protrombinsko vreme, ALT 

i AST umereno povišene. 

 

-

Etiološka potvrda dijagnoze

 

a)Direktno: Izolacija virusa 
    

na ćelijama komarca ili majmuna

 

b) Indirektno: 

Serološki testovi

 

- RVK 
- Test neutralizacije 
- IFT 
- Imunobloot tehnika 
 (spec IgM i IgG se mogu 
 dokazati i posle 3 meseca) 

 

Terapija 

-

Nema specifične antivirusne

 

  terapije  
-Kontrola vitalnih funkcija 
-Parentralna rehidratacija 
-Strogo mirovanje 
-Supstituciona th prema potrebi: 
 transfuzija krvi, supstitucija Tr 
 

i nekih činilaca koagulacije

 

Salicilati i i hepatotoksični 
 lekovi kontraindikovani ! 

 

 

Prevencija

 

-Vakcina u ispitivanju 
-

Zaštita pacijenata od uboda komaraca

 

-Borba protiv komaraca 
-Obavezna prijava bolesti 

3.2.  MARBURG HG i EBOLA HG 

-Afrika: Uganda, Zimbabve, Filipini  
-Beograd, Frankfurt na Majni (ukupno 26 
laboratorijskih  radnika obolelo) 
-Etiologija: Marburg virus (Rabdoviridae)  
-Rezervoar infekcije: nepoznat  
-Izvor infekcije: sekreti, ekskreti i organi umrlih i 
obolelih  
-

Prenošenje infekcije: pretpostav

ka preko aerosola 

slepih miševa

 

-

Mogućnost interhumanog prenosa infekcije 

 

 

Interhumano prenošenje infekcije

 

-Prva generacija inficiranih  

Sa obolele osobe na drugu osobu -preko aerosola i 

kapljičnim 

putem 

-

Кod druge generacije inficiranih (osobe koje se brinu 

o bolesnicima)- retko 
-

Кod treće generacije isključenа mogućnost ovakvog 

načina prenošenja infekcije 

 

 
-

Prenošenje infekcije kontaktom:

 

-Krvlju preko nedovoljno sterilisanih medicinskih 
instrumenata (igle, brizgalice)- nozokomijalne infekcije 
-Prva infekcija u Beogradu 1967, -direktni kontakt sa 
zelenim majmunima

.  

 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
Klinička slika 

- Inkubacija: 3-6 dana, max 18 dana  

Nagao početak, visoka T, glavobolja, groznica i 

bolovi u ekstremitetima  
- Posle nekoliko dana prolivi- 

često krvavi, povraćanje 

i znaci hemoragijske dijateze (koţa, sluznice).

 

Oštećenje parenhimatoznih organa

 

 (jetra   

nekrotični hepatitis)

 

-

nefritis, encefalitis (poremećaj svesti u akutnoj fazi bolesti)

 

Funkcionalni poremećaji jetre, slezine, bubrega, 

miokarda (zbog hemoragijskih nekroza u ovim 
organima).  

 35 

  Pacijentkinja obolela od denge 

 

Virus ebole 

 

background image

12.

  

Rikecioze, pegavi tifus  

   i Brill-Zinsserova bolest

    

 
Rikecioze predstavljaju skup akutnih infektivnih 

bolesti izazvanih različitim vrstama Rikecija:

 

Red: Rickettsiales 
Porodica: Rickettsiaceae 
Rod: Rickettsia, Coxiella, Rochalimea 
 

Zajedničke karakteristike 

- Bakterije 
- Obojene su mikroskopski vidljive 
- Boje se po Giemsi, ne po Gramu 

Razmnoţavanje direktnom deobom

 

- Osetljive na antibiotike 
- Obligatni su intracelularni paraziti 
- Imaju DNK, RNK i sopstvene enzime 

Kultivišu se samo na ţivim podlogama

 

Najbolji rast imaju na ćelijama sa smanjenim 

 

   metabolizmom 

Neotporne su na toplotu, sušenje, baktericide

 

- Patogeneza: vaskulitis 
- Spadaju u antropozoonoze 

(izuzev R. prowazeki) 

- Rezervoar su mali glodari, psi i stoka 
    (izuzetak R. prowazeki- 

čovek)

 

-

Put prenošenja: 

- vektori 

(insekti-buve, vasi, krpelji) 

                              - respiratorni 
                              - 

mikrolezije koţe

 

- Sezonsko javljanje- leto/jesen (zbog vektora) 
 

Dijagnoza 

Klinička slika

 

Epidemiološka anketa

 

Mikrobiološka potvrda:

 

        - 

direktno dokazivanje u bolesničkom 

 

           

materijalu (izolacija uzročnika)

 

        - 

serološke metode 

 

          (Weil-Felixova reakcija, RVK, IIF, ELISA,  
            aglutinacija, latex-aglutinacija) 

 

Podela rikecioza

 

1.    GRUPA PEGAVOG TIFUSA: 
     - Rickettsia prowazeki 
     - Rickettsia typhi 
     - Rickettsia canada 
     - Rickettsia tsutsugamushi 
 

2.   GRUPA SARENIH GROZNICA: 
     - Rickettsia rickettsii 
     - Rickettsia conori 
     - Rickettsia acari 
     - Rickettsia australis 
 
3.   Q- GROZNICA 
     - Coxiella burneti 
 

Pegavi tifus, pegavac  
(Typhus exanthematicus)

 

 
Istorijat 

- Tukididova kuga u Atici 430 god. p.n.e. 
- Prvi detaljan opis- Fracastorius 1546. 
- Napoleonov pohod na Rusiju 1812. 
- Balkanski ratovi, Prvi svetski rat 
- 30 miliona obolelih i 3 miliona umrlih  
   u SSSR-u  posle Oktobarske revolucije 
- Drugi svetski rat- Lika, Banija, Kordun 

1910. Ricketts i Prowazek otkrili uzročnika

 

- 1914. Weil i Felix otkrili reakciju danas  
              poznatu kao Weil-Felixova 
- 1928. Weigl- vakcina protiv pegavca 
- 1939. Cox pojednostavio tehniku primene vakcine 
- 1947. DDT 
 

Etiologija 

-

Uzročnik bolesti je Rickettsia prowazeki 

 

-To je obligatna intracelularna bakterija-kokobacil 

 

Mnoţi se binarnom deobom

 

- Otporna je na niske temperature  
  

(ţivi mesecima u sasušenom izmetu vaši) 

 

Uništava je temperatura od 56

o

C posle pola sata 

 

Epidemiologija 

-

Rezervoar  je  čovek  oboleo  od  pegavog  tifusa  ili 

Brill-Zinsserove bolesti, 

a mo

š

e biti i lete

ć

a veverica (SAD)

Put prenošenja je preko vektora, vaši

- Pediculus    

  

corporis humanus (nakon ujeda vaš defecira a    

 

  

čovek češanjem unese uzročnik u organizam)

 

Bolest ostavlja solidan, često doţivotan imunitet

 

 

Patogeneza 

Infekcija  endotela  malih  arterija,  vena  i  kapilara 

dovodi do bubrenja endotela i suţavanja lumena 

(endarteritis  obliterans).  Cirkulacija  se  usporava, 
javlja  se  tromboza.  Nastaje  perivaskularna  infil-
tracija  limfocitima,  polimorfonuklearnim  granu-

locitima, plazma ćelijama (periarteritis nodosa).

 

 37 

                               Pediculus 
                        corporis humanus 

 

Dolazi  do  ekstravazacije  krvi  i  ishemije  u  razli-

čitim  organima  što  prouzrokuje  polimorfnu 

simptomatologiju. 
 

Klinička slika 

- Inkubacioni period iznosi 10-14 dana (pacijent je 
poslednja 2-3 dana zarazan) 

1. INVAZIVNI STADIJUM

 (3-5 dana) 

Bolest  počinje  naglo  sa  jezom,  drhtavicom, 
glavoboljom,  pojavom  mučnine  i  povraćanjem. 
Javlja  se  bol  u  svim  mišićima  i  zglobovima, 

temperatura  do

stiţe  39

-40  stepeni,  bolesnik  je 

upadljivo  crvenog  lica  i  očiju,  neraspoloţen, 
ćutljiv,  koţa  je  topla,  suva,  crvena,  jezik  je  suv, 
ispucao.  Stanje  svesti  je  očuvano,  ali  moguće  su 
promene  u  vidu  uznemirenosti,  pomućenja 

senzorijuma ili pojava delirantnog stanja. 
 

2. TIFOZNO-EGZANTEMATI

Ĉ

NI STADIJUM 

- traje 7-10 dana 
- javlja se febrilnost tipa kontinue 
- tifozno stanje 

Bolesnik  bunca,  uznemiren  je,  neposlušan, 

razdraţljiv, agresivan prema okolini i prema sebi, 
mogući su suicidi. Iz stanja agresivnosti i razdraţ

-

ljivosti ponovo ulazi u stanje najteţe depresije.

 

- Javlja se ospa, koja se gubi na pritisak, a nema je 
na  licu,  dlanovima  i  tabanima.  Eflorescencije  po 

koţi  su  neujednačene  po  veličini  i  izgledu  od 
makule  i  petehije,  što  zavisi  od  teţine  kliničke 
slike. Petehijalna ospa se odrţava desetak dana a 

za  to  vreme  menja  boju,  od  crvene, 

preko  ţute

zelene i postaje mrka. Zbog ovako izmenjene boje 

dobija se utisak prljave koţe koja je dobila naziv 
koţa beskućnika –

 Cutis vagantium 

- hepatosplenomegalija 

 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 

3. STADIJUM REKONVALESCENCIJE 

Oporavak koji sledi traje 20-30 dana. 
 

Terapija

  

Sastoji se od kauzalne, simptomatske i higijensko-

dijetetskog reţima. Kauzalna terapija se sastoji u 

primeni  antibiotika  i  to  pre  svega  tetraciklina  i 
hloramfenikola.  U  simptomatskoj  terapiji  pored 

nadoknade tečnosti i primene vitamina moguća je 
aplikacija kortikoida kod teţih kliničkih oblika.

 

 
 

Brill-Zinsserova bolest

   

 

- Predstavlja kasni recidiv pegavog tifusa 

Uzročnik je takodje Rickettsia prowazeki

 

Epidemiologija

: - 

pojedinačno, stariji uzrast

 

                                 - nema sezonski karakter 
                                 - 

nema aktuelne vašljivosti

 

                                 - 

mogući rezervoar infekcije

 

 
Patogeneza 

- Rikecije ostaju skrivene intracelularno posle  
   

preleţanog pegavca

 

U slučaju poremećene ravnoteţe makro i 

 

  mikroorganizama ulaze u krvotok i izazivaju  
  

tipičnu kliničku sliku

 

 

Klinička slika 

 - Bolest ima nagao pocetak (visoka temperatura,  
   mijalgije, artralgije, jaka glavobolja) 
- Javlja se diskretna makulozna ospa u aksilama,  
   na grudima i ledjima 

Svest je potpuno očuvana

 

Auskultatorno uočljivi znaci bronhitisa

 

- Hepatosplenomegalija 
- Trajanje febrilne faze- 7-10 dana 
 

Komplikacije

obično ih nema

 

 

Dijagnoza 

podatak o preleţanom pegavcu

 

- stariji uzrast 

klinička slika

 

- negativna Weil-Felixova reakcija 
- RVK: - 

povišen titar od 4. dana bolesti                 

  

             - max. titar 10. dana bolesti 
- odsustvo IgM antitela 

Terapija

identična onoj kod pegavca

 

         38 

                Ospa kod pegavog tifusa 

 

background image

Učešće ovih grupa u etiologiji NFS zavisi od:

 

   geografskog regiona, uzrasta, tipa bolnice... 
 
1.  INFEKCIJE: 25-50% klasi

č

cnih NFS 

    - naj

češć

e: apscesi, endokarditis, TBC i  

                      urinarne infekcije 
2.  MALIGNE BOLESTI- febrilnost nastaje: 
 

- direktno, lu

č

enjem pirogenih citokina (kod limfoma) 

 - indirektno, izazivanjem nekroze tkiva 
 -posredno, stvaranjem uslova za sekundarnu infekciju 
  (karcinom bronha- stenozantni pneumonitis) 

3. BOLESTI VEZIVNOG TKIVA 
- kod mladih naj

češć

e: juvenilni RA (JRA), SLE 

- kod starijih: druge varijante RA, temporalni  
                       arteritis, reumatska polimijalgija  
 

Specifi

č

nosti klasicnih NFS u odnosu na uzrast

 

U odnosu na odrasle, kod odojčadi i dece je veća 

u

č

estalost infekcija  zbog manje u

č

estalosti  maligni-

teta i kolagenoza. 

Kawasakijeva- uglavnom kod dece mladje od 5 godina 

- Stillova bolest (JRA)- vode

ć

i uzrok NFS kod starije dece 

                                      i mladjih odraslih 
- Afekcija zglobova kod dece treba da pobudi sumnju na    
   ozbiljna  oboljenja (kolagenoza, endokarditis, leukoza) 

 

U  starijoj  populaciji,  u  razvijenim  regionima, 

kolagenoze  svojom  učestalošću  čak  premašuju 
infekcije.  Medju  kolagenozama,  vodeći  tempo

-

ralni  arteritis  i  reumatska  polimijalgija.  Medju 
infekcijama,  naj

češć

e  intraabdominalni  apscesi, 

komplikovane  urinarne  infekcije,  endokarditis  i 

TBC.  Prognoza  kod  starih  je  lošija  zbog  više 

incidence maligniteta. 
 

Nozokomijalno NFS

 

U  pitanju  je  febrilno  stanje  koje  nastaje  u 

bolničkim  uslovima,  najmanje  3  dana  posle 

prijema u bolnicu. 
-  Faktori  predispozicije:  operativne  procedure, 
intravaskularni  kateteri,  endoskopija  urinarnog, 
respiratornog i digestivnog trakta, imobilizacija. 

Misliti  na:  septički  tromboflebitis,  plućnu 

tromboemboliju,  pseudomembranozni  (Clostri-
dium  difficile)  kolitis,  medikamentoznu  terapiju 

(“drug fever”)

 

 
1. Postoperativna febrilnost- 

češć

e posledica  

     inflamatornog odgovora na operativnu traumu  
    tkiva nego infekcije 

2. NFS u jedinicama intenzivne nege: 
  - 

rano nastale, obično nisu po

sledica infekcije 

  - nozokomijalni sinuzitis- kod osoba na meha-   
   

ničkoj ventilaciji zbog prisustva endotrahealnog 

 

  

tubusa i nazogastrične sonde 

 

 
3. Cerebrovaskularni inzult: 
     - 

Febrilnost obično rezultat infekcije 

 

       (npr. zbog urinarnog katetera) 
     - Febrilnost neinfektivnog porekla- zbog intra-   
       

kranijalnog “mass” efekta; tada se febrilnost 

 

       javlja  vremenski  ranije  posle inzulta  nego  
       kada nastaje zbog infekcije 
 

NFS u sklopu imunodeficita

 

Ote

ţ

avaju

ć

a okolnost za utvrdjivanje uzroka NFS 

zbog  izmenjene  klini

č

ke  slike  usled  odsustva  ili 

umanjenja  ostalih  znakova  inflamacije,  izuzev 
febrilnosti. 
- Podgrupa bolesnika sa neutropenijom izazva- 
 nom hematolo

š

kim malignitetom ili citostatskom   

 terapijom posebno sklona bakterijskim infekci- 
 jama i sepsi 
- Neutropeni

č

no NFS: febrilnost preko 38,3

o

C koja  

  nije razja

š

njena tokom najmanje 3 dana  ispiti- 

  vanja, a pra

ć

ena je neutropenijom (ispod 500   

  neutrofila/mm

3

- Febrilnost izazvana oportunisti

č

kim bakterij- 

  skim infekcijama, herpes virusnim infekcijama,    
  aspergilozom i kandidijazom 
- 35% febrilnih epizoda kod neutropenije ne  
  reaguje na 

š

irokospektralne antibiotike 

   

NFS u sklopu HIV infekcije

 

- Intermitentna febrilnost preko 38,3

o

C u trajanju 

duţem od 4 nedelje kod vanbolničkih pacijenata, 
odnosno  duzem  od  3  dana  za  bolničke  pacijente 

sa potvrdjenom HIV infekcijom 

0,6% HIV-inficiranih le

č

enih HAART i 3% nele

č

enih 

1. INFEKCIJE: Mycobacterium avium complex,  
    Pneumocystis carinii pneumonija, CMV,    
    histoplazmoza, dok su M. tuberculosis i dr.  
    

bakterije redji uzročnici

 

2. NEOPLAZME: Kapoši sarkom, limfomi

 

3. RAZNO: “drug fever”, Casstlemanova bolest, 

 

    ostali virusi (osim CMV)- HBV, HCV, HSV  
    ezofagitis, VZV encefalitis...  

 

 

  40 

Koraci u dijagnostici  
nejasnog febrilnog stanja 

1.  Anamneza 
2.  Potvrda postojanja febrilnog stanja i utvrdjiva- 
     nje tipa temperaturne krivulje 
3.  Ponavljani fizikalni pregled 
4.  Laboratorijski nalazi 

5.  Radiološke (“imaging”) metode

 

6.  Invazivne metode dijagnostike 
7.  

Konsultacija specijalista razli

č

itih grana medicine 

 

1.   Anamneza 

Posebnu paţnju obratiti na:

 

kontakt sa slično obolelima, sa ţivotinjama 

 

- putovanja u inostranstvo  
-ranije bolesti- limfomi, intraabdominalni procesi,  
    reumatska groznica(reaktivacije! komplikacije!) 

porodična anamneza 

(porodi

č

na mediteranska groznica) 

korišćenu terapiju (lekovi)

 

 

 
 

 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 

2.  Potvrda postojanja febrilnog 
     stanja i utvrdjivanje tipa 
     temperaturne krivulje 
 

Nacionalni institut za zdravlje SAD:  

od 347 hospitalizovanih slučajeva NFS, 35% imalo 
nesignifikantnu ili izmišljenu temperaturu 

 

 

Tip temperaturne krivulje retko je dijagnostički 

(antipiretici, antibiotici) 

Specifičniji:  

 

       - Pel-Ebstein tip temp. (kod Morbus Hodgkin) 
      - 

febrilnost udruţena sa bradikardijom 

 

        

(kod trbušnog tifusa)

 

      - temperaturne krivulje kod pojedinih tipova  
        malarije (tercijane, kvartane) 

 

-

Pad  temperature  kao  odgovor  na  specifičnu 

terapiju  moţe  biti  pouzdan  vodič  u  postavljanju 

dijagnoze! 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 

a. Febris continua 

b.  Febris remittens 

c.  Febris intermittens 

d.  Febris hectica 

e.  Febris recurrens 

f.  Febris undulans 

g.  Febrilnost bez pravila 

h.  

Naglo sniţenje

 temperature 

i.  

Postepeno sniţenje

 temperature 

a.

 

Telesna temperatura je konstantno povi

š

ena, obi

č

no oko 39

o

C, 

traje danima ili nedeljama, sa fluktuacijama ne većim od 1

 o

C;  

Vidja se kod pegavog tifusa, lobarne pneumonije... 

b.

 

Prisutna je signifikantna dnevna fluktuacija temperature (do 2

 o

i više). Sreće se kod gnojnih infekcija.

 

c.

 

K

arakteriše se naglim skokom temperature do 

39

 o

C,  40

o

C  

i više, i brzim padom do normalne ili čak subn

ormalne temperature. Posle 1,2 ili 

3 dana nagli skok i pad se ponavljaju; Karakteristična je za malariju.

 

d.

 

Odlikuje se ogromnim dnevnim fluktuacijama telesne temperature (vise od 3

 o

C) i naglim padom do normalnih ili subnormalnih vrednosti. 

Vidja se u septi

čnim stanjima i teškim formama tuberkuloze. Zove se i “iznurujuća temperatura”

 

e.

 

Povratna groznica. Visoka temperatura se odrţava nekoliko dana. Zatim se vraća u normalu. Posle nekoliko dana dolazi do ponav

nog 

porasta i ponovne remisije. Febrilnih napada bude nekoliko (4-

5). Specifična je za jedan vid spirohetoze

- Povratnu groznicu 

f.

 

Talasasta groznica- postoji dnevno kolebanje temperature, ali i tendencija porasta od nekoliko dana, zatim smanjivanja. Kod Bruceloze. 

g.

 

Nepravilna variranja temperature se javljaju 

najčešće. Kod influence, pneumonija, dizenterije, reumatske groznice...

 

h.

 

Nagli pad temperature se zove krizis (malarija, pneumonije, pegavi tifus) 

i.

 

Postepeni pad temperature se zove lizis (kod trbušnog tifusa npr)

 

 41 

background image

Terapija febrilnog stanja 

3 grupe antipiretika: 

1.

 

KORTIKOSTEROIDI  (blokada  sinteze 
pirogenih citokina, blokada sinteze PGE2) 

2.

 

ASPIRIN I DRUGI NESTEROIDNI ANTI-
INFLAMATORNI LEKOVI (NSAIDs) 

3.

 

ACETAMINOFEN  

2. i  3. deluju blokadom sinteze PGE2 
 
-Eksperimentalno,  zdravi  dobrovoljci  podnose 

“core” temperaturu 42

o

C u trajanju do 4 sata bez 

štetnih efekata.

 

-  Neke  kategorije  osoba  ne  podnose  ni  znatno 

manji  porast  “core”  temperature  (deca  od  3 

meseca  do  5  godina  starosti,  osobe  sa  KVS  i 

plućnim oboljenjima)

-  porast metabolizma dovo-

di do pogoršanja osnovne bolesti.

 

 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 

Terapija  nejasnog  febrilnog  stanja 

Klasi

č

no NFS:

 Pravilo-  prvo utvrditi uzrok,    

                        

potom lečiti specifičnom terapijom

 

Izbegavati pokušaje lečenja antipireticima (zbog 

maskiranja kliničke slike i odlaganja postavljanja 
stvarne dijagnoze, a time i primene specifične th)

 

U  strogo  selektovanim  slučajevima  razmotri

ti 

uključenje  antibiotika  ograničenog  spektra 

delovanja (npr. antituberkulotika) 

Klinička  sumnja  na  temporalni  arteritis:  oprav

-

dano započeti empirijsku terapiju kortikosteroidi

-

ma (opasnost od inzulta ili slepila) 
 

Neutropenično i nozokomijalno NFS:

 

- I

mperativ započeti th širokospektralnim antibio

-

ticima  odmah  po  uzorkovanju  materijala  za 
laboratorijske analize 
- Po potrebi- 

promena th po prispeću rezultata

 

 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 

 

 

 

 

 

 

 

Antipiretici- korisni efekti 

Analgezija- olak

š

anje tegoba kod febrilnih 

- Spre

č

avanje porasta metaboli

č

kih potreba kod     

  kardiovaskularnih i plu

ć

nih bolesnika sa 

  febrilno

šć

- Prevencija febrilno

šć

u izazvane mentalne  

  disfunkcije (konfuznog stanja) kod starijih 

 

 

Antipiretici- oprez kod primene 

Aspirin- povezanost sa Reye-ovim sindromom 

- Aspirin i acetaminofen- pove

ć

anje izlu

č

ivanja virusa i  

   pogor

š

anje klini

č

ke slike infekcija  rinovirusima kod odraslih     

   jer suprimiraju humoralni imuni odgovor 
- Antipiretici produ

ţ

avaju tok infekcija virusom Influence A 

- COX-2 selektivni NSAIDs pove

ć

avaju sklonost  

  ka trombozi koronarnih arterija 
- Nejednaki intervali ordiniranja mogu da podstaknu  
  paradoksalni porast febrilnosti 
- Antipiretici nemaju efekat u prevenciji febrilnih konvulzija 

 

 43 

14.

  

      Malarija

 

 

Istorijat 

- Bolest stara preko 4000 godina 
- Prvi opisi u Kini, 2700 godina p.n.e. 

Prvi simptomi opisani u Staroj Grčkoj (Hipokrat)

 

Rimljani joj daju ime koje u prevodu znači “loš vazduh” zbog 

 

   

verovanja da bolest nastaje zbog lošeg vazduha u močvarnim 

 

   sredinama  

Početkom 17. ve

ka konkvistadori osvajaju Peru; po kraljici Perua  

  

koja je izlečena korom drveta i drvo je nazvano kinin 

 

Uzročnik malarije, plasmodium, u krvi otkriva francuski hirurg u 

 

  

Alţiru, Alphonse Lavren 1880. godine (dobija Nobelovu nagradu 

 

  

1907); Različite tipove uzročnika otkriva Camillo Golgi (1886)

 

- Ronald Ross je otkrio da komarci prenose malariju (1898) 
- Prilikom izgradnje Panamskog kanala 1905-1906, procene su da je   
  bilo izmedju 20 i 50 hiljada obolelih 
 

 
 
 
 
 
 
 
 
Epidemiologija 

- Bolest se javlja u krajevima gde klimatski uslovi  
  

pogoduju Plasmodiumu (vlaţna i topla klima)

 

Izvor infekcije je zaraţen čovek

 

Vektori (prenosioci) su ţenke komaraca iz roda  

 

  Anopheles 
 
 
 
 
 
 
 

 

 
 
- 41% svetske poulacije danas zivi u malaricnim  
  podrucjima (Afrika, Azija, Srednji Istok,Central- 
  na i Juzna Amerika) 
- 700 000- 2,7 miliona ljudi godisnje umire od  
  malarije, 75% od te cifre su africka deca 
- Od 1964. nema autohtone malarije na nasim  
  prostorima 
- Danas se malarija kod nas javlja samo sporadic-  
  no (importovani slucajevi), najcesce kod nasih  

  ljudi- turista ili radnika u malaricnim podrucjima. 

Etiologija 

Malariju izaziva protozoa Plasmodium: 
- Plasmodium vivax (Malaria tertiana) 
- Plasmodium malariae (Malaria quartana) 
- Plasmodium ovale (Ovalna malarija) 
- Plasmodium falciparum (Malaria tropica) 
 

Patogeneza bolesti 

Plazmodijumi imaju 

3 ţivotna ciklusa:

 

1. Polni ciklus, u komarcu (sporogonija) 

2. Bespolni ciklus, u čoveku (šizogonija):

 

     a) egzoeritrocitni ciklus (u jetri) 
     b) eritrocitni ciklus 
 
- Razaranje eritrocita- hemozin iz hemoglobina 

Toksično oštećenje tkiva parazitima

 

Mehaničko začepljenje krvnih sudova slepljenim 

 

eritrocitima- ishemija tkiva 

Imunološke reakcije

 

 

Javljaju  se  hemolitički  ikterus  (zbog  indirektne 

hiperbilirubinemije),  normocitna  normohromna 

anemija sa anizocitozom, leukopenija, monocitoza.  

 

Patologija- Patohistologija 

- Makroskopski: kongestija jetre i slezine, krva- 
  renja u organima i serozama, u mozgu. 
- Mikroskopski: degenerativne, ishemijske pro-    
  mene, nekroze i sitne hemoragije, hiperpigmen- 
  tisane seroze i makrofagi, hiperplazija pulpe  
  slezine. 
 

Klinička slika 

- Inkubacija naj

češć

e iznosi 10-12 dana (mo

ţ

e i 8-23);   

  ponekad, mada redje i do 5 nedelja 

Stadijum primarnih malaričnih napada

 

- Period latencije 
- Stadijum recidiva 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 

   44 

Na slici levo: 
Alphonse Lavren 
 
Desno: 
Ronald Ross 

 

Vektor malarije: 

ţenka komarca iz 

roda Anopheles 

 

background image

Komplikacije 

Teška anemija

 

Malarični hepatitis

 

- Nefritis 
- Prevremeni 

porodjaj, pobačaj

 

- Slepilo 
- Ruptura slezine 
 

Dijagnoza 

- Potrebno je dokazati parazite u krvi 

Pomišljati na malariju kod svakog nejasnog 

 

  febrilnog stanja 
1. Periferni razmaz krvi po Gimzi 
    -

paraziti se lakše vide

 

2. Gusta kap po Gimzi 
   

-prednost: mogu

ć

nost da se uhvati ve

ć

i broj parazita 

 

Terapija 

- Kinin je najstarije sredstvo (rezistencija???) 
- p.o. 6x250mg dnevno, 5 dana, i u recidivu 

teški oblici malarije: i.v. soli kinina 

3x500mg sporo 

 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 

-  Svi  putnici  u 

malarična  područja,  uključujući 

odojčad,  decu  i  ranije  stanovnike  ovih  područja, 
mogu  da  se  zaštite  uzimajući  antimalarične 
lekove i prevenirajući ujede komaraca

 

-  Uprkos  riziku,  redovno  uzimanje  adekvatnih 

lekova moţe u potpunosti sprečiti malariju

 

- 4-6 nedelja pred put posetiti lekara (vakcinacije) 

Izabrati antimalarični lek

 

Lekove uzimati redovno jer propuštena doza 

 

  

povećava rizik od nastanka malarije

 

- Lekovi se piju od 7 dana do 4 nedelje po  
  povratku sa puta 

Prekomerno uzimanje moţe biti f

atalno 

 
-atovakvon/progvanil 

1x1 tableta 7 dana po povratku  

-meflokin- 

1x2 tablete, 1-2 dana pre polaska i 7 dana 

po povratku 

-hlorokin fosfat 

  

Nespecifična prevencija 

eradikacija malaričnih ţarišta

 

- repelenti za okolinu i ljude 

 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 

 

 

 

 

 

 

    46 

A.  Sporozoit, forma plazmodijuma u kojoj 
ulazi u ljudski organizam (

iz salive komarca) 

B,C,D,E-  Aseksualni stadijumi 
B.  Plasmodium falciparum 
C.  Plasmodium vivax 
D.  Plasmodium ovale 
E.  Plasmodium malariae 

 

 

 

 

 

 

15.

  Ospa 

 

u infektivnim

   

       bolestima 

   

 

Ospa 

je čest klinički znak.

 

Grupa bolesti kod kojih je ospa pravilo 

uključuje 

sledeće bolesti:

 

Morbilli,  Rubella,  Varicella,  Variola,  Exanthema 
subitum,  Megalerythema  epidemicum  i  Scarlatina.

  

Sve  nabojane  bolesti  su  virusne  etiologije  osim 

Scarlatine koja je izazvana piogenim streptokokom 

 
Zajedničke 

karakteristike 

virusnih 

osipnih bolesti 

Uzročnici su virusi neotporni u spoljašnjoj 

sredini.  

Rezervoar  je čovek

 a izvor infekcije nazofaringe-

alni  sekret  u 

poslednjoj  trećini  inkubacionog 

stadijuma i tokom osipnog stadijuma. Prenose se 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 

kapljičnim putem

Sezona je jesen zima proleće

Bolest se javlja endemo

 epidemijski  

 
Patogeneza 

 

Generalizovano oboljenje 

 

Primarna i sekundarna viremija  

 

Virusi su dermotropni izazivaju egzantem 
i enantem 

 

Neurotropni  

 

Imaju 

teratogeno dejstvo na plod čoveka

 

 

Imunitet je doţivotan osim kod Rubelle

 

 

Prenosi  se  transplacentarno  i  prvih  6 

meseci novorodjenčad zaštićena pasivnim 

antitelima. 

Kliničke karakteristike

 

 

Cikličan tok T i ospa

 

 

Inkubacioni period koji je asimptoman 

 

Kataralni stadijum  

 

Osipni stadijum 

 

Stadijum rekonvalescencije 

 

OSIPNI STADIJUM 

 

PREDILEKCIONO MESTO  

 

ŠIRENJE OSPE

 

 

U odnosu na delove tela 

 

Vremenski 

 

Da li štedi pojedine delove tela

 

 

Morfologija ospe  

 

Evolucija eflorescencija 

 

Monomorfna polimorfna 

 

Distribucija ospe 

 

Koţa u momentu izbijanja ospe

 

 

Subjektivne smetnje 

 

Povlačenje  ospe

 

 

Promene na koţi posle povlačenja  

 

 

E N A N T E M  

 

Ospa kao patognomoničan znak:

 

- rozeola kod trbusnog tifusa 
- petehije kod meningokokne sepse  
- U ovoj grupi  bolesti 

ospa ima i prognostički značaj

  

 

Bolesti za koje treba znati da mogu imati ospu:

 

 

Mumps infekcija, EBV infekcija, Leptospiroza,  
Enterovirusne infekcije  
 

Bolesti kod kojih se ospa nikada ne javlja 

difterija, tetanus, pertussis  
 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Eflorescencije

Eritem 

Punktum 

Makula 

Papula 

Vezikula 

Pustula 

Bula 

Petehije 

Ekhimoze 

Krusta 

 

Promene      

 

na koži

 

Ožiljak

 

Depigmentacija

Hiperpigmentacija

Deskvamacija 

(perutanje) 

 

 47 

      Predilekciona mesta javljanja ospe kod 
                A.  Variole      B.  Varicelle 

 

  A 

 

 B 

 

background image

ENANTEM 

- o

spa na sluzokoţama se naziva enantem

 

- enantem je mrljast i vidi se na mekom nepcu 
- z

ahvata sve sluzokoţe i ako je obilan pogoršava 

  

  bolest 
- izrazito ispoljen enantem predstavlja virusne  
  komplikacije bolesti. 
 
REKONVALESCENCIJA 
-Rekonvalescencija kod morbilla je duga 
-Bolesnik je sklon bakterijskim superinfekcijama 
-Celularni imunitet je suprimiran 
-BCG  proba se ne radi 6 nedelja jer je negativna  
 

Klinički oblici

 

Laki oblici: 
-Morbilli sine catarrhe 
-Morbilli sine exanthemate 
 
Teski oblici: 
-

Hemoragični Morbilli

 

-

Asfiktični Morbilli

 

-Atakso-

adinamični morbilli

 

-

Munjeviti ili hiperpiretični 

 

-Morbilli vakcinisanih 
 

Komplikacije

 

-PREMA ETIOLOGIJI: virusne i bakterijske 
-PREMA LOKALIZACIJI: na respiratornom 
traktu na digestivnom traktu i CNS-u (otitis 
media, sinuzitis, pneumonija, morbilozni 
meningoencefalitis) 
-PREMA VREMENU NASTAJANJA: rane i kasne  

 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
Dijagnoza i diferencijalna dijagnoza 

Anamneza, epidemiološka anketa, klinička slika 

 

   i tok 

hronologija nastajanja simptoma 

- Leukopenija sa limfocitozom 

Potvrda serološkim analizama RVK IH ELISA

 

- Diferencijalna dijagnoza se odnosi na svaki   
   

stadijum pojedinačno

 

TERAPIJA I ZAŠTITA 

- simptomatska 
- u bakterijskih komplikacija kauzalna 
- vakcina

cija ţivom atenuiranom vakcinom    

 

 (MMR) posle 12 m. i revakcinacija u 14-15 godini.  
 

Rubella 

 

 

Akutna rubella- 

stečena 

 

 

Druga Rubella 

 reinfekcija 

 

Kongenitalna  rubella 

 

Etiologija 

- Rubella virus  iz familije Togavirida 

Neotporan u spoljašnjoj sredini

 

Teratogeno dejstvo na plod čoveka

  

 

Epidemiologija 

- Kosmopolitska bolest 

Rezervoar infekcije je čovek

 

- Izvor infekcije nazofaringealni sekret obolele   
  

osobe u poslednjoj trećini inkubacije i do petog 

   

  dana od izbijanja ospe 

Prenosi se kapljično 

 

Mesto ulaska je sluzokoţa 

nazofarinksa 

- Kontagioznost je manja nego kod Morbilla 
- Imunitet solidan i dugotrajan 
- U prevakcinalnoj eri svakih 6-9 godina  

Patogeneza 

Virus  se  vezuje  za  epitelne  ćelije  respiratornog 

trakta. 

Razmnoţava  se  i  širi  na  lokalno  limfno 

tkivo. Posle nekoliko dana nastaje viremija. Virus 
se z

adrţava se u organima RES

-a  i 

razmnoţava

Nastaje sekundarna viremija. 
-Kongenitalna  Rubella  nastaje  infekcijom  ploda. 
Dolazi  do: 

poremećaja  metabolizma

,  o

dloţene 

apoptoze,  zaostajanja  u  diferencijaciji  tkiva.  U 
zavisno

sti od starosti trudnoće kao i tkiva koja su 

zahvaćena zavisi i ishod

     - 

smrt ploda 

      - s

pontani pobačaj

 

      - prevremeni porodjaj 
      - rodjenje deteta sa kongenitalnim malformacijama 
     -  r

odjenje naizgled zdravog deteta koje luči virus 

    

        urinom nazofaringealnim sekretom ili stolicom  

  49 

  

E      F 

 

Klinička slika 

-

Infekcija virusom najčešće prolazi asimptomatski

 

- INKUBACIJA:2 nedelje (12-19 dana) 
- KATARALNI STADIJUM : 

najčeće izostaje

; ako   

   

se javi patognomonična je 

cervikalna    

  limfadenomegalija

 (subokcipitalna) 

- OSIPNI STADIJUM : traje 2-3 dana blagog toka 
- REKONVALESCENCIJA: kratka 

 

OSIPNI STADIJUM 
- nastaje postepeno 
- porast temperature i intenziviranje tegoba od    
   strane  gornjih respiratornih puteva 
- ospa je morbiliformna ili scarlatiniformna 
- predilekciono mesto: lice 

širenje

: od glave prema dole 

- vremenski: 12- 24 sata 
- monomorfna 
- m

akulopapulozna sa elementima zdrave koţe

 

- na difuznom eritemu sitno zrnasta 

ne štedi ni 

jedan deo tela 

- p

ovlači se is

tim redom kako se javljala 

- p

osle povlačenja koţa je nepromenjena

 

- generalizovana limfadenomegalija 
- splenomegalija 
- ovaj stadijum traje 2-3 dana 

 

REKONVALESCENCIJA 
- Kod Rubelle je kratka 

Ţ

lezde i splenomegalija se  

   

odrţavaju još

 nekoliko nedelja 

 

Klinički oblici 

 

Inaparentna  Rubella 

 

Rubella sine catarrhae 

 

Rubella sine exanthemate 

 

Rubella haemorrhagica 

 

Komplikacije 

  - artritis ili poliartritis 
  - artralgije ili poliartralgije 
  - 

trombocitopenična purpura kod dece

 

  - para- ili postinfektivni encefalitisi  
  - Progresivni rubella panencefalitis (PRP)   
    (6-12 godina posle)  

 

Dijagnoza 

- Na osnovu anamneze, 

epidemiološke

 

  ankete, 

kliničke slike i toka

 

- U krvnoj slici leukopenija sa limfocitozom i      
  pojavom plazma 

ćelija

 

Reakcija IH u širokoj primeni u drugoj nedelji

 

Sada najčešće elisa 

metoda dokazivanja speci-  

  

fičnih antitela; naročito značajna u trudnoći

 

 

Diferencijalna dijagnoza 

-

U kataralnom stadijumu najčeće virusne infekcije 

   

  gornjih respiratornih puteva 
 
-Osipni stadijum : 

blagi atipični morbilli, s

carlatina, infektivna 

mononukleoza, ECHO, Coxackiae A i B, 
Adenovirusi tip 2,3, 7, Parainfluenca, alergijska 
reakcija, leukoze 
 

Terapija i prevencija 

Terapija najčešće nije potrebna ili je simptomatska

 

-Aktivna imunizacija 

 MMR vakcina  

 

-DRUGA RUBELLA  
-KONGENITALNA  RUBELLA 

 

 

 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 

 

 

 

      50 

background image

 

Varicelozni encefalitis  

 

Akutna cerebelarna ataksija  

 

Varicelozni myelitis  

 

trombocitopenija  

 

Bakterijske komplikacije 

 

Koţe: 

impetigo, furunkuli, apscesi i flegmone  

 

Respiratornog trakta    

 

Urinarnog trakta  

 

Diferencijalna dijagnoza

  

Enterovirusne  infekcije,  rikecijska  oboljenja, 
herpes  simplex  generalisata,  impetigo  kontagi-
osa, pemphigus neonatorum, VARIOLA  
 

Terapija  

- Simptomatska

 mirovanje, ishrana, higijena,   

  puderi 
- Kauzalno 

 

antibiotici u slučaju superinfekcije 

 

- Aciklovir - 10 dana  
 

 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 

 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
Herpes zoster  (Shingles)-  
rekurentna VZV infekcija

 

 

Nakon  primarne  varicele  i  perioda  latencije  a  u 

slučaju  pada  titra  neutrališućih  At  i  oslabljenog 
celularnog  imuniteta  moguća  je  reaktivacija 

virusa  i  nastajanje  herpes  zostera  (HZ).  Javlja  se 

herpetični i postherpetični bol.

 

 

Kliničke manifestacije 

   - Herpes zoster intercostalis- 

duţ dermatoma

 

   - Herpes zoster cervicalis 
   - Herpes zoster nervi trigemini: - ophtalmicus 
                                                        - maxilaris 
                                                        - mandibularis 
   - Herpes zoster generalisata 

 
Terapija  

 - Aciklovir  800 mg x 5   7-10 dana  
 - Aciklovir 10 mg na kg  tt X 3   10 dana 
 
 
 
 
 
 
 

      52 

 

Ospa kod Varicelle je polimorfna  (istovremeno su prisutni različiti 

   

 stadijumi eflorescencija- makule, papule, vezikule, kruste) 

Različite 

lokalizacije 
herpes zostera; 
 
U donjem  
levom uglu:  
retka 
lokalizacija- 
herpes zoster 
lingualis 

Megalerythema epidemicum 

(

Erythema infectiosum,

 

                      

Fifth disease) 

Oboljenje  izaziva  humani  parvovirus  B19,  DNK 
virus  iz  grupe  Parvovirida.  Ima  teratogeno 

dejstvo. Ostavlja doţivotan imunitet.

 

 

Epidemiologija 

Rezervoar  infekcije  je 

čovek

.  Izvor  je  nazo-

faringealni sekret obolelog

. Virus se moţe naći u 

serumu  ali  nije  dokazan  postransfuzioni  prenos 

bolesti.  Put  prenošenja  je  kapljični.

 

Najčešće 

oboljevaju  deca  uzrasta  5-  14  godina.  Bolest  ima 
epidemijski karakter. 
 

Patogeneza 

Prva  faza

  sedmog  dana  od  infekcije.  Prisutna  je 

viremija- 

virus se razmnoţava 

u prekursorima Er 

i uništava ih. Na poče

tku bolesti dolazi do  pada 

hemoglobina  i  broja  retikulocita  uz  znake  opšte 

infekcije.  

Druga faza

 je 14-18 dana od infekcije. 

U serumu su specifična IgM antitela

, virus se ne 

nalazi  u  krvotoku,  hematološke  vrednosti  su 

uredne.  Javlja  se  ospa  kod  dece  a  kod  odraslih 
artralgije. 
 

Kliničke manifestacije 

Kod dece se razvija infektivni eritem. Kod odras-
lih nastaju artropatije. Kod imunodeficijentnih se 

javlja  hronična  anemija  a  kod  već  anemičnih

aplastična kriza. Intrauterina infekcija dovodi do 

dugotrajne anemije. 
Inkubacija traje 4-21 dan. Ospa se javlja u tri faze: 

PRVA  FAZA

ospa  ima  izgled  leptira  raširenih 

krila (na obrazima); opisuje se da izgleda i kao da 

je dete išamarano.

 

DRUGA  FAZA

  posle  1-4  dana-  ospa  zahvata 

ekstenzorne strane ekstremiteta, glutealni predeo, 
trup i ima izgled brojnih jezeraca na geografskoj 
karti 

(ili  čipke).  Veoma  ţivopisnog  izgleda.  Osip 

štedi dlanove i tabane, najgušći 

je na laktovima i 

kolenima, praćen je svrabom

  

TREĆA FAZA

: ospa bledi i gubi se oko 7 dana od 

početka  bolesti.  Bilo  kakav  psihički  nadraţaj, 
fizički napor ili promena temperature dovode do 
vraćanja ţivopisne ospe kao na početku.

 Ova faza 

traje nekoliko nedelja. 

Osipni  stadijum moţe  biti  praćen  znacima  opšte 

infekcije  uz  gastrointestinalnu  simptomatologiju, 
limfadenopatiju  i  artralgije  kod  starijih,  uz 
malaksalost i umor u rekonvalescentnom stadiju-
mu koji traju nekoliko nedelja.   
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 

Dijagnoza

 

retikulocitopenija, 

hemoglobina, 

ELISA  metodom  se  utvrđuje  IgM  i  IgG,  PCR  za 

dokaz genoma PV B19 

Diferencijalna  dijagnoza

 

šarlah,  lak

morbili, enterovirusi 
TERAPIJA - simptomatska  
 

 53 

Pre

d

ile

kc

io

na

 m

est

karak

te

ris

tic

an

 izg

le

os

p

ko

Me

gale

ry

th

em

ep

id

em

ic

um

 

background image

18.

     

Herpes

  

virusne    

             infekcije 

 
   

Porodicu  Herpesviridae  čini  preko 

  100  herpes 

virusa od kojih je 8 

patogeno za čoveka:

 

1.

 

Herpes simplex virus tip 1 (HSV TIP 1)  

2.

 

Herpes simplex virus tip 2 (HSV TIP 2)  

3.

 

Varicella-zoster virus (VZV)  

4.

 

Epstein-Barr virus (EBV)  

5.

 

Citomegalovirus (CMV)  

6.

 

Humani herpes virus 6 (HHV 6)  

7.

 

Humani herpes virus 7 (HHV 7)  

8.

 

Humani herpes virus 8 (HHV 8)  

 

SUBFAMILIJE HERPES VIRUSA 
  

Alfaherpesvirinae

 

- Ovde spadaju virusi HSV 1, 2  i VZV   

Kultivišu se na različitim kulturama, šire se sa 

  

  

ćel

ije 

na ćel

iju i liziraju ih 

- Mesto latencije su senzorni ganglioni  
- Neurotropni su  
- Imaju kratak reproduktivni ciklus  
 

  Betaherpesvirinae 

- Pripadaju im CMV, HHV6 i HHV7  

Razmnoţavaju se na različitim ćelijskim 

 

   kulturama  
- Imaju dug reproduktivni  ciklus pa dovode do  
  

uvećanja ćelija 

 

Mesto latencije su sekretorne ţlezde i RES 

 

 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 

Gammaherpesvirinae 

- Ovde se ubrajaju EBV i HHV 8  

In vitro inficiraju limfoblastoidne ćel

ije  

Retko dovode do litične reakcije 

 

- Latentni su na B i T limfocitima  
 

Herpes simplex virus 

Morfologija HSV1 i 2 

-Virion 150 -200 nm  

Ĉ

etiri dela

 : 

-

Lipidni omotač

:

glikoproteinski izraštaji i trilaminarni prsten 

 

-Tegument: 

prostor izmedju omotača i 

kapsida, 

sadrţi 

 

                      amorfnu masu proteina  
-Kapsid: pentoni na uglovima i heksoni na stranicama  
               (ikozaedarna simetrija)  
-Jezgro: unutar kapsida virusna DNA 

 

Epidemiologija 

Rezervoar  je 

isključivo  čovek. 

Izvor  infekcije 

moţe  biti 

oralni  ili  genitalni  sekret.  Prenose  se 

direktnim kontaktom, transplacentarno ili perina-
talno.  M

esto  ulaska  moţe  biti

  orolabijalna  ili 

genitalna sluzokoţa

.  

 

Patogeneza 

U  epitelnim 

ćelijama  virus  vrši  replikaciju

 

asimptomatska  pr

imoinfekcija  najčešće

.  U  10% 

slučajeva 

nastaje 

liza ćelija i pojava simptoma

.  

Virus  se  širi  per  continuitatem

  a  viremiju 

sprečavaju  makrofazi

NK  ćel

ije,  T  ly,  antitela  i 

interferon.   
U slucaju imunodeficijencije, infekcija se generali-
zuje u sve visceralne organe i CNS. 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
  
 

 55 

  

Kliničke manifestacije infekcija

 

 Herpes simplex virusima tip 1 i 2 
 

Posle primoinfekcije, virus putuje 

duţ aksona do 

senzornih  gangliona  zadnjih  korenova  kičmene 
moţdine i trigeminalnog nerva. 

 

  Reaktivacija  je  ili  po  tipu  replikacije  genetske 

šifre  HSV  bez  lize  nervnih  ćelija  (DNK  se  širi 
centrifugalno preko perifernih senzornih ţivaca i 
replikuje  u  epitelnoj  ćeliji  koju  lizira

)  ili  se 

kompletno replikuje na mestu latencije u niskom 

titru i širi neuroaksonima. Replikacija se uvećava 

pod  uticaj

em  predisponirajućih  faktora  i  tako 

dolazi do reaktivacije. 
 

Klinička slika 

Inkubacija je od 2 do 12 dana        

 

 

 

PRIMARNA INFEKCIJA 

 
        ASIMPTOMNA     

KLINIĈKI M

ANIFESTNA    

 

 

 

           

                                          REKURENTNA  
 

 

                    LATENCIJA                  LATENCIJA    
 

 

 

                                      REAKTIVACIJA 

 

 

Kliničke manifestacije: 
HSV1 

Primoinfekcija: 

 

 

Akutni herpetični gingivosto

matitis  

 

Keratoconjunctivitis  

 

Encefalitis  

 

Asimptomna infekcija  

Rekurentna infekcija: 

 

 

Herpes labialis 

 

HSV2 

Primoinfekcija : 

 

 

Herpes genitalis  

 

Aseptični meningitis 

 

 

Perianalne infekcije  

 

Proctitis  

 

Neonatalni herpes 

 

       perinatalna infekcija 

Rekurentna infekcija

 

 

 
OSTALE HSV INFEKCIJE 

 

HERPES  ENCEFALITIS  

 

HERPETIĈNI PNEUMONITIS 

 

 

HEPATITIS  

 

DISEMINOVANA HSV INFEKCIJA  

 

HERPES PANARICIJUM  

 

ECZEMA HERPETICUM  

 

ERYTHEMA MULTIFORME  

 

Terapija-

 ACIKLOVIR 

- Gingivostomatitis deca  15 mg na kg x5     7d. 
- Herpes labialis u prodromu 400mg x 5       5d.  
- Genitalni primarna epizoda 200mg x 5     10d.  
- Recidiv 400mg x3   5d.   ili   800mg x 3       2d. 

Hronična supresija 400mg x 2 

 

 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 

 

56 

                       

A                                 

B

 

 

C                                      D 

 

                                  E                       

 

                                   F                       

 

G                      

 

H                     

 

A. i D.  Herpetični gingivostomatitis

 

B.   Keratokonjunktivitis  
C.   Herpes labialis 
E.   Eczema herpeticum 
F,G i H.  Herpes genitalis

 

background image

19.

    

Infektivna   

       mononukleoza

 

                     

(Fajferova bolest) 

 

Etiologija 

U  pitanju je  virusna  infekcija  izazvana  Epstein 

Barr virusom (EBV). To je DNK virus koji spada u 
herpes viridae. Slabo je 

otporan u spoljašnjoj sre

-

dini.  Sadrzi  kapsidni  Ag-  EBV-VCA  na  koji  se 
stvaraju antitela  IgM i IgG klase.           

 

Epidemiologija 

R

ezervoar  je  čovek. 

I

zvor  infekcije  moţe  biti:  saliva, 

krv ili cervikalni sekret. Prenosi se bliskim kontaktom: 

pljuvačkom  (bolest  poljupca), 

seksualnim  putem  ili 

produktima krvi. Javlja se epidemijski u  jesen i prole-

će

. U zemljama sa 

niţim ekonomskim standardom

 oko 

90% populacije je seropozitivno do 4. godine 

ţivota

. U 

Srbiji i SAD oko 50% je seropozitivno do pete godine, 
ostalih  50%  postane u uzrastu izmedju 14 i 25 godina. 
 

PATOGENEZA 

EPITELNE ĆELIJE OROFARINKSA

 

1. REPLIKACIJA VIRUSA(EBV DNA +) 
2. INFEKCIJA B ly preko svojih receptora  

3. PRENOSE VIRUS NA ĆEL. RES

-a  

        (stadijum inkubacije 30- 60 dana) 
4a) 

LITIĈKA REAKCIJA

- smrt B Ly 

4b) LATENTNA INFEKCIJA 
  Formiranje plazmida 
  Povremena replikacija virusa 
  Poliklonalna proliferacija B ly 
5. STIMULACIJA T Ly 
    SUPRESORI-

inhibišu proliferaciju B ly

 

    

CITOTOKSIĈNI

-liziraju B Ly u kojima  

    

se vrši replikacija virusa 

 

 6.U PERIFERNOJ KRVI SE JAVLJAJU VIROCITI 
    

(povećan broj T Ly)

 

HETEROFILNA ANTITELA 
 

Kliničke manifestacije EBV infekcije 

      1.PRIMARNA INFEKCIJA  

 

Asimptomatska serokonverzija 

 

Infektivna mononukleoza  

 

Primarna atipična EBV infekcija 

 

 

Hronična infektivna mononukleoza

 

 

X vezani limfoproliferativni sindrom.  

 

INFEKTIVNA MONONUKLEOZA 

   

LAKŠI OBLIK (7

-10 DANA) 

 

Postepen  početak    (

umor,  malaksalost 

gubitak apetita) 

Retrobulbarna glavobolja, gušobolja, 

  

  subfebrilne temperature 
 OBJEKTIVNO:  

edem lica i kapaka

 

 

                      Limfadenomegalija 

                                  

Angina catarhalis  

              

          

Hepatosplenomegalija 

 

 

 

 

 

  

TEŢI OBLIK INFEKTIVNE MONONUKLEOZE

 

 

Traje  2-3 nedelje  

 

T po tipu continue ili intermitentna 

 

Angina membranacea seu confluens  

 

Govor  “na puna usta “

 

 

Generalizovana limfadenomegalija 

 

Hepatosplenomegalija  

 

AKUTNA FAZA (moguće kliničke manifestacije )

 

 

ENANTEM  (petehijalan  na  prelazu 
mekog i tvrdog nepca) 

 

EGZANTEM 

(makulopapulozan ili petehijalan) 

 

IKTERUS  

 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 

   58 

 Kod inf. mononukleoze je prisutna limfocitoza sa   
  

monocitozom;  Na slici se vide atipični limfociti

 

 

 

Emil Fajfer, nemački pedijatar,

 

 prvi je opisao bolest  1889. 
 

KLINIČKI OBLICI 

 

TIFOIDNI 

 

ANGINOZNI 

 

GLANDULARNI  

 

 

KOMPLIKACIJE 

 

CNS: meningitis, encefalitis,  
mijelitis, poliradikuloneuritis. 

 

INTERSTICIJALNA PNEUMONIJA 

 

RUPTURA SLEZINE 

 

MEHANIĈKA OPSTRUKCIJA

 

 DISAJNIH PUTEVA 

 

HEMATOLOŠKE: 

(autoimune  

 

trombocitopenije i neutropenije ),  

 

DIJAGNOZA 

 

HEMATOLO

ŠKI NALAZI

 

 

Leukocitoza sa limfomonocitozom 

 

Virociti ( T ly ) 

 

Neutropenija 

 

Trombocitopenija 

 

FUNKCIONE PROBE JETRE 

   

SEROLOŠKA DIJAGNOZA 

 

Paul-Bunel Davidsonova reakcija 

 

Negativna kod dece do 4 godine 

 

Moţe biti laţno pozitivna 

 

 

Anti VCA (virus capsid ag) IgM antitela   

 

REAKTIVACIJA EBV INFEKCIJE 

 

BURKITTOV LIMFOM  

 

NAZOFARINGEALNI KARCINOM 

 

REKURENTNI PAROTITIS  

 

LIMFOPROLIFERATIVNI POREMEĆAJI 

 

 

VLASASTA LEUKOPLAKIJA 

 

CHRONIC FATIGUE SY  

 

Diferencijalna dijagnoza 

 

Angine  -  Difterija,  streptokokna  angina, 
anginozna tularemija  

 

Adenopatije - Toksoplamoza,  
CMV infekcija, Hodgkin 

 

Oboljenja jetre - Virusni hepatitisi  

 
 
 
 
 

 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 

Terapija 

- Anginozni oblik 

 penicilin ako se sumnja na  

  superinfekciju streptokokom  
- Kontraindikovano je davati ampicilin

 stvaranje  

  heterofilnih antitela i pojava egzantema  
-Kod faringotrahealne opstrukcije

kortikosteroidi  

-Simptomatska terapija i prevencija  

 
 

 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 

 

 

 

 

 59 

 A                                    B

 

A.  Vratna limfadenomegalija + ospa 
B.   Angina membranacea seu. confluens  

background image

CITOMEGALOVIRUS (CMV)

-

prenatalno rana trudnoća

-kongenitalna 

oštećenja

 

- prenatalno kasnije u gestaciji- radjanje naizgled   
  zdravog d

eteta koje će kasnije razviti oštećenja, 

  

  

najčešće oka i sluha, mentalni deficit

 

- perinatalno- 

najčešće blaga pneumonia ili 

    

   asimptomatska 
-Prva infekcija u organogenezi-

indikovan pobačaj 

(radjanje  deteta  sa  citomegalijskom  inkluzionom 

bolešću

-hepatosplenomegalija,  trombocitopenija, 

horioretinitis, petehije, mikrocefalija). 
-Deca sa kongenitalnom ili perinatalnom infekci-  
  jom 

izlučuju virus urinom i pljuvač

kom do godi-  

  nu dana i treba da se izoluju. 
 

HERPES SIMPLEX VIRUS (HSV)

Prva HSV1 infekcija u organogenezi je ekstremno 

retka, ipak dovodi do teških oštećenja ploda

Najčešće  se  infekcija  novorodjenčadi  dogadja  sa

 

HSV2  u  toku  porodjaja  majke  koja  ima  aktuelni 
genitalni herpes. 

Mogući ishod

1. GENERALIZOVANI OBLIK, SEM disease 
2. MENINGOENCEPHALITIS 

3. koţni oblik

 

TEŠKE SEKVELE 

(

izuzev koţne forme?

 

VARICELLA ZOSTER VIRUS (VZV)

-Retko,  ali  u  prvih  16  nedelja 

moţe  dovesti  do 

hipolazije udova, oštećenj

a CNS-

a, oštećenja oka

 

-Posle  16.  nedelje  ne  dovodi  do  kong. 

oštećenja, 

deca rano postnatalno mogu dobiti zoster 
SINDROM PERINATALNE VARICELLE- 
najopasniji period je kad majka dobije varicelu 5 
dana pre i 2 dana posle porodjaja- 

teška varicella 

novorodjenč

eta 

Prevencija: Aciklovir majci, detetu VZVHIG plus 
aciklovir 
 

 

Parvo  B19

 

dovodi  do  pobačaja  ali  ne  i  do 

kongenitalnih oštećenja

 

 

HBV

HCV

  u  sklopu  predavanja,  dovode  do 

infekcije deteta ali ne i do malformacija 

 

HPV

-  infekcija  u  toku  porodjaja,  kasnije  u 

ţivotu  respiratorne  juvenilni  laryngitis, 

bradavice 

 

Enterovirusi

:  retko  dovode  do  kongenitalnog 

oštećenja,  ali  ipak  mogu;

  mogu

 

nastati  u  bilo 

kojem periodu trudnoće i posle porodjaja.

 

 

Bakterijske infekcije  
u trudnoći 
 

 

LISTERIOZA

  dovodi  do  spontanog 

pobačaja

,  mrtvorodjenja  ili  prevremenog 

porodjaja.  Nastaje  u  bilo  koje  vreme 
gestacije. 

24-48h  posle  porodjaja  GRANULOMATOSIS 
INFANTISEPTICA-  mikroapscesi  u  svim 
organima, smrtnost 50%. Posle ovog perioda, 
postnatalno meningitis, sepsa 

 

 

Streptococcus  pyogenes

-  ascendentno, 

sepsa meningitis 

 

Chlamidia

-  chorioamnionitis  koji  nastaje 

ascendentno,  dovodi  do  prevremenih 

porodjaja,  najčešće  u  toku  samog 

porodjaja 

 

Treponema 

pallidum

hematogeno, 

kongenitalni sifilis, rani ili kasni 

 
 

Protozoalne infekcije  
u trudnoći 
 

 

Toxoplasma  gondii

 majke, ingestija cista, 

često asimptomatski ili gl.

 forma 

RANA  GESTACIJA  pobačaj,  kongenitalne 

malformacije, mrtvorodjenje 

Drugi trimestar KLASIĈNA KONGENITALNA 

TOKSOPLAZMOZA:  15-25  nedelje,  hepato-
splenomegalija, ikterus, chorioretinitis, encefalitis, 
kalcifikacije u mozgu, ospa 
-

Treći trimestar 

UGLAVNOM BEZOPASAN 

-Th  majke  do  16.  nedelje  spiramicin;  posle  16. 
nedelje,  ako  je  inficirana  samo  majka-  i  dalje 
spiramicin  do  poroda,  ako  je  i  fetus-  od  16. 
nedelje pirimetamin i sulfadiazin uz leukovorin 

 

 

Plasmodium

malarija, pobačaj, 

 

mrtvorodjenje, spontani pobačaj.

 

 
UVEK  KADA  SUMNJATE  NA  KONGENI-
TALNU INFEKCIJU URADITE 

       

 

                 TORCH!

 

 

  61 

21.

  HIV infekcija i AIDS

   

 

 
   HIV infekcija predstavlja bolest imunog sistema 
prouzrokovanu  virusom  humane  imunodefici-

jencije (HIV). Virus napada i vremenom uništava 
ćelije  imunog  sistema  (pre  svega  CD4  limfocite) 
što  dovodi  do  slabljenja  imunološkog  odgovora 

na  infekcije  i  tumore. 

Sindrom  stečene 

imunodeficijencije  (Acquired  ImmunoDeficiency 
Syndrome- AIDS,  

S

yndrom d

I

mmunoDeficience 

A

cquise-  SIDA)  predstavlja  poslednji  stadijum 

HIV infekcije. 

Istorijat 

   Postoji  vi

š

e  teorija  o  poreklu  HIV-a.  Danas  je  najprihva

ć

enija 

“lovač

ka 

teorija”  po  kojoj  je  HIV  virus  nastao  ukrš

tanjem  dva  tipa 

SIV  virusa  (simian  immunodeficiecy  virus)  od  koga  oboljevaju 

š

impanze (Pan troglodytes troglodytes). Prema ovoj teoriji, virus je 

nastao kod 

š

impanze koja je bila inficirana sa oba tipa SIV virusa a 

transmisija  na 

č

oveka  se  odigrala  tokom  obreda  inicijacije  koji 

postoje  u  nekim  afri

č

kim  plemenima  a  koji  podrazumevaju 

konzumaciju 

ţ

ivog,  termi

č

ki  neobradjenog  srca 

š

impanze  (na  taj 

na

č

in mladi lovci dokazuju pred ostalim 

č

lanovima plemena da su 

postali odrasli muskarci). 
   Prisustvo  HIV  virusa,  dokazano  u  uzorcima  plazme  i  limfnog 

č

vora  uzetih  1959.  i  1960.  u  DR  Kongu,  kao  i  uzorcima  tkiva 

tinejd

ţ

era koji je umro 1969. u Sent Luisu, SAD i norve

š

kog mornara 

koji  je  umro  1976,  sve  u  vreme  kada  nije  bio  razvijen  genetski 
in

ţ

enjering,  opovrglo  je  sve  teorije  zavere  da  je  virus  ve

š

ta

č

ki 

kreiran u laboratoriji. 
  Bolest  je  prepoznata  kao  poseban  klini

č

ki  entitet  1981.  u  SAD 

medju  grupom  mladih  homoseksualaca  i  grupom  intravenskih 
narkomana obolelih od retke oportunisti

č

ke infekcije- Pneumocystis 

carinii  pneumonije  (PCP).  1983,  dva  nau

č

nika,  Robert  Gallo  i  Luc 

Montagnier,  nezavisno  su  jedan  od  drugog  otkrili  novi  infektivni 
agens, prisutan u krvi obolelih. Gallo je novootkriveni virus nazvao 
HTLV-III  (humani  T-limfotropni  virus  3),  a  Montagnier  LAV 
(lymphadenopathy-associated virus). Kasnije se ispostavilo da je re

č

 

o istom virusu pa je  preimenovan u HIV 1. 1985. je otkriven HIV2. 
Ga

ë

tan  Dugas,  stjuard  kanadske  avio-kompanije  smatra  se  indeks 

slu

č

ajem (patient zero) HIV-a u Severnoj Americi (transmisija virusa 

iz Afrike).

    

  

Nije poznato da je ijedna infektivna bolest do sada za tako kratko 

vreme  izazvala  tako  veliki  strah  i  interesovanje  u  celom  svetu  kao 

š

to  je  to  slu

č

aj  sa  sidom.  Procenjuje  se  da  je  danas  oko  40  miliona 

ljudi  u  svetu  inficirano  virusom  HIV-a.  Konzervativci  sidu  koriste 
kao 

činjenicu  da  “seksualna  revolucija  jede  svoju  decu”  a  kler  je 

smatra “kaznom boţjom” za homoseksualce i narkomane.

 

 I  pored  ogromnog  broja  nau

č

nika  anga

ţ

ovanih  na  re

š

avanju 

problematike  HIV-a  jo

š

  uvek  nije  pronadjen  na

č

in  da  se  inficirane 

osobe  izle

č

e  niti  je  pronadjena  vakcina  da  se  zdravi  ljudi  za

š

tite. 

Otkriven  je,  medjutim,  veliki  broj  antiretroviralnih  lekova  koji  su 
doveli do produ

ţ

enja 

ţ

ivotnog veka obolelih. Vest o izle

č

enju prvog 

pacijenta  od  HIV-a  pojavila  se  u  medijima  2008.  ali  samo  izle

č

enje 

nije  jo

š

  zvani

č

no  nau

č

no  potvrdjeno.  U  pitanju  je  pacijent  Timothy 

Ray Brown  koji je pored toga sto je bio inficiran HIV-om  bolovao i 
od  akutne  mijeloidne  leukemije.  Gero  Hütter,  nema

č

ki  hematolog, 

do

š

ao je na ideju da pacijentu presadi ko

š

tanu sr

ţ

 od donora koji je 

rezistentan  na  HIV  (poznato  je  da  postoje  ljudi  koji  ne  poseduju 

CCR5 receptore na povrsini limfocita odgovorne za ulazak virusa u 

ć

eliju; najvi

š

e ih je u populaciji skandinavskih zemalja, a na drugom 

mestu su balkanske zemlje). Na taj na

č

in, Hütter je navodno uspeo 

da izle

č

i pacijenta i od HIV-a i od leukemije. Vreme 

ć

e pokazati da li 

je ovo stvarno i bio prvi slu

č

aj uspe

š

nog izle

č

enja.  

 

Etiologija 

Virus  humane  imunodeficijencije  (HIV)  pripada 
porodici  Retrovirida,  rodu  Lentivirusa  (RNK 

virus).Zahvaljujući gliko

lipo

proteinskom omotaču 

virus  je  osetljiv  na  najobičnije  dezinficijense  i 
deterdţente. Ova njegova osobina ima veliki zna

-

čaj u 

epidemiologiji side. Na temperaturi od 56

o

ugine  već  za  30  minuta  a  u  kiseloj  ili  baznoj 

sredini  za  10.  Relativno  je  otporan  na  UV  i 

jonizujuće zrake.

 

 

Epidemiologija 

Rezervoar  infekcije  je  isključivo  čovek  a  izvor 
mogu biti sve telesne tečnosti. Načini t

ransmisije 

(prenosa infekcije) su: 
1. seksualni put  
2. krv, krvni derivati 

(nesterilne igle, 

š

pricevi)

 

3. vertikalna transmisija (

sa majke na dete,  

                                                naj

češć

e u toku porodjaja) 

AIDS nije više bolest homoseksu

alaca, prostitutki, 

hemofiličara  i  narkomana.  Svako  ko  se  na  bilo 
koji  način  rizično  ponaša  moţe  dobiti  infekciju 
(nije  dakle  akcenat  na  rizičnim  grupama  već  na 
rizičnom ponasanju).

 

TELESNE TE

Ĉ

NOSTI KAO IZVOR INFEKCIJE 

Infektivnost  zavisi  od  vrste  telesne 

tečnosti  i 

stadijuma  HIV  infekcije.  Uvek  su  infektivni  krv, 

semena  i  presemena  tečnost,  vaginalni  sekret  i 
majčino  mleko.  HIV  se  ne  moţe  preneti 
pljuvačkom, 

plodovom 

vodom, 

likvorom, 

sinovijalnom tečnošću niti preko suza i znoja.

 

SEKSUALNI PUT PRENOŠENJA I

NFEKCIJE 

Dominantan  način  prenosenja  u  Africi.  Postoji 
globalni  trend  porasta  ovog  načina  prenošenja. 

Makar  i  jedan  jedini,  bilo  koji  oblik  seksualnog 

opštenja, ako je nezaštićen

rizičan je.

 

KRV, KRVNI DERIVATI, INTRAVENSKA APLIKACIJA DROGA  

Korišćenje  zajedničkog  šprica  ili  igle  (kod  iv 
narkomana)  ili  zajedničke  slamčice  za  kokain  je 
rizično. Drugi načini aplikacije nisu per se rizični. 

Od  1985.  (kada  je  uvedeno  obavezno  testiranje 

jedinica  krvi  na  HIV)  mogućnost  da  neko  primi 

transfuzijom  inficiranu  krv  je  samo  teoretska 
(

1:650 000, zbog “perioda prozora”

videti u daljem tekstu

). 

 

    62 

background image

 

HIV  se  NE  MOŢE  DOBITI  uobičajenim  kućnim 

kontaktom  sa  HIV  inficiranom  osobom:  rukova-
njem,  poljupcem  u  obraz,  boravkom  u  istoj  pro-

storiji,  spavanjem  u  istom  krevetu,  korišćenjem 
zajedničkog  kupatila  i  wc

-a  (odvojiti  pribor  za 

ličnu higijenu

brijač, četkica za zube).

 

 

Mehanizam nastanka HIV infekcije 

Da  bi  došlo  do  infekcije  i  razvoja  bolesti,  virus 

mora  prvo  da  dospe  u  krv.  Delovima  svog 

omotača  (gp  120  i  gp  41)  se prikači  za  receptore 
na površini CD4+ T

-limfocita (koreceptor CCR5).  

Nakon  vezivanja,  virus  ulazi  unutar  ćelije, 

ugradjuje  svoj  genetski  materijal  u  genetski 

materijal  ćelije  (uz  pomoć  enzima  reverzne 

transkr

iptaze)  i  na  taj  način  počinje  da  se 

razmnoţava  (koristeći  mehanizme  replikacije  i 
transkripcije  domaćina).  Ishod  je  najčešće  smrt 
inficiranih  ćelija.  Tokom  vremena  dolazi  do 

postepenog  opadanja  broja  Th  limfocita  (oko 
1200/mm

ima  ih  kod  zdrave  osobe;  kada  broj 

padne ispod 200/mm

nastupa sida). 

   Imunski  odgovor  na  HIV  je  humoralni  (B 

limfociti luče Anti

-HIV antitela) i celularni (CD4= 

T  helper=  Th  limfociti-  orkestratori  imunskog 

odgovora    i     CD8= T citotoksični= Tc limfociti).

 

   U roku od 5 do 7 dana virus dospeva u krv (iz 
izvora infekcije; za to vreme prolazi kroz mukozu 

ili epidermis i dermis, regionalne limfne čvorove   

a preko njih u krv). 
  
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 

 
 

 
 
 
 
 
 
 
 
Stadijumi HIV infekcije 

- Akutni retroviralni sindrom [Antitela] 
- Asimptomatski period [CD4 <1000] 
- Rana simptomatska HIV infekcija [CD4 <500] 
- Oportunisti

čke Infekcije “AIDS” [CD4 <200]

 

- Uznapredovali 

“AIDS” [CD4 <50]

 

 

Akutni retroviralni sindrom 

Oko  50-80%  osoba  ima  neke  simptome  dok 
ostatak prodje ovaj period asimptomatski. 
Simptomi  se  obicno  jave  1-6  nedelja  nakon  HIV 
infekcije. U pitanju se blagi simptomi koji prolaze 

bez specifičnog lečenja.

 Ova faza se naziva i 

bolest 

serokonverzije

.  Akutni  retroviralni  sindrom  se 

mo

ţ

e ispoljiti kao: 

- sindrom mononukleoze- febrilnost, faringitis,  
                                        limfadenopatija, ospa-

raš

 

- meningealni sindrom 
- gripozni sindrom. 

 

Klinički asimptomatska faza 

Ovaj stadijum u proseku traje oko 10 godina, ali 

moţe  trajati  i  znatno  kraće  ili  nešto  duţe,  što  je 

sve  individualno.  Prolazi  bez  ikakvih  simptoma 
(eventualno 

mogu biti uvećani limfni čvorovi). 

 

Količina virusa u perifernoj krvi pada ali se i dalje 

mogu detektovati Anti-HIV antitela. 
 

Rana simptomatska HIV infekcija 

Kako  vreme  odmiče,  imunski  sistem  nije  više  u 

stanju da se izbori sa virusom: 
-

funkcija limfnih čvorova slabi usled dugogodiš

-  

 nje intenzivne aktivnosti; 

 -

virus mutira i postaje vi

š

e patogen za Th-ly; 

organizam nije više u stanju da odrţava tempo  

 

  zamene T-

ćelija koje su uništene i njihov broj po

  

činje da pada.

 

200 

 

* OI-oportunisti

č

ke infekcije 

 

      64 

Količina virusa 

 

(crna puna linija) 

 

(isprekidana tamno  
   crvena linija) 

 

    Prirodan tok HIV infekcije 

 

Replikacija HIVvirusa 

 

AIDS 

Sida je poslednja faza napada HIV virusa i ujedno 

najteţa  faza  infekcije.  Praktično  svi  organi  i  sis

temi  mogu  biti  zahvaćeni  HIV  infekcijom  kada 

dodje  do  AIDS-

a.  Infekcije  su  neobične  ili  po 

svom  uzročniku  ili  po  lokalizaciji  zbog  toga  što 

kod  zdravih  ljudi  nikada  ne  izazivaju  promene 
(ili  jako  retko).  Nazivaju  se 

oportunisti

č

ke 

infekcije

.  Javljaju  se  i  specifične  vrste  tumora. 

Ove infekcije i tumori jednim imenom se nazivaju 

AIDS indikativne bolesti

 
 
 
 
 
 

Oralne manifestacije AIDS-a 
 

 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
-paradontopatije 
 
 
 
 
 
 
 

Plućne

 manifestacije AIDS-a 

Ka

š

alj je jedan od naj

češć

ih simptoma. 

 

- Sinusitis (uporni, rezistentni na terapiju) 
- Pneumocystis carinii pneumonia (PCP): 
                         suv ka

š

alj, dispnea 

- Tuberkuloza: znojenje, hemoptizije 

Bakterijska pneumonija

 

(bakteriolo

š

ki pregled sputuma) 

Kapoši sarkom 

(prisustvo i ko

ţ

nog KS, bronhoskopija) 

Rak pluća (prisustvo rizikofaktora)

 

- ostali: Criptococcus

 

 

 

 
 
 
 

 

 
 
 

 

 
 
 
 
 
 
 

 

 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 

palatalna eritematozna  
kandidijaza sa angularnim 
heilitisom: 

 

Vlasasta leukoplakija  
(Oral hairy leukoplakia-OHL), javlja se kao 
posledica reaktivacije Epstein-Barr virusa: 

 

Sublingvalna, palatalna i lingvalna pseudomembranozna kandidijaza: 

 

Tumori u usnoj duplji- 

Kapoši sarkom:

 

 

 Tumor u usnoj duplji- Non-Hodgkin limfom: 

 

 65 

        

Pneumocystis carinii pneumonija 

 

background image

Dijagnostika HIV infekcije 

METODE ZA UTVRĐIVANJE:

 

1.

 

Prisustva virusa ili delova virusa 

       (izolacija virusa, ELISA p24, PCR) 
2.

 

Prisustva  antitela  na  virus  ili  njegove 
delove (ELISA, Western blot) 

 

Rutinski screening test- ELISA antiHIV test

 

 

Potvrdni tzv. konfirmacioni test je 

WESTERN BLOT

 

Još preciznije i bolji je 

PCR 

Polimerase chain  

  reaction (Polimerazn

a lančana reakcija)

 

- P24 ELISA je ranije pozitivan ali ne tako osetljiv  
 
-

Test se radi najranije 4-6 nedelja posle rizi

č

nog kon- 

  

takta (prosečno 2 meseca), ponavlja se na 3 i 6 

meseci. 

-

Mogućnost da je neko ostao negativan na testu a suš

-  

   tinski je inficiran posle godinu dana je TEORETSKA

 

-

ELISA nije 100% sigurna-

laţno pozitivan ili negativan

 

Period prozora

 (

Window time

): 

 period od 6 nedelja do 6 meseci (prosecno 1,2-2,1  
 mesec) kada su rutinski ELISA testovi negativni 

a čovek je sustinski inficiran 

 

    
 

 
 
 
 
 
 
 
 
 

 

Lečenje HIV infekcije 

-

ANTIRETROVIRALNI 

LEKOVI

 

(HAART- 

Highly Antiretroviral Therapy) 
-Ostali  LEKOVI-  ANTIMIKROBNI  LEKOVI 
(antibiotici, 

antigljivični,  antiparazitarni 

lekovi), 

CITOSTATICI, zračna terapija

  

 

ANTIRETROVIRALNI LEKOVI

 

-NIRT

- Nukleozidni Inhibitori  

            Reverzne Transkriptaze 
-

NNIRT

- NeNukleozidni Inhibitori  

                 Reverzne Transkriptaze 
-

PI-

 Proteaza Inhibitori

 

 

Inhibitori fuzije 2003.  

 

Inhibitori integraze 2008. 

 

Inhibitori koreceptora 2008.  

Postojeći antiretroviralni lekovi

 

 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 

Kombinovana terapija 

2 NIRT  +   1 NNIRT  ili  1 PI  !!!

 

 

Prevencija HIV infekcije i AIDS-a 

-Specif

ična prevencija

- vakcina ne postoji 

-Problemi konstrukcije vakcine: 

 

Mutagenost virusa 

 

Bezbednost vakcine 

 

Nedovoljno efikasna mrtva 

 

Podjedinične vakcine

  

 

MERE NESPECIFIĈNE PREVENCIJE

 

1. Prevencija seksualne transmisije 

2. Prevencija prenošenja preko 

krvi  

3. Prevencija prenošenja sa majke na dete

 

 

1. 

PREVENCIJA SEKSUALNOG PRENOŠENJA INFEKCIJE

 

-Izbegavanje seksualnog odnosa sa HIV+ osobom 
- Redukcija broja partnera 
- Upotreba prezervativa (kondoma) 
 

Zašto baš 

prezervativ? 

Predstavlja mehaničku barije

ru 

Sprečava trudnoću i druge polne bolesti

 

- Jeftin je i lako dostupan  
 

 

 67 

2. 

PREVENCIJA UPOTREBE NESTERILNIH IGALA

 

-Prevencija intravenske narkomanije 

Ako  već  ne  mogu preći  na  metadonski  ili  neki 

drugi program lečenja: 

OBUKA- 

jednokratni špric 

i  jednokratna  igla,  nikada  ne  upotrebljavati 

zajednički pribor, dezinfekcija mesta za ubod

.  

 

3.

PREVENCIJA PRENOŠENJA INFEKCIJE SA MAJKE NA DETE

 

- Savetovanje HIV+ 

ţena

 

- Savetovanje HIV+ trudnica 

Medicinski prekid trudnoće

 

- Lecenje HIV+ trudnica 
- Zabrana dojenja 

- O ishodu trudnoće odlučuju žena i lekar zajedno... 

 

 
-Ako  se  na  vreme  dijagnostikuje  HIV  infekcija  i 

primeni  odgovarajuća  profilaksa

  (terapija),  a 

porodjaj  adekvatno  završi

,  rizik  vertikalne 

transmisije je manji od 2 % . Bez profilakse, rizik 
da beba bude inficirana u slucaju HIV+ majke je 
oko 40%. 
 

Postekspoziciona profilaksa- PEP 
R I Z I K 

Rizik izlaganja krvi i patogenima iz krvi je blago viši za 

  

  zdravstvene radnike nego za osobe koje ne rade sa krvlju.  
- Perkutana povreda (ubod iglom ili posekotina ostrim predmetom )  
- Kontakt sluzoko

ţ

e ili ne-intaktne ko

ţ

e (

koţa koja je razderana ili 

 

  

zahvaćena dermatitisom ).RIZIK ZNATNO NIŢI  

 

 
Rizik infekcije posle perkutane povrede: 
- Za hepatitis B virus ( HBV), ako je krv: 

23-37-62%

 

- Za hepatitis C virus ( HCV ), rizik preno

š

enja HCV infekcije je oko  

  

1.8%     ( 0-7% )

 

Za HIV, rizik prenošenja je oko 0.3%

 

 

Rizik infekcije je viši u slučaju

-izlaganja vecoj kolicini krvi ili druge infektivne te

č

nosti 

-izlaganja krvi pacijenta u uznapredovaloj fazi bolesti 
-duboke perkutane povrede 
-povrede 

š

upljom iglom napunjenom krvlju 

 

Osnovne mere predostrožnosti

 

-Pranje ruku  
-Koristiti zastitnu opremu : rukavice,  za

š

titne naocari i maske 

-Rukavice  se  obavezno  nose  pri  svakom  pristupu  venskoj  i 
arterijskoj krvi 
-Koristiti igle uz oprez: 
      - koristiti igle u sigurnom okru

ţ

enju  

      -  kontejner za odlaganje igli u blizini 
      - 

ne vršiti rekap igli

  

 

P E P 2. korak:  PRIJAVA I DOKUMENTACIJA 

PRIJAVITI 

        PEP PROTOKOL 
        

ZDRAVSTVENI DOSIJE MEDICINSKOG RADNIKA 

 

         Potrebno je zabele

ţ

iti: 

 

datum i vreme izlaganja  

 

detalji  dogadjaja:  gde  i  kako  je  do

š

lo  do  izlaganja,  mesto 

izlaganja na telu, ako je izlaganje povezano sa iglom treba 
zabele

ţ

iti tip igle 

 

detalji izlaganja: tip i  

količina tečnosti ili materijala, teţina 

izlaganja 

 

PEP 3. korak: ISPITIVANJE IZLAGANJA

 

RIZIK POSTOJI

 

 

Krv   ☻ Ejakulat   ☻ 

likvor    

 Sinovijalna te

čnost   ☻Pleuralna teč

nost 

 Peritonealna te

čnost  ☻ Perikardijalna 

te

č

nost    

 Vaginalni sekret             

 Amnionska te

č

nost 

 

RIZIK NE POSTOJI

 

 

osim ako ne sadrţe vidljivu krv

:  

  

Urin         

 

Sputum   ☺  Saliva 

 

  

 Stolica    

 Emesis    

 Nosni sekret  

  

 Suze       

 Znoj  

 

PEP 

4. 

korak: 

ISPITIVANJE 

IZVORA 

IZLAGANJA 

kada je pacijent koji predstavlja izvor poznat

 

-Testirati pacijenta na HbsAg, HCV At i HIV At  
- NE preporucuje se PCR HIV RNK  
- Razmotriti kori

šć

enje brzog HIV At testa 

 - 

Ako  osoba  koja  predstavlja  izvor  NIJE  HIV  pozitivna  dalje 

pra

ć

enje zdravstvenog radnika nije potrebno

 

 -Za  pacijente  koji  ne  mogu  da  se  testiraju,  razmotriti  medicinsku 
dijagnozu, klini

č

ke simptome, i anamnezu rizi

č

nih pona

š

anja  

 
Kada pacijent koji predstavlja izvor NIJE poznat: 
-Ispitati verovatno

ć

u visoko rizi

č

nog izlaganja:  

 -Razmotriti  verovatno

ć

u  infekcije  medju  pacijentima  u  okru

ţ

enju 

izlaganja: npr.koliki je nivo preno

š

enja infekcije u tom dru

š

tvu? Da li 

se klinika / bolnica brine o ve

ć

em broju HIV bolesnika? 

Ne ispitivati upotrebljivane igle  na patogene, jer je pouzdanost 

ovakvih nalaza nepoznata 

 

 
-HIV PEP treba da se zapo

č

ne 

ODMAH, NAJDALJE DO 36h,

 posle 

toga zatraţiti savet stručnjaka

 

 -

TRAJANJE 4 NEDELJE

 

 
Izlaganja HIV-u 
- osnovni re

ţ

im 2 leka, adekvatan za ve

ć

inu izlaganja 

- pro

š

ireni re

ţ

im 3 leka, za izlaganja koja predstavljaju povi

š

en rizik  

Ako je posle incidenta nepoznat nivo rizika, bolje je zapo

č

eti    

  osnovnu PEP sa 2 leka , nego odlo

ţ

iti PEP.

 

-  Ako  su  informacije  o  izvoru  nepoznate,  i  doneta  je  odluka  da  se 
zapo

č

ne PEP, onda ne treba odlagati PEP, jer Th mo

ţ

e da se menja 

ako je potrebno i ako je zapo

č

eta PEP. Ako se poka

ţ

e da je pacijent 

koji predstavlja izvor HIV negativan, treba prekinuti PEP.  
 
 
 

 

 

 

 

 

 

 

 68 

background image

Predisponirajuće  
bolesti i stanja za sepsu 

- Bolesti srca- kongenitalne ili reumatska groznica 
- Splenektomija 
- Intraabdominalna sepsa 

Septični abortus ili pelvična sepsa

 

- intravenska narkomanija 
- imunokompromitovani 

 

Patogeneza  

 

 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
Difuzna intravaskularna koagulopatija (DIK)

intavaskularne depozicije fibrina i tromboze 
rezultat su stimulacije koagulacije u toku sepse. 

- TNF-

α i IL

-

6→ oslobadjanje tkivnog faktora iz  monocita

 

- tkivni faktor+ VIIa faktor koagulacije

 

pokretanje spoljašnjeg puta

 

- aktivacija XII faktora-  

pokretanje unutrašnjeg puta  koagulacije

 

 

Klinička slika sepse i septičnog šoka 

-

Sepsa  najčešće  ima  akutni  tok  (ali  moţe  imati  i 

perakutni, subakutni ili čak hroničan tok).

 

Anamnezom treba ustanoviti početak bolesti, da 

li je u pitanju bolnička ili vanbolnička infekcija,da 

li je bilo uzimanja drugih lekova, prisustvo ranijih 

i drugih bolesti, hirurške intervencije, putovanja.

 

Fizikalnim pregledom se mogu naći znaci 

afek-

cije svih organa i sitema. Mogu biti prisutni: 
  -

znaci oboljenja ishodišnog žarišta sepse (fokusa)

      - bol u trbuhu (abscesi, adneksitis, apendicitis) 

     

- lumbalni bol (kod bolesti bubrega) 

     - 

gnojne promene na koţi

 

 - 

febrilnost, jeza, groznica

 (medjutim, oko 30%  

     

ima sniţenu temperaturu ili je afebrilno

 

 - 

tahipnea, hiperventilacija

ponekad i patološki 

 

     

nalaz na plućima u smislu pneumonije ili 

 

     

edema pluća (znaci popuštanja srca)

 

 - 

tahikardija, aritmija, šumovi 

 - 

hepatosplenomegalija

 

(meka septička slezina)

 

 - 

znaci intoksikacije, bledilo 

 - 

ikterus, hemoragijske promene na koži

 

 

septički artritis

 

(crvenilo, otok, bol, ograni

č

ena pokretljivost) 

 

mentalna alteracija 

(od konfuznosti do gubitka  

  svesti), 

neurološki ispadi

 i/ili 

meningealni znaci 

 
- Nema uvek svih znakova! 
- Misliti na sepsu ukoliko se 
  kod lokalne infekcije  
  jave znaci SIRS-a! 
 
 
 
 
 
 
 

Laboratorijski nalazi 

- Leukocitoza, leukopenija, trombocitopenija,    
  

anemija (↓Fe, ↓transferin)

 

Kompletna hemostaza: produţeno PTT, APTT

 

- Reaktanti akutne faze: ubrzana sedimentacija,  
   

povišeni fibrinogen, alfa 2 globulini, CRP

 

-  

Poremećaji bubrega: ↑ kreatinin, urea

, K, Na, Cl 

- Acidobazni status: respiratorna alkaloza (na  
   

početku, usled hiperventilacije), kasnije 

 

  

metabolička acidoza   

 

Hepatogram: povišeni AST, ALT

 

- Hiperglikemija; hipoglikemija retka 
 

Dijagnoza 

Vaţno je naći fokus infekcije (pregled ORL, 

 

   

ginekologa, imidţing metode)

 

- Uzimanje uzoraka za hemokulture: 
  u fazi drhtavice, u razmaku od pola sata, sa dva  
  

različita mesta, 10

-20ml krvi 

- Uzorke treba zasejati na podloge za aerobno i    
   anaerobno kultivisanje 

 

Endotoksin LPS, Peptidoglikani, 

Lipoteiholična kiselina

 

CD14 

Makrofagi 

Endotelne ćelije

 

PMN 

 

Plazma: 

-Sistem komplementa 

- Sistem vazoaktivnih peptida 

- Sistem koagulacije 

 

Endogeni medijatori

 

Proinflamatorni citokini 

TNF, IL 1, 2, 6, 8 

PAF 

Endorfini 

Medijatori oksidativnog stresa 

 

- Aktivacija komplementa C5a 

- Vazoaktivni peptidi iz 

arahidonske kiseline 

- prostaglandini, leukotrijeni, 

tromboksan 

- Sistem koagulacije: 

 -

aktiviranje spoljašnjeg puta

 

aktiviranje unutrašnjeg puta

 

-Miokard depresivne materije 

 

SRCE 

-Dilatacija 
-Depresija 

KRVNI SUDOVI 

-vazodilatacija 

-vazokonstrikcija 

-agregacija Tr 

- disfunkcija epitela 

OSTALI ORGANI 

-

pluća

 

-bubrezi 

-nadbubreg 

-mozak, jetra, CNS 

SHOCK 

MODS 

SMRT 

OPORAVAK 

LPS, LPB

 

       70 

Akralna gangrena kao kasna 
manifestacija diseminovane 
intravaskularne koagulacije 

 

Diferencijalna dijagnoza 

- Pankreatitis 
- Opekotine 
- Ishemijske nekroze, embolije 
- Anafilaksa 

Infektivne bolesti: leptospiroza, trbušni i pegavi 

 

  tifus, bruceloza, malarija, kala-azar 
 

Terapija septičnog šoka 

Saniranje septičnog izvora 

 

  

(hirurški, uklanjanje centralnog katetera)

 

- Primena adekvatne antibiotske terapije 

Korekcija homeostaznih poremećaja

 

Odrţavanje vitalnih funkcija

 

- Primena lekova koji deluju na imunske procese 

Specifični terapijski postupci za teške sepse

 

Izbor antibiotika u sepsi

 

se vrši prema:

 

1.

 

pretpostavljenom izvoru sepse 

i očekivanom uzročniku

 

2.

 

stanju i ţivotnom dobu obolelog, drugim 
bolestima i stanjima (alergije, trudnoća)

 

3.

 

mestu nastanka infekcije (vanbolničke i 
bolničke), dijagnostičko

-terapijskim 

procedurama koje su prethodile 

 
Antibiotici se uvek daju: 

1.

 

u maksimalnim dozama 

2.

 

intravenski 

3.

 

kao kombinovana, redje monoterapija 

4.

 

dovoljno dugo 

 

Empirijska antibiotska terapija kod sepse  

VANBOLNIĈKE SEPSE:

 

urinarnog porekla

: cefalosporin 3. generacije, 

piperacilin, hinolon  ±  aminoglikozid 

neurinarni izvor

: cefalosporin 3. generacije + 

metronidazol, β

-

laktam/inhibitor β

-laktamaze  

±  aminoglikozid

 

 

BOLNIĈKE SEPSE:

 

Nonneutropenični

: cefalosporin 3. generacije + 

metronidazol, β

-

laktam/inhibitor β

-laktamaze, 

meropenem-karbapenemi + aminoglikozid 

Neutropenični:  

piperacilin-tazobaktam + 

aminoglikozid, meropenem  ±  aminoglikozid, 
ceftazidim + metronidazol + aminoglikozid 

Opekotine

: cefalosporin 3. generacije + 

aminoglikozid + vankomicin 
 

Adekvatna nadoknada te

č

nosti

- prvih sati brzo 
- obavezna kontrola arterijskog pritiska, 
centralnog venskog pritiska i satne diureze 
(pritisak punjenja leve komore) 
- kristaloidni rastvori (0,9% NaCl, 5% glukoze,  
Ringer),  4-6 litara, kontrola elektrolita 
- koloidni rastvori (krvna plazma, albumini), 2l 
- transfuzija dekantiranih Erc (hemoglobin<80) 
- simpatikomimetici: 

dopamin, noradrenalin, dobutamin 

 

Odr

ţ

avanje ostalih funkcija: 

oksigenoterapija, vestačka ventilacija, ARDS

 

- korekcija acidoze 
- korekcija hipokalcemije 
- korekcija adrenalne insuficijencije 
- korekcija hiper i hipoglikemije 
 

Imunoterapija septi

č

kog 

š

oka: 

- kortikosteroidi? 
- Antiendotoxin monoclonal antibodies E-5, HA-1A 
- Anti-TNF antibodies 
- IL-1 receptor antagonists 
- Protein C (inaktivira faktore V i VIII, stimulise fibrinolizu, inhibira 
PMNG, smanjuje produkciju IL i adheziju celija na endotel krvnih 
sudova 

 

Ostale terapijske mogućnosti u teškoj sepsi:

 

- Recombinant colony-stimulating factors 
- Diuretici 
- Pentoxifylline, ibuprofen, naloxone 
- Dijaliza: ultrafiltracija? 
- Stabilizacija mitohondrijalne disfunkcije 

 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 

 

 71 

Pacijentkinja sa septičnim šokom u jedinici intenzivne 

nege; Pored 

antibiotske terapije od izuzetne vaţnosti je i hemodinamska stabilizacija.

 

 

background image

Ukoliko  se  terapija  sprovodi  duţe  nego  što  je 

potrebno,  postoji  opasnost  od  superinfekcije  ili 

promene izazivača infekcije. 

 

 

- Najve

ć

problem u kliničkoj praksi kod primene 

antibiotika predstavlja sve veći razvoj rezistencije 

bakterija  na  antibiotike,  a  posebno  pojava 

multirezistentnih  bakterija  kao  što  su  Staphylo

-

coccus aureus i  Enterococcus. 

Sve  je  veći  broj  bakterija  rezistentnih

  na  skoro 

sve postojeće antibiotike (primer je Klebsiella, G

bakterija, rezistentna na cefalosporine) 

Jedan  od  najčešćih  mehanizama  rezistencije 

bakterija  na  antibiotike  je  produkcija  beta-
laktamaza.  Ovaj  enzim  je  dovodi  do  razvoja 
otpornosti  bakterije  na  peniciline,  cefalosporine, 

karbapeneme.  Od  G+  bakterija,  najznačajniji 
proizvodjač beta

-laktamaza je stafilokok. 

 
-RAZVOJ NOVIH LEKOVA 50-TIH I 60-TIH 
GODINA XX VEKA  
 
-

MODIFIKOVANJE POSTOJEĆIH MOLEKULA 

70-TIH I 80-TIH GODINA  
 
Mislilo  se  da  je  rat  protiv  mikroorganizama 
dobijen.  Medjutim,  pojavljuje  se  rezistencija  na 
neke  nove  lekove  i  pojavljuju  se  multiplorezi-
stentni sojevi, rezistentni na antimikrobne lekove 

iz  tri  ili  više  različitih  grupa

.  Za  30  godina 

otkrivena samo 2 nova antimikrobna leka. 
TRKA BEZ POBEDNIKA?  
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 

ANTIMIKROBNA TERAPIJA 

MOŢE BITI:

 

-ADEKVATNA  
-NEADEKVATNA  
-RACIONALNA 
-NERACIONALNA 

PO

Ĉ

ETNA ADEKVATNA  

ANTIMIKROBNA TERAPIJA 

 

- Empirijska terapija koja pokriva najverovatnije   
  

uzročnike infekta zbog koga je ordinirana 

 

- odgovarajuca doza 
- pravilan izbor doznih intervala 
- dovoljno dugo 

 
NEADEKVATNA  
ANTIMIKROBNA TERAPIJA 

 

Mikrobiološki dokumentovana infekcija

 

Nije efikasno tretirana u vreme izolacije patogena

 

- Primena leka koji nije efikasan protiv    
   izolovanog patogena 
-

Primena leka na koji je mikroorganizam rezistentan 

Lek primenjen u neodgovarajućoj dozi ili 

 

  

reţimu doziranja

 

- serumske koncentracije leka, penetrantnost,  
  

neţeljena dejstva

 

 

RACIONALNA ANTIMIKROBNA TERAPIJA

 

Izbor lek najuţeg spektra koji pokriva 

 

  

očekivanog uzročnika

 

- Farmakoekonomski opravdana 

  

  

odnos cene leka i efikasnosti lečenja

 

- Dobre komplijanse 

 

KOMPLIJANSA  

 

veoma va

ţ

na komponenta uspe

š

ne terapije 

 

kod nas često nedovoljno cenjena

 

 

PRIMENA 1 X DNEVNO > 90% 

 

PRIMENA 2 X DNEVNO 

 70% 

 

PRIMENA 3 X DNEVNO 

 40% 

 

PRIMENA 4 X DNEVNO 

 30% 

 

Komplijansa kod primene oralnog penicilina 
9. dana 10-dnevne terapije streptokoknog 
tonzilofaringitisa iznosi  8% !!! 

 

Mogućnosti modeliranja antimikrobne 

terapije: 

 
 

 
 
 
 
 

 
 
ESKALACIONA ANTIMIKROBNA TERAPIJA

 

- Uvek je monoterapija (1 antimikrobni lek) 
- Peroralna ili parenteralna 

»

Uzročnici zaraznih bolesti 

- patogene bakterije su u 

stalnom sukobu sa čovekom u borbi za dominaciju na 
planeti Zemlji. Rat između čoveka i mikroba odvija se 
vekovima, sa promenljivom srećom. U toj nep

restanoj 

borbi  bez  pobednika 

stoji  sa  jedne  strane  čovek  sa 

svim  svojim  intelektualnim  i materijalnim potencija-

lima,  a  sa  druge  strane  sićušni  mikroorganizam  sa 

neiscrpnim  entuzijazmom  da  se  menja.  Mehanizmi 
genske  rekombinacije  kod  bakterija  su  zapravo 
promiskuitetni.«  
 
Joshua Ledenberg 

 

ESKALACIONA 

(prvo lek u

ţ

eg, po potrebi 

prelazak na lek 

š

ireg spektra 

delovanja) 
 

-ambulantno  
       laki bolesnici 

bolnički

 

       

srednje teški

 

DEESKALACIONA 

(prvo lek 

š

ireg, potom 

prelazak na lek u

ţ

eg spektra 

delovanja) 

-te

š

ki bolesnici 

-odeljenja intenzivne    
  terapije 
-ve

š

ta

č

ka ventilacija 

-invazivni monitoring 

 

  73 

-

Antimikrobni lek najuţeg spektra koji pokriva 

 

  

očekivanog uzročnika infekcije

  

-

Mogućnost eskaliranja

prelaska na lek šireg 

 

  spektra dejstva 

Nakon početne trodnevne terapije ukoliko nema  

 

  

pozitivnog kliničkog odgovora 

 

- Nakon dobijanja rezultata 

(izolacije, identifikacije i    

   ispitivanja osetljivosti na antimikrobne lekove) 

PACIJENTI KOD KOJIH TREBA ZAPOĈETI 

AGRESIVNU ANTIMIKROBNU TERAPIJU 

 

KRITIĈNO OBOLELI SA TEŠKIM INFEKCIJAMA

 

- INTRAHOSPITALNE PNEUMONIJE 
- VENTILATOR-ASSOCIATED PNEUMONIA  
- BAKTERIEMIJA  
- SEPSA 
-MENINGITIS I MENINGOENCEFALITIS  

 

KADA DE-ESKALIRATI ANTIMIKROBNU TERAPIJU 

 

-

IZOLACIJA I IDENTIFIKACIJA UZROĈNIKA

  

-OSETLJIVOST NA ANTIMIKROBNE LEKOVE  
-ODGOVOR BOLESNIKA NA INICIJALNU 
ANTIMIKROBNU TERAPIJU  
-

STANJE BOLESNIKA I FAKTORI KOJI UTIĈU NA TOK 

BOLESTI  

 

PREDNOSTI DE-ESKALACIONE 
ANTIMIKROBNE TERAPIJE 

 

Maksimalno široko pokrivanje kritično obolelih 

 

   u jedinicama intenzivne nege 

Terapija efikasna od samog početka ordiniranja

 

Mogućnost izmene terapije nakon izolacije i 

 

   

identifikacije uzročnika

 i dobijanja antibiograma  

- smanjen mortalitet   

kraća hospitalizacija

  

 

 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 

„SWITCH” TERAPIJA

 

 

SWITCH 
FOLLOW ON 
SEKVENCIJALNA                        TERAPIJA 
TRANZICIONA 
KONVERZIONA  

 
Sinonimi za standardni postupak u ordiniranju 
antimikrobne terapije kod hospitalizovanih 

bolesnika sa infekcijama različitih lokalizacija.

 

 

SWITCH” TERAPIJA

 

Predstavlja kliničku praksu prelaska sa 

parenteralne na peroralnu terapiju sa ciljem:  

smanjenja broja bolničkih dana

 

smanjenja troškova cene leka i primene leka 

 

smanjenja mogućih komplikacija

 

povećanja zadovoljstva i komfora bolesnika uz  

 

  neumanjenu efikasnost lecenja 
 
KADA?  

Stabilizacija opšteg stanja i povlačenje vodećih 

 

  

kliničkih simptoma 

 

- Afebrilno razdoblje od 8 do 12 sati 
- Tendencija normalizacije broja leukocita 
 - 

Ukoliko nema oštećenja digestivnog trakta

 

 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 

 

 

 

 

 

74 

background image

MENINGITISI 

To su zapaljenja moţdanica izazvana infektivnim 
agensima,  alergijskim,  toksičnim,  fizičkim  i 

hemijskim noksama.  

Klinički  je  to  skup  simptoma  i  znakova  iz 
meningealnog  sindroma  praćen  patološkim 
nalazom  u  likvoru  i  opštim  infektivnim 

sindromom. 

 

Meningizam  je  skup  simptoma  i  znakova  iz  meningealnog 
sindroma sa normalnim nalazom u likvoru. 

 

ETIOLOGIJA MENINGITISA 

1. BAKTERIJSKI MENINGITISI 
- Neisseria meningitidis 
- Streptococcus pneumoniae 
- Haemophylus influenzae 
- Staphyloccus aureus  
- Streptococcus pyogenes  
- Klebsiella pneumoniae  
- Proteus mirabilis 
- E.coli 
 
-Mycobacterium tuberculosae- TBC meningitis je 
jedini bakterijski meningitis sa bistrim likvorom 
 
2. VIRUSNI MENINGITISI 
Enterovirusi (ECHO, Polio, Coxsackie), Influenza, 
Mumps, HSV 1, HSV 2, Adeno, E.Barr, LCMV 
 
3. SPIROHETOZNI I RIKECIJALNI 
Borrelia  burgdorferi,  Leptospira,  Treponema 
pallidum, Ricketsiae  
 
4. 

GLJIVIĈNI MENIGNITISI

 

Candida albicans, Cryptococcus neoformans  
 
5. PARAZITARNI MENINGITISI 
Askaride,  Trichinella  spiralis,  Taenia  solium, 
Taenia saginata, Toxoplasma gondii 
 
6. 

MENINGITISI  IZAZVANI  FIZIĈKO

-HEMIJSKIM

 

AGENSIMA:

 endogena uremija, diabetes mellitus, 

udisanje otrovnih gasova, insolacija  
 
7. TOKSOALERGIJSKI MENINGITISI 
 

Svi navedeni meningitisi od 2. do 7. spadaju u grupu 
meningitisa  sa  bistrim  likvorom-  meningitis  serosa  s. 
lymphocytaria 

 

PATOGENEZA 

Meningitisi 

prema  načinu  nastanka  mogu  biti 

primarni i sekundarni. 
 
PRIMARNI  
Ulazna vrata- 

sluzokoţa nazofarinksa, ređe 

  

                        

digestivni trakt, placenta i koţa

 

Put prenošenja

kapljični, ređe fekooralni i 

  

                           transplacentarno  
Do CNS 

uzročnik prodire na 3 načina

:  

a) 

iz krvi u likvor prodorom kroz horioidni pleksus 

b) iz krvi u likvor kroz zidove kapilara mozga 
c) direktno iz nazofaringsa u subarahnoidalni    
    prostor na bazi mozga limfnim putem  
 

 

SEKUNDARNI  
-

poznato ili nepoznato ţarište

 

         - per continuitatem (otitis) 
         - metastatski (pneumonija) 
         - u toku sepse (salmoneloza) 
 

PATOANATOMIJA 

Prema  patoanatomskim  promenama  razlikujemo 
tri stepena zapaljenske reakcije leptomeninga:  
         - I - kongestija meninga 
         - II  - serozno zapaljenje meninga 
         - III - gnojno zapaljenje meninga  

 

 KONGESTIJA  

- hiperemija meninga sa hipersekrecijom likvora, 
bez migracije elemenata iz krvi u likvor 

klinička slika meningizma (povišen ICP, nalaz u 

likvoru uredan)  
 
II SEROZNI MENINGITIS 

hiperemija  moţdanica,  hipersekrecija  likvora, 

edem  i  zapalje

nje  moţdanica  uz  migraciju  ly  i 

eksudaciju proteina 
  LIKVOR - 

bistar, pritisak povišen

 

 

      - pleocitoza 300-1000 el.(ly) 

 

      - hiperproteinorahija (Pandy +) 

 

      - glikorahija normalna 

  TBC M.- jedini serozni men.sa hipoglikorahijom  
 

      76 

III PURULENTNI MENINGITIS 

pored  eksudacije  i  degeneracije  i  nekrotične 

promene,  sa  migracijom  polimorfonukleara  koji 

obrazuju  gnojna  telašca,  eksudacija  proteina 

velika (fibrinogena) 
   LIKVOR- mutan (polimorfonukl.+ bakterije) 
                  - pleocitoza500-10 000 el/mm³(gran.) 
 

      - proteinorahija visoka 

 

      - hipoglikorahija  

 
 

Klinička slika MENINGITISA 

Meningitis se manifestuje kroz tri sindroma:

 

 

infektivni 

 

meningealni  

 

likvorni 
 

I- 

INFEKTIVNI SINDROM

-  

   

febrilnost, opšta slabost, anoreksija

 

 

II-

 

MENINGEALNI SINDROM

  

skup  simptoma  i  znakova  koji  nastaju  kao 

posledica povišenog IK

P:  

1.

 

glavobolja 

2.

 

povraćanje

 

3.

 

opstipacija 

4.

 

objektivni 

MENINGEALNI 

ZNACI 

(odbrambeni  refleksi  koji  ukazuju  na 

povećan  tonus  vratne  i 

lumbalne 

muskulature): 

a) ukočen vrat

 

b) Kernigov znak* 

c) gornji i donji Brudţinski

 

d) Vujićev znak

** 

e) meningealni poloţaj

 

(opisthotonus)

 

 
 
 
 
 
 
 
 
Kod  beba-  napeta  fontanela-  vrednost  kao  svi 
mening. znaci zajedno, apsolutna indikacija za LP  
 
 
 

 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
NESTALNI ZNACI: 
-znaci 

pojačanog senzibiliteta:

 

 fotofobija, hiperakuzija, hiperestezija 

neurovegetativni poremećaji: 

 

  bradikardija,opstipacija,dermografizam, apnea... 

eflorescencije na koţi: petehije, makule...

 

herpes simplex na koţi i sluzokoţama

 

poremećaji svesti

: somnolencija, sopor, koma 

 
 
 
 
 
 
 
 
 
 

 77 

Meningealni poloţaj (opisthotonus)

 

 

Meningealni znaci:               Na slici gore: pregled ukočenosti vrata

 

                      

(ispitivač ima utisak kao da pokušava da savije dasku)

 

Dole: Gornji Bruţinski 

(+ ukoliko dodje do savijanja nogu u kolenima) 

 

 

Ispitivanje donjeg znaka 

Bruţinskog: pozitivan 

ukoliko dodje do odizanja 
druge noge u kolenu 

 

*Kerningov znak- pozitivan ukoliko ispitiva

č

 nije u mogu

ć

nosti 

da uspravi trup pacijenta 

(koji je na početku u leţećem poloţaju) 

tako da zaklapa sa nogama prav ugao (već zaklapa tup ugao)

 

 

** Vujićev znak

Bolesnik leţi u 

postelji, noge mu se postave u 

poloţaj blage spoljašnje rotacije a ruke u poloţaj supinacije; znak 

je pozitivan ukoliko pri pasivnom podizanju glave bolesnika 

dodje do blage unutrašnje rotacije nogu i pronacije ruku

 

 

background image

25.   

  

Bakterijski  

        meningitisi 

 

To su različite bolesti koje predstavljaju jedan 
klinički sindrom.

 

- Zajedni

č

ke karakteristike su im:  

      - 

to su bakterijske infekcije mekih moţdanica  

 

         (gnojav likvor, purulentan)  
      - 

Imaju sličnu kliničku sliku

  

- Razlikuju se po: 

     - Etiologiji 
     - S

pecifičnosti patogeneze

  

     - 

Specifičnostima u klinič

kom ispoljavanju  

     - Toku i ishodu bolesti  
 

U pitanju su infektivni gnojni, najčešće akutni 

 

   meningitisi. 

-Prema uzrastu mogu biti:  

                      - MENINGITISI 

DEĈIJEG UZRASTA

 

                      - MENINGITISI ODRASLIH 
                      - MENINGITISI STARIH OSOBA  
 

-PO TOKU:  

1.  Akutne infekcije  
2.  Subakutne - 

hronične (traumatski BM)

  

3.  Rekurentni:    - rinolikvoreja  
                              - otolikvoreja (otogeni, traume) 
 

PREMA NAĈINU NASTAJANJA:

  

1.Primarna infekcija   

(primarni meningitisi)

 

NEISSERIA MENINGITIDIS 
HAEMOPHILLUS INFLUENZAE  

                                                 

 

2. Sekundarna infekcija

 (

unošenjem ili širenjem 

 

    infekcije iz drugog fokusa na  m

eke moţdanice

)  

                                            

(sekundarni meningitisi

)   

 

 

SEKUNDARNI MENINGITISI  

1. Unošenje infekcije u subarahnoidalni prostor

:  

          - 

traume glave i kičme, 

 

          - 

medicinski dijagnostički postupci 

 

2.Urođene i stečene komunikacije

  

 - meningokela, frakture baze lobanje, operacije  
   na etmoidalnim i sfenoidalnim sinusima  

3. Nesterilnа lumbalnа punkcijа

  

   Proteus sp, 

Pseudomonas а

eruginosa, 

   Klebsiella pneumoniae  

4. Širenje zapaljenja sa mekih tkiva glave, lica 

 

    i kostiju:  furunkul, absces, otitis, mastoiditis 
5. Metastatskim putem  
  - 

plućne infekcije 

pneumonije, bronhiektazije, absces; 

  - endokard - endokarditis;  
  - kosti 

 osteomijelitis  

6. Hematogenim širenjem 

- u toku sepse  

 

PUTEVI ŠIRENJA BAKTERIJSKE INFEKCIJE 
NA MEKE MOŢDANICE/ MENINGEE

 

1.HEMATOGENI  
2.NEUROGENI  
3.PER-KONTINUITATEM  
 

Najčešće meningitisi nastaju 

hematogenim

  

   

širenjem infekcije na meke moţdanice

  

- Orofarinks - 

najčešće ishodište infekcije

  

- Oko 90% svih meningitisa (nezavisno od    
   etiologije) 

javlja se u prvih 5 godina ţivota

  

 

ETIOLOGIJA PREMA UZRASTU 

 

NOVOROĐENĈE: 

 

<4 DANA ŢIVOTA

:   ESCHERICHIA COLI 

                                       STREPTOCOCCUS GRUPE B 
 

 

          LYSTERIA MONOCYTOGENES 

>4 DANA ŢIVOTA

:     ESCHERICHIA COLI 

                                         PROTEUS SP                     
                                         KLEBSIELLA SP 
                                         SALMONELLA SP 
                                         

PSEUDOMONAS AERUGINOSA 

  

REĐE: 

STAPHILLOCOCCUS SP, STREPTOCOCCUS  GRUPE B,     

                      STREPTOCOCCUS PNEUMONIAE, LYSTERIA  
                      MONOCYTOGENES, SERATIA MARSCECNES

  

 

ODOJĈE I DECA DO 5 GODINA ŢIVOTA:

 

 

HAEMOPHILLUS INFLUENZAE  

             NEISSERIA MENINGITIDIS 
             STREPTOCOCCUS PNEUMONIAE  
 

DECA STARIJA OD 5 GODINA, ŠKOLSKA        

 

DECA,  ADOLESCENTI (DO 29 GODINA ): 

 

NEISSERIA MENINGITIDIS  

 

STREPTOCOCCUS PNEUMONIAE 

 

HAEMOPHILLUS INFLUENZAE 

 

KOD OSOBA STARIJIH OD 30 GODINA 
NAJ

Ĉ

E

ŠĆ

E:

                              

              1. STREPTOCOCCUS PNEUMONIAE  

 

 79 

OSOBE U V

IŠIM GODINAMA ŢIVOTA I 

STARE OSOBE 

1.   GRAM NEGATIVNE BAKTERIJE 
2.   ANAEROBNE BAKTERIJE 
3.   STREPTOCOCCUS PNEUMONIAE  

REĐI UZROĈNICI:  HAEMOPHILLUS   INFLUENZAE, 

 

                                         NEISSERIA MENINGITIDIS. 

 

                                      STREPTOKOKE, STAFILOKOKE

  

 

PATOGENEZA 

1. BAKTERIJE 

(egoztoksini, endotoksini, produkti  

ćelijskog zida, produkti kapsule)

 

             

  

 2. GRANULOCTI  (

pokretači proinflamatornog 

odgovora

)

 

 

              
     FAGOCITOZA       
             

 

     

LUĈENJE PROINFLAMATORNIH      

                                                                                                   

     MEDIJATORA ZAPALJENJA  

             

                                       

3.  MAKROFAZI CNS-a: prva linija  odbrane od 
infekcije (astrociti, mikroglija, endotel k. sudova)            
             

  

    

  IL- 1 Beta 

(POVIŠENJE T)

    

          TNF-a i PAF.  
 

*PATOANATOMSKI SUPSTRAT U CNS-u: 

I.  MEKE  

MOŢDANCE 

(krvni     sudovi)  

II.  PLEXSUS  HORIOIDEUS  
III.   NERVNE STRUKTURE CNS  
 
1.  MEKE  

MOŢDANCE 

-  

      krvni  sudovi:                         
      a) hiperemija   
      

b) povećana

 permeabilnost  

      c) zapaljenske promene  
 2.  PLEXSUS HORIOIDEUS   
      a) 

HIPERSEKRECIJA LIKVORA

            

      b) 

REDUKOVANA RESORPCIJA LIKVORA

  

                     

 

POREMEĆAJ

 CIRKULACIJE LIKVORA  

                     

       

Porast intrakranijalnog pritiska  
 

Likvor: 

      * Pojava LE, proteina, bakterija,  
        komponeti bakterijskog zida, endotoksina    
        -hemijske supstance- parametri   
         zapaljenskog procesa u likvoru  

ZAJEDNIČKE KARAKTERISTIKE  
KLINIČKE SLIKE B.M.  

1. OPŠTI  INFEKTIVNI SINDROM

     

POSLEDICA POKRETANJA ZAPALJENSKOG 
PROCESA:  

     

Povišena T, jeza, g

roznica, malaksalost,   

     

algični sindrom, gubitak apetita 

 

 
 2. LIKVORNI SINDROM (u BM)  
         
                            
       

Povišen intrakranijalni pritisak

 

                                       

 

3. MENINGEALNI SINDROM 
 Subjektivne smetnje,objektivni meningealni znaci  
 
 

U slučaju zahvatanja moţdanog tkiva 

zapaljenskim procesom dolazi do: 

4. OŠTEĆENJA MOŢDANOG TKIVA 

 

     nastaju zbog dejstva  
     

* bakterijskih komponenti uzročnika, delo

        vanja medijatora inflamatornog odgovora 
     * akumulacije metabolita zapaljenskog procesa  
     * anaerobne glikolize 
     * p

ovišen

ja intrakranijalnog pritiska 

 
-POSLEDICA:  

FUNKCIONALNA OŠTEĆENJA N

EURONA 

i/ili  

STRUKTURNA OŠTEĆENJA 

 

 
-PATOFIZIOLOSKI:  
Ispoljavaju se kao: 

POREMEĆAJ FUNKCIJE

DEPRESIJA ili IRITACIJA 

 

EDEM MOZGA

  

(hipoksija, akumulacija metabolita) 

STRUKTURNA OŠTEĆENJA NERVNIH STRUKTURA

 

                                                               

 

SIMPTOMI OŠTEĆENJA MOŢDANIH 

STRUKTURA U BM 

 
 
 
 
 
 
 
 
 
 

I.SENZORNI : 

   

                              

 
 
II. MENTALNI: 

       

   
                           

III: MOTORNI  :    

                        
 

VEGETATIVNI SIMPTOMI

:   

 

RESPIRATORNI 

 

POREMEĆAJI:         

 

 

 

 

FOTOFOBIJA, HIPERAKUZIJA, 
HIPERSENZITIVNOST. GLAVOBOLJA 
 
 
PROMENE STANJA SVESTI 
      OD POSPANOSTI DO KOME 
 
KONVULZIJE, EPY 
 

BRADIKARDIJA, POVRAĆANJE 

 

OBSTIPACIJA, DERMOGRAFIZAM  
 
SMETNJE SA DISANJEM/ 
RESPIRATORNA INSUFICIJENCIJA 

 
 

 80 

background image

TOK BOLESTI 

 

BEZ KOMPLIKACIJA  

 

SA KOMPLIKACIJAMA     
           - u svim stadijumima  bolesti  

                           - kod svih oblika bolesti  
                           - 

češće neurološke 

 

* subdrualne: efuzije, higromi, sufuzije, 
hemoragije, 
* hemipareze, pareze intrakranijalnih nerava,   
   

oštećenja f

-

ije 8. kranijalnog ţivca, ataksija 

 

* cerebritis, konvulzije,absces,intrakranijalne  
hemoragije  
 

ISHOD BOLESTI 

POVOLJAN      -  BEZ SEKVELA 
                              -  SA SEKVELAMA  
                                      a) PRIVREMENE  
                                      glavobolja, zamorljivost,    
              

poremećaj sna, promene raspoloţenja 

 

              

smetnje u koncentraciji, pamćenju,    

 

              govoru, pareze nerava, ataksija  
                                            
         b) TRAJNE

 : 

oštećenja s

luha, nagluvost,    

              

oštećenje vida, slepilo,  hidrocefalus, 

  

              hemiplegije, mentalna retardacija  
* SMRTNI ISHOD  5-44 %  

    

FAKTORI KOJI UTIĈU NA TOK I ISHOD BOLESTI:

 

etiologija, uzrast, imunološki sistem, 
predisponirajuće bolesti, kondicija. 

 

 
 

TERAPIJA BAKTERIJSKIH MENINGITISA 

1.ETIOLOŠKA:

  

ANTIBIOTSKA  

(INICIJALNA KOMBINACIJA    

ANTIBIOTIKA, PREMA  UTVRDJENIM PROTOKOLIMA) 

                                
2.SIMPTOMATSKA: - 

ANTIPIRETSKA        

                                          - ANALGETSKA 
                                          - ANTIKONVULZIVNA 
                                          - ANTIEDEMATOZNA 

                                               - 

KOREKCIJA METABOLIĈKOG         

 

                                                 

I  ELEKTROLITSKOG DISBALANSA  

 

3. SUPORTIVNA:     
  - KORTIKOSTEROIDNA  
    

(deca na početku bolesti)

 

  - IMUNOMODULATORNA 
  - 

VEŠTAĈKA VENTILACIJ

 

BEZ NEUROL

OŠKIH DEFICITA

 

              - uvesti terapiju  
              - u roku od 30 min uraditi LP 

- kod dece kulture likvora postaju negativne u roku od 
2h (meningokok ) do 4 h ( pneumokok) od prve doze 
antibiotika 

 

SA NEUROLOŠKIM DEFICITOM

 

              - uvesti terapiju  
              - uraditi CT endokranijuma  
              - uraditi LP 

 

TERAPIJA BAKTERIJSKIH MENINGITISA       
      IMUNOKOMPETENTNI BOLESNICI  

        uzrasta od 1 meseca do 50 godina 

PRETPOSTAVLJENI UZROĈNICI: 

 

Streptococcus pneumoniae  
           Neisseria meningitidis  
                       Haemophylus influenzae  

1. Etiolo

š

ka 

I RED TERAPIJE:  
   cefotaksim 2gr ( 200mg/kg) na 6 h  
    ili ceftriakson 2gr ( 100mg/kg) na 12h 
                         + 
vankomicin 1gr  (15 mg/kg) na 12h 
ALTERNATIVNA:  
meropenem 2gr ( 40mg/kg) na 8h 
 

 

 

  + 

vankomicin 1gr ( 15mg/kg) na 12h 
 

2. Simptomatska

 

1. ANTIEDEMATOZNA TERAPIJA

 

a) 

PODIZANJE UZGLAVLJA KREVETA DO 30

o

 

b) HIPERVENTILACIJA DO  POSTIZANJA PA 

CO2 IZMEĐU 27 

i 30 mmHg 

c) OKSIGENACIJA 
d) MANITOL: deca - 0,5-2 g/kg u toku 30 min, 
ponoviti  po potrebi  
                    odrasli - 1 gr/kg na 8 h tokom  4 dana  
e) DEXAMETHASONE: deca - 0,6-0,8 mg/kg na 
8h 2 do 4 dana,  odrasli - 1mg/kg na 8h 4 dana  
     prvu dozu dati 15-20 min pre antibiotika radi 
blokiranja produkcije TNF 
e) BARBITUTATI - retko  
 

2.LEĈENJE KONVULZIJA

 

-ANTIKONVULZIVNA TERAPIJA 
  

brzo prekidanje konvulzija  lekovi kratkog dejstva 

diazepam,  lorazepam  

 

      82 

a)  APLIKACIJA LEKOVA 

 

    Lorazepam odrasli 1-74 mg iv, deca 0,05 mg/kg   

 

    Dejstvo duže 3-4 puta od diazepama

 

    Diazepam 0,25 mg/kg 

(max 10 mg, brzinom od 1-2 mg/7min)  

 

    Doza se može ponoviti 3x u toku 10-20min 

 

    Nastavlja se antkonvulzivom dužeg dejstva   

 

   Fenitoin 18-20mg/kg brzinom od 50mg/ min

 

b)   ENDOTRAHEALNA INTUBACIJA, 
MEHANIĈKA  VENTILACIJA, fenobarbiton 
100mg/min

 

c)  OPŠTA ANESTEZIJA – pentobarbital 3-4mg/kg 
uz dozu održavanja 1-2mg/kg/h

  

 
SIMPTOMATSKA TERPIJA I KONTROLA 
VITALNIH FUNKCIJA 

1.

 

LEĈENJE TEMPERATURE

, GLAVOBOLJE  

2.

 

PROTEKTIVNA, ANTIULKUSNA 

3.

 

KOREKCIJA: ELEKTROLITSKOG 
DISBALANSA 

4.

 

 ACIDOBAZNOG STATUSA, 

5.

 

 ENERGETSKO NUTRITIVNI BILANS 

6.

 

 DRUGA SIMPTOMATSKA TERAPIJA 

7.

 

PRIMENA FIZIKALNE TERAPIJE 

8.

 

NADOKNADA TEĈNOSTI  (oprez: edem 
mozga, hiponatremija naročito kod dece)

  

9.

 

KONTROLA VITALNIH FUNKCIJA- 

KOD TEŠKI

H, BESVESNIH BOLESNIKA 

SA KONVULZIJA

MA I PRETEĆOM 

RESP. INSUFICIJENCIJOM- JEDINICE 
INTENZIVNE NEGE  

 
 

HAEMOPHILUS INFLUENZAE 
MENINGITIS  

-

Odojčad i deca do 5 godina, nosilaštvo u porastu

  

-

Počinje postepeno: otitis, epiglotitis (50%), 

 

                                 cellulitis orbitae  
-Mo

ţe početi i naglo (redje)

  

-Respiratorna sipmptomatologija ili infekcija uha  
-

Povišena temperatura, meningealni simptomi 

 

moguće promene na koţi, konvulzije 

 

-

Komplikacije (subduralni izlivi česti, oštećenje 

 

sluha …)

 

 

profilaksa 

 

Izolacija  

 

imunoprofilaksa  

 

vakcinacija dece uzrasta do 5 godina 

 

hemioprofilaksa  

rifampicin 20mg/ kg dnevno, 4 dana  

svi kontakti uključujući i odrasle u domaćinstvu u 

kome se nalazi barem jedno dete mladje od 4 godine  

 

  

MENINGITIS 
PNEUMOCOCCICA  

Sekundarni najčešće 

  

-metastatski:    
sepsa, pneumonija, endokarditis, bronhiektazije  
- hematogeno: otitis, sinuzitis, mastoiditis  
- perkontinuitatem:   

ginekološke intervencije 

 

 - inokulacija: traume glave  
Kolonizacije respiratornih puteva u 5 - 70%  

Među recidivirajućim najčešći (likvorske fistule)

  

 

Ĉešće oboljevaju starije osobe i mala deca 

 

Prijemčivi svi uzrasti 

 

Početak nagao, česte konvulzije

  

Gubitak svesti, čest herpes  15% 

 

Likvor zelenkast, smrtnost 30 - 70%  

Sekvele česte (hidrocefalus, gluvoća, Epy) 25%

  

Vakcinacija ugroţenih kategorija

 PNEUMOVAX  

 

profilaksa 

 

imunoprofilaksa  

-

Vakcinacija ugroţenih

 

   kategorija 

“PNEUMOVAX”

 

   

odrasli 

 

23-valentna vakcina  

   

deca do  2 godina 5-9-valentna  

 

hemioprofilaksa  

 

nije utvrdjeno koliki je rizik posle 

kontakata” sa obol

elom osobom- u 

obdaništima sa moţe dati pr

eventivno: 

rifampicin 10 mg/ kg 2x dnevno, 2 dana  

 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 

83 

Pneumokokni meningitis, 

edem bazalnih ganglija 

 

Pneumokokni meningitis, 

ţuto prebojene meninge kao 

posledica inflamacije 

 

background image

26.   

 

Meningokokna

     

                    

bolest 

 
Epidemijski  (meningokokni)  meningitis  je 
akutno,  jedino  kontagiozno  oboljenje  iz  grupe 
purulentnih  meningitisa,  koje  izaziva 

Neisseria 

meningitidis

  (meningoccoc).  Pripada  grupi 

primarnih  meningitisa. 

Javlja  se  najčešće  u 

dojenačkom priodu i adolescenciji, mada se moţe 

javiti i u svim ostalim uzrastima.  

 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 

ETIOLOGIJA: 

Neisseria  meningitidis 

je Gram  negativan  nepokretan 

diplokok (rasporedjen u parove intracelularno).

 

Vrlo je 

osetljiv.  Ima  polisaharidnu  kapsulu  koja  predstavlja 
osnov  za  tip  serogrupe.  Svi  sojevi  meningokoka 
svrstavaju se u 13 serogrupa i to:  A, B, C, D, X, Y, Z, 
W-135, 29E, E, H, I, K, L.

 

Isključiv je parazit čoveka i 

perzistira  u  nazofarinksu,  kod  obolelih  retko,  a 

najčešće  kod  kliconoša.

 

Poseduje  endotoksin  koji  je 

sastavljen  od  polisaharida,  lipida  i  proteina  i  ima 
letalno  i  pirogeno  dejstvo  .

 

Deluje  na  vaskularni 

sistem.

 

Izaziva  metaboličke,  hematološke  i  hemo

-

dinamske poremećaje 

 

 

EPIDEMIOLOGIJA 

Meningokokna  bolest  proširena  je  u  svim 

delovima  sveta.  Subsaharski  predeo  Afrike  je 
endemski kraj za meningokokni meningitis.

 

Javlja 

se sporadično ili u vidu epidemija u endemskim 

krajevima.  Rezervoar   

je    čovek.  Prenos  je 

direktnim kontaktom (kapljicama) ili indirektnim 

način

om 

(praktično  nemoguć)

.

 

Put  širenja  –

 

kijanjem,  kašljanjem,  govorom

.  Javlja  se  u  svim 

uzrastima,  a  najčešće  kod  dece  do  5  godina

Izuzetno  retko  obolevaju  odojčad  do  3  meseca

.  

Ima sezonski  karakter  (zima, proleće)

.

 

Mortalitet 

je  2 : 100 000 a morbiditet je oko 10%. 

PATOGENEZA 

Meningokok  se  pripaja 

preko  svojih  “pila”  na 

domaćinove  receptore  koji  se  nalaze  na  površini 
ćelija  nazofarinksa

.  Preko  limfotoka  dolazi  u 

krvotok.  U  krvi  meningokok  vodi  borbu  sa 
odbrambenim  

mehanizmom domaćina

.  

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Najverovatnije  preko  pleksusa  horioideusa 
lateralnih  komora  dospeva  u  likvor.

 

Patogeneza 

meningokokne  Gram  negativne  bakterijemije  je 
kompleksna    a 

najveću  ulogu  igra 

endotoksin.

 

Njegov biološki efekt ogleda se u  najmanje četiri 
patofiziološka  procesa

:  aktivacija  komplementa,

 

koagulacija  (Hagemanov  faktor),  fibrinoliza  i 
aktivacija bradikinina. 

KLINIČKA SLIKA 

Inkubacija 2 

 5,  maksimalno 7 dana.  

 
a) Epidemijski meningitis deteta i adolescenata  

b) 

Epidemijski meningitis kod odojčadi i male 

   

    dece do 2 godine  

c) Akutna meningokokna sepsa  
              - 

najčešće u uzrastu do 2 godine

 

              - perakutan tok 

85 

Subsaharska 

Afrika je 

endemsko 

područje za 

meningokokni 

meningitis 

 

Izgled Neisseriae 
meningitidis pod 

elektronskim 

mikroskopom 

 

znaci endotoksičnog šoka 

 

- kardiovaskularni kolaps  
- hemoragijski sindrom  
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
d) Subakutna 

 

hronična meningokokna sepsa:

 

        - intermitentne temperature 
        - prolazne artralgije  
        - 

hemoragija u koţi ali ne i u unutrašnjim 

 

          organima  
e) Pneumonije  
f) Cistitis  

 

DIJAGNOZA 

ANAMNEZA  (nagli  početak,  subjektivni  i 

objektivni meningealni znaci) 
-Na  razvoj  sepse  ukazuju  hemoragija  i 
kardiovaskularni kolaps 
-U  laboratorijskim  nalazima  leukocitoza  sa 
polinukleozom  

Na  DIK  ukazuju  patološki  produţeno 

trombinsko i protrombinsko vreme, smanjeni  
faktori  koagulacije  (!,  II,  V,  VIII,  XII,  XIII)  i 
trombocitopenija  

Na  DIK  ukazuju  patološki  produţeno 

trombinsko  i  protrombinsko  vreme,  smanjeni 

faktori  koagulacije  (I,  II,  V,  VIII,  XII,  XIII)  i 
trombocitopenija  
- kod sepse HEMOKULTURA je POZITIVNA 

 

DIFERENCIJALNA DIJAGNOZA 

Maligni  oblici  osipnih  bolesti,  promene  uzroko-
vane  lekovima,  Henoch 

  Schonlein-ov  sindrom, 

subarahnoidalno  krvarenje,  pneumonija,  gastro-
enteritisi kod male dece . 

 

KOMPLIKACIJE 

Danas su komplikacije retke. 
- hidrocefalus    

paralize ţivaca 

 

- hemiplegija  
- epilepsija  

gluvoća 

 

- slepilo  

psihičke smetnje 

 

- subduralne efuzije  

 

TERAPIJA 

RANIJE-antimeningokokni  serum  (1905.  g. 
Flexner) 
- sulfonamidi  
DANAS- kristalni penicilin 500 000 do 1 mil/kg tt  

Ampicilin: 200 do 400 mg / kg tt   odojčad 

 

                     6- 12 g dnevno             odrasli  
- Chlopramphenicol: 50 - 200 mg / kg tt      deca  
                               2 - 4 g  dnevno          odrasli  
- Cephtriaxon: 50 

 80 mg / kg tt  dnevno 

 

PREVENCIJA 

HEMIOPROFILAKSA 
- Kotrimoksazol:    

2 x 480 mg deca (2 x 960 mg odrasli)

 

- Rifadin dva dana:    

10 mg / kg tt deca

 

(600 mg/12h odrasli) 

VAKCINOPROFILAKSA 
- Kapsularni polisaharidi grupe A i C  
- Kvadrivalentna A, C, Y, W 135 

 
 
 
 
 

 

 

 

 

 

      86 

Na slikama: 

Potpuno 

ispoljen, 

gotovo 

patogno-

moničan

 

hemoragični 

osip kod 

meningo-

kokne sepse  

 

Akutna hemoragična nekroza nadbubreţnih 

ţlezda (Waterhouse

-Friderichsen-ov sindrom) 

kod pacijenta sa meningokoknom 

septikemijom 

 

background image

 

 

 
 
 
 
 
 
 
 
 
 

Epidemiologija 

 

Enterovirusi 

 

50-

70% svih slučajeva

 

 

fekalno-oralni put 

 

deca 7-14 godina 

 

čovek

jedini prirodni domaćin

 

 

u svim geografskim područjima

 

 

sezonski karakter u umerenim klimatskim 

područjima

 

 

endemski u tropima 

 

 

Mumps (epidemični parotitis)

 

 

kapljični put infekcije

 

 

čovek prirodni domaćin

 

 

deca do 15 godina 

 

zimi i u rano proleće

 

 

 

ARBO (“arthhropod born”)

 

 

prenose ga artropode (krpelji, komarci, 
muve) 

 

rezervoar obolele ţivotinje (goveče, ptice, 

ovca, koze) 

 

bolest prenose na čoveka –

ANTROPOZOONOZE 

 

u svetu široko rasprostranjeni (istočna 

Evropa, Rusija, 

Škotska, Austrija, Ĉeška, 

Mađarska, Slovenija, Hrvatska)

 

 

u Srbiji- 

oko Zaječara, Uţica, Pešter

  

 

 

LCMV 

 

put infekcije: hranom zagađenom 

ekskretima glodara 

 

ihhalacijom prašine

 

 

ujedom glodara 

 

konjuktivom 

 

rezervoar glodari u čov. domaćinstvu

 

 

zimi i u rano 

proleće

 

 

sporadično

  

 

 

CMV 

 

kod imunokompromitovanih 
 

 

Adeno i HSV-2 

 

blagi kod zdravih 

 

teški kod imunokompromitovanih

  

 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 

Patogeneza 

ULAZNA VRATA 

koţa: 

ARBO, LCMV 

ţdrelo : HSV, adeno, entero, LCM...

 

- transplacentarno: entero, ARBO, HSV, HIV 
- digestivni trakt: entero, LCM  

 

PRIMARNA REPLIKACIJA VIRUSA: 

epitelne ćelije, fiksni i mobilni makrofagi, 

vaskularni endotel

, mononuklearne ćelije krvi, 

limfne 

ţlezde

 

1. Primarna viremija- hematogena infekcija  
     

“target” organa (CNS, jetra, pluća, srce,   

 

     

parotidne ţlezde

, mezenhimni organi) 

2. Sekundarna viremija- kroz hematoencefalnu  
    barijeru (plexus chorioideus) i endotel kapilara-  
    u CNS- u likvor i nervno tkivo 
    - 

fagociti + istovremena pojava cirkulišućeg 

    

      

endogenog interferona i kasnije specifičnih 

   

      virusnih antitela  
 
Patoanatomski: hiperemija leptomeninga sa 
limfoplazmocitnom infiltracijom perivaskularno. 
 
Dolazi do: 

-

 

povišenja intrakranijalnog pritiska

 

-

 

manifestacija meningealnog sindroma 

-

 

difuzije leukocita kroz hematoencefalnu 
barijeru- 

pleocitoza (povećan broj ćelija

 

Neki virusi stiţu nervnim vlaknima

 do meninga  

  (obligatno neurotropni): 

 

endoneuralno sirenje 

 

perineuralno sirenje 

 

Schwanovom ovojnicom  
(v. rabiesa, VZV, neki ARBO)  

 

Enterovirusi 
ECHO 
Coxsackie 
Polio 1-3 
MUMPS 
ARBO:Alpha, Flavi i Banya 
LCMV (virus limfocitarnog 
horiomeningitisa)  

 

 

 

Ebstein-Barr- ov virus 

 

HSV 

(herpes simpleks virus) 

 

Adenovirusi 

 

CMV (citomegalovirusi) 

 

HIV (virus humane 
imunodeficijencije) 

 

  Influenza A i B 

Rota virusi 

 

 

Morbilli 

Rubella 

Varicella 

 

 

 

DRUGI VIRUSI 

(Sistemska infekcija) 

 

U TOKU OSIPNIH 

GROZNICA KAO 

KOMPLIKACIJE 
(SEKUNDARNI) 

 

 

Veliki broj virusa moţe imati

 

 MENINGOTROPNO dejstvo: 

 

      88 

- Olfaktornim putem- 

preko završetka 

olfaktornog nerva- transetmoidalnim, limfnim 
perineuralnim putem (npr. HSV, EBV) 

 

SEROZNO ZAPALJENJE 

 

pleocitoza (limfociti i monociti) 

 

proteinorahija 

 

lako povišeni

 

 

normalna glikorahija (ŠUL)

 

 

hloridi- normalni 

 

Klinička slika 

 

Slična kod svih virusnih meningitisa

 

 

Početak je obično nagao sa:

 

 

povišenom temperaturom

 

 

glavoboljom 

 

povraćanjem

 

 

ukočenošću vrata

 

 

TOK: 

 

monofazan ili 

 

bifazan  

 

 

INKUBACIJA 

 

PREMENINGEALNA FAZA 

 

LATENTNI PERIOD 

 

MENINGEALNA FAZA 

 

REKONVALESCENCIJA  

 

ENTEROVIRUSNI AVM 

 

inkubacija: 3-5 dana 

 

nagao početak

 

 

prodromalna ili premeningealna faza 

(nekoliko dana): glavobolja, povišena T, 
povraćanje, gušobolja, proliv

 

 

latentni period: 0-24 h 

 

meningealna faza (traje 3-5 dana): T, 
glavobolja, po

vraćanje, fotofobija, 

ukočenost vrata, obj. men. znaci, ospa 

(makulopapulouna ili vezikulozna) 

 

rekonvalescencija: kratka, retke 
neurovegetativne smetnje 

 

ARBO VIRUSNI AVM 

 

Inkubacija: 7- 14 dana 

 

nagao početak

 

 

Prodromalna ili premeningealna faza 

(nekoliko dana): glavobolja, povišena T, 
povraćanje, kataralne promene na 

sluznicama, rozeolimorfni osip 

 

Latentni period: 10-12 dana 

 

Meningealna faza: ispoljeni klinički znaci 

meningitisa, ponekad meningoencefalitis 
sa radikulomijelitisnim znacima 

 

Rekonvalescencija: 2- 3 nedelje, glavobolja 

moţe i više nedelja

 

LCMV AVM 

 

Inkubacija: 6-13 dana 

 

postepen početak 

 

 

Prodromalna ili premeningealna faza (10-

12 dana): povišena T, glavobolja, slabost, 

katar sluzoko

ţa, konjuktivitis

 

 

Latentni period: 0- nekoliko dana 

 

Meningealna faza (14-21 dan): visoka T, 
intenzivna glavobolja, ostali znaci 
meningitisa, mogu da se jave znaci 
encefalitisa, mijelitisa, orhitisa, 
perikarditisa, bazilarni znaci (dif.dg. TBC) 

 

Rekonvalescencija: duţa, oko mesec dana i 
više

  

 

Dijagnoza i diferencijalna dijagnoza 

 

Klinička slika

 

 

Anamneza 

 

Tok bolesti 

 

Epidemiološka anketa

 

 

Pregled likvora:  

 

broj ćelija: 50

-500 (kod LCMV 

preko 1000)/mm

3

 

  

(preteţno 

limfociti + u početku neutrofili)

 

 

proteinorahija-  

umereno povišena, 

kod LCMV jako visoka, do 10 g/l 

 

glikorahija- normalna ili lako 

sniţena (kod LCMV, HSV, 

mumps)  

 

Serološke analize

 antitela u likvoru i serumu: 

 -Enterovirusni: RVK krajem I nedelje 
                           ELISA IgM (6-12 nedelja) 
-ARBO:      - RVK 
                    - test neutralizacije 
                    - ELISA IgM 
 -LCMV: - RVK- 

3 nedelje, brzo iščezne

 

    - 

test neutralizacije, kasnije, odrţavaju se  At

  

    - Izolacija virusa: iz 

ţdrela, stolice, likvora, krvi

 

    - PCR (polymerase chain reaction)  
 

Terapija 

            - SIMPTOMATSKA 

 

antipiretici 

 

analgetici 

 

nadoknada tečnosti

 

 

antiedematozna 

 

kortiko? 

            -  

ETIOLOŠKA

- za HSV (aciklovir) 

  89 

background image

28.    Encefalitisi

        

              oboljenja CNS-a              
            izazvana prionima 

 

Akutni virusni encefalitisi 

  
 Encefalitis predstavlja zapaljensku bolest mozga, 

nepredvidivog nastanka, naglog početka, progre

-

sivnog toka, difuznog ili multifokalnog tipa lezija 

mozga, sa čestim vitalnim komplikacijama, neiz

-

vesnog ishoda, sa mogućim posledicama

.  

-To je 

zapaljenje moţdanog parenhima uzrokova

-

no  dejstvom  virusa  ili  mehanizmima  koje  oni 

podstiču

-F

unkciona  specijalizacija  različitih  ćelijskih 

grupa  i  neuroanatomskih  regiona  CNS-a 

omogućuje  infekciju  specifičnih  tipova  ćelija  ili 
regiona,  proizvodeći  karakteristične  neurološke 

sindrome. 
-K

linička  slika  u  toku  infekcija  CNS

-a  ne  zavisi 

toliko od karakteristika infektivnog agensa koliko 
od lokalizacije 

oštećenja

-Pored mozga, mogu biti zahva

ć

ene i: 

 

moţdanice (meningoencefalitis)

 

 

kičmena moţdina (encefalomijelitis)

 

 

celokupan CNS  

(meningoencefalomijelitis) 

 

Značaj AVE 

-Bolest ima visok stepen morbiditeta i mortaliteta. 
-M

ogućnost nastanka brojnih sekvela 

npr. u vidu 

pareza, paraliza, psihičkih smetnji i drugih trajnih 
oštećenja

 

-P

redstavljaju  ne  samo medicinski  već  i  socijalni 

problem 
 

Podela ENCEFALITISA 

Prema rasporedu o

š

te

ć

enja u mo

ţ

danom parenhimu: 

 

difuzni (najčešći)          hematogeno

 

 

multifokalni 

 

fokalni

 

ukoliko se virus širi duţ nerva (HSV)

 

 
-U  razvoju  AVE  dominira  direktan  citopatogeni 
efekat pokrenut virusima, uz minimalan imunski 
odgovor (siva masa). 
-

AVE  se  razvija  u  toku  već  ispoljene  sistemske 

virusne  infekcije  uz  naglašen  imunski  odgovor 

(bela masa). 

  Klinička klasifikacija 

1.    

SPORADIĈNI

 

 

mumps 

 

herpes simpleks 1 i 2  
(HSV-1 i HSV-2) i VZV 

 

EBV 

 

adenovirusni 

 

arbovirusni 

 

LCMV 

 

rabies  

 

Influenza B  

2.    

EPIDEMIĈNI

 

 

influenca encefalitis 

 

arbovirusni encefalitis 

 

enterovirusni (ECHO, Coxsackie) 

3.    

PARANFEKCIJSKI (SEKUNDARNI) 

 

akutni diseminirani (ADEM) 

 

akutni hemoragijski 

 

u toku virusnih osipnih groznica 

 

u toku vakcinacije virusnim vakcinama  

4.    

SY REYE 

5.    

HRONIĈNI

 

      -

subakutni sklerozirajući panencefalitis (SSPE)

 

     -progresivni rubella panencefalitis (PRP) 
     -TSP-HAM,  HTLV-1 
-

“PRIONI”

: - kuru encefalitis 

                - Creutzfeldt-Jacob (CJD) 
                  - Gerstmann-Sträussler-Scheinker (GSS) 
                - fatalna familijarna insomnija  
6.  

ENCEFALITISI  U  IMUNOSUPRIMIRANIH

  

 

HSV-1 i HSV-2 

 

CMV 

 

VZV 

 

HIV 

 

ECHO 

 

adeno 

 

morbilli  

 

MOGUĆI UZROĈNICI 

 

I UZROCI ENCEFALITISA 
-virusi,  hlamidije,  bakterije,  protozoe,  metazoe, 

gljivice, udruţeni infektivni uzročnici

 

-

toksini, alergeni, oštećena tkiva, maligne ćelije

 

 

 

Enterovirusi 40% 

 

Mumps 15% 

 

LCMV 5% 

 

drugi 10% 

 

nepoznati 30% 

 91 

Epidemiologija 

 

SPORADIĈNO  ili

 

 

EPIDEMIJSKI 

-HSV

 

sporadični

 bilo da je primarna infekcija ili  

            reaktivacija latentne infekcije 
-parainfektivni ili postinfektivni 

 uglavnom  

 

pojedinač

no 

 

Patogeneza 

ULAZNA VRATA: 

koţa, sluzokoţa, nerv

 

   (arbo, LCMV, rabies, HSV-1 i HSV-2) 
- disajni putevi 
   (HSV-1 i HSV-2, mumps, LCM, adeno, morbilli,   
    rubella, VZV, influenca A i B) 
- digestivi put (entero, adeno, LCM) 
- transplacentarno (entero, HSV-1 i HSV-1, arbo) 
 
- Primarno mesto replikacije virusa  

(epitelne ćelije, makrofagi, mononuklearne ćel.)

 

- Primarna tranzitorna viremija 
- Sekundarna replikacija sa viremijom  
  

(endotel kapilara, RES, mišići)

  

-Lokalizacija na ciljnim organima (prolaz kroz  
  hematoencefalnu barijeru): 

 

MOZAK- encephalitis 

 

MOŢDANE OPNE

- meningitis 

 

KIĈMENA MOŢDINA

- myelitis 

ISHOD 
- perzistencija 
- eliminacija virusa 
- latencija 
 
Neki  virusi  imaju  afinitet  za  pojedine  grupe 

nervnih ćelija ili nekih regiona mozga ili kičmene 
moţdine  (HSV

-1  ima  afinitet  za  neurone 

temporalnih  i  orbitofrontalnih  regiona,  rabies  za 

ćelije  talamusa,  moţdanog  stabla  i  kičmene 
moţdine)

 

OSNOVNI MEHANIZMI  

NEURONSKOG OŠTEĆENJA:

 

(počinju invazijom i kolonizacijom nerv. ćel.)

 

-

oštećenje ćel

ijske membrane preko spec

ifičnih 

 

  receptora na membrani 

poremećaj Na/K pumpe

 

ulaz vode i soli u ćeliju

 

                                  

↓   sve ovo dovodi do

 

 

   

CITOTOKSIĈNOG EDEMA

  

- acidoza 
-hipoksija 
            

↓  nastaje

 

VAZOGENI  I  INTERSTICIJELNI EDEM   

 

CITOTOKSI

Ĉ

NI, VAZOGENI I INTERSTICIJELNI EDEM 

                                            

↓ prouzrokuju

 

PORAST INTRAKRANIJALNOG PRITISKA 

 

glavobolja 

 

konvulzije 

 

poremećaj svesti

 

 

povraćanje

  

 

U toku AVE odvijaju se sledeći

 procesi: 

 

destrukcija ćelijske membrane

 

 

destrukcija organela (mitohondrija) 

 

aksonska degeneracija 

 

demijelinacija 

 

destrukcija sinapsi 

 

poremećaj depolarizacije

 

                                    

 

POREMEĆAJ NEURONSKE 

KOMUNIKACIJE 

                                    

 

  

PSIHIĈKI 

 I  

NEUROLOŠKI POREMEĆAJI

 

 
 
PRIMARNI ENCEFALITISI 
-

mahom je zahvaćena 

siva masa 

-

dominiraju direktna citotoksična oštećenja

 

 
SEKUNDARNI ENCEFALITISI 
-

većinom je zahvaćena 

bela masa 

-

dominiraju indirektna imunološka oštećenja

 

 

MEHANIZMI IMUNOLOŠKIH 

 

OŠTEĆENJA MOZGA

-

posredno oštećenje antitela (T ly

- kill.) 

-neposredni tip preosetljivosti 
-

oštećenje imunim kompleksima

 

-

direktna limfocitotoksičnost

  

 
P

rema zahvaćenosti upalom, razlikujemo:

 

- polyoencephalitis (u sivoj masi) 
- leucoencephalitis (u beloj masi)  
 

PATOANATOMSKE PROMENE 

-mozak u celini edematozan 
-

često vidljiva tačkasta krvarenja

 

-kod HSVE vidljive zone nekroze i krvarenja 

      92 

background image

 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
ISHOD AVE 

 

potpuno izlečenje (10

-30%) 

 

sa posledicama (3-30%) 

 

smrtni ishod (3-30%) 

 
PERIOD  STRUKTURNE  I  FUNKCIONALNE 
OBNOVE 

 

grupe neoštećenih neurona ili regiona 

mogu  preuzeti  funkcije  oštećenih

.  Odnosno, 

postoji  mogućnost  obnove  na  strukturnom  i 

funkcionalnom nivou 

(neuroplastičnost i 

 

ekvipotencijalnost mozga) 
 

Dijagnoza 

-

klinička slika

 

-

epidemiološki podaci

 

-pregled CST 

 bistar, umerena limfocitna  

               pleocitoza (9-100/mm

3

, proteini povišen

i  

                                  

iznad 0,5 g/l a ŠUL normalan)

 

(pre LP potrebno je načiniti pregled očnog dna ili CT 
glave  radi  isključenja  ekspanzivnog 

intrakranijalnog 

procesa i rizika od uklještenja moţdanog stabla)

 

 
-

virusološka  ispitivanja  –

  dokazivanje  virusa  u 

CST,  krvi  ili  moţdanom  tkivu  dobijenom 

biopsijom  ili  nekropsijom,  dokazivanje  inkluzi-

onih telašaca na neke viruse, najpouzdanija PCR 
ali  najčešće  korišteni  ELISA  test  kojim  se 

dokazuju At IgM i IgG klase u krvi i CST 
-EEG - difuzno ne

specifično usporenje ili ţarišno 

usporenje  
-

neuroradiološke metode

- CT i MR mozga 

Diferencijalna dijagnoza 

1. 

INFEKCIJSKA STANJA

 

    - konfuzno stanje u toku infekcije 
    - 

prethodno moţdano oštećenje + infekcija

 

    - 

vanmoţdane infekcije + temperatura

 

2. 

NEVIRUSNI ENCEFALITISI 

 

bakterijski 

 

rikecijski 

 

protozoalni 

 

metazoalni 

 

gljivični

  

3. 

VASKULARNA OBOLJENJA MOZGA 

 

     (tromb, krvarenja) 
4. 

EPILEPTIĈKA STANJA

 

5. 

TUMORI MOZGA

 

 

primarni 

 

sekundarni 

6. 

SISTEMSKE BOLESTI VEZIVNOG TKIVA

   

           (lupus, vaskulitis) 
7. 

DUŠEVNE BOLESTI

 

8. 

TOKSI-

METABOLIĈKE ENCEFALOPATIJE

  

    (dijabetes, uremija, tireotoksikoza, alkohol,    
     lekovi, hemikalije, gljive) 
9. 

LEUKOZE

 

10.

UDRUŢENA I NEPOZNATA OŠTEĆENJA

  

 

PRINCIPI LEČENJA 

-obavezno u jedinicama intenzivne nege !!! 

 

1. DELOVANJE NA NEPOVOLJNE  
    PATOGENETSKE MEHANIZME 

a. ANTIEDEMATOZNA TERAPIJA 
- furosemid 0,25-0,5 mg/kg tt i.m. na 4-6 h 
- dextran- niskomolekularni rastvor 
- 10-20% manitol 1,5-4,5 g/kg na 4-6 h 
- dexamethason 0,5-1,0 mg/kg 
b. 

ANTIPIRETIĈKA 

TERAPIJA 

c. ANTIKONVULZIVNA TERAPIJA 
- diazepam 0,2-0,3 mg/kg 
d. TRETMAN HIPOKSIJE  I ANOKSIJE 
e. TRETMAN PSIHOMOTORNE EKSCITACIJE 

 

2. DELOVANJE NA ETIOLOŠKI AGENS

 

     (antivirusna terapija kod HSV i VZV) 

 

3. DELOVANJE NA  
    

IMUNOLOŠKE MEHANIZME

 

- imunosupresivna terapija- kortikosteroidi 
- imunomodulatorna terapija  
  (encefalomijelitis kod osipnih groznica) 

      94 

4. KONTROLA I TRETMAN  
    DIREKTNIH KOMPLIKACIJA 

odrţavanje prolaznosti disajnih puteva

 

odrţavanje efikasne cirkulacije

 

odrţavanje 

eliminacije (diureza) 

- kontrola rada srca (frekvencija) 
 

5. PREVENCIJA  
    SEKUNDARNIH KOMPLIKACIJA 

- digestivna krvarenja 
- sekundarne infekcije 
- prevencija dekubitusa i kontraktura 
- prevencija venskih tromboza 

 

6. EVALUACIJA REZIDUA  
    I NJIHOV TRETMAN  
 

 

    Prionske bolesti 

   
To  su  neurodegenerativna  oboljenja  ljudi  i 

ţivotinja

 izazvana transmisivnim agensima. Nisu 

izazvana  virusima  već  proteinskim  infektivnim 

partikulama (proteinaceous infectious particles). 
Otkrio  ih  je  Prusiner,  1982.  godine.  Normalni 

prion protein (PrP) se transformiše u nenormalni 

(PrPsc) i formiraju amiloidni plakovi u mozgu. 
 
Kod ovih bolesti nastaju 

spongiformne

 promene 

u  mozgu.  Nazivaju  se  i 

subakutne  transmisivne 

spongiformne encefalopatije 

ili

 prionske proteinopatije

Veoma su retka ova oboljenja. 
 
P

rioni su otporni na uobičajene fizičke i hemijske 

metode inaktivacije  
 

Ĉovek se najčešće zarazi:

 

-posle terapije hormonima rasta 

(humanog porekla) 

-posle upotrebe kontaminiranih intracerebralnih   
 elektroda 
-posle implantacije 

durae mater ili roţnače

 

-kanibalizmom - konzumiranjem mozga umrlih   
  

rođaka u sklopu rituala ţalosti

 (plemena) 

-konzumiranjem neobradjenog 

goveđeg mesa

  

 
U ovu grupu bolesti spadaju: 

 

Kuru 

 

Creutzfeldt-Jacob-ova bolest (CJD) 

 

Gerstmann-Sträussler-Sheinker-ov 
sindrom (GSS) 

 

fatalna familijarna insomnija (FFI) 

 

familijarna Alzheimerova bolest 

 

Alpers diseases (AD) 

 

screpie - ovce, koze 

 

Bovina spongiformna encefalopatija

  

(BSE) - goveda  

 
Ove bolesti imaju veoma dugu inkubaciju 

 

15 g

odina i više

 
Osnovne karakteristike 

KURU- cerebelarna ataksija, horeiformni i  
              

mioklonični pokreti, demencija

 

CJD- rapidna progresivna demencija,  
         mioklonus, ataksija 
GSS - cerebelarni znaci: 
          ataksija, dizartrija, nistagmus 
FFI- tvrdokorna nesanica, hiperaktivnost,  
        

endokrini poremećaji

  

 

Dijagnoza 

 

biopsijom mozga ili na autopsiji 

 

EEG, CT, MR 

 

klinički tok

 

 

 

           

Ishod 

 

prognoza loša 

- ishod uvek letalan 

 

terapija - bez uspeha, simptomatska  

 
 
 
 
 
 
 

 

 

 

 

 

 

 

 95 

background image

 

najčešći u toku varicelle i arbo 

virusnih infekcija 

 

DIJAGNOZA: 

klinička + CT 

(isključuje tumor)

 

 

TERAPIJA : simptomatska i 
aciklovir kod VZV  

 
 

ARBO virusni encefalitisi 

 

zoonoze 

 

prenosioci su komarci i krpelji (vektori) 

 

(

Ar

thropod 

bo

rn) 

 

KLINIĈKE MANIFESTACIJE:

 

- variraju - 

od blagog aseptičkog meningitisa do 

rapidnog fatalnog nekrotizirajućeg encefalitisa 

 

KOD DECE: 

-

 

počinje naglo groznicom ili konvulzijama, 
kod starijih glavoboljom, mlitavošću, 
mukom, pospanošću, konfuzijom, 

tremorom, kasnije stupor 

 
Flaviviridae  
Japanese encephalitis 
St. Louis encephalitis 
West Nile  
Togaviridae  
Eastern equine encephalitis 
Western equine encephalitis  
Bunyaviridae  
La Crosse encephalitis 
 

 
Spore virusne infekcije 
(Slow viral infections) 

 

hronična oboljenja CNS

-a sa dugom inkubacijom, dugim 

kliničkim tokom i smrtnim ishodom

 

 

uzročnici 

- konvencionalni (virusi) i nekonvencionalni 

agensi (infektivne proteinske čestice)

 

 

virusi - 

direktno ili imunološki posredovanim reakcijama 

dovode do oštećenja CNS

-a 

 

MODALITETI: 

 

perzistentna virusna infekcija 

 

latentna virusna infekcija 

 

spora virusna infekcija 

 

PERZISTENTNA INFEKCIJA  

 

nakon primarne virusne replikacije, virus ostaje stalno 

prisutan u ćelijama u obliku integrisanog genoma ili u 
obliku replikatorne forme sa sporim razmnoţavanjem

 

 

virus se stalno izlučuje iz organizma a znaci bolesti ne 
moraju biti izraţeni

 

 

oštećenja organa nastaju pod dejstvom imunopatoloških 
reakcija ili transformacije ćelija pod dejstvom samog 
virusa (kong. rubela i CMV infekcija, kod miševa hronična 

LCMV infekcija) 

 
LATENTNA VIRUSNA INFEKCIJA 

 

u ovom tipu infekcije virus perzistira u formi u kojoj se ne 

moţe identifikovati uobičajenim virusološkim metodama

 

 

latentni virus je u ćeliji u obliku integrisanog genoma pri 
čemu nema replikacije osim u stanjima reaktivacije kada 

su ispoljeni i simptomi oboljenja (HSV, VZV i retrovirusi) 

 
Spore virusne infekcije (SVI) 

 

duga inkubacija kao i sam tok bolesti (mesecima i 
godinama ) 

 

koristi se ovaj naziv često za bolesti izazvane 

nekonvencionalnim agensima  

 

nastanak perzistentnih i sporih infekcija uslovljen je s 
jedne strane prirodom samog virusa a s druge 
imunolo

š

kim stanjem doma

ćina

 

 
VIRUSI 

 

necitocidni ili umereno citocidni koji imaju smanjen litički 
potencijal i ne dovode do brze smrti ćelije, izbegavaju 
imuni nadzor što im omogućava dalje perzistiranje

 

 

mogu biti normalne strukture (rubella 

 PRP) ili defektan 

kao u slučaju morbila jer mu nedostaje  matriks protein

 

 

vaţne su i mutacije virusa koji su i sami izazivači 

perzistentnih infekcija 

 

simultane virusne inf. takođe poveća

vaju rizik za 

nastanak perzistentne infekcije 

 

Subakutni sklerozirajući panencefalitis (

SSPE) 

 

retka komplikacija morbila 

 

javlja se kod osoba koje su rano preleţale morbile, nekad 

posle vakcine 

 

bolest praćena demencijom

 

 

ovde se radi o defektnom virusu morbila i razlikuje se od 
ak. morbiloznog ME i subak. postmorbiloznog E, gde se 
radi o para i postinfektivnom encefalitisu gde je virus 

pokretač autoimunih procesa

 

 

mentalno i emocionalno   propadanje, epi napadi 

 

piramidni i ekstrapiramidni znaci, znaci 

povišenog IKP, 

poremećaji vida, kasnije periodični, spazmodilčni mikloni 
trzaji i akinetički pokreti

 

 

paralize ekstremiteta, dekortikacija decerebracija 

 
 
Progresivni rubela panencefalitis (PRP)  

 

hronična forma encefalitisa sa perzistentnom inf. 

virusom 

rubele 

 

kod osoba koje su imale kongenitalno stečenu rubelu sa 
stigmatima, mada moţe i nakon preleţane rubele

 

 

u početku liči na SSPE, kasnije globalna demencija, 

ataksija, mioklonusi, kvadriplegija, oftalmoplegija i smrt 

 

 

Progresivna multifokalna leukoencefalopatija (PML) 

prva demijelinirajuća bolest kod koje je dokazana virusna etiologija

  

- pojavljuje se kod osoba inficiranih HIV-om 
- polovina bolesnika ima neku limforetikularnu bolest 

počinje mentalnim poremećajima, kasnije hemipareza, epi na

padi,   

  

vizuelni poremećaji, demencija, slepilo, kvadriplegija, smrt

 

 

  97 

30.  Poliomijelitis  i     
          Rabies

 

 

Dečja paraliza 

(Poliomijelitis,  
Heine-Medinova bolest) 

 

Dečja  paraliza  je  akutno  kontagiozno  infektivno 

oboljenje  iz  grupe  enteroviroza 

koje  najčešće 

protiče  kao  laka  crevna  ili  gripozna  infekcija  a 
ređe kao paralitički oblik sa mlitavom oduzetošću

  

 

Istorijat 

 

Bolest poznata pre naše ere

 

 

Heine 1840. i Medine 1891. dali prvi klinički opis bolesti

 

 

Enders 1949. kultivisao virus 

 

Salk 1953. izradio mrtvu, a Sabin 1962. ţivu vakcinu

  

 

Etiologija 

Poliovirus  hominis- pripada grupi enterovirusa- 
(Picorna virusi). 
-Tri tipa poliovirusa: I- Brunhilde 
                                  II- Lansing   
                                 III-Leon 
-Vrlo  otporan  u  spoljnoj  sredini-  acidostabilan, 

vakcinalni soj→  moguća mutacija u digestivnom 

traktu u divlji soj 
 

Epidemiologija 

-Rezervoar - 

bolesnik, luči viruse preko stolice 3

-7 

nedelja- fekalno-oralna infekcija. 
-

Širi se indirektno preko 

vode i namirnica 

-Sezonska bolest- leto i jesen 
-1956. i 

1960. epidemije u našoj zemlji

 

-1996 poslednja, na Kosovu- 

13 slučajeva

 

-Postvakcinalni poliomijelitis: izuzetno redak 
            1 na 2,6 miliona  vakcinisanih  
 

Patogeneza 

Virus ulazi preko orofarinksa- vezuje se za speci-

fične  receptore  u  orofarinksu  i  distalnim  partija

-

ma  creva. 

Razmnoţava  se  u  limfnim  folikulima 

tonzila  i  Pajerovih  ploča→  regionaln

i  limfni 

čvorovi→  krv  (“mala  viremija”)

-  u  90-95% 

zaustavlja se infekcija na ovom nivou.  
U  malom  procentu-  nastavlja  se  dalja  replikacija 

virusa  u  retikuloendotelnom  tkivu→  ponovni 

prodor virusa u krv (“velika viremija”) 

klinički 

se  manifestuje  kao  abortivni  poliomijelitis  ili 
diseminacija virusa u CNS.  
- Neurotropizam virusa- 

vezuje se za specifične 

 

   

receptore na membrani nervnih ćelija

-

Ima afinitet za motorna jedra kičmenih korenova 

 

 

i produţene moţdine, ali su zahvaćene i druge 

 

 regije CNS-a: hipotalamus, cerebelum, pons  
-

Širenju virusa u CNS pogoduju sledeći faktori: 

  

  

fizički napor

, stres, periferne traume (tonzilekto- 

  

mija, vađenje zuba, injekcije, vakcine)

 

Zavisi:  - humoralni imuni odgovor 
             - 

B ćelijska imunodeficijencija

  

 

Patoanatomija 

Promene su najčešće u 

prednjim

 korenovima  

  

kičmene moţdine na nivou lumbalne i vratne 

 

  intumescencije 
-Degenerativne promene u neuronima (reverzi-  
 

bilne)→

 

destrukcija neurona praćena inflamator

-   

 

nim eksudatom→degenerativne promene aksona 

  

 

mrtvih neurona, u mišićima 

denervaciona atro-  

 

fija→intenzivna nekroza neurona i fago

citoza.    

 

Hiperplazija limfnih čvorova

.   

 
 

Klinička slika i oblici 
 

1. 

ASIMPTOMATSKA INFEKCIJA

 

 80-95% 

2.

 

ABORTIVNI  OBLIK

 - 

povišena temperatura, 

 

    

glavobolja, gušobolja, povraćanje (enterična i 

   

    

viremična faza) –

 samostalna ili prva faza u  

    

bifazičnoj slici

 

3. NEPARALITIĈNI OBLIK

 - serozni meningitis    

    - 

samostalan ili kao uvod u paralitički

  

4. PARALITIĈKI

 - 0,1-1% inficiranih 

Inkubacija 8 - 10 dana 
-

Kod dece često bifazičan tok

 

Prva  faza  (“mala  bolest”)

odgovara  enteričnoj  i 

viremičnoj  fazi 

febrilnost,  opšti  infektivni 

sindrom - traje 1-3 dana, sledi latencija 2-5 dana 

Meningealna faza (“velika bolest”)

-

 prodor virusa 

u CNS, odn. preparalitički stadijum

- malaksalost, 

glavobolja,  bolnost  mišića  vrata,  leđa,  ruku  i 
nogu,  hiperestezije,  parestezije,  spazmi  mišića, 

fascikulacije.  
 
 

      98 

background image

Besnilo 

(Rabies, Lyssa) 

Besnilo je najteţe akutno virusno oboljenje CNS

-a 

iz  grupe  zoonoza  koje  se  manifestuje  psiho-
motornim nemirom, hidrofobijom i progresivnom 

mišićnom  slabošću,  a  javlja  se  posle  ugriza 
inficirane ţivot

inje. 

-Smrtonosni encefalitis ili encefalomijelitis  

 
ISTORIJAT

 

Na mozaičnim zapisima u Mesopotamiji 2300 g.p.n.e.

 

Italijanski lekar Fracastoro u XVI v. dao prvi klinički opis 

 

- Paster 1886.g. - 

dokazao uzročnika u CNS

-u - virus i izradio   

  prvi 

ţivu vakcinu

 

-

Negri 1903. g. otkrio prisustvo inkluzionih telašaca u mozgu 

 

  osoba i pasa uginulih od besnila 
- Kraj XX v. - HDCV i HRIG  
 

Etiologija 

-Virus iz familije Rhabdoviridae, 

veličine 

100 -150 µm  

RNK virus

 nukleokapsid i enzim RNK transkriptaza 

Neurotropan je i razmnoţava se u protoplazmi 

 

  

nervne ćelije

  

-Virusni  genom  kontroli

še  sintezu  najmanje  5 

 

proteina, a za patogenezu bolesti najvaţniji je 

 

matrix protein (M) i membranski glikoprotein (G) 
-

“Ulični virus” 

izaziva oboljenje kod pasa 

- Paster- 

povećao virulenciju pasaţom virusa na               

 

  

zecu, dobio “virus fiks”

- prvu vakcinu  

Virus se nalazi u pljuvački bolesnika i ţivotinje, 

 

  

mozgu, krvi i mokraći

 

- Indukuje stvaranje interferona 

Moţe biti inaktivisan dejstvom sunčevih i UV 

 

  zraka, etrom, alkoholom, formalinom i raznim  
  

deterdţentima

 

 

Epidemiologija 

- Re

zervoar besnila u prirodi su obolele ili zaraţe

   

ne divlje ţivotinje

- vuk, lisica, jazavac, zec, slepi   

  

miš (silvatično besnilo

), d

omaće ţivotinje

- pas,   

  

mačka, ređe goveda

. Ujedom prenose besnilo na  

  

čoveka

- urbano besnilo. 

 -Mogu se zaraziti laboranti ili pacijenti kojima je   
  

transplantirana roţnjača.

 

-1974. je bilo cak 

13 slučajeva

- Kosovo, Centralna  

  Srbija, Bosna, Makedonija  
-

Pljuvačka ţivotinje je zarazna u inkubaciji 

 

    1-65 dana 
-

Bolest psa i mačke, ispoljena 

je slikom furioznog  

 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
  

ili paralitičmog besnila

- inkubacija 12-60 dana 

-

Ţivotinja ugine posle 10

-12 dana 

 

Patogeneza 

-Diseminirani encefalomijelitis 

- Virus dospeva u ranu- 

početna replikacija virusa 

 

  

u ćelijama poprečno

-prugaste muskulature 36-40  

  

sati nakon inokulacije, zadrţava se do 18 dana

 

-

Zatim se preko neuromuskularne ploče virus širi 

 

  centripetalno kroz aksoplazmu perif

ernih ţivaca 

 

  do CNS-

a i replicira unutar sive supstance, širi 

 

  

direktno iz ćelije u ćeliju

 

-

Dalje se virus centrifugalno širi do pljuvačnih 

 

 

ţlezda (transmisija), pluća, jetre, srca itd

-

Viremija je bez značaja

 

 
Patoanatomija 

PATOANATOMSKE  PROMENE- 

slične  su 

drugim  virusnim  bolestima  CNS-

a,  najveća 

oštećenja: korteks, mezencefalon, jedra, produţe

-

na i kičmena moţdina

 -

Patognomoničan znak:

  

   

Negrijeva telašca –

  

   

inkluzije u ćelijama 

 

   Amonovog roga- 80%,  
   

moţdanoj kori i moţ

   danom stablu.  
 
 

 
 
 
 
 
 
 

 100 

Pas se zarazi virusom 
besnila 

ujedom zaraţene 

divlje ţivotinje (uglavnom 

lisice ili rakuna) ili 

kontaktom sa već 
zaraţenim psima.

 

        

Negrijevo telašce

 

Luj Paster

 

Klinička slika 

- Inkubacija

- 21-

60 dana, moţe i preko 7 meseci, 

  

                      do 2 godine. 

Prodromalni stadijum

 - 2-4 dana- promena  

   

raspoloţenja, razdraţljivost ili utučenost, 

 

   nesanica, parestezije 

Akutna neurološka bolest 

dva klinička oblika: 

   

                   - furiozno 
                   - 

paralitično

 

 

1. FURIOZNO BESNILO 

- 89% bolesnika 
- Inkubacija- 21-60 dana do 2 godine 
- Nastaje naglo sa znacima diseminovanog   
   encefalitisa 

Prvi simptomi: grčevi faringealne muskulature, 

  

  

pojačana salivacija, nemogućnost gutanja, 

   

  spazmi larinksa pri pogledu ili pomisli na vodu    
  (hidrofobija), znojenje, samrtni strah  
- Mnogo govori, gestikulira, aerofobija 
- Posle 2-3 dana nastaju paralize kranijalnih  
  nerava, zatim disajne muskulature- koma 
- Smrt za 4-5 dana- do 26 dana  
 

2. PARALITIĈKO (MIRNO) BESNILO

 

-

Inkubacija duţa, razvija se sporije

 

-

Depresija, grčevi

 

-Odsustvo psihomotornog nemira- 
  

”mirno besnilo”

 

-Hidrofobija - u 50% bolesnika  
-Hipersalivacija, usporenost 
-Pareze i paralize- Guillain-Barré-ov sindrom-    
                               kod 20% bolesnika 
-Paraliza disanja- smrt postepeno 

 za 5-8 dana 

-Koma- uz konvulzije, sa penom na ustima  

 

Dijagnoza 

Epidemiološka anketa

 

Klinička slika

 

- Laboratorijske analize- detekcija virusa i  
  

Negrijevih telašaca, TFA, serološke reakcije, 

 

          

biološki ogled

 

                                             - 

Sve pretrage se vrše i 

 

                                            kod 

obolelih ţivotinja

 

                                        - IF antitela - mozak,  
                                               periferni 

ţivci

- biopsija  

 

 
 

Diferencijalna dijagnoza 

1. Cefalički tetanus

 

2. Akutni encefalitis 
3. Postvakcinalni mijelitis 
4. Lisofobija 
5. Guilllain- Barré 

 ov sindrom 

6. Poliomijelitis 
7. Delirium tremens 
8. Trovanje atropinom, alkoholom, strihninom  

 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 

 

Prognoza 

Letalan ishod-

najduţe preţivljavanje i do 26 dana

  

 

Terapija 

-Simptomatska- sedativi 

i veštačka ventilacija –

  

                           

mogu donekle produţiti ţivot

  

-Antiedematozna th (manitol, furosemid) 
-Leukocitni interferon 

 smanjuje produkciju  

  

neutrališućih At koja su delimično odgovorna za 

   

  destrukciju neurona 
-Kortikosteroidi 

 NE (jer ubrzavaju kolonizaciju  

 

nervnih ćelija virusima)

 

 

PROFILAKSA

 

Opšte veterinarske mere: vakcinacija pasa i mača

-

ka , borba protiv pasa lutalica 
Imunizacija 
-preekspoziciona 
-postekspoziciona + serum (rabibulin)  
                             20 jed./kg TT (HRIG) (1/2 + 1/2) 

 

- Vakcina HDC 

(sa humanih diploidnih ćelija) 

 

    0-2, 7-1, 21-1 
-Hempt-

Nikolićeva vakcina

- danas se retko pri- 

  menjuje zbog velikih 

mogućnosti komplikacija

 

Duţe ispiranje rane sapunom !

 

AT zaštita

  

 

 101 

Pacijent oboleo od furioznog besnila 

 

background image

kičmene moţdine

.

 

Toksin migrira kroz sinapse. 

 Dejstvo  egzotoksina  se  ispoljava  na  presinap-

tičk

im 

završecima    neuromišićnih  spojnica 

alfa 

motornih  neurona  (blokira 

oslobađanje

  inhibi-

tornih  neurotransmitera (glicin i GABA). Presta-

nak  inhibicije  transmisije  draţi  iz  spoljašnje

 

sredine u alfa motornim neuronima izaziva povi-

šen

je r

azdraţljivost

i.  

Poremećaji  neurotransmisije

   

klinički  se  ispoljavaju

 

pojavom  tonickih  i  kloničkih  grčeva 

(posledica 

gubitka  ili  sniţenja  mišićne  inhibicije  odnosno 

preovladjivanja hiperekscitacije i hiperaktivnosti). 

 

Poremećaji  autonomnog  nervnog  sistema  u  tetanusu 

posledica  su  preterane  stimulacije  simpatikusa- 
hiperaktivnost  simpatikusa.  K

linički  se  ispolja

-

vaju kao: -preznojavanje 
              -aretrijska nestabilnost- oscilacije TA 
               -hipertenzija, tahikardija, obilno znojenje,   
               hiperpireksija (

teški oblici

Parasimpatikus 

je retko zahvaćen. U tom slučaju 

javljaju se opstipacija, bradikardija.  

 
Klinički oblici tetanusa 

1.

 

GENERALIZOVANI (95-98%)  

2.

 

CEFALIĈNI 

 

3.

 

GINEKOLOŠKI

  

4.

 

TETANUS NOVOROĐENĈETA (80%)

  

5.

 

HIRURŠKI TETANUS

 

6.

 

LOKALNI 

 

Klinički oblik tetanusa odredjuju

- Ulazno mesto infekcije 
- Prethodni vakcinalni status /

teţina neuroin

-  

  toksikacije 
 

GENERALIZOVANI TETANUS 

 

 

Gr

č

evi 

poprečno

-prugaste muskulature  

 

 

 

tonički 

 

 

 

 

- paroksizmalni  

-

 Ispoljena hiperaktivnost simpatikusa 

                                   - preznojavanje 
                                   - oscilacije TA 
                                   - tahikardija  
-

tonički grčevi poprečno

-prugaste muskulature  

  su karakterisiti

čan i stalni znak bolesti

 

paroksizmalni grčevi se  javljaju u hipertoksič

  nim oblicima    

 

Klinička slika 

- Inkubacija 2-5;   6-14;   14-30 dana  

 

1.1. Generalizovani tetanus - bez paroksizama

 

-

 

Trizmus 

(tonički grč masetera) 24

-48 h od pojave  

  prvih simptoma  
- Ote

ţ

ano otvaranje usta, gutanje, govor  

  (

hipertonus mišića- mastikatornih, mišića orofarinksa  

   i  larinksa

- Facies tetanica (risus sardonicus)  
- Opistotonus cervicalis, toracolumbalis, totalis  

Oteţano disanje 

(

grč laringealnih mišića, mišića  

   dijafragme, mišića grudnog koša  ostalih resp. m./   
   napetost mišića g. koša pri palpaciji 

 

Oteţano kretanje

 

(bolnost mišića/ 

hipertonus m.

- Abdomen tvrd (

hipertonus m.

 )  

- Obilno znojenje 
- Ubrzan puls, oscilacije TA 

Oteţano mokrenje

 

- RF 

mogu biti sniţeni

 

Hipertonus poprečno

-

prugastih mišića počinje  

 

  

da popušta posle 10. dana.

 

Grčevi ne popuštaju spontano

 

Hipertonus muskulature se odrţava nedeljama

 

 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 

1.2.Generalizovani tetanus- sa paroksizmima

 

- Iznenadni reflektorni spazmi 

(učestalost, 

 

   

intenzitet, duţina trajanja, 

inkubacija/vreme do    

   

pojave prvog grča)

 

- V

iše puta u toku 

24h 

- Z

bog grča mišića larinksa

       - 

oteţano disanje ili

 

       - zastoj disanja u inspirijumu  
       - 

cijanoza/moguć smrtni ishod

 

       - prisutan strah  

Svest je očuvana čitavim tokom bolesti

!  

- tahikardija, tahipnea, hiperpireksija, 

oteţano 

 

   mokrenje  (

simpatička aktivnost povišena)

 

 103 

Facies tetanica (risus sardonicus) 

 

-Opstipacija (

hiperaktivnost parasimpatikusa

)  

Metabolička i respiratorna acidoza

  

- Elektrolitski disbalans (

obilno znojenje

)  

- V

eliki gubitak na telesnoj teţini 

(hiperakivnost  

  poprečno-prugastih  mišića / izraženi katabolički  
  procesi / hipoproteinemija

-

Simptomi najizraţeniji u II nedelji 

moguća smrt 

 

Oporavak počinje u III nedelji 

 

- Rekonvalescencija: oko 45 dana   
 

2

. CEFALIĈNI TETANUS

 

- Oblik lokalnog tetanusa posle povreda na glavi-  
   

najčešće lica

 

- Hipertonus 

zahvata mišiće lica i vrata

 

- Pareza facijalisa na strani povrede 
- Ptoza kapka 

Zenica široka na istoj strani

 

- Disfonija i disfagija 
- Laringospazam 

(moguć) 

 

Moguća  generalizacija  tetanusa  uz  pojavu 

paroksizmalnih grčeva,respiratorne insuficijencije

    

   i disfunkcije autonomnog nervnog sistema 
   - 

Smrtnost zavisi od teţine bolesti i komplikacija

 

 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 

3.  GINEKOLO

Š

KI TETANUS

 

Nevakcinisane ţene posle porodjaja ili pobačaja

 

- Nehigijenski uslovi 
- Kontaminirani predmeti 
- Kratka inkubacija 
- Generalizovani tetanus 
- Brojne komplikacije  

Ĉ

est smrtni ishod 

 

4

. TETANUS NOVORODJENĈETA

 

- I

nfekcija pupčanika u neadekvatnim uslovima 

 

  

porodjaja i obrade pupčane vrpce

 

Oboljevaju novorodjena deca nevakcinisanih majki 

- Inkubacija kratka 
- Generalizovani tetanus sa izrazitim hiperto- 
  nusom 

(uko

č

enost novorodjen

č

eta- 

kao „lutka od kaučuka“)

 

Ĉesti paroksizmi, praćeni cijanozom i respirator

-  

  nom insuficijencijom- smrtnost 80-100%  
 

5

. HIRURŠKI 

TETANUS

 

- redak oblik 

posle hirurških intervencija u nesterilnim 

 

  uslovima- 

naročito rat, elementarne nepogode

 

- Ulazno mesto infekcije- 

hirurška rana

 

- Perakutni tok, visoka smrtnost  

 
6. LOKALNI TETANUS

 

najlakši oblik tetanusa

 

- redak oblik 
- nepotpuno imunizovane osobe 

duţa inkubacija

 

- postepen razvoj bolesti 

ukočenost povredjene ruke

 

- hipertonus umereno ispoljen 

retko paroksizmalni grčevi

 

- prolazi za nekoliko nedelja 
 

Komplikacije 

1. 

PLUĆNE

 

 

atelektaze, upale pluća

 

   (

Otežano disanje, gutanje, otežan kašalj i iskašlja-  

    vanje, nakupljanje sekreta u disajnim putevima,    
    hipoventilacija)

   

   - 

upale pluća od traheotomisanih b

olesnika  

     

čest uzrok smrtnog ishoda

 

2. KARDIOVASKULARNE  
   

Ishemija miokarda, poremećaji ritma, nestabil

-   

    nost TA, 

sklonost ka šoknim stanjima

 (hipoksija     

   miokarda, hiperaktivnost simpatikusa)  
3. URINARNE 

 

upale mokraćnih puteva,  

 

    

bubreţna insuficijencija/ teški oblici bolesti

  

4. 

MEHANIĈKE–

 

rupture mišića, prelom kostiju

/   

    

pršljenova

, ugriz za jezik 

 

Diferencijalna dijagnoza 

TRIZMUS (angine, promene u viličnom zglobu, 

  

  alveolarni procesi) 
- TROVANJE STRIHNINOM  
- BESNILO 
- TETANIJA 
- MENINGOENCEFALITIS 
 

Dijagnoza tetanusa

:

   

K L I N 

I Ĉ K A

 ! 

     104 

Cefalični tetanus. Na slici levo je pacijent sa bilateralnom paralizom 

trohlearnog nerva i donjim nistagmusom. Desno je pacijent sa paralizom 

levog facijalisa. Kod istog pacijenta se vidi i nedavno nastala povreda koja 

je i prouzrokovala javljanje bolesti (tetanogena rana).

 

background image

32.     Botulizam

     

           

(Botulismus)

 

   

 

Botulizam je 

teška alimentarna neurointoksikacija 

izazvana  egzotoksinom  Clostridium  botulinuma 

koja  se  karakteriše  parezama  i  paralizama  uz 
suvoću sluzokoţa.

 

 

Istorijat 

- 1793. 

g epidemija u Nemačkoj

 

- 1895. g u Belgiji epidemija 
- 1896. Van Ermegrem otkrio 
             Bacillus botulinum 
- 1913. Leusch i Burke - otkrili  
  postojanje tipova A i B toksina 
- Bengston 1922. izolovan tip C toksina 
 

 

Etiologija 

Clostridium  botulinum  je  sporogen,  anaeroban 

gram  pozitivan  bacil  koji  luči  najjači  poznat 
toksin.  Luči  više  tipova  toksina  (A,B,C,D,E,F,G). 

Najslabiji toksin je  

tip B a najjači tip E. 

 

Svaki tip egzotoksina 
(neurotoksina) ima  
svoje gangliozidne  
receptore. Toksini su 
termolabilni na tem- 
peraturama preko 80

o

C. 

 

Epidemiologija 

Botulizam je uglavnom sporadično oboljenje. Mo

-

guće su manje epidemije. Smrtnost iznosi 5

-60%. 

Prirodni  rezervoar  je  digestivni  trakt  ţivotinja  i 

riba (gde se nalazi u obliku spora). Spore se mogu 

naći  i  u  zemlji  i  na  povrću.  Ubikvitarne  su

-  za 

njihovu germinaciju su potrebni anaerobni uslovi. 

Glavni izvor infekcije su domaći proizvodi 

 

 
 
 
 
 
 
 
 
 
 

(šunka,  suvo  meso,  kobasica)  i  konzervirana 

hrana.  Kontaminirano  mleko  u  prahu  i  med  su 

glavni  izvor  infekcije  novorodjenčadi. 

Botulizam 

novorodjenčadi

  se  povezuje  sa  sindromom  izne-

nadne  smrti.    Postoji  i 

botulizam  rane

  koji 

predstavlja  izolovano  oboljenje,  javlja  se  uglav-
nom kod narkomana (smrtnost 40%). 

 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 

 
 

Patogeneza 

Prilikom lize mikroorganizma oslobadja se botu-
linski  toksin  (citoplazmatski  protein).  On  iz 
tankog  creva  dospeva  u  ductus  thoracicus  a 

preko njega u krvotok. Sledeće odredište toksina 
su  sinapse  eferentnih  parasimpatičkih  ţivaca  i 
motornih ploča gde sprečava sprovodjenje impul

-

sa i oslobadjanje acetilholina. Ovo se odraţava na 
funkciju  holinergičkih  vlakana

-  nastaje  mlitava 

oduzetost, arefleksija, hipotonija. 

 

Klinička slika 

Postoji 4 oblika bolesti prema načinu nastanka:

 

   - 

klasični botulizam (izazvan hranom)

 

     - botulizam rane (wound botulism) 
        - 

botulizam odojčeta (infant botulism)

 

          - botulizam odraslih 
 
KLASI

Ĉ

NI BOTULIZAM  

Inkubacija  traje 

najčešće

  3-36  sati  (moze  i  3-4 

dana).  Kod  oko  30%  obolelih  se  javljaju  gastro-
intestinalne  smetnje.  Osnovna  odlika  bolesti  su 

neurološki  poremećaji.  Prvi  znaci  su  smetnje  sa 

vidom-  diplopija  (91%),  mutan  vid,  midrijaza, 

106 

 Clostridium botulinum 

 

 Kolonija C. botulinuma 

 

Botulizam. Pacijent sa ptozom kapaka i midrijazom. 

 

Izvori infekcije: 

konzervirana hrana, 

šunka i med (kod beba)

 

ptoza kapaka, strabizam, nistagmus. Gotovo kod 
svih  se  javljaju  disfagija  (96%),  dizartrija  (84%)  i 
umor 

(77%). 

Sledi 

nastajanje 

paraliza, 

descendentno

.  Pareza  mekog  nepca  dovodi  do 

poremećaja  fonacije,  pareza  disajnih  mišića  do 

akutne  respiratorne  insuficijencije.  Paraliza 

gutanja  se  javlja  kod  teţeg  oblika.  Povlačenje 

paraliza se odigrava obrnutim redosledom. 
Usled  lezije  parasimpatikusa  nastaju  sekrecijske 

smetnje  (prestanak  lučenja  pljuvačke,  suza  i 
znoja). Sluzokoţa usta postaje jako suva. Javlja se 
promuklost  i  afonija.  Ostali  simptomi  uključu

ju 

meteorizam,  opstipaciju,  smetnje  pri  mokrenju, 
promene na EKG-u. Bitna odlika botulizma je da 

je svest pacijenta očuvana.

 

Oporavak traje dugo-  3 do 4 meseca. Paralize se 

sporo povlače (ascendentnim redosledom).

 

 
BOTULIZAM RANE 

Nastaje  u  slučaju  penetran

tnih  rana,  fraktura, 

rana  od  igle  kod  narkomana,  postoperativnih 
intestinalnih  rana,  carskog  reza.  Clostridium 
botulinum produkuje toksin in vivo u inficiranoj 

rani  (toksin  A  ili  B).  Simptomi  slični  kao  kod 
klasičnog oblika + povišena temperatura. 

 

Terapija podrazumeva  

obradu rane, drenaţu, 

 

davanje penicillina G, 
metronidazola i anti- 
toksina. 
 

BOTULIZAM ODOJĈETA

 

Najveći broj obolelih uzrasta 4

-

7 nedelja. Moţe se 

javiti do 24. nedelje. Izazvan toksinima A ili B. 

Više  od  20%  obolele  novorodjenčadi  jelo  med 
(dokazano  je  da  se  spore  mogu  naći  u  medu). 
Bakterija vrši kolonizaciju intestinalnog trakta sa 

intraenteralnom  produkcijom  i  apsorpcijom  tok-
sina  (dugo,  i  posle  3  meseca).  Prvo  se  javlja 

opstipacija  a  zatim  neurološki  z

naci  kranijalnih 

nerava,  progresivne,  simetrične  descendentne 

paralize i respiratorna insuficijencija (kod 50%). 

U  ovom  uzrastu  botulizam  često  biva 

neprepoznat i smatra se da je odgovoran za oko 

5% slučajeva iznenadne smrti odojčadi.

 

Terapija-  daju  se  aminoglikozidi  i  tetraciklini  jer 

poboljšavaju ulaz Ca u neurone (kod dece samo).

 

 
 

 
 
BOTULIZAM ODRASLIH 
Nastaje  zbog  intestinalne  kolonizacije  bakterija. 

Neutvrdjene etiologije. Toksin (tipa A ili B) se luči 

in  vivo  u  gastrointestinalni  trakt.  Dokaz  za  to  je 

produţena  ekskrecija  i  nalaz  Clostridiuma 

botulinuma  u  fecesu  kao  i  spora  u  sumnjivoj 

hrani.  Bolesti  često  prethode  operacije  ili  druge 

nenormalnosti  GIT-a.  Nema  dokaza  za  uspeh 
antimikrobne terapije. 
 

Dijagnoza 

Pos

tavlja  se  na  osnovu  kliničke  slike,  epidemi

-

oloških  podataka.  Moţe  se  vršiti  biološki  ogled, 

dokazivanje toksina u serumu obolelog i pregled 
hrane na toksin. 
 

Diferencijalna dijagnoza 

Dolaze u obzir trovanja atropinom, metil-alkoho- 
lom  i  gljivama,  miastenija  gravis,  encefalitis, 
poliomijelitis,  neuritis  kranijalnih  nerava  i 
eventualno difterija. 
 

Terapija 

Specifičnu terapiju predstavlja polivalentni serum 
(A,B,E  tipa).  Nespecifična  uključuje  antibiotike 

(kristalni  penicilin,  metronidazol),  laksative 
(duboke  klizme),  inhibitore  acetilholinesteraze 
(prostigmin),  intenzivnu  negu,  reanimaciju, 

traheotomiju, veštačku ventilaciju.

 

 

Imunitet nije utvrdjen ni posle teške bolesti.

 

Prevencija je termička obrada namirnica.

 

 

 

 107 

Rana inficirana C. botulinumom 

           

Botulizam odojčeta

 

background image

 

 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 

I stadijum

  

RANA FAZA (rana lokalizovana lajmska bolest) 

Inkubacija 1-3-30 dana

 

Javlja  se 

erythema  migrans

  (E.M)  na  mestu  uboda 

(eritematozna promena,makula/papula, anularna 
lezija). Centar  bledi (ponekad postaje intenzivno 
crven  i  induriran).  S

poljašnja  ivica  najčešće 

intenzivnije bledo  crvena.   
Lokalizacija:  glava, vrat, aksila, dojke, ingvinalna  
                       regija,  ekstremiteti  

Znaci opšte infekcije

- groznica, slabost, malaksalost, umor, letargija,  
  glavobolja, mijalgija, artralgija, limfadenopatija 
- katar gornjih respiratornih puteva uz  nepro-  
   

duktivan kašalj; konjuktivitis; 

 

“Sindrom viremije”

 

Nakon 7-10 dana spontana regresija. 

Promena  se  moţe  odrţavati  nekoliko  nede

-

lja/meseci. Progresija bolesti se javlja kod nele

če

-

nih i manjeg broja 

lečenih

 bolesnika 

 

 

 

II stadijum 

(rana diseminovana infekcija) 

Više dana 

do 10 meseci 

-

Mišićno

-skeletni simptomi (60%): 

 

artralgije, fibromijalgije, artritisi (mono i 
poliartritisi), 

periartritisi, 

tenditisi, 

burzitis, miozitis 

 

-Promene na nervnom sistemu (10-12%):  

 

meningitis, 

encefalitis, 

neuropatije, 

neuritisi kranijalnih i perifernih nerava, 

 

radikulopatije trupa i ekstremiteta 
-

Promene  na  kardiovaskularnom  sistemu  (8%)

p

oremećaj

sprovođenja

,  miokarditis, 

perikarditis 

 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
-Promene na drugim sistemima  
generalizovana  limfadenopatija,  hepatospleno- 

megalija,  pluća  (RDS),  oko  (iritis,  panoftalmitis), 

bubrezi, m

okraćna

 

bešika, testisi

 

 

III stadijum 

KASNA 

FAZA 

(perzistentna 

infekcija)

 

Više meseci do 10 godina

 

Javlja se kod n

elečeni

h i malog broja 

lečenih

 

-

Neurološke manifestacije 

 

h

ronični  profresivni  encefalitis,  encefalopatija, 

polineuropatija  sa  parestezijama  u  ekstremi-

tetima; ređe radikularni bol

ovi. 

-

Promene na mišićno

-zglobnom sistemu (10%)  

mono  ili  poliartritis  (koleno,  rame,  lakat, 

temporomandibularni, zglob ručja, skočni zglob)

 

(

zglobovi su topli, otečeni i bolni

), fibromijalgije  

 
 
 
 
 
 

SISTEM 

STADIJUM  I 

Rani 

lokalizovani 

STADIJUM   II  

Rani 

diseminovani 

STADIJUM III 

Kasni 

perzistentni 

KOŢA

 

ERITEMA 

MIGRANS 

Sekundarne 

anularne lezije 

Hronični 

atrofični 

akrodermatitis 

KONSTITUCIONALNI 

“Flu like”

 

sindrom 

Umor 

Umor 

LIMFATIĈNI

 

Regionalna 

limfadenopatija 

Generalizovana 
limfadenopatija 

 

ZGLOBNI 

Artralgije 

Kratkotrajni ataci 

artritisa 

Prolongirani 

ataci  ili 

hronični artiritis

 

KARDIOVASKULARNI 

 

-AV blok 

-Miokarditis 

 

NERVNI 

 

-Meningitis 

-Kranijalni 

neuritis 

-Radikuloneuritis 

-Polineuropatija 

-Encefalopatija 

-Encefalomijelitis 

 109 

Koţne manifestacije lajmske bolesti.   A, B, C

- Erythema migrans    D. Borelijski limfocitom      

E.  Izdignuta promena sa induriranim centrom

 

 

 

 

 

 

Larva, nimfa, odrasli mu

ţ

jak i odrasla 

ţ

enka krpelja. 

                                          Desno- odrasli jelenski krpelj 

 

 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
LYME NEUROBORRELIOSIS (LNB) 
OPERATIVNI KRITERIJUMI ZA  
POSTAVLJANJE DIJAGNOZE 
-

Tipična klinička slika

 

-Podatak o ujedu krpelja ili EM  
-

Povišena specifična AT na Bor. 

burgdorferi u  

  likvoru / krvi 
-Povoljno reagovanje na antibiotsku Th 
 

(klinički i/ili laboratorijski)

 

-

Odsustvo drugih etioloških faktora

 

Kod LNB moraju biti prisutna 2 od prva 4    
navedena kriterijuma

.  

 
Promene na 

koţi

 

Hron

ični atrofični dermatitis (ACA):

 

kasna  koţna  pro

mena: 

počinje  kao  crveno

-

ljubičasta lezija,

 

kasnije se razvijaju sklerotične  

 

ili atrofične promene

 

(obično u starijih ţena)

  

 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
   
 LAJMSKA BOLEST KOD DECE 
-

Klinička slika slična kao kod odraslih

 

-

EM najčešća manifestacija oboljenja

 

-artritis 

 

jedan/više zglobova

 

-

Veća deca: manja učestalost atralgija, veliki 

 

  

zglobovi / najčešće zahvaće

no koleno  

- subakutni tok, eksudat u zglobu 
- Pareza facijalisa (periferni tip, obostrano) 
- meningitis, glavobo

lja češća dva puta nego u 

  

  odraslih 
- kard

itis, febrilnost češća / odrasli

 

- terapija kao kod odraslih  
 
 
   

LAJMSKA BOLEST I TRUDNOĆA

 

-

Klinička slika identična kao kod ostale populacije

 

-

Trudnoća se moţe završiti:

 

A) normalnim porodjajem 

(infekcija u I, II, III trimestru) 

B) nepovoljnim ishodom: intrauterina smrt, pre- 
    vremen porodjaj, kortikalno slepilo, sindaktlija,   
    

srčana mana hiperblirubinemija, raš.

 

 

Dijagnoza 

 

Epidemiološki podatak (ujed krpelja)

 

 

Klinički nalaz

 

 

Mikrobiološki nalaz

  

  
DIREKTNE METODE     INDIREKTNE METODE  
  

Mikrobiološki nalaz             

    IIFT, ELISA  

Izolacija i kultivacija Bb             Imunoblot 
               PCR  
 

LYME NEUROBORELIOSIS  

SIMPTOMI  I  ZNACI 

 

Psihički poremećaji

 

 

Centralni nervni sistem 

 

Periferni  nervni sistem 

 

Opšti infektivni sindrom 

 

 

 

Ostale manifestacije 

 

Oštedenje sluha

 

Epilepsija 
Bolest centralnog nervnog 
sistema 

Amiotrofični sindrom

 

Fokalni encefalitis 
Leukoencefalitis 

Hronični meningitis

 

 

Rekurentni meningitis 
Rombencefalomijelopatija 
Transverzalni mijelitis 
Miozitis 
Tumor mozga 
Tu pontocerebelarnog ugla 
Cerebrovaskularni inzult  
 

Glavobolja        37    %    
Neuralgije         25    %  
 Zamor             20,8  %  
Artralgije         16,7  %  
Mijalgije          12,5  %  
 

Demencija 
Depresija 
Manija 
Halucinatorni sindrom 

Poremedaji spavanja

 

Panični napadi

 

Poremedaji ličnosti

 

Anorexia nervosa  
 

Glavobolja                 42.1% 
Meningitis                   5,9% 

Hronična glavobolja

  5,3%  

Encefalomijelitis         4,6% 
Encefalitis                    3,9% 
Progresivni 
encefalomijelitis         2,0% 
Meningoencefalitis    2,0% 
Cerebralni vaskulitis  2,0% 
Rombencefalitis         1,3% 
Ataksija sa 
ekstrapiramidalnim 
sindromom  
 

Periferna neuropatija    9,2% 

Oštedenje n. facialis

-a   5,9% 

Polineuritis cranialis      3,3% 
Neuralgija n. ishiadici    2,6% 
Atrophia n. optici           1,3% 

Neuritis plexus brachialis

  1,3% 

Mononeuritis multiplex

    0,7% 

Paresis n. recurentis 
GBBS (bolni 
meningoradikulitis i 
radikulitis) 
  
 

  110 

Acrodermatitis chronicum atrophicans- 

tipične 

inflamatorne plavkasto-crvenkaste lezije

 

background image

34.   

Opšte karakteristike       

   

   crevnih infekcija

  

        

Sindrom dijareje  (proliva) 

- Gastroenteritis: sindrom dijareje i povra

ć

anja  

- posledica  inflamatornih i drugih procesa na   
  tankom i debelom crevu  
- na drugom mestu po op

š

toj smrtnosti  

- najva

ţ

niji uzrok smrti u de

č

ijem uzrastu,    

   naro

č

ito u siroma

š

nim i nerazvijenim zemljama  

   (5-8 miliona godi

š

nje)  

 
ABSORPCIJA I SEKRECIJA 
INTESTINALNE TE

Ĉ

NOSTI 

-Dnevni unos te

č

nosti: 9 l: 

      - Ingestijom: 2 l 
      - Pljuva

č

kom: 1 l 

      - 

Ţ

eluda

č

nim sokom: 2 l 

      - Bilijarna,pankreati

č

na i crevna sekrecija: 4 l 

 
RESORPCIJA 
      - jejunum: 4-5 l 
      - ileum: 3-4 l 
      - kolon: 800 ml 
      - stolicom oko 200 ml/24h 
- Normalna te

ţ

ina stolice je ispod 200 gr za 24h  

 
PROLIV ILI DIJAREJA 
    

Poremećaj  u  praţnjen

ju 

crevnog  sadrţaja  u 

pogledu  njegove  konzistencije,  ukupne  dnevne 

količine kao i u frekvenci praţnjenja.

 

-

Tečne ili naznačeno kašaste stolice, u ukupnoj 

 

 

dnevnoj količini preko 250 g, uz više od tri 

   

 

dnevna praţnjenja.

 

-Pseudodijarej

a ili hiperdefekacija: česta stolica 

 

 

bez povećanja njene teţine (iritabilno crevo, 

 

 hipertireoidizam) 
-

Fekalna inkontinencija (poremećaj funkcije 

 

 analnog sfinktera) 

 

Po toku:   - akutna ( 7-14 dana) 
                  - hroni

č

na  > 4 nedelje, dnevni volumen   

                                   stolice > 750 ml, dijareja je    
                                      sekretnog tipa i perzistira za    
                                   vreme gladovanja. 
 

Etiološki faktori i uzroci 

- INFEKCIJE:

  

 

Bakterije 

Salmonellae,  Shigelae,  Proteus,  Staphilococcus 
aureus,  Clostridium  perfrigens,  Cl.  dificille, 
Bacillus 

cereus, 

Vibrio 

parahaemolyticus,  

Campilobacter,  Yersinia  enterocolitica,  E.  coli   

(ETEC, EPEC, EIEC, EHEC, EAEC)

, Bacillus antracis, 

Clostridium boltulinum, Helicobacter pylori  
                             

 

 

 

Virusi  

Rotavirusi,  Calcivirusi  (Norwalk  v.),Corona  vv., 
Astrovirusi  Echo  i  dr.  enterovirusi,  Coxacki  vv. 
Adeno vv. Hepatitis A virus i dr. 

 

 

Paraziti  

Entamoeba  hystolitica,  Trichiuris  trichiuria, 
Giardia lamblia, Ascaris lumbricoides, Trichinella 
spirallis,  Leischmania,  Toxoplasma  gondii, 
Plasmodium,  Balantidium  coli,  Enterobius 
vermicularis  

 

     

•    

Gljivice 

 

Candida, Histoplazma  

 

    

• 

Alimentarni poreme

ć

aji 

nutritivna  alergija,  preobilan  obrok,  trovanje 
gljivama, hemikalijama i te

š

kim  

metalima 

(Hg, As) 

 

• 

Gastrogeni poreme

ć

aji:  

hipoaciditet, gastrektomija  

 

• 

Hepatobilijarni poreme

ć

aji:  

prandijalni prolivi kod litijaze 

 

Akutna hirur

š

ka oboljenja  

akutni apendicitis, perfo- 
racija i  invaginacija creva, 
ileus, akutna vaskularna  
mezenteri

č

na okluzija, 

akutni pankreatitis,  
vanmateri

č

na trudno

ć

a. 

 

•Endokrina obol

jenja: 

dijabetes melitus, Adisonska  
kriza, tireotoksikoza  

 

• 

Funkcionalni poreme

ć

aji 

    

=

neurovegetativni-

stres, lekovi, 

   toksini, hemioterapija,post,… 

     112 

Epidemiologija 

-

Fekalno-oralne infekcije

  

-Rezervoar infekcije: 

-

 

č

ovek- oboleo i

 

klicono

š

                                 - 

ţ

ivotinje  

-Izvor infekcije :

 - ljudske i 

ţ

ivotinjske izlu

č

evine  

                            (stolica, mokra

ć

a) 

                           - produkti inficiranih 

ţ

ivotinja  

                             (meso, jaja, mleko)

 

 

Putevi širenja:

  

- Preno

š

enje infekcije kontaktom,sa osobe na osobu  

- Preno

š

enje infekcije vodom  

- Putem kontaminirane hrane  
- 3 F + W  (food, finger, flies + water )     
 BOLEST PRLJAVIH RUKU 

Ulazna vrata:

 sluznica GIT i respiratornog sistema  

- Koli

č

ina i virulencija unetih klica ima zna

č

ajnu    

  ulogu 

(različita za različite uzročnike)

-

Sezonski karakter

 : leto, jesen.

 

 

 

Patogeneza 

1. urođeni imunitet

 

Novorodjen

č

e i odoj

č

e: pasivni imunitet  

     -prevencija od crevnih infekcija: 

dojenje

  

Kod starije dece i odraslih: 
- I barijera: 

kiselost ţ

eluda

č

nog soka (normacidni   

                   ili hiperacidni) 
- II barijera: tanko crevo i debelo crevo, prisustvo    
                    sekretornih antitela IgA, pankreasni   
                    enzimi, 

ţuč,

 crevna peristaltika 

- lizozim, laktoferin i peroksidaza 
-Normalan crevna bakterijska flora 
-

Imunološka odbrana 

 

(

fagociti, NK ćelije,histiociti, PMN i komplement)

 

 

2. stečeni imunitet

 

-

specifičan, celularni i humoralni

  

 

Mehanizmi od strane patogena 

 

-Virulencija  
-Koli

č

ina inokuluma; zavisi od uzro

č

nika  

      - Schigella,EHEC,Gardia lamblia, E.hystolitica  
                                            < 10-100 bakterija/cista  
      - V.cholerae 10

5

 - 10

8

 mikroorganizama  

      - Salmonele: broj zavisi od vrste, doma

ć

ina i    

                            na

č

ina preno

š

enja  

-Adherencija na GI mukozu 
-Specifi

č

ni  proteini  na  povr

š

ini 

ć

elije;  adhezioni 

proteini,  antigen  faktora  kolonizacije  (E.coli), 
enterotoksini  

-Produkcija toxina  
-Egzotoksini: enterotoxini- deluju na sekretorni  
                                             mehanizam  
                        cytotoxini 

 destrukcija 

ţ

. mukoze  

                                             (inflamacija) 
                         neurotoxini 

 

deluju na CNS ili PNS 

-I

nvazivnost

:

 

-Invazija i destrukcija mukoznih 

ć

elija (Schigellae, 

EIEC):  intraepitelna  multiplikacija,  destrukcija 

ć

elija  

-Salm.  typhi  i  Yersinia  enterocolitica  penetriraju 
intaktnu  intestinalnu  mukozu,  umno

ţ

avaju  se 

intracelularno  u  Payerovim  plo

č

ama  i  intesti-

nalnim  limfnim 

č

vorovima,  a  zatim  prodiru  u 

cirkulaciju. 
 

Mesto infekcije

 

Tanko crevo – enteritis

 

Bol  u  trbuhu,  meteorizam,  5-20/  24h  te

č

nih 

stolica; obilne, smrdljive  

 

Debelo crevo – colitis

  

Bol  u  trbuhu  bez  meteorizma,  5-20/24  h  stolica; 
koli

č

inski male, sluzave, sluzavo-krvave  

 

Podela proliva u odnosu na  
mehanizam nastanka: 

1. 

Invazivni ili inflamatorni tip

 

proliva

 

(salmonelle, schigelle,EPEC) 

-prodiru  u 

ć

elije  mukoze  u  kojima  se  dalje 

razmoţavaju

 osloba

đajući

 

endotoksine

  

-

putem direktnog toksičnog dejstva oš

te

ćuju

   

 epitelne 

ć

elije, dolazi do njihovog izumiranja i  

 deskvamacije ( u stolici se pored E, L i sluzi  
 

nalaze i pojedini ćelijski 

elementi, sluz, gnoj, krv)  

-bakterijemija, metast

atska ţarišta u raznim 

   

 tkivima i organima  
 
2. 

Neinvazivni tip proliva  

       (

vibrio colere, v.parachaemolyticus, ETEC ) 

-

razmnoţavaju se u crevnom lumenu i

 ne prodiru    

 u enterocite, nema zapaljenske reakcije  
-stvara se enterotoksin koji se vezuje na specifi

č

ne  

 receptore 

na membrani epitelnih ćelija

  

-c-AMP blokira ulazak jona Na i Cl u enterocite,    
  lu

či

 se ogromna koli

č

ina 

izotonične tečnosti

 u    

  lumen creva  
- stolice su obilne, vodenaste, bez 

ć

elijskih eleme-  

  nata, sluzi i krvi  

 

 113 

background image

35.      Trovanja       
      

hranom  i  

Kolera 

       

 

      

Trovanje hranom 

Skup različitih 

sindroma s akutnom gastrointesti-

nalnom,  neurološkom  ili  simptomatologijom  od 
strane  jetre  ili  bubrega  nastalih  kod  dve  ili  više 

osoba ingestijom iste hrane kontaminirane: 

-

 

patogenim mikroorganizmima

 

 

(bakterije,virusi, araziti) 

-

 

toksinima mikroorganizama

  ili 

-

 

hemijskim agensima

  

(toksini gljiva, teški metali,

 

 

otrovne školjke, otrovne ribe itd.)

 

 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 

BAKTERIJSKI UZROĈNICI:

 

Salmonellae                       - Shigellae

  

Staphylococcus aureus    - Clostridium perfringens

  

-  Bacillus cereus                 - patogeni sojevi E.coli  

Enterococcus faecalis      - Yersinia enterocolitica

 

 

- Campylobacter jejuni      - Vibrio parahaemolyticus  

- Vibrio cholerae  

 

Clostridium perfringens 

-termolabilni  enterotoksin,  posle  inkubacionog 
perioda  8-

16h ►proliv, grčevi u trbuhu 

 

-retko- 

muka, povraćanje

povišena 

 temperatura 

 

Bacillus cereus 

G+, aerobni sporogeni bacil 
A)  termostabilni  toksin

  posle  inkubacije  1-6h  

«

emetički  sindrom» 

(muka, 

povraćanje,

 

grčevi  u 

trbuhu, ređe proliv) 

 ili  

B)  termolabilni  enterotoksin

  posle  ink.  8--16  h  

«

dijarealni sindrom»

  

(proliv,  grčevi  u  trbuhu,  ređe  povraćanje  i 
povišena temp.)

  

 

PATOGENI SOJEVI ESCHERICHIA COLI 

A) enteropatogeni

 

  invazija lamine propriae     

     crevne mukoze (kao kod salmoneloza)  

 

      

dečji proliv

  

 

 B) 

enterotoksični

 

►luče enterotoksin (kao kod 

 

       

kolere) ► 

putnički proliv                                                                        

 

 

Stafilokokno trovanje  
hranom 

(Intoxicatio alimentaris) 

Akutni  gastroenteritis  izazvan  stafilokoknim 
enterotoksinom 

 Etiologija  :

     

Egzotoksin  (enterotoksin)  koji  luče 

koagulaza+ sojevi Staphylococcus aureusa  
-  5  

imunološki različitih tipova (A,B,C,D,E)

  

-  termostabilan                           

 
 

Epidemiologija:

      Rezervoar 

 

čovek

 

 

ZDRAV KLICONOŠA 

 

50% osoba (guša,nos)                      OBOLEO 

 

 

 

       (staf.rinitis,  angina,piodermija) 

 

  

 Izvor  infekcije  -nazofaringealni  sekret    i  gnoj  iz 
piogenih promena                          
 

Put  prenošenja 

-  HRANA  KONTAMINIRANA 

STAFILOKOKNIM EGZOTOKSINOM 

 mleveno 

meso, sir,  mleko,  kremovi, sladoled, kuvana jela  

čuvana leti na sobnoj 

temperaturi. 

 

 

Patogeneza 

                                

      TOKSIN   

 

sluznica  ţeluca      sl.  creva      KVsistem 

            VNS    

 

 

 

 

 

 

vrtoglavica 

 

POVRAĆANJE PROLIV KOLAPS  PREZNOJAVANJE 

 

 
 

   

ŠOK (hipovolemija,

 oligurija, azotemija, 

          acidobazni disbalans)  

 TROVANJA   
  HRANOM 

INVAZIVNA 

NEINVAZIVNA 

TOXIINFECTIO 

ALIMENTARIS 

INTOXICATIO 

ALIMENTARIS 

mikroorganizam 

invadira crevni zid 

(leukociti, krv u 

stolici) 

hranom ili vodom 

unose se enterotoksini 

ili mikroorganizmi 

koji u crevu 

produkuju 

enterotoksine 

 115 

Klinička slika   

 Inkubacija  :    1/2h 

  6  h.  Brutalno,  iz  punog 

zdravlja  vrtoglavica, preznojavanje, malaksalost, 

mučnina  i  profuzno  povraćanje

.  M

ogući  jaki 

grčevi u trbuhu i 1

-2-

više obilnih, vodenastih 

sto-

lica bez primesa.

bolni grčevi u listovima, trnjenje 

šaka, “akušerska šaka” 

 

-  objektivnim  pregledom

 

  afebrilan,  bled,  dehidri-

ran, intoksiciran, orošen 

 hladnim znojem,  adina-

mičan, upalih 

 

haloniranih očiju, glas jedva čujan

  

- KV kolaps: 

hipotenzija, tahikardija, mukli  

srčani tonovi 

 

- trajanje bolesti : 1-2 dana     
- proliv i 

povraćanje prestaju

  posle  24h 

   gubitak  na TT 

 3-8 kg  

 

Dijagnoza  

- podatak o upor

nom povraćanju uz afebrilnost   

 

  

(dominacija povraćanja nad prolivom)

 

epidemiološka anketa (konzumacija sumnjive hrane, 

   

   

slično oboleli među

 konzumentima iste hrane)  

- inkubacioni period          
- fizikalni nalaz  

 

Diferencijalna dijagnoza  

akutna hirurška oboljenja (perforacija, ileus, 

   

  tromboza mezenterijalnih sudova)  
- trovanje gljivama 

trovanje teškim metalima

 

- akutni gastritis 
- konverzivna neuroza  
 

Terapija   

  usmerena  protiv  dehidratacije, 

acidobaznog disbalansa, kolapsa. 
 
1. URGENTNA SUPSTITUCIJA VODE I             
    ELEKTROLITA 
   

fiziološki  rastvor,  5%  glukoza,  bikarbonati,   

 

 

 

Ringerov rastvor. 

2.   

u najteţim slučajevima –

  

i.v. KORTIKOSTEROIDI do pojave  pulsa i tenzije  
 
 
 
 
 
 
 
 

Kolera 

(Cholera) 

Akutno  kontagiozno  crevno  oboljenje  izazvano 
vibrionom 

kolere  koje  se  odlikuje  ţestokim 

povraćanjem, 

velikim

 brojem 

 bezbolnih 

vodenastih 

stolica, 

brzom 

 dehidracijom i 

 

hipovolemičnim šokom.

  

 

Istorijat:    

- endemsko oboljenje u Indiji (delta Ganga i  Bramaputre)  
  i 

Bangladešu     

 

- 7 pandemija 
- 1961 - 7. pandemija 

 Sulawesi (Celebes), Indonezija, 

   zatim, Pakistan, Iran, Rusija, od 1970. Azija, Afrika, Evropa   
  

(Španija, Portugalija, Italija) 

 

- 1989. 

 Dimitrovgrad (2018 obolelih/ 16 + na koleru) 

-  

na našim prostorima –

 opisi epidemija  u 18. veku 

- 1913. godine (srpsko-bugarski rat) 
- I svetski rat   
 
- 1965. 

 

Finkelstein 

 otkrio toksin kolere 1883. 

 

Robert Koch

   

                

otkrio uzročnika

 

-  1885. 

– Ferran

  prvi napravio vakcinu 

 
 

VIBRIO CHOLERAE 

 pokretan aerobni G - bacil 

-na osnovu O-antigena:     
01 serogrupa   

 

non 01 serogrupa  

KOLERA 

 

        LAK OBLIK DIJAREJE  

2 biotipa 

                              70 serotipova 

1. 

KLASIĈNI  (3 serotipa)

 

2. EL-TOR      
 

Epidemiologija  

Rezervoar 

infekcije je čovek i to:

 

bolesnik 

s tipičnom/atipičnom kliničkom slikom

,  

vibronoša  (

osoba s inaparentnom infekcijom) 

manifest./inaparent.  infekcija 

  1:  5-10  sl.  (klas. 

biotip), 1: 25-100 (El-Tor)  

Izvor infekcije:  stolica, povraćeni sadrţaj.

 

 

Put  prenošenja  :    najčešće  voda,  hrana

,  prljave 

ruke, predmeti. 

Imunitet  nakon  preleţane  bolesti  traje

  oko  3 

godine, prema serotipu. 

Morbiditet:   2% izloţene populacije

 

Mortalitet:       <1% 
 

Patogeneza

   

- Adherencija vibriona za   mukozu tankog creva 
  

lučenje 

egzotoksina (enterotoksina; podjedinica   

  A, podjedinica B) 

      116 

Pacijentkinja obolela od kolere 

 

background image

Trovanje gljivama 

Alimentarna  intoksikacija  izazvana      mikotoksinima  i 

praćena  oštećenjima  CNS

-a,  jetre,  bubrega  i  drugih 

organa. 
 

Epidemiologija 

- Trovanja su zadesna 
- Uticaj tradicije konzumiranja 

(brdsko-planinska podru

č

ja) 

- S

poradično

 / 

porodične epidemije

 

- Nedovoljno poznavanje gljiva 
- N

ačin pripreme i čuvanja jela od gljiva

 

 

Klinička slika 

SINDROM 
                1. GASTROENTERITISA 
                2. FALOIDNI  
 

 3. MUSKARINSKI  

 

 4. PANTERINSKI 

 

SINDROM GASTROENTERITISA 

muka, gadjenje, povraćanje, učestale stolice

 

Gljive otrovne i posle kuvanja 

 

ludara (Boletus satanas) 

 

puhara 

 

brezova mlečika

 

 

Gljive otrovne sirove  

 

uvijača

 

 

 
 
 
 
FALOIDNI SINDROM 

- zelena pupavka (Amanita phalloides) 
 

 

- alfa-amanitin 

 

 

- faloidin 

 

 

- falolizini 

prolećni hrčak 

(Gyromitra esculenta) 

  

            - giromitrin 

SMRTNOST 50% 

 

KLINIĈKA SLIKA

 FS 

- LATENTNI PERIOD 8-22h 
- SINDROM GASTROENTERITISA (do 48h) 
              (GASTROENTEROKOLITISA) 

FAZA KLINIĈKOG POBOLJŠANJA 

 

- HEPATORENALNI SINDROM 
   

(ikterus, hepatička kom

a, oligurija i anurija, m

ogući

  

    

znaci akutne srčane insuficijencije i

 

toksičnog

 efekta   

    na CNS

 paraliza disanja, konvulzije) 

 
 

TERAPIJA FALOIDNOG SINDROMA 
-

provokacija povraćanja, ispiranje ţeluca

 

-korekcija hidroelektrolitskog disbalansa i  
  acidobaznog statusa 
-plazmaekspanderi, albumini, plazma, krv 
-hepatoprotektivi 

 levuloza, vitamini 

-PENICILIN G  3  DANA  1.000.000 J /kg dnevno 
-SILIBININ 3 DANA  20 mg/kg dnevno, 
                                                          podeljeno u 4 doze  
 
 

 
 
MUSKARINSKI SINDROM 

-

Točirnjace, cepače

 

-toksin muskarin 
-LATENCIJA: nekoliko min 

 2 sata 

-

KLINIĈKI: znaci stimulacije parasimpatikusa:

 

                      -

pojačano lučenje suza

, hipersalivacija 

     

       - mioza, 

bradikardija, muka, gađenje, 

 

                       

povraćanje,

 hipotenzija, vrtoglavica,  

                       

pomućenje svesti i koma

 

TERAPIJA 

 

parasimpatikolitička 

 

 

(ATROPIN 1-2mg i.m. na svakih 30min, 

                 do nestanka simptoma i znakova)  
 
 
 
 

PANTERINSKI SINDROM 

 

muhara (Amanita muscaria) 

 

panterovka (Amanita pantherina) 

   - toksini: ibotenska kiselina, muscimol 
LATENCIJA: 2 h 

KLINIĈKA SLIKA

 PS:  

hipersalivacija, gađenje, povraćanje, znojenje, prolivi

 

    psihotropni  efekti:  fenomeni  derealizacije  i 
depersonalizacije,  indiferentnost  prema  okolini, 
psihomotorni  nemir,  delirijum,  opti

čke  i  akustičke 

halucinacije.  Retko 

 konvulzije, koma, smrt. 

-

Uobičajen  ishod  –

  ozdravljenje  nakon  12-16  h  usled 

eliminacije toksina  bubrezima. 
  
TERAPIJA  PANTERINSKOG SINDROMA  
Cilj: 

 ubrzati eliminaciju toksina: 

gastrolavaţom

 

- provokacijom stolice (gorka so)   
- forsiranom diurezom (manitol i/ili  furosemid) 
        
 - 

sprečiti resorpciju toksina (medicinski ugalj)

 

 - sedativi, antikonvulzivi  

 

     118 

Boletus satanas 

 

Amanita 
phalloides 

 

Inocybe geophylla 

(zemljasta cepača) 

 

Amanita muscaria 

 

36.  

Bacilarna i amebna

     

          dizenterija

 

 

Bacilarna dizenterija

 

Akutna  infektivna  dijarealna  bolest  uzrokovana 

šigelama

.  Karakterisu  je  krvavo-sluzavi  prolivi  i 

tenezmi, laţni pozivi

. Izaziva je bakterija Shigella.  

 

Etiologija 

Shigellae su Gram negativni, nepokretni bacili.  

 

Grupa A: Shigella dysenteriae tip 1 

 

Grupa B: Shigella flexneri (tipovi 1-6;X,Y) 

 

Grupa C: Shigella boydii 

 

Grupa D: Shigella sonnei 

Shigella  dysenteriae  tip  1 

luči  s

higa-egzotoksin 

koji je citotoksičan,

 

enterotoksičan i neurotoksičan.

 

 
Epidemiologija 

  Incidenca  u  SAD  iznosi  5,3/100  000.  Medjutim, 
u  populaciji  dece  do  5  godina,  incidencija  je   
26/100 000 a u populaciji pacijenata psihijatrijskih 

bolnica  čak

  35  000/100  000

.  U  zemljama  trećeg 

sveta  se  češće  javlja  zbog

  niskog  higijenskog 

standard

a  a  u  razvijenim  zemljama  najčešće 

medju  zatvorenicima,  bolesnicima  u  psihijatrij-
skim ustanovama zatvorenog tipa, malom decom.  
Letalitet  je  nizak  a  imunitet  koji  se  razvija 
kratkotrajan, monotipski. 
 To je fekalno-oralna infekcija (infektivna doza 10-
100  klica  Sh.  dysenteriae  tip  1). 

Put  širenj

a  je 

uglavnom  indirektni  (hrana,  voda,  predmeti 

opšte upotrebe, insekti). Tipični pacijenti su deca 

uzrasta  od  6  meseci  do  5  godina.  Infekcija  ima 
sezonski karakter- javlja se  leti. Izvor  infekcije  je 

čovek,  bolesnik  ili  kliconoša

  a  ulazno  mesto  su 

usta (

moţe i 

konjuktivalna sluznica, vagina). 

 

Patogeneza 

Šigele  prolaze  ţeludačnu  barijeru  i  dospevaju  u 
tanko  crevo  gde  se  razmnoţavaju  i  svojim 

enterotoksinom  prouzrokuju  vodenast  proliv  u 
ranoj  fazi  bolesti

.  Šigela  plazmid  izaziva  upalu

 

površ

nog  dela  sluznice  debelog  creva  koja  ima 

hemoragičan  ili  pseudomembranozni  karakter

Javlja se toksemija. I

zraţen

 je lokalni inflamatorni 

odgovor (hiperemija, PMN, edem, mikroapscesi). 

Zahvaćeni  su 

rektosigmoidni  kolon,  kolon 

descendens  55%,  desni  kolon  25%.  Prolivi  imaju 
primese krvi, sluzi i gnoja.  
 

Klinička slika 

   Inkubacija  traje  od  1  do  7 

dana,  najčešće  3. 

Simptomi se javljaju naglo. Od opštih simptoma: 

slabost,  gubitak  apetita,  glavobolja,  bolovi  u 

zglovima i mišićima

, visoka T, groznica, febrilne 

konvulzije, 

povrać

anje.  Simptomi  GIT-a:  proliv 

(obilne  kašasto

-sluzave  stolice;  oskudne  sluzavo 

krvave  stolice  - 

„dizentzerični  ispljuvak“  ; 

tenezmi; laţni pozivi)

 

  Objektivnim  pregledom  opa

ţ

a  se  febrilnost, 

umerena dehidracija, palpatorna osetljivost sigme.  

 

Klinički oblici 

Laka dizenterija

 (Sh. sonnei)  

 

Toksična dizenterija

 (Sh. dysenteriae tip I)  

KS:  hipertermija,  teška  adinamija  do  prostracije, 
bolovi  u  trbuhu,  povraćanje,  20

-40  stolica  kao 

„ispirak od mesa“, retko šigela sepsa

  

 

Dizenterija  male  dece

:  tečne,  fekulentne  i 

zelenkasate  stolice,  tenezmi  su  retki,  paraliza 
analnog 

sfinktera, 

brza 

dehidratacija 

sekundarna toksikoza  
 

Komplikacije 

-

GIT: toksični megakolon, rektalni prolaps u male 

  

  

dece, “postdizentrični sindrom”

 

- Respiratorni 

sistem: kašalj, kijavica, pneumonija

 

- Nervni sistem: meningizam, konvulzije 

Urinarni trakt: hemolitičko

-

uremični sy (hemo

-  

   lizna anemija, trombocitopenija, hipoprotrombi-  
   nemija, razgradni produkti fibirna, renalna  
   insuficijencija) 
- Lokomotorni sistem: reaktivni artritis velikih   
  zglobova DE (salmonele, jersinije, kampilobak-  
  ter, hlamidije, mikoplazme, HLA B27 90%),    
  Reiterov sy,sakroileitis,

ankilozirajući spondilitis

 

DIJAGNOZA 

  

Postavlja  se  na  osnovu  kliničke  slike

  akutnog 

dizenteričnog  sindroma

epidemiološki

h  podata-

ka  i  laboratorijskih  nalaza:  SE  i  L  normalni, 
neutr

ofilija,  bakteriološki  pregled  stolice  3x, 

antibiogram. 
 

119 

background image

2. Ekstraintestinalna amebijaza 

a) 

Amebni apsces jetre

 (8,5%)  

    

- 30 godina od primarne infekcije 

    - 

desni reţanj jetre

  

   Simptomi:  

Naglo:  visoka  T,  groznica,  noćno  preznojavanje,  bol 
ispod DRL, podraţajni kašalj

 

Postepeno: gubitak na tt, pothranjenost  
   - proliv 

<30%, ţutica, anemija 

 

 

b) 

Pleuropulmonalna amebijaza  

-  komplikacija jetrenog apscesa, 15% 
 -pneumonija, p

lućni apsces, bronhohepatalna fistula

 

Simptomi:  povišena  T,  dispnea,  torakalna  bol, 
produktivan kašalj

 

 
c) 

Amebni perikaditis

 

-  

prodor apscesa iz levog reţnja jetre

 

Simptomi:  jak  prekordijalni  bol,  dispnea,  tahikardija, 

srčana  dekompenzcija,  tamponada  srca,  šok,  smrtni 

ishod 

 
d) 

Peritonitis 

 

- ruptura creva, ruptura jetrenog apscesa 

 
e) 

Amebni moţdani apsces

  

nagli poremećaj svesti, neurološka simptomato

-  

 logija, smrtni ishod 

 
f) 

Koţna i genitalna amebijaza

  

  

-ulceracije, kondilomi  

 

Dijagnoza crevne amebijaze 

-

Epidemiolški podatak o boravku u zemljama 

 

  tropskog ili  suptropskog pojasa 
-

nativni preparat sveţe prolivaste stolice: 

 

  trofozoiti 

mikroskopski pregled čvrste stolice:

 ciste 

serološki testovi: IHA, TIIF, testovi precipit

acije u  

  gelu, ELISA, testovi sa monoklonskim antitelima 
- rektosigmoidoskopija 
- periferna leukocioza, neutrofilija 

 

Dijagnoza jetrene amebijaze 

- aspirat jetrenog apscesa: kultivacija 

serološki testovi: +95%

 

- visoka SE, leukocitoza, normocitna i normo-  
  hromna anemija,  alkalna fosfataza, 
  aminotransferaze 
- RTG: elevirana desna hemidijafragma, bazalne   
  

plućne atelektaze, pleuralni izliv

 

- UZ, CT, MR, scintigrafija  

Terapija 

1. Kauzalna terapija  

a. Kontaktni amebicidi  
- lumen debelog creva 

obe morfološke forme EH

 

 

Paromomycin (Humatin) 

 

Iodoquinol (Yodoksin) 

 

Diloxanide furoate (Furamid)

 

 

 
b. Tkivni amebicidi:  
- trofozoiti EH u lumenu, mukozi debelog creva i  
  u udaljenim organima 

 

Metronidazol (Orvagil, Flagyl) 

 

Tinidazol (Triagil, Simplotan) 

 

Ornidazol 

 

Nimorazol 

c. Alternativni amebicidi: dehidroemetine,   
                                            tetracyclin  

2. Simptomatska terapija 
3. Dijeta 
 
   Terapijski protokol 

 
 
Intestinalna 
kolonizacija  

 

Iodoquinol 
 650 mg x 3 p.o. 7 d  
ili  
Paromomycin  
500  mg  x  3  p.o.  7  d 
ili  
Diloxanide  furoate 
500 mg x 3 p.o.

 

 

 
 
Invazivni 
kolitis  

 

Metronidazol  
750  mg  x  3  p.o.10  d 
ili  
Metronidazol  
500 mg x3 IV 5-10 d 
+kontaktni amebicid

 

5-nitroimidazoli 
(tinidazol, 
ornidazol i dr)  
Dihidroemetin  i 
hlorokvin  
ili  
Tetracyclin  p.o. 
500 mg x4, 14 d  

 

 
 
Apsces jetre  

 

Metronidazol  
750 mg x 3 p.o. 10 d 
+ Iodoquinole       
 650 mg x 3, 20 d  

Drenaţa apscesa

?  

 

 

 
Prognoza 

- Crevna amebijaza- uglavnom dobra 
- Fulminatni amebni kolitis: visoka smrtnost 
- Amebni jetreni apsces: 2-10% 

Plućna amebijaza, perikarditis,

 peritonitis,  

- M

oţdani apsces:

 visoka smtnost  

 

 121 

37.

     

Salmoneloze  

   

životinjskog porekla 

 

Salmoneloze u širem smislu obuhvataju sva 

 

  oboljenja izazvana bakterijama roda Salmonella,   
  

uključujući i trbušni tifus.

 

Pojam salmoneloza, u uţem smislu, označava 

 

  akutna infektivna crevna oboljenja izazvana  
  mnogobrojnim tipovima  salmonela animalnog  
  porekla.  
 

Etiologija 

Salmonele  su  Gram  negativne  aerobne  bakterije. 
Nemaju kapsulu i ne stvaraju spore. Pokretne su. 

Uspevaju  na jednostavnim  hranilištima

.  Otporne 

su 

u  spoljašnjoj  sredini

  (led,  smrznuta  zemlja, 

smrznute  namirnice). 

Dobro  izdrţavaju  niske 

temperature. 

Uništava

  ih    izlaganje  temperaturi 

56

o

C  tokom  pola  sata.  Toplota  od  65

C  ih 

momentalno ubija. Mogu da pre

ţive nekoliko sati 

na predmetima za svakodnevnu upotrebu 
N

a osnovu antigenske građe (somatski ili O Ag i 

flagelarni ili H Ag) vrši se serološka identifikacija

 

salmonela -

 

2463 serotipova

)

Najčešći uzročnici oboljenja (60

-70%): 

-S. typhimurium  
-S. enteritidis  
-S. heidelberg  
-S. newport  
-S. hadar  
-S. agona  
-S. infantis 

 

Epidemiologija 

U pitanju su zoonoze. To su kosmopolitska obo-
ljenja koja imaju sezonski 

karakter (češće u toplim 

mesecima). Javljaju se kao 

porodične ili epidemije 

većih razmera

sporadično

. Imaju  visok morbidi-

tet  i  u  razvijenim  zemljama  zbog   masovne  dru-

štven

e ishrane, industrijske prerade namirnice. 

Rezervoar infekcije su: 

1.

 

Ţivoti

nje: - 

domaće (pernata ţivina, psi, 

 

                                   

mačke, svinje, ovce) 

 

                             - divlje 
      

2.    Ĉovek: 

- oboleli 

(kod S.typhi isklju

č

ivo 

č

ovek)  

          

                  - 

asimptomatske kliconoše

 

 

Izvor infekcije: 
- Meso:-dom

aće pernate ţivotinje (pilići!

             -

nedovoljna termička obrada zbog pečenj

a  

             u velikim komadima  
 
 
 
 
 
 
 
 
- Jaja i proizvodi od jaja (puliranje, rovita jaja) 
- Nekuvano mleko  
- Kontaminacija hrane  
  glodarima i insektima  
- Farmaceutski proizvodi  
  od  

ţivotinjskih 

 produ- 

  kata (pankreatin, pepsin, 

ţelatin, soli ţ

ucnih ki- 

  selina, vitamini, ekstrakti tireoidee, kore nadbu-  
  brega, 

pituitarne ţl

ezde, jetre, 

ţeluca…)

 

-Voda  
-

Kućni ljubimci:pas, mačka, kornjača, pilići, pačići 

 

-Pacijenti u rekonvalescenciji oboljenja  
-

Kliconoše 

 

-

Širenje kapljičnim putem

 (inhalacija)  

-Incidenca pojave oboljenja: juli-oktobar  

 

Put prenošenja infekcije:

 

 1. INDIREKTNI, 

najčešće 

-HRANA  

- Namirnice 

ţivotinjskog porekla primarno konta

  minirane 

salmonelama ako su termički neobra

  

đene/nedovoljno obrađene ili 

 

- Namirnice sekundarno kontaminirane ekskre- 
  

tima inficiranih ţivotinja ili prljavim rukama  u 

 

  

toku prerade, čuvanja ili distribucije 

 

- Voda 
- Predmeti za svakodnevnu upotrebu                           
- Inokulacija  humanim  krvnim derivatima    
2. DIREKTNI  - KONTAKT  
-mentalno retardirani, psihijatrijski bolesnici      

 

IMUNITET 

 kratkotrajan, tipski 

specifičan 

 

 

Patogeneza 

Patogenost salmonela vezuje se za :     

a)

 

ENDOTOKSIN  

(gliko-lipido-polipeptidni  kompleks)  

b)

 

 ENTEROTOKSIN  

      c)    CITOTOKSIN 

(neki sojevi)

 

122 

Najmasovnija epidemija salmoneloze 

kod

 nas bila je 1987. u Novom

 

Sadu  

kada je od teţeg oblika 

bolesti 

obolelo

 

1700 ljudi a od lakšeg  skoro

 

dvostruko

 

više. Uzrok epidemije je bila kontaminacija majoneza korišćenog u pripremi 
sendviča u centralnoj pekari salmonelom.

 

background image

-

klinički:  protrahovane  remitentne  temperature, 

protrahovana  dijareja,  hepatosplenomegalija, 

rozeole po koţi, hemokultura pozitivna 

 

-

najčešće je tranzitorna

, prolazi bez komplikacija i 

dokaţe  se

  pozitivnom    hemokulturom;   

ređe 

dovodi  do  endotoksičnog  šoka

 

i  septičkih 

metastaza 

(

AIDS, imunosupresivna th, hronični bolesnici)

 

 
3. i 4.  Tifoidni i septi

č

ni oblik 

su  t

eški  klinički  oblici  sa  bakterijemijom  i 

visokom temperaturom  
-

Po toku liče na trbušni tifus i sepsu 

 

-

Dominiraju znaci intoksikacije sa splenomegalijom

  

-

Metastaze u udaljenim organima (pluća, pleura, 

endokard, miokard, meninge, bubrezi, zglobovi) 
-

Poseban afinitet prema krvnim sudovima i kostima

  

-Lokalne infekcije 

 abscesi  

-

Reaktivni artritis (Reiterov sy) 

 HLA B 27 genotip  

 

5.  Lokalizovane ekstraintestinalne infekcije        

- u 10% bakterijemija  
TIREOIDEA                          BUBREZI      

MOŢDANE OPNE

               JETRA 

PLUĆA

                                  PERIKARD 

KOSTI                                    SRCE 
 

6.   

Hronično kliconoštvo

1% svih salmoneloza 

 

- S. enteritidis 

najčešće 

 

salmonele se zadrţavaju u već ranije oboleloj 

 

   

ţučnoj kesi (holelitijaza) i intermitentno izlučuju 

 

  

stolicom duţe od 6 meseci 

 

kliconoša je klinički asimptoman 

 

potvrda kliconoštva iziskuje višekratno 

 

  uzimanje koprokultura  
 

Dijagnoza  

-  

klinička slika

  

-  

epidemiološka anketa

  

-  koprokultura  
-  

hemokultura, izolacija uzročnika iz ekstra

-  

   

intestinalnih lokalnih ţarišta 

 

 
 

Diferencijalna dijagnoza   

- druge bakterijske i virusne infekcije  
  sa dijarealnim sindromom  
- infestacije parazitima  

akutna hirurška oboljenja

  

hronična zapaljenska crevna oboljenja 

 

- endokrine bolesti  

Prevencija  

termička obrada namirnica 

 

- sanitarna kontrola nad proizvodnjom i  
   prometom namirnica  
-  

podizanje nivoa higijene porodične i društvene 

 

   ishrane  
-  veterinarske mere  
 

Terapija 

1. SUPSTITUCIONA 

NE POVRAĆA/ 

 

 

      

POVRAĆA

/  

BLA

Ţ

I STEPEN DEHIDRACIJE      TE

Ţ

I STEPEN DEHIDRACIJE

 

 

rastvor:   NaCl 3,5g                           sol. Hartman 
                KCl   1,5g                            sol. Ringer  
                  NaHCO

3

  2,5g                sol Glucosae 5% 

                  glukoza  20 g                    sol 0,9% NaCl  
                 saharoza 40g                      metab.acidoza          
                                                        8,4% 

NaHCO3  

     oralni preparat kalijuma          (kgTT x 0,3 x BE)  
 

(K=3,5-3,0 mmol/l - K-pulvis, K-tablete        
  K< 3,0 mmol/l - parenteralna nadoknada 7,4% KCl)  

 

2. KAUZALNA  

- kod sumnje na bakterijemiju (febrilnost>5 dana) 
- kod male dece i starijih osoba  

kod hroničnih crevnih oboljenja 

 

- kod drugih imunodeficijentnih stanja  
- kod dizenteriformnog sindroma  
      
-Cefalosporini III generacije 

(ceftriakson,cefotaksim) 

- Hinoloni 

(ciprofoksacin, ofloksacin, pefloksacin)

 

- Sulfametoksazol/trimetoprim  
- Hloramfenikol 

 samo izuzetno  

  (oprez! a

plazija kosne srţi!)

 

 
 -K

liconoštvo ne lečiti antibioticima 

 

 

3. SIMPTOMATSKA /  
    HIGIJENSKO-

DIJETETSKI REŢIM

 

 

- analgoantipiretici

      

                    

 

- antidijaroici

 

 

dijeta 7-10 dana (oprez! Greske u dijeti)

 

 

- eubiotici (Liobif, Flonivin, Linex, Probiotic) 
- u 

teškim slučajevima–

  

  kortikosteroidi parenteralno

 

 

- spazmolitike IZBEGAVATI!

 

 

  

(eventualno uz isključenje ak.hirurškog obolj

.) 

 

       124 

38.

  

Typhus abdominalis

 

              (Trbušni tifus) 

   

 

Akutna  infektivna  bolest 

septično

-

toksičnog 

karaktera. U

zročnik 

je Salmonella typhi. 

Klinički,  ispoljava  se:

  postepenim  porastom 

temperature,  tifoznim  stanjem,  zatvorom  ili 
dijarejom,  meteorizmom, 

uvećanom  slezinom, 

bradikarijom. 

„Typhos“

na grčkom

- omaglica, dim, zanos 

1896. Widalova reakcija 
1900. Wright- vakcina 

 

Etiologija 

Salmonella  typhi  je  asporogen,  fakultativno 
anaeroban,  Gram  negativan  bacil.  Poseduje peri-
trihijalne flagele i fimbrije.  

Otporan  je  u  spoljašnjoj  sredini.  Uništava  ga 

temperatura od 56

o

C. Na ledu moţe da preţivi i 

3-6 meseci. Odgovara mu lako alkalna sredina. 
O- somatski antigen 

 termostabilan- endotoksin 

H- flagelarni antigen

 termolabilan 

Vi- povrsni 

 pokriva O antigen  

 

Epidemiologija 

IXX vek

 endemsko-epidemijsko oboljenje- svuda 

XX i XXI vek 

 

nerazvijene i siromašne zemlje

 

- Rezervoar je 

čovek (oboleo ili kliconoša)

 

- Izvor: feces, urin 

Kliconoša

 

 

hronična infekcija ţučnih puteva i 

 

                      

bubreţne karlice

 

- Javljanje: 

u endemskim ţarištima, pojedinačno 

 

  ili manje epidemije 

Bolest ima sezonski karakter (češće u perio

du  

  avgust-septembar)                  

Osetljivost je opšta, najčešće

 oboljevaju odrasli  

  (20-45 godina starosti) dok deca ispod 5 godina   
  vrlo retko oboljevaju. 
 

Patogeneza 

- Ingestija kontaminirane hrane ili vode 

Ţeludačni sok kao barijera

 

- Dolazak bakterije u tanko crevo, ulazak kroz  
  

crevnu sluzokoţu

 

Ulazak u limfne folikule i razmnoţavanje u 

 

  

mononuklearnim ćelijama

 

- Dospevanje u mezenterijalne limfne zlezde,  
  preko hilusa u ductus thoracicus 

- Nastaje bakterijemija 
- Jetra, slezina, kostana srz 
- Bakterijemija- zuc 
-Liziranje  bakterija,  oslobadjanje  endotoksina       
GEN 
- Neurotropizam 
 
-N. splanchnicus 

 meteorizam, dijareja 

-Centri simpatikusa u diencefalonu- tifozno stanje 
 

Patoanatomske promene 

-Zid creva- 

Pajerove ploče

- tifusne grizlice 

- Nekroza tifusne grizlice-  
                                     

perforacija, enteroragija, šok

 

- U usnoj duplji- jezik suv i ispucao 

Nepčani luci

- Dugetove grizlice 

Zadnji zid ţdrela

- duboke Luisove ulceracije 

- Hepatosplenomegalija 
- Arterijska tromboza 
- Meningitis, vaskulitis 
 

Klinička slika 

- Inkubacija: oko 2 nedelje, min 3-4 dana, max 45 
- Asimptomatska, bolesnik nije zarazan 
 

STADIJUM INCREMENTI 

Bolest počinje postepeno

 

Zamor, malaksalost, neraspoloţenje

, nesanica,  

   gubitak apetita 
- Temperatura postepeno raste za 0,5- 1

o

C dnevno 

- Za 5-6 dana ustaljuje se na 39-40

o

- Hipotenzija, bradikardija, hepatosplenomegalija,    
  meteorizam 
-

Usne suve, jezik vlaţan

govor hrapav, kašalj suv

 

Bolesnik izmenjenog raspoloţen

ja 

 

STADIJUM AKMIS SEU TYPHOSUM 

- Stadijum razvijene bolesti koji traje oko 7 dana 

Povišena temperatura oko

 40

o

C tipa kontinue 

- Tifozno stanje- 

apatični, buncaju, nemir, tihi 

 

   delirijum 
- Relativna bradikardija 
-

Ţedj,dijareja

-

ţućkasto

-zelenkaste stolice,oligurija 

Jezik suv, koţast, ispucao, drhtav

 

Na koţi trbuha i ledja

 6-9 dana- rozeola 

  (aglutinini) 
- Meteorizam, hepatosplenomegalija 
 

 125 

background image

39.     Trihineloza

 

           

(Trichinellosis)

 

 

 

 

Trihineloza  je  kosmopolitska  zoonoza  koju 

izaziva  nematoda 

Trichinella  spiralis

  a  koja  se 

najčešće  ispoljava  kliničkom  slikom  akutnog 

generalizovanog miozitisa. 
 

Etiologija 

        

Uzročnik  je

  nematoda  iz  roda 

Trichinella

Karnivore i omnivore su 

najčešći domaćini mada 

se  parazit  moţe  razvijati  u  svim  toplokrvnim 
ţivotinjama

.  Do  danas  je  poznato  osam  vrsta 

Trichinella 

(

T. spiralis, T. murelli, T. nativa, T. britovi, T. 

nelsoni,T. papuae, T. pseudospiralis, T. zimbabwensis).

 

Sve 

navedene vrste Trichinella patogene su za čoveka 
a  razlike  među  njima su  zoogeografske,  zatim  u 

simptomima i 

kliničkom toku in

fekcije. 

 

       Polno  zrele  trihinele  spada

ju  među  najmanje 

parazite ljudi 

(

ţenka 

-3 mm x 36 

μ

m, 

muţjak 

- 1,5 mm x 36 

μ

m). 

Parazitu  za  njegov  razvoj  nije  potreban  prelazni 

domaćin –

 u istom postoje i larve i adultni oblici. 

B

olest je rasprostranjena u čitavom svetu 

. Oko 30 

miliona  ljudi  je  infestirano  ovim  parazitom,  a  u 

poslednjih  10  godina  uočen  je  porast  broja 

obolelih. 
 
 
 
 
 

 

EPIDEMIOLOGIJA 

 Oboljenje je 

rašireno

 u zemljama u kojima postoji 

običaj upotrebe svinjskog mesa koje nije termički 
obrađeno  (dimljeno,  sušeno,  usoljeno)

-  suho-

mesnati proizvodi. Uglavnom se javljaju manje ili 

veće  porodične  ili  epidemije  nakon  potrošnje 

neispravno  proizvedenih  kobasica  ili  drugih 
proizvoda.  Nekad  i  manje  epidemije  kod  lovaca 

nakon  upotrebe  mesa  zaraţene  divlje  svinje

.  Od 

ţivotinja 

n

ajčešće  obol

j

evaju  domaće  i  divlje 

svinje, pacovi, psi, lisice, medvedi, jazavci, kune a 
u  polarnim  predelima  foke,  polarne  lisice  i 
medvedi.  Svin

ja  se  zarazi  hraneći  se  inficiranim 

pacovima  ili  termički  neobrađenim  otpacima 
zaraţenog  svinjskog  mesa

.  Bolest  je  retka  u 

zemljama  u  kojima  se  svinje  hrane  korenastim 

povrćem  (Francuska).  Ĉovek  se  najčešće  zarazi 
upotrebom  mesa  domaće  i  divlje  svinje,  ređ

konja, medveda i jazavaca. 
N

ajveći  broj  infekcija  protiče  asimptomatski  a 

veliki 

broj 

klinički 

manifestnih 

ostane 

nedijagnostikovan.  Kod  nas  se  bolest  javlja 

najčešće zimi, nakon klanja svinja

 

PATOGENEZA I PATOANATOMIJA 

Patogeneza  bolesti  u  tesnoj  vezi 

je  sa  biološkim 

ciklusom  trihinele  i  masovnošću  infestacije

Ţ

ivotni ciklus parazita podeljen je u dve faze:  

 

gastrointestinalnu (enteralnu) i  

 

mišićnu 

(parenetaralnu 

ili 

sistemsku) fazu 

 
GASTROINTESTINALNA FAZA 

čovečji  organizam  paraziti  dospevaju  konzu

-

macijom infestiranog mesa u kome se nalaze ţive 
učaurene larve

. Pod dejstvom digestivnih sokova 

(gastričnih  i  duodenalnih)  larve  se  oslobađaju 

kapsula, penetriraju u mukozu tankog creva gde 

brzo  sazrevaju  i  već  p

osle  40  h  sposobni  su  za 

oplođenje

.  N

akon  oplođenja  muţjaci  uginu  a 

ţenke  prodiru  u  submukozu  tankog  creva  i  kao 
vivipare  polaţu  ţive  larve  tokom  4

-8  nedelja. 

S

vaka  ţenka  poloţi  1000

-2000  larvi.  Larve 

limfotokom dospevaju u krvotok,  
prolaze kroz desno 

srce i pluća a 

 

zatim,putem arterijskog krvotoka,  

preplavljuju čitav organizam

.  

P

reţivljavaju samo one larve

 koje 

dospeju u skeletnu muskulaturu

 

 

 

MIŠIĆNA FAZA

 

L

arve  aktivno  prodiru  u  vlakna  poprečno

-             

-prugaste  muskulature,  gde  brzo  narastu  do 

duţine  1  mm,  spiralno  se  sklupčavaju  i  bivaju 
inkapsulirane  omotačem  od  vezivn

og  tkiva.  U 

zapaljenskoj čauri koja se stvara oko larvi, mogu 
da  ostanu  ţive  do  godinu  dana,  nekad  do  30 

godina,  zatim  uginu  a  njihova  kapsula  se 
kalcifikuje.  Larve  T.  spiralis  pokazuju  afinitet 
prema  dobro  prokrvljenoj,  stalno  aktivnoj 
muskulaturi  (dijafragme,  jezika,  interkostalnih 

mišića,  bulbomotora,  mastikatornih  mišića  i 
mišića ekstremiteta), koja je relativno siromašna u 

rezervama  glikogena.  Larve  koje  dospeju  u 

 127 

Izgled odrasle 

ţ

enke (levo) i 

mu

ţ

jaka trihinele 

(desno) 

 

 

miokard 

i  druge  neskeletne  mišiće  izazivaju 

reaktivnu  zapaljensku  reakciju  organizma  i 

raspadaju  se  bez  stvaranja  cista  izazivajući 

granulomatozno zapaljenje. Inkapsulirane larve u 

mišićima  ţivotinja  predstavljaju  infektivni  izvor 
za  novog  karnivornog  domaćina.  Ţ

ivotni  ciklus 

parazita  moţe  se  dalje  odvijati  samo  onda  ako 
novi domaćin unese per os ciste koje sadrţe larve

 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 

Osnova većine kliničkih

 manifestacija trihineloze 

leţi  u

 

snaţnom  imunskom  odgovoru

  obolelog 

organizma  na  antigensku  stimulaciju  parazita, 

kao  i  u  toksičnom  dejstvu

 

metaboličkih  ili 

raspadnih produkata 

neučaurenih larvi.

 

    Imunska  reakcija  organizma  sastoji  se  od 

produkcije  inflamatornih  ćelija  (mastocita, 

eozinofila,  monocita,  T  i  B  limfocita)  citokina  i 

antitela  koji  su  značajni  okidači  ćelijskog  i 

humoralnog imunskog odgovora na infekciju. 
    P

enetracija i prisustvo larvi u ćelijama skeletne 

muskulature  uzrokuje  tri  velike  ćelijske  modifi

-

kacije:  nestanak  sarkomere  miofibrila,  inkapsu-

laciju  larve  i  razvijanje  kapilarne  mreţe  oko 
inficirane  ćelije

.  K

ad  se  larva  inkapsuliše  u 

poprečno

-prugastoj  muskulaturi,  tu  je  ona 

zaštićena  od  daljih  imunskih  napada  organizma 
domaćina

.  Zapaljenske  promene  na  sluznici 

ţeluca i tankog creva su nespecifične

. Najupadlji-

vije  patoanatomske  promene  su  u  skeletnoj 
muskulaturi u vidu miozitisa sa bazofilno granu-
liranim,  edema

toznim  i  degenerisanim  mišićnim 

vlaknima,  zapaljenska  ognjišta  infiltrovana  su 

neutrofilnim  i  eozinofilnim  leukocitima,  pojedi-
nim limfocitima i mononuklearnim makrofazima 
(na  miokardu  -  eozinofilna  infiltracija,na  CNS-u 

prisutstvo larvi uzrokuje vaskulitis, perivaskulitis 
koji su uzrok nastanka difuznih ili fokalnih 

lezija).

 

 

KLINIČKA SLIKA 

K

linički 

tok 

bolesti 

je 

različit 

 

od 

asimptomatskih,  blagih  do  veoma  teških  formi 

oboljenja.  T

eţina  kliničke  slike  zavisi  od  broja 

larvi  (infektivne  doze),  učestalosti  konzumiranja 

infestiranog  mesa,  konzumacije  alkohola,  zahva-

ćenog  tkiva  i  stanja  bolesnika

.  Prisustvo  50-100 

larvi na gram mišićnog tkiva daje  tešku kliničku 

sliku  oboljenja,  dok  su  sa  manje  od  10  larvi 

 

asimptomatski oblici. 
 
INKUBACIJA 

 1-30 dana 

     3 FAZE BOLESTI: 

 

INTESTINALNA FAZA  

 

INVAZIVNA FAZA 

 

FAZA REKONVALESCENCIJE 
 

INTESTINALNA FAZA (moţe da 

izostane) 

Posle  kratke  inkubacije  od  2-

3  dana,  mučnina, 

gađenje,  osećaj  nadutosti,  abdominalni  bolovi, 
povraćanje,  učestale  kašaste  ili  tečne  stolice

P

onekad  povišena  T  i  malaksalost

.  Ova  faza  je 

kratka, često neprimećena a posledica je prisustva 

odraslih parazita u sluznici tankog creva. 
 
INVAZIVNA FAZA  
N

ajteţi  i  tipični  stadijum  bolesti

.  K

arakterišu  ga 

znaci opšte intoksikacije i alergije (tokso

-alergijski 

sy).  Nastaje  nakon  7-15  dana  latencije  i  traje  2-5 
nedelja.  Postoje  o

sećaj  zategnutosti  i  bolovi  u

 

mišićima

.  P

ovišena  T  do  40 

°  C 

  traje  danima  i 

nedeljama. B

olovi u očnim jabučicama, bolovi pri 

ţvakanju, 

gutanju, 

disanju, 

pokretima 

ekstremiteta.  O

tok  lica,  naročito  kapaka,  praćen 

izrazitim  konjuktivitisom  ili  konjuktivalnim 
krvarenjima.  Tvrd  i  bolan  otok  muskulature 

ekstremiteta  ograničava  njihovu  pokretljivost

Ostale  manifestacije  uključuju 

makulopapulozni 

egzantem,  krvarenja  ispod  noktiju,  znojenje, 

drhtavica, opšta slabost

, ponekad dispnea. 

      U 3-6. nedelji bolesti, zbog razaranja larvi van 
sk

eletnih  mišića,  kao  posledica  zapaljenske 

reakcije, mogu se razviti manifestacije na drugim 
organima  i  sistemima 

 

plućima,  srcu  i  CNS

-u 

(koje mogu dovesti do letalnog ishoda). 

     128 

Poprečno

-

prugasti mišić

- inkapsulirane larve Trichinellae 

 

background image

40.  

Uvod u 

  

     VIRUSNE HEPATITISE

  

 

Virusni hepatitisi 

su infektivna oboljenja koja se 

odlikuju difuznom nekrozom i inflamacijom jetre.

 

 

А

kutni hepatitisi 

su naj

češće samoograničava

   

juća inflamacija 

 

-

Hronični  hepatitis

  je  zapaljenje  jetre  koje  traje 

najmanje  6  meseci  od  početka  infekcije,  odlikuje 
se  stalnom  nekrozom  i  inflamacijom  što  često 

vodi razvoju ciroze i hepatocelularnog karcinoma 
(HCC)  
 

Etiologija VH 

Primarno hepatotropni virusi  

- Hepatitis A virus (HAV) 
- Hepatitis B virus (HBV) 
- Hepatitis C virus (HCV) 
- Hepatitis D virus (HDV) 
- Hepatitis E virus (HEV) 
- Hepatitis F virus (HFV) 
- Hepatitis G virus (HGV) 

 

Sekundarno hepatotropni virusi 

- Ebstein-Barr virus (EBV) 
- Citomegalovirus (CMV)   
- Adenovirusi 

Ređe: herpes simplex, varicella

-zoster, coxackie B,  

             rubella, morbilli i mumps virusne infekcije

 

 

Epidemiologija VH 

Put prenošenja infekcije:

 

 

feko-oralni (A, E, F) 

 

parenteralni (B, C, D, G)  

Izvor  infekcije  je  uvek  čovek  sa  akutnom  ili 
hroničnom infekcijom!

 

 

Patogeneza  VH 

- direktno citopatogeno dejstvo virusa 

ćelijski imuni odgovor domaćina na virusne 

 

  antigene prisutne na membrani i citoplazmi  
  hepatocita 
- humoralni imuni odgovor (antitela IgM klase)  
   na virusne antigene 
- p

okretanje autoimunog odgovora domaćina

 

 
 

Patohistološke 
promene u AVH 

- Difuzna nekroza i  
   sledstvena regeneracija 
   hepatocita, i zapaljenska 
   reakcija mezenhima 

 

Patohistološki tipovi 

 

akutnog virusnog 
hepatitisa: 

1. akutni virusni 
    hepatitis  
    sa fokalnom 
    

“spotty” nekrozom 

 

2. akutni virusni hepatitis sa konfluentnom  
   

(submasivnom, ili “bridging”) nekrozom

 

3. AVH sa panacinusnom nekrozom 
4. AVH sa periportnom nekrozom  
 

Elektronska mikroskopija

 

- Promene na sinusnom polu hepatocita: gubitak 
  mikroresica i pojava vezikulica. 

Bilijarni pol je obično nepromenjen, ili se vide 

 

  

promene karakteristične za holestazu. 

 

Jedra mogu biti uvećana 

sadrţe inkluzije 

 

  glikogena ili su to pseudoinkluzije citoplazme. 
  

Makroskopske promene na jetri

 

Jetra je uvećana, kapsula  je napeta i vlaţna

 

-  U  fulminantnom  i  subakutnom  obliku  bolesti 
jetra se smanjuje, kapsula postaje naborana i ima 

tamnocrvenu  boju,  ili  je  pak  išarana  sa  širokim 
područjima ţućkastozelene boje.

  

 

Promene na drugim organima:

 

uvećanje regionalnih limfnih čvorova

  

- 30% obolelih ima splenomegaliju 
- ko

sna srţ  je umereno hipoplastična,  maturacija 

 

  

je očuvana

 

- CNS - 

akutne, nespecifične, degenerativne pro

  mene ganglija  
- pankreatitis 
- miokarditis 
- krvarenja u mnogim organima  
 
 
 
 
 

130 

Klinička slika AVH 

1. Ikterični oblik 

I.    

Preikterična (prodromalna) faza:  

 

malaksalost,  gubitak  apetita,  mučnina,  gađenje 

na  masnu  hranu  i  miris  duvana,    povraćanje,

 

nelagodnost i 

osećaj tupog bola u predelu ţeluca i 

ispod desnog rebarnog luka 

opšti infektivni sindrom

 

stolica kašasta

 -  nekoliko u toku dana, ili zatvor 

- artralgije/artritisi ili urtikarija 

Duţina  ove  faze  bolesti  je  najčešće  3

-5  dana, 

mada moţe biti i nekolik

o nedelja.  

 

II    

Ikterična  faza:  

  

ikterus sklera i koţe

 

- tamna boja urina, svetlija stolica  

Razvojem ikterusa dolazi do povlačenja 

 

  subjektivnih tegoba prodromalnog perioda  
-  

svrab koţe

 

jetra je uvećana, čvršća, elastična, glatke povr

  

šine, zaobljenih ivica i lako bolno osetljiva

 

umereno uvećana slezina

  

duţina trajanja 1

-4 nedelje 

 

III    Faza rekonvalescencije: 

Kod dece ţutica se povlači veoma brzo 

i  

  

oporavak je brţi

 

- Odrasli -

poliurična kriza

 

- U toku 1-

3 meseca dolazi do potpunog kliničkog 

 

  i biohemijskog oporavka.  

 

 
 
 
 
 
 
 
 

 

 

 

Laboratorijski nalazi 

 

Promene u urinu:

 

 

preikterična faza

: - 

umnoţen urobilinogen

  

                               - pojava bilirubina 
 

ikterična faza

: - bilirubin pozitivan 

                         - urobilinogen negativan  
faza rekonvalescencije - 

iščezavanje bilirubina 

          

                         - ponovna pojava urobilinogena  

Kompletna  krvna  slika

  se  bitno  ne  menja  u 

akutnom virusnom hepatitisu: 

Preikterična faza: blaga leukopenija, limfopenija 

 

  i neutropenija sa tendencijom normalizacije pri  
  pojavi ikterusa 
- Kod 5-28% bolesnika se javlja limfocitoza uz  
   

pojavu atipičnih limfocita (virociti)

 

- Fulminantni hepatitis: leukocitoza sa  
                                        neutrofilijom 
- Sedimetacija eritrocita je umereno ubrzana  na  
  

početku bolesti, normalizuje se sa pojavom ikte

  rusa i ponovo neznatno raste u rekonvalescent- 
  nom periodu 
- Fulminantni hepatitis: SE je zna

čajnije ubrzana.

  

 

Testovi iz biohemijskog sindroma jetre: 

- Aktivnost aminotransferaza (ALT i AST)  

>10x

 

povećana

Patološka  aktivnost  se  javlja  pred  kraj  inkuba

-

cionog perioda, maksimalna aktivnost se registru-
je jedan do dva dana pre ili posle pojave ikterusa i 
postepeno se   normalizuje u toku 4-6 nedelja 
- Koncentracija ukupnog bilirubina 

raste na račun 

konjugovanog  i  nekonjugovanog,  ali  uvek  je 

ranije i više izraţen porast konjugovanog

 

- Koncentracija serumskog 

gvoţdja i bakra

 raste  

-Alkalna fosfataza je 2-

3 puta povećane aktivnosti

  

- Faktori  protrombinskog kompleksa 

  

  aktivnost opada 
 

 

-  Serumski  albumini 

su  najčešće  nepromenjene 

koncentracije.  Posle  treće  nedelje  bolesti  u 

fulminantnom i subakutnom hepatitisu smanjuje 
se koncentracija albumina u serumu.  
- Serumski imunoglobulini M i G rastu kod jedne  
   

trećine obolelih.

  

- Autoantitela na glatku muskulaturu se javljaju u 
svim  oblicima  akutnog  virusnog  hepatitisa,  ali 

obično u niskom titru

nikada se ne javljaju ANA i AMA.  

- Amonijak raste u fulminantnom hepatitisu  

Š

e

ćer

 u krvi pada u fulminantnom hepatitisu  

 

 

2. Anikterični oblik  

čest, 

ali se redje dijagnostikuje 

posle uobičajenog prodromalnog stadijuma ne 

 

  sledi ikterus 

aktivnost aminotransferaza je patološka

 

uobičajen za hepatitis A 

 

 131 

Veoma izraţen ikterus sklera i koţe 

 

background image

41.    Fulminantni

       

        virusni hepatitis 

        akutna jetrena insuficijencija 

 

Klinički  sindrom  koji  nastaje  usled  masivne 
nekroze  hepatocita  i  ozbiljno  narušava  jetrenu 

funkciju.  Ne  prethodi  mu  ranija  bolest  jetre  i 
nastaje  10  dana  do  8  nedelja  od  pojave  prvih 
simptoma. 

Za  razliku  od  hronične  jetrene 

insuficijencije  preţivljavanje  je  znatno  gore,  ali 

lezija  hepatocoita  je  potencijalno  reverzibilna  i 

ozdravljenje kod preţivelih je kompletno.

    

 

Etiologija    

- primarno hepatotropni virusi: HBV, HDV, HEV,  
  HAV, HCV, NonAnonC  
- sekundarno hepatotropni virus: HSV, CMV,  
  adenovirusi, EBV i varicella-zoster (samo kod     
  imunokompromitovanih)  
- lekovi: anestetici, nesteroidni antireumatici,   
 antidepresivi, isoniazid+rifampicyn, paracetamol    
- toksini: tetrahloretilen, gljive  
- alkohol (samo u kombinaciji sa paracetamolom) 

graviditet: terminalna trudnoća u toku 

  

  eklampsije ili masne metamorfoze jetre  

masivna infiltracija jetre blastnim ćelijama: 

  

  maligna histiocitoza  
- akutna Wilsonova bolest 
 

Patohistologija  

- Masivna nekroza hepatocita: kolaps retikuluma; 
acinusi bez hepatocita a  ispunjeni su limfocitima, 

eritrocitima,  pigmentom  i  umnoţenim  ţučnim 
kanalićima.

  

- Regeneracija hepatocita izostaje!!!  

 

Patogeneza  

- Jetra gubi 

metaboličke funkcije

 

Hepatična  encefalopatija  (toksični  metaboliti 

direktno  dospevaju  do  CNS-a   

prouzrokujući 

kočenje  enzimskih  sistema,

 

tj.  remeteći  funkcije 

CNS-a + amonijak iz portnog sistema) 
-Cerebralni edem 
 

 
 
 

Klinička slika 

Bolesnici se posle uo

bičajenog prodromalnog pe

-

rioda  ne  oporavljaju,  subjektivne  tegobe  postaju 

jače  izraţene  (temperatura,  povraćanje,  bolovi  u 

trbuhu) uz pojavu znakova encefalopatije 
         
Prodromalni ili I stadijum 
 

hepatične encefalopatije

 

Promena ličnosti:  razdraţljivost, konfuznost i 

  

  promenjen ritam sna - inverzija  
- Bolesnik je intoksiciran, ikterus je u porastu,   
   

jetra je uvećana i obično bolno osetljiva pri 

 

   palpaciji 
        

Stadijum preteće kome ili II stadijum

 

Jače izraţena pospano

st, labilitet afekta   

  (delirijum, manija) i  nekontrola sfinktera  

Rukopis postaje loš

 

"Flapping" tremor (asterixis) koji je obično 

 

   tranzitoran  
- EEG promene 
- Znaci intoksikacije bolesnika se produbljuju,  
  

fetor hepaticus, ikterus je još jače izraţen, jetra se 

 

  palpira, ali manja u odnosu na prethodni    
  stadijum. 

 

Stupor ili III stadijum  
-

Bolesnik postaje soporozan, budi se samo na jače 

 

  

draţi, dezorjentisan

 

- Tahikardija, hipertenzija, hiperventilacija i  
   temperatura  
 
Koma ili IV stadijum  

Spastični rigiditet, extenzija i hiperpronacija 

   

  

ruku, extenzija nogu, strabični pokreti očiju uz 

  

  

dugo očuvane reflekse zenica 

 

- konvulzije 
- facies oleoza  
 

 

Ponekad  se  akutna  jetrena  insuficijencija 
javlja brzo, pre pojave ikterusa.  

 
Subjektivne  tegobe  prodromalnog  stadijuma 

se  pojačavaju  uz  pojavu  konfuznosti, 

psihomotornog 

nemira 

znakova 

meningoencefalitisa.  

 
KLINIĈKI PREGLED RADITI SVAKA 2 SATA

!  

 133 

42.    Hepatitisi  A,E,G

     

   

Hepatitis A       

Etiologija  

Picorna virus, 27 nm 
RNA+capsomer (VP1-4) 
Kultivacija in vitro / fibroblasti 

Inaktivacija virusa: 
 

-voda 100

0

C 1min 

 

-formaldehyd 

 

-hlor 

 

-

ultravioletno zračenje

 

 

Epidemiologija  

Rezervoar i izvor infekcije: 

oboleo ĈOVEK

 

Marmozete, šimpanze i primati

 

Kosmopolitsko oboljenje- higijenski uslovi 

ţivljenja

 

Putevi širenja:

 1. feko-oralni - direktno kontaktom 

 

 

                   - indirektno voda, hrana  

 

 

2. parenteralni  

Uzrast oboljevanja, 

najčešće deca od  5

- 15 god. 

Sezonski karakter javljanja: kasna jesen -  

početak 

zime 

 
Patogeneza  

Replikacija u enterocitima 
Sekretorna anti HAV IgA 

Trajno izlučivanje HAV nije zabeleţeno

 

 

IMUNOPATOGENEZA 

 

1.ODSUSTVO CITOLIZE U KULTURI  
2.INFLAMATORNI LIMFOCITNI INFILTRAT  
3.Tc Ly  

4.Neutralizirajuća anti

-HAV IgM  

5.Zaštitna anti

-HAV IgG 

 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 

 
 
 
 
 
 
 
 

 
Klinička slika 

Inkubacioni period 15-50 dana 

Anikterični : ikterični 

= 13 : 1  

Deca: blago oboljenje 

gastroenteritis 

Odrasli:- 

ikterični (češće) 

+ pankreatitis ili   

                - protrahovani i relaps hepatitis 

                         

(samo porast transaminaza; teza bolest    

                               pracena ikterusom; ponovna pojava HAAg;    
                               vaskulitis i krioglogulinemija) 

-

 

fulminantni hepatitis 

  

 

 

   

 

 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 

Holostazni oblik 

 

Odra

sli, hematološki bolesnici

 

-

 

Protrahovano 

odrţavanje ikterusa 8

-28 

nedelja 

-

 

svrab 

koţe bez drugih tegoba

 

-

 

 Aktivnost aminotransferaza se 
normalizuje 

-

 

 javljaju se znaci holostaze, 
(

hiperbilirubinemija, porast serumskih lipida i 

holesterola uz povećanu aktivnost alkalne 
fosfataze)

 

       - prognoza uvek dobra!!!!  

                              

VH 

                                                     VL                   M 
                                                     
    L                                         L                             
                                                                                  H 
                                                               H         
                                                    

VH 

                                                          
                        H       
                                                                                                     L 
                   H                                    
 
 
 
 
 
 

 

 

 

 

 

 

 

    134 

Prevalencija hepatitisa A u svetu 2012. 

 

Replikacija Hepatitis A virusa 

 

background image

43.a  i  44.a

   Hepatitis  B

       

                virusna infekcija      
           (akutna i hronična) 

 

 

- HBV spada u familiju Hepadnaviridae (DNA 
virusi). VIRION 42 nm (

Daneova sferična

 

partikula

):  

   - 

lipoproteinski omotač

  (HBs Ag)  

   - nukleokapsidno jezgro  

      (HBc Ag, HBe Ag,  
       DNA polimeraza)   

-

Genom HBV sadrţi

:

 

-HBV DNA (3,2kb)  
-DNA polimeraza  
-HBc Ag  
-Hbe Ag  
 
-8 genotipova HBV: od A do H  
-mutacije gena 

 

precor mutanti 

 

 

GENETSKA STRUKTURA HBV

 

1.

 

P-ORF         

DNA POLIMERAZA 

 

2.

 

S-ORF         

HBs Ag 

/

anti-HBs 

 

                                    - 

grupno specifična detereminanta a

  

                                    - subdeterminante: d,y,w,r  
               + 
 

pre-S2        

pre-S

2

 Ag 

/

 anti-pre-S2 

 

 

pre-S1

        pre-S

1

 Ag 

/

 anti-pre-S1 

 

3.

 

 C-ORF  

                                  - translacija drugog inicijalnog kodona  
 

 

  

HBc Ag 

/

 anti-HBc IgM i  IgG  

                                  - translacija prvog inicijalnog kodona  
 

 

  

HBe Ag 

/

 anti-HBe 

 

           

 

 

   anti-HBc

 *  

4.

 

X-ORF            

HBx Ag

 

 
 

MARKERI HBV U SERUMU

 

1.

 

HBs Ag 

 

grupno specifična determinanta 

domaćina a

  subdeterminante koje 

usmerava virus (d,y,w,r)  

2.

 

Anti-HBs

 

 

neutrališuća Ab 

    

 

imunitet 

 

3.

 

Pre-S

1

 Ag

 / 

anti-pre-S

 

4.

 

Pre-S

2

 Ag

 / 

anti-pre-S

 

5.

 

Anti-HBc

 (IgM i IgG) 

 

nisu zaštitna

  

          -Visoki titrovi anti-HBc IgM:  
                akutna virusna infekcija  
          - Perzistiranje anti-HBcIgM posle akutne    
            faze : 

razvoj hroničnog hepatitisa B

  

          -Niski titrovi anti-HBcIgG uz antiHBs: 
 

           

HBVI u prošlosti

  

             - Visoki titrovi anti-HBcIgG bez antiHBs-                       
                perzistencija virusne infekcije  
 

- H

Bc Ag 

se ne nalazi u serumu. 

6.

 

HBe Ag

 korelira sa virusnom replikacijom 

i infektivnošću –

 perzistiranje  HBe Ag 

duţe od 10 nedelja

:  razvoj hroniciteta  

7.

 

Anti-HBe

: marker koji kolerira sa 

relativno niskom infektivnošću

  

8.

 

HBV-DNA 

najosetljiviji index virusne 

replikacije hbv-dna polimeraza  

9.

 

HBx Ag

 

pojačava transaktivaciju HBV

  

 

MARKERI HBV U HEPATOCITU

 

                   - HBc Ag

 (n HBcAg i c HBc Ag) 

                   - HBs Ag

 (u citoplazmi) 

                   - HBe Ag 

 

 
 
 

Epidemiologija HBVI 

-V

iše od 

400 miliona ljudi u svetu su nocioci HBV  

- Azija 

 

hiperendemično područje: više od 70% 

 

  populacije iznad 40 godina ima znake ranije  
  infekcije sa HBV  

Afrika i juţne regije Italije: 

 

  

procenat nosilaštva oko 10%

  

- SAD i zemlje Zapadne Evrope 0,5-3%  
 
-

Rezervoar infekcije: hronični nosioci virusa 

 

-

Izvor infekcije: bolesnik i “zdravi” nosioci virusa

  

-

HBs Ag je dokazan u svim telesnim tečnostima: 

kr

v, pljuvačka, suze, semena tečn

ost, vaginalni 

sekret, cerebrospinalna tečnost, ascites, majčino 

mleko, sino

vijalna tečnost, ţeludačni sok, 

pleuralna tečnost, zn

oj, urin. 

-Infekcija se prenosi parenteralno  
-Profesionalno oboljenje zdravstvenih radnika 

 

naročito onih koji rade sa krvlju bolesnika kao i 

osoblja u zavodima za mentalno retardiranu decu 

 
 
 
 
 
 
 
 
 
 

    136 

TRANSMISIJA HBV:

 

1. VERTIKALNA TRANSMISIJA 
     SA MAJKE 

NA NOVOROĐENO DETE

  

česta je u hiperendemičnim područjima, najčešće 

 

  

se događa tokom perinatalne ekspozicije

  

transplacentarno prenošenje je moguće ali retko 

 

perinatalna transmisija se javlja kod dece rođene 

 

  od strane majke nosioca  
- HBs Ag  ili od majke sa akutnim hepatitisom B u  
  

toku trećeg trimestra graviditet

a  

korelacija sa HBe Ag pozitivnošću: 

 

  90% HBe Ag + majki 
  a 10-15% anti-

HBe će preneti 

HBVI na dete  

-infekcija u neonatalnom periodu je udru

ţena sa 

nesposobnošću deteta da stvara antitela na HBs 
Ag te stoga i hroničnim nosilaštvom, razvojem 
hroničnog hepatitisa i primarnog karcinoma jetre.

 

  

2. SEKSUALNI KONTAKTI

  

najvaţniji način 

prenošenj

a u razvijenim zemljama  

 

3. EKSPOZICIJA PUTEM KRVI I KRVNIH 
DERIVATA

 

(hemofiličari, narkomani putem 

zajedničke igle i špriceva, povrede iglom kod 

medicinskih radnika)  
 

4. PUTEM TRANSPLANTACIJE  
    ORGANA I TKIVA  

 

5. 

TRANSMISIJA NA NEPOZNAT NAĈIN

 

 

 
 

 

RIZIĈNE GRUPE

 

 

deca rođena od strane HBs Ag i H

Be Ag 

pozitivnih majki  

 

deca ispod tri godine starosti u 

hiperendemičnom području

  

 

i.v. narkomani  

 

supruţnici akutno obolelih osoba

  

 

seksualno promiskuitetne osobe  

 

medicinski 

radnici izloţeni krvi bolesnika

  

 

osobe kojima su potrebne višekratne 

transfuzije, pogotovo krvni derivati  

 

članovi i osoblje u zavodima za mentalno 

retardirane osobe  

 

članovi porodice u kojima se nalazi 
hroničn

i nosilac HBs Ag 

 

 

Patogeneza HBVI 

HBV  primarno  interferira  sa  funkcijom  jetre  jer  ima 
afinitet (tropizam) za hepatocite u kojima se replikuje. 
Funkcionalni  receptor  je  NTCP.  Virioni  se  vezuju  za 
hepatocit  preko  preS  domena  povr

š

inskog  virusnog 

antigena i ulaze u 

ć

eliju procesom endocitoze.  

HBV-preS  specifi

č

ni  receptori  se  primarno  nalaze  na 

hepatocitima.  Medjutim, 

ć

elijski  receptori  za  HBV 

postoje i na nekim ekstrahepati

č

kim 

ć

elijama. 

Virus hepatitisa B nije primarno citocidan.  
Imuni  odgovor  doma

ć

ina  prouzrokuje  hepatocelu-

larno  o

š

te

ć

enje  i  uklanjanje  virusa.  Iako  i 

nespecifični 

imuni  odgovor  igra  ulogu  u  ovom  procesima,  ipak  je 
najzna

č

ajniji  specifi

č

ni  imuni  odgovor-  pre  svega  Tc 

limfociti  koji  dovode  do  najve

ć

eg  o

š

te

ć

enja  jetre  pri 

HBV infekciji. Tc 

ć

elije elimini

š

u HBVI tako 

š

to ubijaju 

inficirane  hepatocite  ali  i  produkcijom  citokina  koji 
imaju ulogu da o

č

iste o

č

uvane hepatocite od HBV.  

Iako je o

š

te

ć

enje jetre inicirano i posredovano Tc limfo-

citima,  antigen-nespecifi

č

ne 

ć

elije  mogu  da  pogor

š

aju 

Tc-indukovanu imunopatologiju.  
Trombociti, koji se aktiviraju na mestu infekcije, mogu 

da olakš

aju 

akumulaciju Tc ć

elija u jetri. 

 

 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 

Klinički tok  hepatitisa B 

-INKUBACIJA

30-180 dana

  

-

POĈETAK BOLESTI:

  

  

PREIKTERIĈNI STADIJUM

  

- kao hepatitis A 
 (sa

mo duţi preikterični stadijum, 

oko 15 dana)  

dug preikterični stadijum sa simptomima obolje

  nja imunih kompleksa 

 slika serumske bolesti  

  

(urtikaria, povišena temperatura, artropatija) 

 

  

uslovljenja cirkulišućim imunim kompleksima 

 

   od HBs Ag / anti-HBs i komplement  
-

sa ikteričnim stadijumom

  

IKTERIĈNI STADIJUM

 

 

- REKONVALESCENCIJA 

 

 

 137 

R

ep

lik

ac

ija

 H

ep

at

it

is

 B

 v

ir

usa

 

 

background image

HEPATITIS B VAKCINA 
RIZI

Ĉ

NE GRUPE

 

-Deca rodjena od strane HBsAg+ i HBeAg+ majki  
- Deca < 3g starosti u hiperendemi

č

nom podru

č

ju  

- Supru

ţ

nici akutno obolelih osoba  

- Medicinski radnici izlo

ţ

eni krvi bolesnika  

- Bolesnici na dijalizi  
- Osobe kojima su potrebne vi

š

ekratne transfuzije  

  i krvni derivati  
- Seksualno promiskuitetne osobe  
- Osoblje i 

š

ti

ć

enici zavoda za mentalno  

  retardiranu decu  
-

č

lanovi porodice u kojima je hroni

č

ni nosilac HBsAg  

 

Vakcinacija se sprovodi i kod:

 

- Adolescenata da bi se prevenirala kasnija mogu

ć

a  

  seksualna  transmisija HBV 
-  IV narkomana 
-  osoba koje putuju u krajeve visoke endemi

č

nosti  

    HBsAg+ 
- Bolesnika sa HHCVI, kao i obolelih od HIV infekcije  
- Vakcinacija je obavezna kod novorodjencadi i  
 zdravstvenih radnika 

 

Ordiniranje vakcine:

 

Kod novorodjen

č

adi: I.M. u anterolateralnu    

                                       stranu butine  
Kod odraslih i dece: I.M. u deltoidni mi

š

i

ć

  

Kod hemofili

č

ara i trombocitopenije- S.C. 

Perinatalna i postekspoziciona za

š

tita: 

0,1,2,12 mes.+HIBGG? (na posebno mesto i 
posebnim 

š

pricem) 

Redovan vakcinalni re

ţ

im: 0,1,6  Doza 10 ug do 

15 god i 20 ug >15 
Bolesnici na dijalizi: 0,1,2,6,+12? Doza je 40 ug!! 

 
 
 
 
 
 
 
 
 
 

Hronična HBVI 

Progresija u hronični hepatitis je u zavisnosti od

:  

- kontinuirane virusne replikacije u jetri                                   

imunološkog

 statusa bolesnika  

 

HBV nije citotoksičan

  

- perzistencija virusa

 je najverovatnije posledica   

  

slabog ćelijskog imunog odgovora na virus: 

 

  

nesposobnost specifičnih Tc Ly da prepoznaju 

 

   HBV antigene  
- kod izuzetno slabog imunog odgovora na virus  
  

ili nema jetrenog oštećenja ili je minimalno, a 

 

  

virus se razmnoţava uz normlanu jetrenu 

 

  funkciju-

ZDRAVO NOSILAŠTVO

 

kod nešto boljeg ćelijskog imunog odgovora 

 

   javlja se kontinuirana hepatocelularna nekroza,  
  

odgovor nije dovoljan da eliminiše virus

-     

  

HRONIĈNI HEPATITIS

 

 

 

        

Neadekvatna, nedovoljna liza virusom inficiranih 

hepatocita najčešć

e je posledica  

defekta na nivou T citotoksičnih ćelija

  

povećane supresorske aktivnosti T Ly

  

defekta na nivou blokirajućih antitela Ti 

- B Ly  

- neadekvatne produkcije interferona i ostalih  
  citokina (interleukin-1, TNF- ).  
 

Klinička slika hronične HBVI 

Oboljenje moţe da nastane posle neizlečenog 

 

  AVHB (5% bolesnika; 80-

90% novorođenčadi) 

 

  

kad je akutni HB obično lak, anikteran tok

 

Hronični hepatitis B je predominantno kod 

 

  

muškaraca

 

- Ukoliko se HH nastavlja posle akutne bolesti  
  

uočava se povremena aktivnost aminotransfe

-  

   

raza uz intemitentnu ţuticu

 

- Bolesnici mogu biti bez tegoba, a da se na osno-   
  

vu biohemijskih testova uoči aktivnost procesa; 

   

  

ponekad se ţale na malak

salost i umor. 

- Ponekad se dijagnoza postavlja pri rutinskim    
  pregledima i kontrolama 
 

Simptomi ne koreliraju sa teţinom oštećenja jetre

 

HH je obično 

tiho

 oboljenje 

 - 

U 50% slučajeva se manifestuje

 

          - ikterusom 
          - ascitesom 
          - portnom hipertenzijom 

 139 

Simptomi hronične bolesti jetre 

 

Pacijenti obično nemaju anamnezu o ranijem 

akutnom hepatitisu 
- Pojava hepatocelularnog karcinoma (HCC) 
 

 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
LABORATORIJSKI TESTOVI

 

 

Bilirubin 

 

ALT, AST 

 

Gama globulini 

 

HBs Ag + 

 

IgM anti-HBc + 

 

HBe Ag i HBV-DNA  
mogu a ne moraju biti pozitivni 

 

BIOPSIJA JETRE

 

Uloga i zna

č

aj: 

Potvrda kliničke dijagnoze

 

Određivanje stepena fibroze

 i nekroinflamacije  

Evaluacija mogućih

 dodatnih oboljenja jetre

 

Pristup odgovarajućoj terapiji

 

 

 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 

 

Lečenje hronične HBVI 

Ciljevi 

 

1.

 

eradikacija virusne infekcije  

2.

 

biohemijsko pobolj

š

anje  

3.

 

histološko poboljšanje

 

4.

 

sprečavanje razvoja HCC

  

 
- Odmor u postelji? 
- Dijeta? 

Izbegavanje alkohola i hepatotoksičnih materija

 

Kod teškog oblika HH sa cirozom jetre lečenje 

 

   jetrene insuficijencije 
 

Terapija HBeAg +/- i HBV-DNA + bolesnika

 

Ciljevi:

 

 

kontrola infektivnosti 

 

eventualna eradikacija virusa 

 

prevencija razvoja ciroze i HCC 

 Th:

 

 

interferon 

α

 (INF-

α

,pegilovani INF): 

povećava ekspresiju HLAAg klase I

 

 

analozi nukleotida:

  

- ARA-AMP 
- Lamivudin 
- adefovir dipivoxil 
- Famcyclovir 

Kortikosteroidi povećavaju virusnu replikaciju

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

     140 

Ascites kod pacijenta sa HHBVI i cirozom   Izgled hepatocelularnog karcinoma na CT-u

 

   

Hronični hepatitis: “ground glass” hepatociti 

 

                Ciroza jetre- fibrozne pregrade 

 

            HCC, trihromno bojenje 

 

background image

Zavisi od: 
- nivoa virusnih partikula u serumu majke 
- kvazispecijesa HCV  
- tipa i nivoa antitela majke 
- koinfekcija HIV  

 

Vrsta porođaja nema značaja u transmisiji

 

-  HCV se ne prenosi dojenjem  
 

Seksualna transmisija HCV 

 

-Rizik od transmisije  
 

- u monogamskim vezama 0-2,9% 

 

- promiskuitetne osobe 4,4% 

 

Nozokomijalna transmisija HCV

 

- Anti HCV+ bolesnici na hemodijalizi 0-50% 
-  Razvojem savremenih sredstava za  
   dezinfekciju rizik minimalan 

hematološki bolesnici

 

dijabetičari

 

- odeljenja za endoskopije... 

   

Transmisija HCV kod zdravstvenih radnika

 

Transmisija sa bolesnika

  

Rizik od infekcije 0,28-3%. Zavisi od 
-

veličin

e inokuluma i dubine povrede 

-eksponiranosti povredama i 
-

duţin

radnog staţa

 

          

opšta prevalenca 0,28%

  

 

-hirurzi 1,4% 

 

-

opšta praksa 

>30g. sta

ţa

- 1% 

-

mere prevencije kod eksponiranih

 !!! 

 
Transmisija na bolesnika

  

Rizik od infekcije 0,48% 
 

Nepoznati put transmisije HCV

 

-

Dobro uzeta epidemiološka anketa otkriva 

puteve transmisije u 98% slučajeva

  

 

Patogeneza akutne HCV infekcije 

1. Direktno citopatogeno dejstvo:  
a) 

visoka viremija kod PTH i veća nekroza 

 

    hepatocita 
b) 

teţa klinička slika PTH od i.v. 

narkomana 

2. Imunopatogeneza: 

nespecifičan imuni odgovor: 

 

   viremija nekoliko dana 

specifičan imuni odgovor: 

 

obligatno intracelularan. 
-

Th limfociti proizvode citokine koji podstiču

 B ly    

na produkciju Anti HCV antitela. Th ly 

utiču i na 

senzibilizaciju Tc ly (u zavisnosti od HLA I klase) 
-kontrola  antigenske  ekspresije  na  membrani 
hepatocita. 
-Ciljni antigeni su E1, E2 i Cor.  
 

ANTI HCV ANTITELA

 

-Na strukturalne antigene:  
                              - anti Cor IgM  
 

 

- anti C22/33               osma nedelja  

         

(korelacija sa virusnom aktivno

šć

u) 

-Na nestrukturalne antigene          -  anti NS3 

 

 

 

 

   -  anti NS4

    

Posle 15                      

                                                                            

-   anti NS5

     nedelja  

                    (uloga u patogenezi nejasna) 

 

Prirodni tok HCV infekcije 

 

70-80% akutni hepatitis C:         

subklinički tok 

 

  Faktori od kojih zavisi prelazak u hronicitet: 
- put prenosa  

veličina i tip inokuluma 

 

- uzrast  
- pol  
- imunokompetentnost  
- alkoholizam  

metabolički poremećaji 

 

- HBV/HIV infekcija  

Oko 1/3 bolesnika sa HHC ima simptome bolesti  

 
 

 

 

     

 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 

Akutna HCV infekcija

 

Oporavak 

15-20%

 

Hronična HCV 

infekcija 

80-85%

 

Hronični hepatitis C

 

Blag

 

Umeren

n

 

Tezak

 

Bolest jetre u 
 

završnom stadijumu

 

Ciroza

 

Transplantacija

 

HCC

 

Smrt

 

     142 

Klinička slika akutnog 
hepatitisa C  

Inkubacioni period   

5- 12 nedelja

 

Manifestna bolest 

25%

               

 -

blag ikterus 

- fluktuacija ALT 7-8 nedelja 

Komplikacije:          - 

aplastična anemija

 

 

 

      - agranulocitoza 

                                - periferna neuropatija 

Dijagnoza:    - 

RNA HCV 1-2 nedelje od infekcije   

                                                pre porasta ALT 
 

         - 

anti HCV perzistira više godina

 

Prevencija:  hiperimuni serum /  

vakcine nema

 

 

 
 
 

  Hronični hepatitis C 

Patogeneza: 

1.

 

Virus izbegava imuni odgpvor promenom 
ekspresije klase I i II MHC molekula 
neophodnih za prepoznavanje antigena 

od strane T ćelijskih receptora (TCR)

 

2.

 

Veća ekspresija virusnih antigena 
uslovljena MHC molekulima moţe 
inhibirati virus  specifični TCR

 

3.

 

Specifična antitela mogu obaviti virus

ne 

antigene na površini hepatoc

ita i time 

spr

ečiti interakciju TCR i kompleksa Ag

-

MHC molekula. 

4.

 

Virus moţe nastaniti i replikovati se u 
mononuklearnim inflamatornim ćelijama i 

time direktno menja njihovu funkciju. 
Monocitima virus dospeva do 

dugoţivećih ćelija odakle se uvek moţe 

ponovo pojaviti u krvi.  

5.

 

 

Virus moţe menjati produkciju citokina i 

time smanjiti imuni odgovor. 

6.

 

Pojava Quasi-species oblika virusa 

  

genetske varijacije pojedinih sekvenci 

virusa u istom domaćinu 

- izbegavanje 

specifičnog imunog odgovora. 

 

 

Klinička slika HHC: 

Umor,  fluktuacija aminotransferaza 3-6x 
Znaci jetrene insuficijencije tek posle 10 godina. 
 

Ekstrahepatične manifestacije i 
udružene bolesti 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
Dijagnoza HCV infekcije 

SEROLOGIJA:

 - anti HCV (anti NS3, HS4, NS5, 

anti Cor IgM, anti C22/33) (ELISA II i III), 

“potvrdni” test (Immunoblot), 

 

 
-

Anti HCV ne znače bolest

 

 

 
-HCV-RNK (PCR) kvalitativni i kvantitativni  test 
GENOTIPIZACIJA  
 

BIOPSIJA JETRE: 

 

neophodna za procenu 

 

a) zapaljenjske aktivnosti (staging) 

 

b) stepena fibroze (grading)  

              c) 

isključiti druge bolesti jetre

 

Neinvazivne metode procene fibroze: 

Fibro test

fibro scen,

 

ELF index,AST:ALT, 

hyaluronan, procollagen III,...

 

 
TERAPIJA HCV INFEKCIJE  

Akutni hepatitis C 

 

-monoterapija IFN-alfa 5 MU (miliona 

jedinica)  dnevno četiri nedelje, a zatim 5MU 

tri puta nedeljno 20 nedelja,       ili 
- pegilovani IFN jednom nedeljno 24 nedelja   

  

 

Hronični hepatitis

 C:

  

- genotip 1 i 4: 

Pegilovani interferon 1x1 nedeljno uz Ribavirin  
1000-1200mg/die 48 nedelja 
 

- genotip 2 i 3 (non-1): 

Pegilovani interferon 1x1 nedeljno uz Ribavirin 
800mg/die 24 nedelje 

Dermatološke 

 

 

 

porphyria cutanea tarda  

 

 lichen planus  

 

 

koţni nekrotizujući vaskulitis

 

 

 

Hematološke 

 

 

 

mešovita krioglobulinemija 

 

 

 

aplastična anemija 

 

 

 trombocitopenija  

 

 Non-Hodgkin limfom  

 

Bubreţne 

 

 

 glomerulonefritis  

 

 nefrotski sindrom  

 

Endokrine 

 

 

 

anti-tireoidna antitela  

 

 dijabetes  

 

 

Pljuvačne 

 

 

 

sialoadenitis  

 

 

 

Očne 

 

 

 

ulkus roţnjače 

 

 

 uveitis  

 

Neuromuskularne 

 

 

 mijalgija  

 

 periferna neuropatija  

 

 artritis  

 

Vaskularne 

 

 

 

nekrotizujući vaskulitis 

 

 

 poliarteritis nodosa  

 

Autoimuni fenomeni 

 

- Autoimuni hepatitis LKM1 
- Esencijalna mixed   
   cryoglobulinemija  
- Sistemski vasculitis  
 

 

 143 

background image

45.     Leptospiroza

 

           

(Leptospirosis)

 

  

Etiologija 

Uzro

č

nici bolesti su spirohete- Leptospire. Lepto-

spira  interrogans  je  patogena  za 

č

oveka.  Ima 

preko 250 serotipova od kojih su najzna

č

ajnjiji : 

L. ichterohaemorrhagica, L. hardjo, L. pomona, L. 
bovis, L.canis. 
 

Epidemiologija 

Prirodni  rezervoar  infekcije  su  glodari  (pacovi, 

miševi,  voluharice),  domaće  ţivotinje  (pas, 
goveče, svinja, konj), divlje ţivotinje (šakali, lisice, 
slepi  miševi).  Inficirane  ţivotinje  izlučuju 
leptospire mokraćom u spoljnu sredinu odakle se 
čovek inficira preko povreda na koţi a ređe preko 
sluzokoţe  respiratornog  trakta,  konjunktiva  ili 

digestivnog trakta. Iz tih razloga su leptospiroze 

često  profesionalna  oboljenja  ribolovaca,  mesara, 
farmera,  ljudi  koji  rade  na  pirinčanim  poljima. 

Interhumani  prenos  je  izuzetno  redak  (urin 

č

oveka nije zarazan).Leptospire mogu da pre

ţ

ive 

u vodi nekoliko nedelja. Retko se prenose per os 
jer su osetljive na pH u 

ţ

elucu. 

 

Patogeneza 

Leptospire  ulaze  kroz  lediranu  ko

ţ

u  (bez  pri-

marnog  afekta)  ili    sluznice,  samo  u  izuzetnim 
slu

č

ajevima preko GIT-a.  

U  I  fazi  bolesti  (akutna  faza,  faza  septikemije), 
dolazi  do  direktnog  o

š

te

ć

enja  endotela  kapilara 

direktnim  dejstvom  endotoksina  leptospira. 
Nastaje vaskulitis a neki sojevi dovode i do hemo-
lize. Nastaje krvarenje. 
U  II  fazi  (imunska  faza)  dolazi  do  talo

ţ

enja 

imunskih  kompleksa.  Mo

ţ

e  se  javiti  asepti

č

ni 

meningitis sa glavoboljama. 
 

Patohistološki nalaz  

-Hemoragijska  dijateza  u  ko

ţ

i,  konjunktivama, 

faringealnoj sluzoko

ţ

i, sluzoko

ţ

i GIT-a. 

-U  mi

š

i

ć

ima  se  javlja  krvarenje,  nekroza 

miofibrila,  infiltracija  neutrofilnim  granulocitima 
(u drugoj fazi bolesti). 
-U  bubrezima  nastaje  tubulonekroza  (usled 
direktnog  delovanja  endotoksina  ali  i  indi-

rektnog delovanja, jer isti izaziva hipotenziju koja 
dovodi  do  hipoksemije).  Usled  talo

ţ

enja  imun-

skih kompleksa dolazi do glomerulonefritisa. 
Javlja  se  i  uremija,  renalna  i  ekstrarenalna  (zbog 
pove

ć

ane  razgradnje proteina  i smanjene glome-

rulofiltracije). 
-Patohistolo

š

ki,  u  jetri  se  uo

č

avaju  minimalna 

fokalna  nekroza, 

ţ

u

č

ni  trombi  i  periportna 

leukocitna infiltracija.  
Ikterus se javlja zbog: 
1. pove

ć

anog stvaranja bilirubina (krvarenje i  

    hemoliza) 
2. intracelulrnog stopa ekskrecije bilirubina 
3. osmotskih promena zbog poreme

ć

aja  

    cirkulacije u jetri (

ţ

u

č

ni trombi) 

4. smanjene glomerulofiltracije 
-Miokard je dilatiran, i u svim njegovim slojevima 
se  uo

č

avaju  hemoragija  i  nekroza.  Javlja  se 

perikarditis.  Miokarditis  se  ispoljava  paroksiz-
malnom  tahikardijom  i  produ

ţ

enjem  PQ  i  QT 

intervala. 
-Na  oku  se  javljaju  iritis,  iridociklitis,  uveitis, 
zamu

ć

enje staklastog tela, neuritis n. optici.  

- U plu

ć

ima su prisutna krvarenja i infiltracije. 

- U CNS-u se mogu javiti subarahnoidalna krva-

renja,  aseptični  meningitis  i  encefalitis,  mono  i 

poliradikulitis. 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 

 

 145 

Leptospiroza-  difuzna 
alveolarna hemoragija 

 

Karakteristična klinička 

 

slika i epidemiološki 

 

podatak o bavljenju  

aktivnostima kao što 

 

su pecanje ili kupanje (najčešće u 

 

stajaćim vodama) treba da pobude 

 

sumnju kod 

kliničara na leptospirozu.

 

Klinička slika 

Inkubacioni period traje 

najčešće

 od 6 do 15 dana 

(moţe od 2 do 26).

 

-

ANIKTERIĈNI OBLICI (85

-90%) 

-

IKTERIĈNI OBLICI

- Weilov sindrom- 10-15% 

 

1. ANIKTERIĈNI OBLIK

 

Bolest  prolazi  kroz  dve  faze-  fazu  septikemije  i 
imunsku fazu. 

a)

 

Faza septikemije traje 3-7 dana.  
Mijalgije  se  javljaju  kod  90%  obolelih,  a 
odlike  ove  faze  su  i  glavobolja, 
konjunktivalne sufuzije,  abdominalni  bol, 

povraćanje.  Leptospire  se  prvo 

na-laze  u 

krvi, od sredine I faze i u likvoru, a pred 
kraj faze septikemije i u urinu. 

b)

 

Imunska faza traje 10-30 dana. 

Bolest  se  klinički  manifestuje  menin

-

gitisom,  rašom,  pneumonijom,  nefriti

-

som,  uveitisom,  anemijom  i  gastro-
enteritisom.  Leptospire  su  prisutne  u 
urinu  tokom  cele  ove  faze,  a  u  krvi  i 

likvoru  se  nalaze  samo  na  početku  ove 

faze bolesti. 

1

. IKTERIĈNI OBLIK

- WEIL-OV SINDROM 

     

Bolest  prolazi  kroz  iste  faze  koje  pribliţno 

jednako  i  traju.  Prisustvo  leptospira  u  krvi, 

likvoru i urinu je gotovo identično u svim fazama

.

 

Temperatura dostiţe 39

-40

o

C.  

Pored  opšteg  infektivnog  sindroma,  javljaju 

se  i 

hipotenzija, 

ţutica, 

renalna 

insuficijencija, 

hemoragije.  Kasnije  manifestacije  su  meningo-
encefalitis i miokarditis. 
 

Laboratorijski nalazi 

 

LEUKOCITOZA 10 

 30 x 10 

 

                       neutrofilija > 70 % 

 

 TROMBOCITOPENIJA !!! 

 

 SE > 50 

 

 URIN: proteinurija i hematurija 

 

 ANEMIJA 

 

česta

 

 

 CPK - 

povišen

 

 

 urea, kreatinin 

 

povišeni

 

 

 K, Na, Cl, Ca, P 

 

Bilirubin,  ukupni  i  direktini  - 

povišeni, 

ALT < 5x 

 

 

HEMOSTAZNI MEHANIZAM OĈUVAN

 

 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 

 
 
 
 
 
 
Dijagnoza 

se postavlja:

 

- mikro i makro aglutinacijom lize 
- detekcijom specifi

č

nih IgM antitela ELISA metodom 

- detekcijom spiroheta PCR metodom 
 

Terapija 

-KAUZALNA  
Penicilin G  6 mil. i.j. podeljeno u 4 dnevne doze 
Vibramicin 

100 mg 2x1 

Jarisch Herxheimerova reakcija  

-SIMPTOMATSKA 

 

Terapija Weilovog sindroma= terapija septi

č

nog 

š

oka 

-simptomatska terapija 
-hemodijaliza 

 

Prevencija 

- Vibramicin 100mg 
- Vakcinacija 

 

Prognoza 

Smrtnost  se  kreće  u  rasponu  od  2,5  do  16%  u 

zavisnosti  od  godina  starosti  obolelog  i  virulen-

cije uzročnika (soja Leptospire).

 

 

 

146 

Na slici gore- konjunktivalne sufuzije i ikterus 
Dole- 

Hemoragične manifestacije leptospiroze na koţi  

 

background image

 

 

 

 

Želiš da pročitaš svih 154 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti