Inflacija i nezaposlenost
Sadržaj
1.4.1. Inflacija potražnje........................................................................................................................................ 4
1.4.2. Inflacija troškova......................................................................................................................................... 5
1.4.3. Inflaciona spirala......................................................................................................................................... 5
Uvod
Nezaposlenost i inflacija predstavljaju jedne od najvećih ekonomskih problema savremenog
sveta. Njime su pogođene, kako razvijene zemlje sa visokim životnim standardom i razvijenom
privredom, tako i one nerazvijene, siromašne zemlje i zemlje u razvoju.
Nema sumnje da inflacija i nezaposlenost predstavljaju ključne indikatore kvaliteta
makroekonomskih performansi. Pojedini ekonomski analitičari sabiraju stopu inflacije i stopu
nezaspolenosti da bi dobili tzv. indeks bede, kojim bi trebalo da se meri stanje ekonomije.
U ovom radu obradićemo osnovne probleme inflacije i nezaposlenosti, kao i njihovu
međusobnu vezu.
U prvom delu rada govorićemo o pojmu i vrstama inflacije, troškovima koje ona izaziva, a
zatim ćemo razmotriti različite uzroke inflacije kroz analizu dva najčešće obrađivana modela
inflacije- inflacija tražnje i inflacije troškova.
Drugi deo rada posvećen je problemu nezapsolenosti. Poseban akcenat ćemo staviti na
analizu agregatne ponude i tražnje radne snage i ravnoteže na agregatnom tržištu rada.
U trećem delu rada obradićemo međuzavisnost inflacije i nezaposlenosti kroz model
kratkoročne i dugoročne Filipsove krive.
1

Kada je inflacija u nekoj zemlji velika, dolazi i do slabjenja konkurentnosti njenih proizvoda na
svetskom tržištu, jer će proizvodi koje izvozi biti skuplji. Sa druge strane, uvozni proizvodi biće
jeftiniji od domaćih. Dakle, dolazi do pada izvoza i rasta uvoza, što dovodi do pogoršanja platnog
bilansa te zemlje.
1.3. Vrste inflacije
Inflacija se može klasifikovati u tri kategorije: a) umerena inflacija, b) galopirajuća
inflacija, c) hiperinflacija.
Slika 1. Umerena, galopirajuća i hiperinflacija
Izvor: P., Veselinović, (2009),
Ekonomija,
Univerzitet Singidunum, Beograd, str. 178.
Umerena inflacija podrazumeva lagani rast cena. To su jednocifrene godišnje stope
inflacije. Kad su cene relativno stabilne, ljudi imaju poverenje u novac. Ljudi rezonuju: novac je
jednako vredan danas i gotovo isto vredan za godinu dana, pa se isplati držati novac. Poslovni
ljudi i običan (potrošač) svet sklapaju dugoročne ugovore u valuti, zato što veruju da cene neće
značajnije otići izvan postojećih okvira za robu koju kupuju ili prodaju
Galopirajuća inflacija predstavlja dvociftrnu ili trocifrenu inflaciju u rasponu od 20, 100 ili
200% na godinu dana. U takvim uslovima ljudi drže samo nužnu minimalnu količinu novca
neophodnu za dnevne potrebe - transakcije. Finansijska tržišta odumiru, a fondovi se alociraju po
načelu racioniranja, a ne po načelu kamate. Domaće investicije presušuju jer poslovni ljudi i
drugi svoj novac usmeravaju u strane investicije.
U uslovima hiperinflacije u trgovine se odlazi s novcem u torbama, a vraća sa hranom u
džepovima. Vlada oskudica svih roba i usluga sem novca, koji se zbog svoje obezvređenosti valja
i po ulicama. Svako se želi rešiti lošeg novca, a za uzvrat da kupi neku robu. Ovakav loš novac
inicira razmenu u obliku trampe.
Ekonomija,
Univerzitet Singidunum, Beograd, str. 179.
3
1.4. Inflacija potražnje i inflacija troškova
Najčešće obrađivani modeli inflacije u ekonomskoj literaturi su modeli inflacije tražnje i
inflacije troškova. Ove koncepcije razmatraju različite uzroke inflacije. Oba tipa inflacije se
objašnjavaju uz pomoć osnovnog makroekonomskog modela, modela agregatne ponude i
agregatne tražnje.
1.4.1. Inflacija potražnje
Inflacija tražnje nastaje kada agregatna tražnja raste brže od proizvodnog potencijala
ekonomije, pomerajući cene naviše da bi se izjednačila ponuda i tražnja.
Različita su mišljenja šta dovodi do rasta agregatne potražnje. Monetaristi smatraju da
porast ponude novca povećava agregatnu tražnju, a preko nje i opšti nivo cena. Zato oni lek za
inflaciju vide u smanjenju ponude novca u privredi. Drugi ekonomisti vide beznačajnu vezu
između novca i potrošnje, i oni smatraju da postoji nezavistan rast u potrošnji bez obzira na rast u
ponudi novca.
Inflacija potražnje prikazana je na slici 2.
Slika 2. Inflacija potražnje
Izvor: R., Savković, (2006),
Ekonomija- osnovi,
Naučna knjiga nova, Beograd, str. 143.
Rast agregatne potražnje ilustrovan je pomeranjem krive AD u desno u poziciju AD
1.
Preduzeće će reagovati na rast potražnje delimično povećanjem cena ,a delimično rastom outputa.
Dakle, opšti nivo cena će porasti od P do P
1,
a nacionalni output od Q do Q
1.
Za koliko će preduzeća povećati cene zavisi od toga koliko će porasti njihovi troškovi,
odnosno rast cena će zavisiti od oblika krive AS. Što potpunije privreda koristi raspoložive
resurse, stvarni nacionalni output će se približavati potencijalnom outputu. U tom slučaju
preduzeća će na rast agregatne potražnje više odgovarati povećanjem cena svojih proizvoda nego
povećanjem proizvodnje (kriva agregatne ponude biće većeg nagiba).
Inflacija potražnje karakteristična je za privredu koja se nalazi u usponu. Ukoliko je
privreda blizu vrha poslovnog ciklusainflacija potražnje može biti visoka. Tada je i potražnja za
4
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti