1. Uvod
Dilema oko inflacije nastaje već prilikom određivanja razine cijena čije se mijenjanje mjeri.
Makroekonomisti stoga obično posmatraju dvije mjere razine cijena, dva indeksa cijena: BDP
deflator i CPI - indeks potrošačkih cijena. Naravno, bitan je i ugao posmatranja. Ukoliko se na
pojavu rasta opšte cjenovne razine gleda iz perspektive proizvođača, onda je inflacija mijenjanje
BDP deflatora koji pokazuje prosječnu cijenu proizvoda – finalnih dobara proizvedenih u
gospodarstvu. Međutim, iz ugla potrošača, inflacija izražava mijenjanje prosječne cijene
potrošnje – dobara koja potroše potrošači. Te dvije razine cijena, zanimljivo je primijetiti,
uglavnom nisu jednake. Dva su razloga tome. Naime, neka se finalna dobra, sadržana u BDPu,
ne prodaju potrošačima nego poduze ima ili se, pak, izvoze na strana tržišta. Neka dobra koja
potrošači troše nisu proizvedena u zemlji te nisu sadržana u BDP-u, nego su uvezena iz
inostranstva. Prema tome, trendovi kretanja BDP deflatora i CPI-a često neće biti podjednaki.
Ukoliko su, primjerice, prosječne cijene uvezenih dobara niže u odnosu na prosječne cijene
dobara proizvedenih u toj zemlji (i obuhvaćenih BDP-om), onda će CPI tendirati smanjenju u
odnosu na BDP deflator. U ovom se radu problematika inflacije Bosni i Hercegovini tretira
preko pokazatelja CPI. Nakon uvoda, u drugom dijelu rada, dijagnosticira se stanje u BiH u
pogledu inflacije, a u trećem se prepoznaju glavni uzročnici inflatornih pritisaka. četvrti dio
razmatra probleme, a peti koristi koje inflacija donosi. Suzbijanje ili rušenje inflacije nosi
izvjesne troškove za gospodarstvo o čemu se raspravlja u šestom dijelu rada, dok se u sedmom
djelu analizira optimalna stopa inflacije. Zaključnim razmatranjima završava se.
1
2. Inflacija
Inflacija predstavlja prosto rast opšteg nivoa cijena. Drugim riječima inflacija predstavlja
taku vrstu monetarne pojave, kod koje dolazi do pojave vece količine papirnog novca u prometu
nego sto je potrebno, dolazi do smanjena vrednosti novca, a povećanja cijena robe. Inflacija
dovodi do poremećaja ekonomskih tokova i ometa rast i razvoj.
Inflacija može biti jednokratna pojava. Primer jednokratne inflacije je nastanak ”Prvog
naftnog skoka” 1973 godine kada je cijena sirove nafte četvorostruko poskupila. Mnoge zemlje
nisu mogle brzo da se prilagode ovako brzom i enornom skoku cijena nafte i ušle su u zonu
visoke inflacije. Treba napomenuti da se 1979 godine desio i ”drugi naftni skok” sa ponovnim
porastom već visokih cena nafte. Njega su mnoge zemlje lakše podnijele nego prvi iz 1973
godine. Međutim naspram jednokratne ( okrutne ) inflacije imamo i zemlje sa hroničnom
inflacijom u kojima ovakva vrsta spoljnih skokova pogoršava i inače loše stanje na tržištu koje je
nastalo iz sasvim drugih razloga. U zemljama sa hroničnom inflacijom spada i naša.
Sigurno je da su na inflaciju uticali spoljni skokovi: naftni udari dužnička kriza i raspad
zemlje. No i bez tih spoljnih uticaja na agregatnu ponudu mora da je postojao neki unutrašnji
proces koji je generisao hroničnu inflaciju.U suprotnom ne bi postojao neprekidan rast cijena.
Da li je je godisnji rast cena od 10% zabrinjavajuci? Nije ako se nasa godišnja promena
(stipendije, studentsi krediti, plate i penzije ) takodje povećaju za 10%.
Samo u tom slucaju naš životni standard ostaće nepromenjen. Kada bi smo mogli tačno da
predvidimo tačnu stopu inflacije i sasvim uskladili cijenu i dohotke uzimajući stopu inflacije u
račun prilikom tog usklađivanja, teret inflacije ili troškovi ne bi postojali ili bi bili vrlo mali.
U stvarnosti međutim ljudi najčešće griješe u predviđanju stope inflacije i nisu u
mogucnosti da joj se prilagode. Što je stopa inflacije veća i uz to više fluktuira to su problemi:
redisribucije dohotka, neizvesnost o smanjenju investicija teskoće u platnom bilansu veći,
ozbiljniji i teži. Takođe, inflacija uzrokuje opštu neizvesnost, posebno u poslovnom svetu.
Neizvesnost je u toliko veća ukoliko stopa inflacije vise fluktuira, a fluktuicije su veće sto je
stopa inflacije viša. U takvim okolnostima nijedna
1
ekonomska kalkulacija se ne moze tacno
napraviti. Preduzeća su neodlučna i obeshrabljena za dalja ulaganja. To ce smanjiti stopu
1?
Prof. dr Bogdan Ilić, Makroekonomija, Beograd, 2005.
2
deviznog kursa u slučaju fiksnog deviznog kursa u BiH, trendovi kretanja stopa inflacije u zemlji
ne odstupaju mnogo od promjena u Euro – zoni.
Iz perspektive šireg i užeg okruženja, odnosno
najvažnijih ekonomskih igrača današnjice, pitanje inflacije se (ponovno) postavlja u središte
pažnje. Primjećuje se da, prema podacima iz lipnja 2008., inflacija bilježi znatniji rast u svim
posmatranim područijima ,
CPI u lipnju 2008.: zemlje Euro-zone 4,0 %; EU 4,3 %; USA 4,2%;
Japan 2%.
4
.
Uzroci inflacije
Mnoštvo uzroka može dovesti do nastanka inflacije. Iz ekonomskoteorijskog analitičkog
okvira ponude i potražnje proizlazi da inflacija može biti uzrokovana i sa strane ponude i sa
strane potražnje. Pored toga, uzročnik inflacije, kako je već naznačeno, mogu biti i očekivanja.
Početkom 1990-ih inflaciju su u BiH podgrijavali monetarna nestabilnost, ratna događanja i
početak procesa tranzicije. Istraživači su empirijski prepoznali te kvantificirali i sljedeće uzroke:
rast plata i deprecijacija monete ,uslovi trgovine i bilansa plaćanja, povećanje administrativno
kontroliranih cijena nekih roba ili usluga kao što je struja. Administrativno kontrolisanje cijene,
recimo naftnih derivata, imale su i pozitivnog učinka na inflaciju umanjuju i inflatorne pritiske,
primjer u 2006. godini. uticaj administrativno kontroliranih cijena veoma je moćan faktor u
određivanju kretanja stope inflacije jer njihov ponder u ukupnoj košarici proizvoda za
izračunavanje CPI-ja u BiH premašuje 25 % tako da svako mijenjanje ovih cijena utiče na
izmjerenu stopu inflacije. Na godišnjoj razini najviše je na inflaciju u BiH uticao rast cijena
prehrane i bezalkoholnih pića koje su u travnju ove, u odnosu na isti period prošle godine, više
za 9,6 %, alkoholnih pića i duhana 7,1 %, te zdravstvenih i ugostiteljskih usluga 5,5 i 5,2 %,
respektivno. Nadalje, u istom mjesecu porasle su i cijene energenata za preko 10 %. U BiH su u
svibnju ove, u odnosu na svibanj prošle godine, najviše porasle cijene hrane i bezalkoholnih pića
(13,7 %), prevoza (13,6 %), stanovanja, vode i energenata (8,5 %) te ugostiteljskih usluga (7,0
%).
2
Ukoliko se agregatna potražnja, odnosno njene sastavnice (osobna potrošnja, ulaganja,
državni izdaci i neto izvoz), povećava brže od proizvodnog potencijala gospodarstva, ishod će
biti porast cijena. Takvo je »pregrijano« gospodarstvo potrebno usporiti. U Hrvatskoj su porast
investicijske aktivnosti u fiksni kapital i osobna potrošnja u 2007. godini iznosili 6,5 % i 6,2 %
2
www.bhas.ba.
4
