HISTORIJSKI ASPEKTI OBRAZOVNE INKLUZIJE
Inkluzija se može sagledavati kao logican produžetak integracije i veže se uz posebne
obrazovne potrebe. Odre_enje inkluzije treba sagledavati ne samo uz potrebe odre_enih
skupina vec uz proces restrukturiranja obrazovanja u cjelosti.
Do sredine prošlog stoljeca djeca s teškocama u ucenju bila su klasificirana kao djeca
sa specijalnim potrebama koje nisu mogle biti ostvarene u redovnim školama. Težilo se
postupku izdvajanja takve djece i njihova premještaja u „specijalne škole“. Tijekom godina taj
segregacijski postupak unutar školstva pokazao se neodgovarajucim te se u 80-tim i 90-tim
kao njegova prirodna nadogradnja razvila ideja inkluzije.
Inkluzija je trajni proces, proces u kojem se sva djeca izjednacavaju me_usobno. To je
proces me_usobnog uvažavanja razlicitosti svakog djeteta i njegovih potreba. Prema tome,
društvena i socijalna okolina, posebno škola kao osnovni cinitelj razvoja svakog svjesnog
društva, a koja želi postati i ostati suvremena, treba poticati razvoj potencijala svakog
pojedinog djeteta.
Rad na individualnim potencijalima svakog djeteta podrazumijeva svestrano
upoznavanje osobitosti ucenika, te otkrivanje one pozitivne energije i sposobnosti koje
posjeduje svaki pojedinac na sebi svojstven nacin.
Pocetno stajalište procesa inkluzije ucenika s posebnim potrebama u redovno školstvo
jest holisticki pristup koji uvažava sve, a ne samo obrazovne potrebe pojedinog ucenika. Na
ovaj nacin dijete se promatra kao cjelovitu osobu sa svim svojim potrebama, a u obrazovnom
dijelu razvoja ucenika jednako se pridodaje važnost, kako socijalnom, tako i emocionalnom
razvoju, kao i razvoju osobne i kolektivne odgovornosti svih osoba ukljucenih u ovaj proces.
Pojam obrazovanja možemo podijeliti na dva dijela, a to su:
− usvajanje znanja
− stjecanje sposobnosti.
Sam proces usvajanja znanja svodi se na usvajanje cinjenica i informacija, dok se
stjecanje sposobnosti razvija putem tocno odre_enih i planiranih aktivnosti.
Te sposobnosti mogu se podijeliti na:
− Spoznajne
− Doživljajne
− Psihomotoricke.
Tijekom povijesti izmjenjivali su se razni modeli skrbi o osobama s posebnim
potrebama, pa je tako jedan od modela tzv. model milosr_a, koji pociva na religijski
baziranom milosr_u.
Slijedi medicinski model cija je ideja vodilja da su osobe sa posebnim potrebama
bolesne osobe te spadaju iskljucivo u podrucje medicinske skrbi.
Nakon toga razvija se razvojni model, model interakcije, integracije i normalizacije.
Zadnji model koji je prisutan u društvu i model koji još uvijek treba u potpunosti
zaživjeti je model emancipacije. Ovaj model polazi od ravnopravnosti razlicitih partnera u
procesu rehabilitacije, što znaci da i sama osoba s invaliditetom ima pravo odlucivati o tijeku
svoje rehabilitacije te biti clan tima.
Uporedo sa modelima skrbi o osobama s posebnim potrebema mijenjaju se i stavovi
prema svim osobama s invaliditetom tijekom povijesti
.
Pojam inkluzija ima porijeklo u latinskom jeziku, a predstavlja izvedenicu koja znaci
ukljucivanje, ukljucenost, obuhvatanje i podrazumijevanje.
Izvorno znacenje možemo tražiti u dvije latinske rijeci. Prva je includo što znaci
zakljucati, zatvoriti, zacepiti, prijeciti, uokviriti, okovati, oviti, ubilježiti, zakljuciti. Druga je
inclusio a znaci zatvor, zatvaranje.
Tri su pristupa ovdje neophodna:
• Prvo, definirati inkluziju kao najopštiji pojam i proces.
• Drugo, definirati inkluzivno vaspitanje i obrzovanje.
• Trece, definirati inkluziju kao humani proces ukljucivanja djece sa posebnim
potrebama u redovne škole i ukupni društveni život.
Inkluziju kao najopštiji pojam možemo definisati kao proces ili pristup u kome
segment necega ili pojedinca u društvu posmatramo kao dio cjeline.
Inkluzivno vaspitanje i obrazovanje podrazumijeva aktivnosti individue i društva kao
proces ucenja i poucavanja u kome dolazi do relativno trajnih i progresivnih promjena
pojedinca u uslovima podrške i socijalne ukljucenosti.
Inkluzija kao proces ukljucivanja djece sa posebnim potrebama u redovne škole i
ukupni društveni život predstavlja najcešci pojmovni kontekst shavatanja inkluzije, ali i
najuži.
Radi se o obezbje_ivanju humanih pretpostavki za adekvatno ukljucivanje djece sa
posebnim potrebama u nastavu redovnih odjeljenja opceobrazovnih i strucnih škola kao i o
ukljucivanju ove djece u cjelokupan društveni život.
Vecina definicija inkluzije se odnosi na treci aspekt inkluzije, na vaspitanje i
obrazovanje djece sa posebnim potrebama.
Humane pretpostavke školske inkluzije za djecu sa posebnim potrebama su:
1. Djeca sa posebnim potrebama treba da dobiju više nego u specijalnim školama.
