INSTITUCIJE DIONIČKOG DRUŠTVA
seminarski rad
„Sažetak“
Cilj ovog seminarskog rada bio je da se prikaže dioničko društvo općenito, od samo g
osnivanja društava kao i funkcioniranja istog.
Ključne riječi: dioničko društvo, dionica, glavna skupština.
„Abstract“
The aim of this seminar was to present a joint stock company in general, only firm formation
and functioning of the same.
4
1. POJAM DIONIČKOG DRUŠTVA
Dioničko društvo je trgovačko društvo u kojemu članovi (dioničari) sudjeluju s ulozima u
temeljnome kapitalu podijeljenom na dionice. Iako u dioničkim društvima najčešće dionice ima
veći broj dioničara, dioničko društvo može imati i samo jednog dioničara.
Osnivanje tvrtke u obliku dioničkog društva pogodno je za prikupljanje novčanih sredstava većeg
iznosa i za velike projekte, koji su teško ostvarivi kapitalom samo jedne osobe. Izdavanje dionica
koristi se i iz razloga kada tvrtka počinje raditi i treba kapital koji im osnivač sam ne može
osigurati, treba dodatno investirati u proizvodnu opremu, istraživanje i razvoj i sl., želi se proširiti
na nova tržišta ili ući u novi posao. Sa više novca tvrtka može povećati investicijska ulaganja i
biti profitabilnija u budućnosti. Tvrtka izdaje nove dionice koje bivši ili novi dioničari mogu
kupiti za određenu cijenu koju odredi tvrtka. Ukoliko je cijena prava i realna, tvrtka može prodati
sve dionice i tako nabaviti novac za nove poslove. Dioničko društvo je društvo kapitala, a
pojmom društva kapitala u pravnom i gospodarskom smislu obuhvaćena su kod nas dionička
društva i društva s ograničenom odgovornošću. Ta se društva međusobno razlikuju, ali imaju i
neke zajedničke karakteristike po kojima ih razlikujemo od društva osoba, tajnog društva i sl.
Glavna im je zajednička crta da je kod njih temelj povezivanja i udruživanja kapital, a ne osoba.
Kod društva kapitala zakonom je propisan i određeni minimalni kapital za njihovo osnivanje
(temeljni kapital) koji služi kao prag za pristup toj vrsti društava, ali i kao podloga za dobivanje
zajmova i jamstvo vjerovnicima za obveze društva. Nema osobne odgovornosti članova društva
kapitala, osim u slučaju zlouporabe okolnosti da članovi ne odgovaraju za obvezu društva. Pravo
glasa i ostala prava mjere se prema visini uloga, a ne po glavama. Isto vrijedi i za sudjelovanje u
dobiti društva. Glavna obveza članova je u ulaganju kapitala, a ne sudjelovanje u vođenju
poslova. Društva kapitala imaju svoje obvezne organe, od kojih je samo skupština organ u kojem
mogu sudjelovati svi članovi pri donošenju odluka, ali to je pravo, a ne obveza.
5
2. OSNIVANJE DIONIČKOG DRUŠTVA
U našem pravu dva su načina za osnivanje dioničkih društava. To su simultano (na mah) i
sukcesivno (postupno). Kod simultanog osnivanja istodobno se usvaja statut društva,potvrđuju
ulozi u stvarnom broju, imenuju članovi tijela društva i preuzimaju odmah sve dionice. O tome se
sastavlja javna isprava koja ima značenje osnivateljske skupštine izjavom kod javnog bilježnika
1
.
Sukcesivno osnivanje se zbiva postupno, u više faza koje se sastoje od utvrđivanja teksta
statuta,izvješća o osnivanju, objavljivanja javnih poziva, upisivanja dionica, uplaćivanja dionica,
sazivanja i održavanja osnivateljske skupštine na kojoj se prihvaća statut, utvrđuje uplata dionica,
eventualna ulaganja u stvarima i pravima te biraju tijela društva. Ta je razlika načelna, ali ni u
simultanom osnivanju ne mora biti jedan jedini formalni akt, nego se zapravo i ono može
događati u više faza, a kod sukcesivnog osnivanja ono se mora odvijati u fazama. Kako su neka
zakonodavstva napustila uređenje sukcesivnog osnivanja (npr. Njemačko i Švicarsko), te se
razlike između tih dvaju načina osnivanja mogu prikazati samo na konkretan pravni poredak.
Prema hrvatskom pravu za razlikovanje sukcesivnog od simultanog osnivanja dioničkog društva
presudno je upućivanje javnog poziva za upis dionica, tj. kada se temeljni kapital prikuplja na
temelju javnog poziva, osnivanje je sukcesivno.
3. DIONICE
Dionica je dio temeljnog kapitala, skup članskih ovlasti, vrijednosni papir.
Riječ dionica u tom značenju rabi se kad se utvrđuje pojam dioničkog društva i u tom smislu
dioničko društvo označuje temeljni kapital podijeljen na dionice. Za dionice se mora dati neka
protuvrijednost kako bi se stvorio, odnosno povećao temeljni kapital. Za uzvrat dioničar stječe
dionicu i s njome zakonom i statutom društva utvrđena prava i obveze.
Dionica označuje skup prava i obveza vezanih za članstvo u dioničkom društvu. Ovlasti dioničara
su različite, ali ih možemo podijeliti u dvije temeljne skupine:
1. imovinska prava – kao što su pravo na udjel u dobiti, pravo na ostatak koji preostane
nakon likvidacije društva, pravo na nove dionice, ako se izdaju i sl.;
1
Zakon o trgovačkim društvima, NN 113/93, 34/99, 52/00, 118/03.
