Ona se svodi na aktivnosti centralne banke koje se odnose na emisiju i povlačenje novca iz
opticaja u cilju obezbijeđenja adekvatne količine novca u nekoj nacionalnoj privredi.

Monetarna politika je skup pravila, propisa, mjera i instrumenata kojima se u monetarnoj
sferi društvene reprodukcije reguliše nivo, struktura i dinamika novčane mase, kao i
cirkulacija novca u prometnim kanalima reprodukcije.

Monetarna politika svake zemlje gradi se radi što efikasnijeg odvijanja procesa društvene
reprodukcije i odmjerene regulacije količine novca u opticaju.

Veća ili manja količina novca koja se nađe u opticaju dovodi do posljedičnih poremećaja.

Osnovni cilj monetarne politike je đelovanje na nivou dinamike privredne aktivnosti i to
regulisanjem obima i strukture novčane tražnje kroz adekvatno formiranje visine i
strukture novčane mase.

Odnosno drugačije rečeno, osnovni cilj monetarne politike je da obezbijedi potrebnu
količinu novca za obnavljanje resursa u proizvodnji i za kontinuitet procesa reprodukcije.

Ciljevi monetarne politike su:



održavanje rasta proizvodnje i plasmana robe;



usklađivanje robnonovčanih odnosa putem regulisanja novčane mase;



podržavanje ciljeva u oblasti ekonomskih odnosa sa inostranstvom.

2. Instrumenti monetarno-kreditne politike

Da bi monetarno-kreditna politika u svojoj osnovnoj funkciji regulisala potrebne količine
novca u privredi i bila maksimalno efikasna, u granicama svog dometa, kako u pogledu
monetarne i ekonomske stabilnosti, tako i u pogledu stope rasta, potrebno je da raspolaže
određenim instrumentima svog dijelovanja.

Raspolaganje određenim efikasnim instrumentima pretpostavka je osiguranja realizacije
određenih kvantifikovanih ciljeva koji se u određenom periodu postavljaju pred
monetarno-kreditnu politiku.

Pod instrumentima monetarno-kreditne politike podrazumijevaju se sredstva i metode koje
centralna banka primjenjuje da bi održala masu i strukturu novca i kredita na optimalnom
nivou.

Jovan B. Dušanić, Monetarne i javne finansije, 6. izdanje, Beograd 2011.