JU OSNOVNA ŠKOLA „ORJENSKI BATALJON “
BIJELA
STRUČNI RAD
PSIHOLOŠKI FAKTORI RAZVOJA DJECE KROZ SPORT I
FIZIČKU AKTIVNOST
Mentorka: Nastavnik pripravnik:
Prof. Zlata Crnogorčević Prof. Petar Kovačević
HERCEG NOVI,
………………
2
1.UVOD
Kada proučavamo psihologiju sporta, možemo zaključiti da je ona
usmerena na pomaganje sportistima da ostvare bolje rezultate upotrebom
mentalnih sposobnosti i da se ostvari pravilan rast i dobrobit kroz
učestvovanje u sportu i sportskim aktivnostima.
Pored urođenog talenta savremeni sport od sportista zahtjeva i postojanje
niza drugih sposobnosti: od motoričkih razvijanja, taktičkog mišljenja,
moralno-voljnih osobina i dr. Nesklad između psihičkih i fizičkih snaga
nepovoljno djeluje na stvaralačku aktivnost čovjeka tj. neizbježno povlači za
sobom nemoć spoljašnjih manifestacija. U praksi, kod djece se dešava da
postoje misao i ideje, ali nema potrebne energije za njihovo sprovođenje u
konkretnim situacijama (kolektivnim ili pojedinačnim spotovima). Iskustvo
sportskih škola ukazuje na to da se najbitnije sportske vještine moraju
savladati rano, prije nego što se formira ličnost ili uporedo sa njenim
formiranjem,znači u dječijem uzrastu.
Danas veliki broj djece učestvuje u školskim i vanškolskim programima
fizičke aktivnosti u različitim sportovima. Jedan od najvećih značaja sportske
psihologije je to što najviše doprinosi razvoju dječijeg sporta. Smatra se da je
već na uzrastu od sedam godina potrebno otpočeti, uz stručni nadzor i stručnu
selekciju, sa trenažnim procesom u većini sportova.
Takav rad danas ima sve veći značaj i popularnost zbog svoje vaspitne i
socijalizacijske uloge za djecu koja su uključena u sportske aktivnosti i uloge
u stvaranju vrhunskih sportista.
Stoga ovim radom želim da ukažem na značaj sportskog iskustva u životu
djeteta, koji ima ozbiljan uticaj na njegov psihološki razvoj i ličnost, koji se
kasnije odražava kroz čitav život.
4
4.ZNAČAJ PSIHOLOGIJE U OLAKŠAVANJU
RASTA I RAZVOJA
Psihologija sporta se fokusira na pomaganje ljudima kako bi poboljšali
učinak upotrebom mentalnih sposobnosti i kako se psihološki razvoj i
dobrobit pojavljuju kao posledice učestvovanja u sportu i fizičkim
aktivnostima. Tri glavne teme psihološkog razvoja i dobrobiti koje su važne i
za društvo i za psihologiju sporta i vežbanja, najbolje ce ukazati na značaj ove
grane u sportu.
Prva tema je usmerena na proučavanje psihološkog razvoja djece kroz
učestvovanje u sportu, posmatrajući neka važna pitanja kao što su: nivo stresa
koji djeca doživljavaju, razvijanje njihovog samopoštovanja i efikasno
podučavanje (treniranje) kako bi im se pomoglo.
Druga tema se fokusira na važnu ulogu agresije u sportu, koja na žalost u
novije vreme nosi sa sobom sve veći broj incidenata u kojima sportisti gube
kontrolu nad svojim osjećanjima, kako na sportskim borilištima tako i van
njih.
Treća tema se odnosi na pitanje moralnog razvoja i sportskog ponašanja u
kontekstu sporta i fizičkih aktivnosti.
Prva tema kojoj će u daljem izlaganju biti posvećena pažnja, treba da da
nas nauči kako bi mogli:
Razgovarati o značaju proučavanja psihologije mladih,
Objasniti glavne razloge zbog kojih djeca učestvuju u sportu i odustaju
od njega,
Razgovarati o značaju odnosa zasnovanih na jednakosti u sportu kod
mladih,
Opisati stres i posledice nekontrolisanog bijesa kod mladih sportista,
Utvrditi i objasniti kako da se primjeni efikasno treniranje djece,
Razgovarati o ulozi roditelja u sportu.
5
5.ZBOG ČEGA PSIHOLOGIJA MLADIH
SPORTISTA
Danas veliki broj djece širom svijeta učestvuju u školskim i van školskim
programima fizičke aktivnosti, u rasponu od mladalačke košarke i fudbala do
skijanja, sportova na vodi i slično. Mnoga djeca su angažovana u
organizovanom sportu, i on je jedna oblast u njihovom životima gdje oni
intezivno učestvuju. Sport naime ima značajne posledice na njih, njihove
vršnjake i porodicu, kao i građansku zajednicu(Coleman.1974).
Za većinu djece učestvovanje u sportu dostiže vrhunac oko 12-te godine .
Iz mnogih istraživanja o razvoju psihologije znamo da ovaj uzrast i period
koji mu predhodi je kritično vrijeme za djecu, jer ima značajne posledice na
njihovo samopoštovanje i socijalni razvoj. Na taj način mladalačko sportsko
iskustvo može da ima značajne efekte na ličnost i psihološki razvoj djeteta
koji traje tokom čitavog života.
Nasuprot raširenom mišljenju, angažovanje u organizovanom sportu nije
automatski djelotvorno za dijete (Martens,1978). Razvijanje karaktera,
liderstvo, sportsko ponašanje (fer plej) i usmjeravanje na dostignuća, ne
pojavljuju se sami od sebe kroz samoučestvovanje nego ih obično prati neko
od stručnih lica, koji razumiju djecu i znaju da izgrade programe koji
predviđaju pozitivna iskustva.
