INTELEKTUALNI KAPITAL U INDUSTRIJSKOM MENADŽMENTU

 

1. UVOD 

Intelektualni kapital, je sve ono što postoji u ljudima, ili proizilazi od ljudi. U ovaj resurs spadaju individualna  

znanja i veštine, norme i vrednosti, kultura i ponašanje zaposlenih, baze podataka, metodologije, standardi i procedure, 
licence, brendovi. Često se naziva nevidljivim kapitalom, želeći da se na taj način napravi razlika u odnosu na vidljivi,  
odnosno materijalni kapital. Intelektualni kapital se nalazi u glavama ljudi. On nije svojina organizacije, odnosno nije 
pod kontrolom menadžmenta i ne može biti predmet prometa. Navedena činjenica je logična, jer je znanje jedina 
privatna   svojina   koju   čovek   ima.   Intelektualni   kapital   je   ono   što   odlazi   iz   organizacije,   nakon   završetka   radnog 
vremena, a to je najvredniji deo organizacije. Intelektualni kapital je važan pri stvaranju, funkcionisanju, održavanju, 
ostvarivanju profitabilnosti i pri rastu i razvoju

Poslednjih   godina   ovog   veka,   intelektualni   kapital   zauzima   značajno   mesto   kao   osnovni   resurs   koji 

kompanijama treba da obezbedi konkurentnu prednost. Kompanije koje budu naučile da upravljaju znanjem kao alatom 
budućnost, mogu sebi da predvide veoma svetlu budućnost. Znanje je vrednost moćnije od prirodnih resursa, ogromnih 
fabrika ili mnoštva bankovnih računa. U svim poljima poslovanja uspeh mogu postići kompanije koje imaju nejbolje 
informacije, ali koje istovremeno znaju najbolje i najefikasnije da ih iskoriste i upravljaju njima. 

Intelektualni kapital delimo u tri grupe: 

1. 

Ljudski kapital ili individualna kompetencija 

je sposobnost koji uključuju iskustvo, veštine i sposobnosti, 

 odnosno kompetencije ljudi, sposobnost učenja i sposobnost menadžmenta. 

2. 

Strukturni ili interni kapital 

koji podrazumeva poslovne procese, kulturu, uključuje patente, tržišne marke i 

zaštićena prava, čuvanje znanja u bazama podataka i listama potrošača, dizajn i kapacitet informacionog 
sistema. 

3. 

Tržišno zasnovan ili eksterni kapital 

koji uključuje profitabilnost i lojalnost potrošača, snagu marke, licence i 

franšize. 

Menadžment intelektualnog kapitala je često povezan sa razvojem znanja, a nekada sa moćima znanja. Koncept 
organizacije učenja izgleda da je u Velikoj Britaniji bio prethodnik upravljanja znanjem. Japanske kompanije stalno 
povećavaju tržišnu vrednost svojih akcija, putem menadžmenta znanja. Za Japance znanje znači mudrost. 

2. KLASIFIKACIJA INTELEKTUALNOG KAPITALA 

Intelektualni kapital se deli na nekoliko kategorija. Prema najčešćoj klasifikaciji, intelektualni kapital obuhvata 2 
kategorije, odnosno 2 grupe neopipljivih resursa. Intelektualni kapital čine: 

ljudski kapita koji se još naziva humanim kapitalom 

strukturni kapital; 

2.1. LJUDSKI KAPITAL 

Ljudski kapital 

ili kako se još naziva humanim kapitalom dešinišemo ga kao kombinacijom znanja, veština 

sposobnosti i inovacijom zaposlenih u kompaniji koja im omogućuje da izvrše svoje radne zadatke. Ljudski 
kapital predstavlja znanje, veštine i iskustvo koje povećava radnu sposobnost. Zaposleni nisu po definiciji nisu ljudski 
kapital, oni to postaju tek kada svoje veštine i zanje transformišu u dela koja sa u skladu sa strategijom poslovanja 
kompanije. Zaposleni doprinose stvaranju materijalne ili kako još nazivamo nematerijalnih vrednosti koja su za korist 
firme. 

Ljudski kapital predstavlja sposobnost da zaposleni na osnovu svog znanja koriste rešenja u cilju 

ispunjenja očuvanja kompanije, fleksibilnosti, tolerantnosti, motivisanosti, sposobnosti za timski rad, 
sposobnosti za učenje, lojalnosti i dr. Važno je reći da deo intelektualnog kapitala, posle završetka radnog 
vremena napušta kompaniju. U knowedge-intensive kompanijama, koje su poput Microsofta, stučnost, 
kreativnost, inovacije, motivisanost i angažovanost zaposlenih, sa osnovnim ciljem stvaranja vrednosti za 
svoju kompaniju, jeste ključni stvaraoc vrednosti i njen najveći kapital. 

3

Sve ono što je u glavama zaposlenih neprikosnoveno je vlasništvo pojednica, kompanije ne mogu posedovati svoj 
ljudski kapital, odnosno nisu vlasnici tog ljudskog kapitala. Kompanija može raspolagati kompetencijama zaposlenih 
samo dok su vlasnici ovih kompentencija zaposleni u toj kompaniji, jer se tada 
rezultati njihovog intelektualnog rada isključivo pripadaju kompaniji. Ukoliko kompanija želi da zadrži kompetencije 
(tj. mišljenje) zaposlenih unutar kompanije, neophodno je da ih sačuva kao informacije u bazama podataka ili da ih 
ugradi u nove metode, nove proizvode i usluge, nove organizacione strukture odnosno u znanje, vizije ideje, veštine, 
planove i dr. To su jedini načini da kompanija postane deo ljudskog kapitala. 

Humani kapital  

predstavlja zaposlene sa celokupnom raspodelom individualnog i kolektivnog znanja, sposobnost, 

stavova, ponašanja, iskustva i emocija. Zaposleni nisu sami po sebi humani kapital za poslodavca nego to postaju onda 
kada svoja znanja i sposobnosti transformišu u dela koja doprinose stvaranju vrednosti za preduzeće. 
Kompanije širom sveta se trude da profesionalne kompentencije svojih zaposlenih pretvore u kolektivno znanje koje 
ostaje u vlasništvu kompanije i kada neki od zaposlenih napusti kompaniju. 
Ljudski kapital obuhvata: 

kompentencije, 

odnose i 

vrednosti. 

Kompetencije:

Treba istaći da se radi o stručnoj sposobnosti zaposlenih, u datim okolnostima zaposleni treba da znaju šta,  

kako i kada treba preduzeti. Osim stučne usavršenosti još je i važna socijalna kompentencija, koja se odnosi na 
uspešnost rada sa drugim ljudima (na primeru se može videti kako se zaposleni ophode i komuniciraju, timski rad, 
uklapanje   u   kolektiv),   kao   i   komercijalna   kompetencija   koja   označava   sposobnost   zaposlenih   da   svoje   akcije 
usmeravaju ka stvaranju vrednosti. 

Odnosi :

Kada se misli na odnose tu se pre svega treba dati akcenat na ekonomsku kategoriju saradnje. Ekonomski 

odnosi su oni odnosi u kojima je konačni cilj stvaranje vrednosti. Zaposleni treba da izgrađuju odnose sa kolegama,  
klijentima, poslovnim partnerima, iz tih odnosa preduzeće može dobiti odličan rezultat poslovanja. Relacioni kapital 
obuhvata odnose kompanije sa eksternim okruženjem, odnosno eksternim stejkholderima. Ovaj deo intelektualnog 
kapitala obuhvata odnose sa potrošačima, dobavljačima, poslovnim partnerima, akcionarima i drugim stejkholderima i 
percepciju koju oni imaju o kompaniji. Primeri mogu biti: imidž, lojalnost kupaca, zadovoljstvo kupaca, veze sa 
dobavljačima, sposobnost pregovaranja sa finansijskim institucijama, itd. 

Vrednosti :

Vrednosti  ljudskog   kapitala   se   ogledaju   u   postojećim   individualnim   kolektivnim   vrednosnim   sistemima. 

Vrednosni sistem je direktna posledica načina rada i rukovođenja menadžmenta i one kreiraju osnovu koorporativne 
kulture. U ekonomiji znanja humani kapital postaje ključni ekement poslovanja. Svoje znanje i sposobnosti investira u 
preduzeće. Sposobni i angažovani ljudi se smatraju ključnom imovinom preduzeća, dok su u radnom odnosu njihov 
intelektualni input i rezultati rada pripadaju preduzeću. Organizaciju poslovanja treba raspodeliti na odgovarajući način 
koji po pravilu podrazumeva decentralizaciju i veću autonomiju na nižim organizacijskim strukturama. 

2.2. STRUKTURNI KAPITAL 

Strukturni kapital je vlasništvo kompanije i ona njime trguje (to su patenti, baze podataka, orgnizacione šeme, 

projekti   za   povećanje   produktivnosti   zaposlenih).   Strukturni   kapital   predstavlja   podršku   infrastrukturi   ljudskoga 
kapitala. On uključuje u sastav logiistiku i infrastrukturu informacione tehnologije primenljive u logičkim procesima, 
korporacijske   imidže,   logistikčke   vlasničke   baze   podataka,   logističke   organizacijske   koncepte,   dokumenta 
patente,licence.

Strukturni kapital je sve ono što ostaje u preduzeću kad zaposleni završe radno vreme. Ljudski kapital 

gradi strukturni kapital, ali što je veći strukturni kapital veća je šansa da ljudski kapital daje bolje rezultate. Preporuka 
je da preduzeća treba da povećaju učešće strukturnog kapitala, ali tu ne treba zaobići ljudsku kapital koji je neophodan. 

D.Sundać, I. Fatur: Intelektualni kapital- Ekonomski pregled, strana 93-94 izdanje sa konferencije 2004.godina.

Imamo dve vrste strukturnog kapitala

organizacioni i 

potrošački. 

Organizacioni kapital obuhvata: 

inovacioni, 

kultura, 

rukovođenje i 

procesni kapital. 

4

background image

Želiš da pročitaš svih 8 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti