1
UVOD
Ovaj seminarski rad obuhvaća primjenu inteligentnih transportnih sistema u svrhu poboljšanja
intermodalnog transporta korištenjem raznih komunikacijskih i informacijskih tehnologija i
implementacijom inteligencije.
Problematika je izložena u 5 poglavlja:
1. Uvod
2. Intermodalni transport
3. Problemi intermodalnog transporta
4. Moguća ITS rješenja i implementacija
5. Zaključak
Seminar sadrži općenite informacije o intermodalnmom transportu i inteligentnim
transportnim sistemima. Osim toga navedena su i područja djelovanja intermodalnog
transporta, te njegove mogućnosti u pojedinim granama saobraćaja.
Intermodalni transport ima neke svoje prednosti ali i probleme koje su adresirane i pojašnjene
u seminarskom radu. Problemi u intermodalnom transportu mogu biti različite prirode, postoje
problemi koji su posebni za određene grane, ali postoje i oni koji zajednički nekim granama
kao na primjer problem zagađenja okoliša.
Isto tako, u seminaru je vođena riječ o prikladnim inteligentnim transportnim sistemima koji
se mogu uklopiti u intermodalni prijevoz. Mogućnost i primjena ITS-a je velika i dolaskom
svake nove tehnologije rađaju se nove ideje za razvoj novih inteligentnih transportnih sistema
koji bi našli svoju primjenu u bilo kojoj grani saobraćaja pa tako i u intermodalnom
transportu.
2
INTERMODALNI TRANSPORT
Općenito
Intermodalni transport je takav oblik tehnologije gdje se prijevoz robe odvija uporabom dva
suvremena i odgovarajuća prijevozna sredstva iz dviju različitih saobraćajnih grana, pri čemu
je jedno prijevozno sredstvo zajedno sa svojim teretom postalo teret drugom prijevoznom
sredstvu iz druge saobraćajne grane, s tim da se transportni proces odvija između najmanje
dviju država.
Ovakav transport počeo se primjenjivati 80-tih godina 20. stoljeća i u poćetku je bio poznat
pod imenom multimodalni transport. To ime je dobio na konvenciji Ujedinjenih Naroda o
međunarodnom multimodalnom prijevozu robe koji se dogodio 1980. godine, na kojoj su
definirana sva bitna obilježja multimodalnog transporta kojemu je kasnije primjenjen naziv u
intermodalni transport.
Kao i svaki drugi oblik prijevoza tako i intermodalni prijevoz mora imati definiranu
prijevoznu dozvolu. Ta isprava je FIATA-ina (fr. Fédération Internationale des Associations
de Transitaires et Assimilés) FBL ( FIATA Bill of Landing) teretnica za intermodalni
transport. Ova prijevozna iprava koristi se umjesto pojedinačnih isprava za svaki oblik
prijevoza koji je dio intermodalnog transporta, pa se na taj način izbjegava izdavanje više
prijevoznih isprava bez obzira na broj prijevoznih sredstava koji su sudjelovali u prijevoznom
procesu.
Važno je napomenuti kako je veoma bitan dio intermodalnog transporta poduzetnik
intermodalnog prijevoza, koji organizira cjelokupni prijevozni proces. Samim time što jedan
poduzetnik obavlja sve poslove organizacije važno je da je taj poduzetnik dovoljno stručan te
da ima potrebnu organizacijusku sposobnost kako bi proces prijevoza prošao bez dužnih
zastoja.
Kako se povećava intenzitet prometasaobraćaja i broj prijevoznih sredstava javlja se potreba
za višom razinom vremenskog usklađenja svih procesa u intermodalnom prijevozu.
Sposobnost za vremenski usklađenjem predstavlja bitan dio u intermodalnom prijevozu i
stoga oni poduzetnici intermodalnog prijevoza koji imaju bolje vremenski usklađen proces
prijevoza bolje konkuriraju tržištu.
Područja djelovanja
Pošto je intermodalni transport oblik prijevoza koji koristi najmanje dva prijevozna sredstva i
najmanje dvije saobraćajne grane možemo tvrditi da intermodalni transport ima široko
područje djelovanja. Upravo zato što intermodalni transport objedinjuje više saobraćajnih
grana potrebna je odgovarajuća infrastruktura, tačnije logistički centri, ali i telematička
podrška te operatori.
Logistički centri predstavljaju čvorišta na kojima se odvija ukrcaj i iskrcaj ITU (intermodalnih
transportnih jedinica) i najčešče su specijalizirani. Namjena logističkih centara ovisi o obliku
transporta koji podržava, funkciji koju obavlja u logističkim lancima te o tehnologiji
