SKRIPTA IZ INVESTICIJSKOG MENADZMENTA I PARCIJALA

1. Definicije investicija

Etimološko porijeklo riječi je ustvari izvedenica latinskog porijekla in-u + vestire-zaodjenuti,
kojoj se prije svega u ekonomskoj literaturi daje značenje ulaganja kapitala u neki biznis,
firmu i sl, a onaj ko ulaže kapital bi bio investitor ili poduzetnik.

U ekonomskoj teoriji postoji veliki broj različitih definicija pojma investicija, pri čemu se
mnogi autori slažu s osnovnom postavkom da investiranje predstavlja žrtvovanje, odnosno
odricanje od potrošnje u sadašnjosti da bi se dobile određene koristi u budućnosti.

Subjekti   investiranja   mogu   biti   različiti   od   privatnih   osoba   preko   preduzeća   do   države.
Objekti   investiranja   mogu   takođe   biti   heterogen,   kao   npr;   sredstva   za   rad,   istraživačko
razvojni   rad,   kadrovi,   uslnvi   rada,   organizacija,   rada   itd.   Cijena   jedne   žrtve   je   određena
očekivanim profitom sa jedne strane i koeficijentom rizika i neizvjesnosti da se on ostvari s
druge   strane.   Vrijednost   jedne   nade   podrazumijeva   željeni   efekat   vremenski   raspoređen
nakon efektuiranja investicije. G. Depallens definiše pojam investicija u širem smislu kao
ulaganja u nepokretna dobra, ali i sve aktivnosti kojima se finansijska sredstva pretvaraju u
faktore koji se koriste u preduzeću.

Između investiranja i finansiranja postoji velika razlika. Naime finansiranje je znatno širi
pojam jer svako investiranje po prirodi uključuje fiansiranje. ali se finansirati može i u
projekte koji nemaju ništa zajedničko s investicijama u pravom smislu riječi.

Makroekonomski posmatrajući investicije američki autori naglašavaju njihov uticaj na rast
proizvodnje i zaposlenosti u kratkom roku preko agregatne tražnje i njihov uticaj na rast
proizvodnje u dugom roku, s obzirom da vode akumulaciji kapitala koja utiče na potencijalnu
proizvodnju i agregatnu ponudu.

Investiranjem se dakle kreira novi kapital dok se npr: kupovina zemljišta ili vrijednosnih
papira predstavljaju samo finansijske transakcije ili promjene portofolia.

Metodolozi OUN pod investicijama se podrazumijevaju samo ona ulaganja koja su vršena za
zamjenu dotrajalih i istrošenih i izgradnju novih kapaciteta.

2. Teorijski pogledi o investicijama

U neoklasićnoj ekonomiji teorija investicija se u potpunosti zasniva na teoriji kapitala, pri
čemu su najrelevantniji odnosi između kapitala, njegovog marginalnog proizvoda i njegove
cijene. Resursi će se usmjeravati u one procese gdje marginalna produtivnost premašuje
troškove kamate, a ravnoteža nastaje ako je kamatna stopa jednaka marginalnoj
produktivnosti rada.

Keynesova istraživanja su pridavala ključni značaj problematici investicija, a inspirisala su
neke njegove savremenike i sljedbenike da još više prodube istraživanja. Kevnes je protežirao
državni intervencionizam i napustio stav da svako uzdržavanje od potrošnje automatski
rezultira investiranje.

Količina ukupnog dohotka i ukupne štednje su posljedica slobodnih odluka pojedinca o
tornada li potrošiti ili ne, odnosno da li investirati ili ne, a niti jedna od njih ne može
poprimiti nezavisnu vrijednost na osnovi posebnog skupa odluka koju su nepovezane sa
odlukama o investiranju. Svu svoju pažnju usmjerio je makroekonornskim relacijama između
nacionalnog dohotka, zaposlenosti, investicija i štednje.

Savremene teoretičari dosta pažnje posvećuju ponašanju preduzeća u procesu investiranja, u
ovim istraživanjima dominiraju tri prepoznatljiva teorijska pristupa: investicijska teorija
profita i teorija akceleratora čiji protagonisti smatraju da profit odnosno princip akceleracije,
trebaju biti osnova za kreiranje odgovarajuće investicijske politke. Treći teorijski pristup jeste
teorija finasiranja.

Prema investicijskoj teoriji profita, cilj poduzetnika je maksimiziranje profita. Ova teorija je
prirodno blizu klasičnoj analizi jer polazi od pretpostavke donošenja investicijske odluke.
Obim investicija ovisi od nivoa profita koji bi se ostvario u budućnosti te će investitori
realizovaii investicije sve dok njihov marginalni prihod bude veći od marginalnih troškova.

Prema teoriji akceleratora, investicijska ulaganja se preduzimaju, ne zbog rasta profita u
budućnosti već zbog toga što povećanje proizvodnje vrši pritisak na povećanje nivoa i
stepena iskorištenosti postojećih kapaciteta. Treći, rjeđe razmatrani pristup, odnosno teorija
finasiranja, negira implicitnu hipotezu perfektnog tržišta kapitala i uzima u obzir finansijski
rizik akcionara koji rezultira zaduživanjem firme i prednostima i neumjerenim razlikama
ovakvih izvora finansiranja.

3. Realne i finansijske investicije

Jedna od najvažnijih oblasti djelovanja svake firme su investicijske aktivnosti tj. operacije
povezane s ulaganjem kapitala u realizaciju različitih projekata. U praktičnom životu se
javljaju različite vrste takvih investicija kao što su npr. ulaganje u fizičku aktivu, ulaganje u
novčanu aktivu i ulaganje u nematerijalnu aktivu.

Realne investicije, uglavnom podrazumijevaju ulaganje u neku vrstu stvarne imovine kao što
su zemlja, mašine, fabrike itd. Finansijske investicije uključuje „ugovore napisane na komadu
papira kao što su akcije i obveznice.

Finansijske ili portofolio investicije, predstavljaju samo transfer finansijskih sredstava među
subjektima te se po njima ne mijenja veličina nacionalnog dohotka. Da li će se ulagati u
realnu imovinu ili u vrijednosne papire privredni subjekt će se odlučiti shodno očekivanoj
visini dobiti.

Napraviti granicu između realnog i finansiiskog investiranja nije moguće jer se ova dva tipa
investiranja nerijetko dopunjuju.

građevinski objekti,

oprema (strojevi, uređaji i si.),

instaliranje opreme,

priprema kadrova.

studije i istraživanja.

otkupi i odštete (patenti, licence) itd.

Ima jos puno klasifikacija, al asistent je rekao prvih 6 da je po njemu najbitnije za nauciti
A neke od njih su:

7. Prema karakteru izgradnje:

novogradnja.

rekonsimkcija

racionalizacija.

8. Prema razlozima koji determiniraju investiranje:

autonomne investicije determinisane egzogenim socijalnim, političkim tehničkim i drugim
faktorima (rast populacije, uvođenje novog proces prirodne nepogode i sil) i

inducirane investicije determinisane endogenim faktorima ekonomskog sistema (kamatnim
stopa, ponuda i tražnja, nivo dohotka itd.).

9. Prema problematici utvrđivanja efekata investiranja:

investicije u kojima se efikasnost investiranja relativno lako utvrđuje klasičnim i novijim
metodama.

investicije u kojima se efikasnost investiranja teže utvrđuje, npr. cost-benifit analizom
(projekti odbrane, obrazovanje, zdravstvo, saobraćaj i si.) itd.

10. Prema motivima investiranja:

investicije u zamjenu (uslijed vremenske ili moralne zastarjelosti, pri čemu nova sredstva
imaju u principu istu poslovnu namjenu kao i zamijenjena sredstva),

investicije u ekspanziju kapaciteta (horizontalno povećanje kapaciteta ili vertikalno dodavanje
novih proizvodnih procesa), najčešće uslijed povećanja tražnje proizvoda,

investiranje u proizvod (poboljšanje ili zamjena postojeće strukture proizvodno-prodajnog
programa),

strateške investicije (motivisane smanjenjem rizika koji može nastati iz tehničkog progresa ili
konkurencije),

investicije u diversifikaciju ili inovaciju itd.

11. Prema vrsti i širini zahvata za održavanje postojećih ili fiksnih sredstava:

rekonstrukcija (ulaganje u radove u postojećem objektu prvenstveno u cilju podizanja njegove
efikasnosti),

modernizacija (ulaganje u usklađivanje određenih segmenata djelatnosti ekonomskog
subjekta s naučnim i tehničkim progresom),

adaptacija (prilagođavanje određenih karakteristika postojećeg objekta naknadno utvrđenim
uslovima ili zahtjevima).

dogradnja (ulaganje u cilju povećanja efikasnosti radnih karakteristika postojeći investicionih
objekata) itd

5. Proces donošenja investicionih odluka

U užem smislu proces donošenja odluka bi bio izbor užeg broja alternativa iz mnoštva
razmatranih, odnosno donošenje odluke je akt izbora između dvije ili više konkuretnih
alterantiva usmjerenih ka budućnosti. Prije izbora optimalne alternative, treba imati na umu
slijedeće;

Podsjetiti se na cilj kome se teži,
- Imati na umu poslovnu politiku kompanije,
- Uporediti namjeravan izbor s kontrolnom listom kriterija i
- Donijeti odluku tek nakon diskusije sa svima koji su pomogli pri identifikaciji i provjeri
alternativa

Proces investicijskog odlučivanja u makroekonomskom kontekstu može se podijeliti u
nekoliko etapa:
- Definisanje kvantuma investicija u društvu raspodjelom društvenog proizvoda na investicije
i potrošnju
- Raspored investicija po sektorima u skladu sa željenim strukturnim promjenama
- Formulisanje i ocjena potencijalnih projekata u cilju sagledavanja realnih mogućnosti
realizacije programirane investicijske politike i
- Korekcija rezultata prvih dvaju etapa u skladu s rezultatima treće.

6. Ekonomski rast i razvoj i investicije

Teorijskji posmatrano investicije su generator privrednog razvoja, njegove stope rasta,
strukture razvoja i ekonomske stabilnosti pa teorijski detinisana i empmiski potvrđena
funkcionalna veza između investicija i ekonomskog rasta i razvoja nije sporna mada je teško
definisati jedinstven oblik takve funkcionalne veze jer treba imati u vidu da same investicije
ne znače rast i razvoj.

U odsustvu tehnološkog progresa mogućnosti investiranja su ograničene samo na
obnovu a neto investicije su jednake 0

Granična tačka poslije koje rast investiranja ne vodi ubrzanju ekonomskog rasta,
odnosno
efikasnosti investiranja izjednačena sa 0 nastaje kada se porast kapitalnog koeficijenta
izjednači s tempom rasta stope investicija.

Kada se granični investicijski učinak izjednači sa kamatnom stopom tada optimalni
obim investicija osigurava maksimalni rast. kamatna stopa dakle povlači granicu
između efikasnih i neefikasnih investicijskih projekata.

Ekonomski rast se može ubrzati promjenom strukture investicija i proizvodnje što se može
ostvariti uvozom tehnologije, kapitala, i preduzetništva i njihovim usmjeravanjem u
propulzivne grane ili jednostavno, promjenom strukture investicija u korist grana s većim
tehnološkim progresom.

Investicione politike u funkciji efikasnijeg investiranja

Postoje dva razloga za kreiranje investicijske politike

prvi, pomaže investitoru da što realnije definiše investicijske ciljeve nakon što sagleda
karakteristike tržišta i rizika investiranja:

drugi, kreira standard na osnovu koies će se suditi o uspješnosti performansi
investicijskog menadžera.

Većina   investicijskih   politika   uključuje   benchmarke,   tj.vrijednosl   koja   predstavlja   ciljanu
stopu   prinosa   koja   zadovoljava   investitora   i   predstavlja   standard   za   mjerenje   uspješnosti
investicijskog   menadžera.   Temelji   investicijske   politike   proizilaze   iz   same   funkcije
investicija te se ona u teoriji razmatra sa različitih aspekata. Najčešće polazi od postavke da
investicijska politika i investicije predstavaljaju prije svega, izraz razvojne politike kojom se
usmjerava   i   kontroliše   realni   razvoj   preduzeća.   Investicijska   politika   u   sebi   uključuje
određena ulaganja u cilju ostvarenja odgovarajućih ciljeva u budućnosti. Razvojna politika se
realizuje pomoću investicijske politike ali je na pojedinim područjima djelatnosti preduzeća
razvoj   doodredene   granice   moguć   i   bez   investiranja   iskorištavanjem   materijalnih,
organizacijskih i drugih rezervi. Pored toga neracionalna i neefikasna investicijska ulaganja
nisu izraz razvojne politike preduzecajer dovode do kontrakcije njegovog

Za razliku od finansijske politike koja se odnosi na veličinu i strukturu ulaganja i njihove
izvore investicijska politika se odnosi na ulaganje u neposrednu ekonomsku ili neekonomsku
aktivnost radi sticanja budućih novčanih koristi. Ona u sebi inkorporira i politike iz
funkcionalnih oblasti kao što su finansije, tehnologija, marketing itd. U cilju optimalnog
izbora investicijskih alternativa sa aspekta razvojne politike.
Investicijska politika mora biti naučno zasnovana i dobro organizovana i u skladu sa
dostignutim nivoom i mogućnostima budućeg razvoja određene zemlje. Ona se niti u jednoj
zemlji ne treba prepustit samo privatnoj, parcijalnoj i regionalnoj incijativi jer kako je rekao