Investicioni fondovi kao institucionalni investitori
FAKULTET POSLOVNE EKONOMIJE
Preduzetni
č
ki menadžment
INVESTICIONI FONDOVI KAO INSTITUCIONALNI
INVESTITORI
~Diplomski/specijalisti
č
ki rad~
Student: Mentor:
Dijana
Đ
uki
ć
0046/08 RPM-S Doc. Dr Bogdana Vujnovi
ć
- Gligori
ć
Banja Luka , septembar 2009.
Đ
u ki
ć
Di jan a I n v es ti c i on i f on d o vi k ao i n s ti tu ci on a l n i i n v es ti to r i
1
S A D R Ž A J
1.
UVOD ................................................................................................................................ 2
2. INVESTICIONI FONDOVI U FINANSIJSKOM SISTEMU......................................... 3
2.1.
F
INANSIJSKA TRŽIŠTA
....................................................................................................... 3
2.2.
F
INANSIJSKI INSTRUMENTI
............................................................................................... 4
2.3
F
INANSIJSKE INSTITUCIJE I MJESTO INVESTICIONIH FONDOVA
........................................... 5
3. POJMOVNO ODRE
Đ
ENJE............................................................................................... 8
3.1.
D
EFINICIJA INVESTICIONIH FONDOVA
............................................................................... 8
3.2.
N
EDOUMICE OKO TERMINA INVESTICIONIH FONDOVA
...................................................... 9
4. KARAKTERISTIKE IN VESTICIONIH FONDOVA ................................................... 10
5. NASTANAK I RAZVOJ ................................................................................................. 11
5.1.
K
ADA SE JAVLJA PRVI INVESTICIONI FOND
? ................................................................... 11
5.2.
R
AZVOJ INVESTICIONIH FONDOVA
.................................................................................. 11
5.2.1. Razvoj uticaja na alokaciju štednje stanovništva ................................................... 12
6. REGULATIVNI MEHAN IZAM...................................................................................... 15
7. N A V (N ETO VRIJEDNOST AKTIVE) ........................................................................ 19
8. PROVIZIJA........................................................................................................................ 21
9. KLASIFIKAC IJA INVESTICIONIH FONDOVA ........................................................ 23
9.1.
P
ODJELA NA OSNOVU SPECIFI
Č
NOSTI U FUNKCIONISANJU
............................................... 23
9.1.1. Otvoreni investicioni fondovi ............................................................................... 23
9.1.2. Zatvoreni investicioni fondovi ............................................................................... 33
9.1.3. Investicioni trustovi sa udjelima ............................................................................ 34
9.2.
P
ODJELA PREMA CILJEVIMA INVESTIRANJA
.................................................................... 34
9.2.1. Investicioni fondovi koji investiraju u akcije......................................................... 35
9.2.2. Investicioni fondovi koji investiraju u instrumente duga....................................... 36
9.2.3. Investicioni fondovi koji investiraju u kratkoro
č
ne finansijske instrumente –
fondovi tržišta novca ........................................................................................................ 37
9.3.
P
RIVATIZACIONI FONDOVI
.............................................................................................. 38
10. ORGANIZACIJA I UPRAVLJANJE INVESTICIONIM FONDOVIMA ................ 39
11. ZAKLJU
Č
AK................................................................................................................... 42
LITERATURA ....................................................................................................................... 44

Đ
u ki
ć
Di jan a I n v es ti c i on i f on d o vi k ao i n s ti tu ci on a l n i i n v es ti to r i
3
2. INVESTICIONI FONDOVI U FINANSIJSKOM SISTEMU
U okviru privrednog sistema jedan od najvažnijih podsistema je finansijski sistem.
Finansijski sistem je kao dio privrednog sistema, i sam sastavljen od više elemenata koji
omogu
ć
uju nesmetan tok finansijskih sredstava u jednoj društveno-ekonomskoj zajednici.
Finansijski sistem predstavlja mehanizam i vodi
č
, odnosno sistem kanala kojim se vrši
transfer finansijskih sredstava izme
đ
u razli
č
itih grupa i subjekata u privredi. Obavlja
ogroman broj funkcija u privredi: funkciju štednje, funkciju blagostanja, likvidnosnu
funkciju, kreditnu funkciju, funkciju pla
ć
anja, funkciju zaštite od rizika, makroekonomsku
funkciju, funkciju transfera resursa kroz prostor i vrijeme, obezbje
đ
ivanje informacija,
funkciju kreiranja novca. Najvažnije osobine finansijskog sistema su dinami
č
nost, otvorenost
i kompleksnost.
Dinami
č
nost zna
č
i da se u privrednom i finansijskom sistemu stalno dešavaju
promjene i pojavljuju novi doga
đ
aji koji sistem dovode u privremena stanja ravnoteže i
neravnoteže. Finansijski sistem nije stati
č
an i jednom zauvjek dat. Savremeni finasijski
sistemi su kontinuelni, odnosno funkcionišu 24
č
asa, 7 dana u nedelji i 365 dana u godini.
Karakteristika otvorenosti zna
č
i da privreda jedne zemlje mora biti otvorena prema
inostranstvu, tj da privredni subjekti moraju ulaziti u razli
č
ite oblike saradnje sa subjektima
izvan granica nacionalne ekonomije. Kod finansijskog sistema ta karakteristika je još više
izražena, pa se stoga i govori o globalnom karakteru finansijskog sistema. To je stoga što
me
đ
unarodni tokovi finansijskih sredstava i kapitala uzimaju takve razmjere da je gotovo
nezamislivo živjeti i raditi izolovano od me
đ
unarodne zajednice.
Karakteristika kompleksnosti nam govori da je i sam finansijski sistem sastavljen iz
ve
ć
eg broja podsistema. Finansijski sistem se sastoji iz kombinacije ve
ć
eg broja institucija i
u
č
esnika (centralna banka, poslovne banke, štedionice, štedno kreditne asocijacije, penzioni
fondovi, investicioni fondovi, osiguravaju
ć
a društva, posredni
č
ke organizacije), finansijskih
tržišta (devizno, tržište novca, kapitala itd.) i finansijskih instrumenata (instrumenti duga,
vlasni
č
ki instrumenti, derivatni – izvedeni instrumenti).
Razvijenost finansijskog sistema jedne zemlje može se pratiti preko razvijenosti
njegovih najvažnijih elemanata:
•
Finansijska tržišta
•
Finansijski instrumenti
•
Finansijske institucije
2.1. Finansijska tržišta
Finansijsko tržište jeste organizovan tržišni prostor na kome se susre
ć
e ponuda i
tražnja finansijsko-nov
č
anih sredstava i formira cijena tržišne alokacije finansijskih
sredstava. Drugim rije
č
ima finansijsko tržište predstavlja organizovani metod transfera
akumulacije i nov
č
anih fondova izme
đ
u ekonomskih jedinica sa suficitom i jedinica sa
deficitom finansijskih fondova. Na finansijskom tržištu se obezbje
đ
uje uskla
đ
ivanje
finansijskih sa planiranim realnim tokovima, kao i optimalno koriš
ć
enje ekonomskih
potencijala i njihovo uravnoteženje na svim nivoima ekonomskih jedinica. Finansijsko tržište
je osnovni elemenat svakog finansijskog sistema. Rije
č
je o mjestu gjde se povezuju razli
č
iti
u
č
esnici privrednog i društvenog života i gjde se zaklju
č
uju poslovi u vezi kupoprodaje
razli
č
itih finansijskih insrumenata. Finansijsko tržište predstavlja instituciju kreiranu od
strane društva kako bi se na što bolji na
č
in alocirali ograni
č
eni i oskudni finansijski resursi i
Đ
u ki
ć
Di jan a I n v es ti c i on i f on d o vi k ao i n s ti tu ci on a l n i i n v es ti to r i
4
kako bi se na najefikasniji na
č
in zadovoljila tražnja za njima. Ono je mjesto gde se kreiraju
finansijski instrumenti gjde se okupljaju svi u
č
esnici. Na njima se formiraju razli
č
ite cijene
pojedinih hartija od vrijednosti, kamatne stope, devizni kursevi. Na njemu se vrši distribucija
prihoda i mjeri efikasnost poslovanja. Finansijsko tržište možemo sresti u dva osnovna oblika
užem i širem. Uži oblik je vezan za ta
č
no odre
đ
eno mjesto, vrijeme, organizaciju i na
č
in
funkcionisanja. Takvo tržište se naziva pojmom berza, a promet na njemu berzanskim
prometom. Šire shvatanje finansijskog tržišta je vezano za sva druga mjesta van berze gjde se
tako
đ
e susre
ć
u ponude i tražnje za razli
č
itim finansijskim instrumentima i gdje se obavljaju
finansijski poslovi i zaklju
č
uju finansijske transakcije. Promet na takvom tržištu se naziva
vanberzanski promet. On može biti organizovan na razli
č
ite na
č
ine – preko me
đ
ubankarskog
tržišta, posebnih organizacija i njenih filijala, preko kompjuterskih sistema u kome je
uklju
č
en ve
ć
i broj finansijskih u
č
esnika.
Po svom predmetu poslovanja, finansijsko tržište se obi
č
no dekomponuje na
nov
č
ano tržište, devizno tržište i tržište kapitala. U teoriji i praksi razlikuje se i primarno i
sekundarno tržište. Tržište kapitala anglobira tri specijalizovana tržišta i to hipotekarno,
kreditno-investiciono (gjde se trguje dugoro
č
nim investicionim kreditima) i kao tre
ć
e se
spominje tržište dugoro
č
nih hartija od vrijednosti. Nov
č
ano tržište ima za razliku od tržišta
kapitala mnogo ve
ć
i broj segmenata: kreditno, eskontno, lombardno, tržište novca, primarno i
sekundarno tržište kratkoro
č
nih hartija od vrijednosti
.
2.2. Finansijski instrumenti
Finansijski instrumenti predstavljaju predmet trgovanja na finansijskim tržištima.
Njihova razvijenost i diverzifikovanost su najbolji indikatori i pokazatelji stepena razvijenosti
pojedinih finansijskih tržišta. Kada se govori o finansijskim instrumentima
č
esto se u
udžbenicima iz ove oblasti u svijetu koristi jedan sinonim – finansijska aktiva. Rije
č
je o
neopipljivoj aktivi,
č
ija vrijednost direktno ne zavisi od vrijednosti fizi
č
kih dobara, ve
ć
predstavlja prava na neke budu
ć
e prihode ili koristi. Tu možemo podrazumjevati razne
nov
č
ane i finansijske instrumente kojima se može trgovati na finansijskim tržištima. Iz
ra
č
unovodstva je poznato da svaka aktiva mora da ima svoju pasivu. Otuda, sa druge strane
posmatrano postoji kategorija subjekata za koje finansijski instrumenti predstavljaju
finansijsku pasivu. Finansijske instrumente emituju ili izdaju oni subjekti koji imaju
nedostatke finansijskih sredstava ili kapitala u datom trenutku. Najvažnije karakteristike koje
imaju uticaja u procesu odlu
č
ivanja o alokaciji finansijskih sredstava su likvidnost, rizik i
prinos (dobit).
Ukoliko bismo samo nabrajali finansijske instrumente najzna
č
ajniji bi bili slede
ć
i:
hartije od vrednosti (kao najzastupljeniji i najmnogobrojniji), depoziti, potraživanja,
finansijska prava, žiralni novac, devize i devizni kursevi kao i zlato i plemeniti metali.
Brojne su podjele finansijskih instrumenata, tako u zavisnosti od na
č
ina na koji se
prenose razlikujemo slede
ć
e
:
•
Finansijske instrumente koji glase na donosioca
•
Finansijski instrumenti koji se prenose po naredbi a koji glase na ime, uz
dodatak „po naredbi” ispred imena. Naredba se izdaje pismeno, na pole
đ
ini i to
je indosament.
•
Ako se pravo prenosa isklju
č
i i to su „rekta” hartije od vrijednosti. Prenose se
ugovorima, a prenos se mora dokazivati.
U zavisnosti od prinosa koji donose finansijski instrumenti se dijele na:

Đ
u ki
ć
Di jan a I n v es ti c i on i f on d o vi k ao i n s ti tu ci on a l n i i n v es ti to r i
6
vezuje za one subjekte
č
ije je postojanje i poslovanje teijsno povezano sa samom suštinom
finansijskih tržišta. To su finansijski posrednici i finansijske institucije. Finansijske institucije
imaju veliku ulogu na finansijskim tržištima razvijenih zemalja, jer je u njihovim rukama
skoncentrisan ogroman kapital i mo
ć
. Razlika proisti
č
e iz toga što svaka institucija ne mora
biti i posrednik, kao i
č
injenice da posrednici (brokeri, dileri i investicioni bankari) posluju sa
primarnim pravima, a institucije sa sekundarnim. Ve
ć
ina finansijskih institucija obavlja i
posredni
č
ke funkcije, što otežava njihovo precizno razgrani
č
enje. U osnovi finansijske
institucije su centralna banka, komercijalne banke, kreditne i štedne asocijacije, štedionice,
investicione kompanije, penzioni fondovi, osiguravaju
ć
a društva, finansijske kompanije…
Hedžeri su subjekti koji se uklju
č
uju u poslove na finansijskom tržištu sa
prvenstvenim ciljem da se zaštite od rizika, oni naj
č
eš
ć
e obavljaju odre
đ
enu djelatnost koja
nema puno veze sa finansijskim poslovima, ali su dosta izloženi rizicima sa finansijskih
tržišta. Špekulanti su druga velika grupa u
č
esnika na finansijskim tržištima. Njihova osnovna
djelatnost je da ostvare zaradu na bazi promjena cjena i to u što kra
ć
em roku. Naj
č
eš
ć
e se
koriste razli
č
itim strategijama i pristupima,
č
esto kombinuju
ć
i trgovanje pomo
ć
u više
razli
č
itih finansijskih instrumenata. Jedna od inovacija i posebna vrsta investicionih
kompanija su «hedž fondovi» (hedge funds). Rije
č
je o novoj vrsti fondova koju su se razvili
u poslednjih desetak godina. M nogi su u po
č
etku bili organizovani kao društva sa
ograni
č
enom odgovornoš
ć
u i zakonski nisu bili regulisani. Strategijski su bili usmereni ka
bogatim pojednicima ili pojedinim finansijskim institucijama, kao na primer penzionim
fondovima, od kojih su za usluge napla
ć
ivali visoke provizije. M inimalan iznos investicija se
kretao od 100 000 pa do milion dolara. Ovi fondovi su investitorima garantovali zaštitu od
potencijalnih gubitaka, uz veliku vjerovatno
ć
u ostvarivanja dobiti. U ostvarivanju takvih
investicionih ciljeva oni su formulisali portfolio na razli
č
ite na
č
ine – koriš
ć
enjem hartija sa
razli
č
itim rokovima dospe
ć
a, instrumentima hedžinga i tome sli
č
no. Pretežno su dugoro
č
no
orijentisani. Jedan od najpoznatijih hedž fondova je „Long Term Capital M anagement” –
LTCM , u
č
ije poslovanje su se aktivno uklju
č
ili i mnogi
č
uveni eksperti (na primer Robert
M erton i M iron Šols – dobitnici Nobelove nagrade iz oblasti ekonomije). U toku svoga
poslovanja LTCM je dosta koristio pozajmljena sredstava, pa je tokom 1998. godine zapao u
odre
đ
ene probleme, što je dovelo do toga da je poslovanje i ove vrste fondova moralo
detaljnije zakonski da se reguliše.
Emitenti su subjekti na finansijskim tržištima koji se nalaze na strani tražnje za
finansijskim sredstvima ili kapitalom. Imaju manjak sredstava koji pokušavaju da zatvore
kroz emisiju najrazli
č
itijih hartija od vrijednosti. I investicione kompanije su jedna od
institucija koje mogu putem emisije hartija od vrijednosti da sakupljaju kapital neophodan za
finansiranje svojih aktivnosti i ve
ć
e angažovanje u poslovima na finansijskim tržištima.
Investitor ima potpuno druga
č
ije motive od emitenta. To je u
č
esnik na finansijskim tržištima
koji raspolaže viškovima finansijskih sredstava koje želi da unosno uloži, odnosno investira
kroz kupovinu odre
đ
enog finansijskog instrumenta. U ulozi investitora na finansijskim
tržištima se može pojaviti veliki broj u
č
esnika i to iz svih sektora, pa ih je mogu
ć
e podjeliti u
dvije osnovne kategorije: individualne i institucionalne. Individualni investitori su
pojedina
č
ni investitori koji dolaze iz razli
č
itih sektora, iz redova stanovništva, privrede,
vanprivrede ili inostranstva. Oni su mnogobrojni, ali ipak spadaju u kategoriju manjih
u
č
esnika na finansijskim tržištima. Pošto su investicioni fondovi predmet analize, treba
naglasiti da se oni kao finansijska institucija ubrajaju u ovu drugu grupu a to su
institucionalni investitori. Oni su «veliki igra
č
i» gde pored njih ubrajamo i penzione fondove,
osiguravaju
ć
a društva... U ve
ć
ini zemalja sa razvijenim finansijskim tržištima institucionalni
investitori predstavljaju ujedno i najzna
č
ajnije u
č
esnike. Uticaj im ubrzano u poslednjih par
decenija raste.
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti