IPA fondovi

Kratki opis:

Za period 2007. - 2013. godine EU je otvorila novi program IPA (Instrument for Pre-
Accession) koji predstavlja jedinstveni financijski instrument za finansiranje programa
između zemalja članica EU i zemalja kandidatkinja ili potencijalnih kandidatkinja za
članstvo. IPA komponenta II, pod nazivom prekogranična suradnja (IPA CBC), pruža
podršku programima koji se odnose na prekograničnu saradnju graničnih regija susjednih
zemalja članica EU te zemalja potencijalnih kandidatkinja.

Konkretno, u ciframa, finansijska injekcija iz IPA fondova, namijenjena Bosni i
Hercegovini u periodu od 2007. do 2013. godine, a prema zvanični podacima delegacije
Evropske unije u BiH, ukupo iznosi

624.802.360,00 eura

za pomoć u tranziciji i

izgradnji institucija, te

33.698.878,00 eura

za razvoj prekogranične saradnje.

Korisnici:

Specifičnost prekogranične saradnje je da predlagačii projekta moraju biti neprofitna
pravna lica i moraju pripadati sljedećim kategorijama pravnih lica:



Udruženja: nevladine organizacije, udruženja poslodavaca, profesionalna udruženja,
sindikati



Ustanove: ustanove javnog sektora, obrazovne i istraživačke ustanove



Udruženja



Privredne komore, obrtničke i trgovačke komore, javni servisi za zapošljavanje



Tijela regionalne i lokalne vlasti (regije, gradovi, opštine)



Regionalne razvojne agencije, poslovni inkubatori, preduzetnički centri, centri za
istraživanje i razvoj te ostale organizacije za podršku poslovnom sektoru



Poljoprivredna udruženja i zadruge

Aktivnosti:



Podsticaj prekogranične saradnje



Održivi razvoj okoline



Razvoj tržišta - privredni razvoj



Poboljšanje suživota na vanjskim granicama EU



Poboljšanje kvaliteta života u graničnim područjima



Izgradnja kapaciteta lokalnih/regionalnih/nacionalnih institucija za provođenje EU
programa

IPA (eng. «Instrument for Pre-Accession assistance») predstavlja instrument Evropske

unije za bespovratnu finansijsku pretpristupnu pomoć zemljama kandidatima, kao i
potencijalnim kandidatima za članstvo u EU za budžetski period od 2007. do 2013.
godine.

IPA objedinjuje pet pretpristupnih instrumenata koji su se koristili pre 2007. godine:
PhARe, SAPARD, IsPa, CARDS, i pretpristupni instrument za Tursku. U periodu od
2000. do 2006. godine

Ukupna finansijska vrijednost za sve zemlje korisnice IPA u periodu 2007- 2013 iznosi
11.468 milijardi evra.

Sredstvima iz IPA su se finansirali: infrastrukturni projekti, nabavke i subvencije; razvoj
administrativnih kapaciteta; pomoć za realizaciju i upravljanje programima; u izuzetnim
slučajevima, budžetska podrška.

Zemlje korisnice IPA fondova su podeljene u dvije kategorije:

Kandidati za članstvo u EU (Hrvatska', Srbija, Crna Gora, Turska,
Makedonija i Island) - mogu da koriste svih 5 IPA komponenata

2. Potencijalni kandidati za članstvo u EU

(Bosna i Hercegovina i Albanija) -

mogu da koriste

samo prve dvije IPA komponente

Pretpristupni fondovi su programi pomoći EU namijenjeni državama kandidatkinjama u
procesu pristupanja u Evropsku uniju. Cilj pretpristupnih fondova je podrška državama
kandidatkinjama   u   ispunjavanju   kriterijuma   za   članstvo,   posebno   u   usklađivanju
zakonodavstva države kandidatkinje sa zakonodavstvom Evropske unije te za njihovo
osposobljavanje   da   kao   članice   EU   mogu   efikasno   ispunjavati   svoje   obaveze.
Pretpristupni fondovi su ključni dio pretpristupne strategije te su obično usklađeni s
Pristupnim partnerstvom. Do 2007. godine državama kandidatkinjama (zemlje centralne
i   istočne   Evrope,   Hrvatska   i   Makedonija)   bila   su   dostupna   tri   pretpristupna   fonda:
PHARE,   SAPARD,   ISPA,   te   specijalni   finansijski   instrumenti   za   pojedine   države
kandidatkinje kao što je Turska, Malta i Kipar. U finansijskoj perspektivi 2007. – 2013.
godina kao pretpristupni fond uspostavljen je Instrument pretpristupne pomoći (IPA),
koji   je   objedinio   sve   prethodne   fondove   i   instrumente   i   uz   države   kandidatkinje
obuhvatio i zemlje potencijalne kandidatkinje. Stupanjem u članstvo država prestaje
koristiti pretpristupnu pomoć, a za nju se osigurava posebna - privremena finansijska
pomoć, koja se precizira ugovorom o pristupanju.

IPA se sastoji od pet komponenti:

Pomoć u tranziciji i razvoj institucija

II.

Prekogranična suradnja

III.

Regionalni razvoj

IV.

Razvoj ljudskih potencijala

Ruralni razvoj

EU, ali su se s vremenom pokazali kao dobri instrumenti za pripremu budućih članica (ili
trećih zemalja) te za stvaranje financijskih, administrativnih i apsorpcijskih kapaciteta u
pojedinim sektorima.
Glavna karakteristika Programa EU jest da su podijeljeni isključivo prema sektorima
(prate sektorske politike EU) pa samim time omogućuju i lakše traženje financiranja od
strane korisnika – npr. program "Kultura" financira različite projekte u domeni kulture,
"Sedmi   okvirni   program   za   istraživanje   i   razvoj"   financira   međunarodne   projekte   u
domeni   znanosti,   istraživanja   i   inovacija   na   prostoru   EU,   "Marco   Polo"   u   području
transporta itd. Projekti financirani iz ovih programa mahom su transnacionalni, odnosno
zahtijevaju više partnera iz više različitih zemalja. Cilj svakog natječaja usmjeren je na
rješavanje europskih problema karakterističnih za pojedini sektor u Europi te samim time
predstavljaju   domenu   europske/svjetske   izvrsnosti.   Kako   je   natječaj   otvoren   svim
zemljama članicama, konkurencija među projektnim prijedlozima načelno je znatno veća
nego za projekte financirane iz sredstava IPA-a. Strukturni fondovi i kohezijski fond Što
se tiče strukturnih fondova, osnovni preduvjet koji Republika Hrvatska mora ostvariti
kako   bi   ih   mogla   koristiti   jest   postati   članicom   Europske   unije.   Pretpostavlja   se   i
usklađenost nacionalnih zakona sa zakonima EU te da su uspostavljene strukture državne
i javne uprave za upravljanje fondovima EU, a koje moraju biti operativne i iskusne. Za
uspješno korištenje strukturnih fondova potrebni su razvijeni kapaciteti krajnjih korisnika
i svih  onih  koji u  nekoj  od  faza  sudjeluju  u  sustavu  provedbe  fondova.  Strukturni  i
kohezijski fond elementi su regionalne politike EU uspostavljeni s ciljem redistribucije
financijskih sredstava najmanje razvijenim regijama Europe. Uz naziv regionalna politika
rabi se i naziv kohezijska politika, a oba se odnose na politiku čiji je cilj solidarnost i
smanjivanje   razlika   među   regijama   koje   se   produbljuju   nakon   stvaranja   zajedničkog
tržišta   i   uvođenja   zajedničke   valute   ili   su   nastale   tijekom   provedbe   nekih   drugih
zajedničkih politika EU-a. U trenutnom razdoblju financiranja 2006.-2013. postoje dva
osnovna strukturna fonda, a to su Europski socijalni fond i Europski fond za regionalni
razvoj.   Europski   socijalni   fond   (ESF)   usmjeren   je   na   povećanje   zaposlenosti,   borbu
protiv diskriminacije, socijalno uključivanje osjetljivih skupina, pomoć i usluge. ESF
potiče   ulaganja   u   ljudske   resurse,   primjerice   kroz   cjeloživotno   učenje,   inovacije   i
poduzetništvo,   razvoj   informatičkog   društva,   razvoj   vještina   upravljanja   itd.   Bavi   se
prilagodbama   gospodarskim   promjenama,   produktivnijom   organizacijom   rada,
unaprjeđenjem ciljanih znanja i vještina, zapošljavanjem i obukom. Osim toga, cilj je i
otvaranje pristupa tržištu rada kroz modernizaciju i jačanje institucija, veće uključivanje
žena, nacionalnih manjina i mladih na tržište rada putem aktivnih mjera za zapošljavanje
itd. Europski fond za regionalni razvoj (ERDF) ima za cilj pojačati socijalnu i ekonomsku
koheziju u Europskoj uniji umanjenjem razlika među regijama. ERDF stavlja naglasak na
inovacije,   istraživanje   i   razvoj   te   daje   prednost   okolišnoj   održivost   i   sprječavanju
prirodnih i tehnoloških rizika. Jedan od ciljeva ERDF-a je ulaganje u proizvodnju i to
primjerice putem izravnih potpora ulaganjima u mala i srednja poduzeća. Tu su još i
jačanje infrastrukture (okolišne, prometne, energetske, turističke, obrazovne, zdravstvene
itd.) te jačanje gospodarskih potencijala poticanjem atraktivnosti područja za ulaganje,
stvaranjem  informacijskog   društva,   jačanjem   konkurentnosti   u   području   istraživanja  i
razvoja,   klastera   i   suradnje,   razvoj   poduzetništva,   jačanje   turističke   ponude   itd.
Kohezijski fond, za razliku od strukturnog, ne koriste regije već  države članice kojima je
bruto   nacionalni   dohodak   po   stanovniku   manji   od   90%   prosjeka   EU.   Kriteriji   za

utvrđivanje alokacije kohezijskog fonda za pojedinu zemlju su njena površina i broj
stanovnika. Fond se može koristiti za investicije u okoliš, konkretno za adaptaciju
klimatskim promjenama i prevenciju rizika, u sektoru upravljanja otpadnim vodama i
ostalim otpadom, sektor bioraznolikosti, za razvoj gradova i ekonomije temeljene na
niskoj razini emisije ugljičnog dioksida. Fond se može koristiti i za investicije u promet,
primjerice u razvoj trans-europske transportne mreže i podršku prometnim sustavima
temeljenih na niskoj razini emisije ugljičnog dioksida.

IPA II

Intenziviranje   procesa   evropskih   integracija   otpočinjanjem   pregovora   za   članstvo   u
Evropskoj uniji u januaru 2014. godine, donelo je velike izazove u pogledu reformi koje
treba sprovesti u svim oblastima javnog sektora, privredi i društvu. Istovremeno, 2014.
godina je prva godina nove sedmogodišnje finansijske perspektive Evropske unije, tokom
koje   će   potencijalnim   članicama   biti   omogućeno   da   koristi   sredstva   iz   Instrumenta
pretpristupne pomoći- IPA II. Ovo implicira potrebu veoma bliske veze između samog
procesa pristupanja,  obaveza  i  zahteva koje  treba ispuniti tokom  pregovora  u  okviru
pojedinačnih poglavlja, i ovog finansijskog instrumenta čija je prvobitna namena upravo
da   podrži   proces   pristupanja.   Ekonomska   i   finansijska   situacija   u   potencijalnim
članicama kao i ograničene mogućnosti zaduživanja dodatno ističu značaj što efikasnijeg
i efektivnijeg korišćenja ovog ali i ostalih instrumenata eksterne finansijske podrške.
Pored   značaja   u   finansijskom   smislu,   IPA   II   treba   da   omogući   jačanje   i   izgradnju
nacionalnih   kapaciteta   za   upravljanje   EU   sredstvima,   kako   bi   se   na   što   bolji   način
pripremili za, znatno obimnije, strukturne i investicione fondove, koji će nam biti na
raspolaganju kada postanemo zemlja članica EU. Korišćenje i upravljanje IPA sredstvima
je   zahjtevno   u   pogledu   kapaciteta   kako   za   pripremu   tako   i   samo   sprovodjenje   tih
sredstava, tj aktivnosti koje se iz njih finansiraju. Stoga je od izuzetnog značaja da se
krug institucija i organizacija, na svim nivoima, koje su upoznate i aktivne u  korišćenju
IPA sredstava širi i znanje produbljuje. Prethodna finansijska perspektiva ostavila je za
sobom mnogo uspešnih projekata i ostvarenih rezultata, izgrađenih kapaciteta i obučenih
ljudi, izgrađenih partnerstava i uspostavljenih kontakata i mreža, ali i ukazala na slabe
tačke i nedostatke koje treba da prevaziđemo kako bismo bili još uspešniji i efikasniji. U
periodu kada željene ciljeve ne prati odgovarajući nivo raspoloživih resursa, još više
dobijaju na značaju osnovni principi IPA II- odgovornost za rezultate, prioritizacija i
partnerstvo.

INSTRUMENT ZA PRETPRISTUPNU POMOĆ 2014-2020
Instrument za pretpristupnu pomoć –

IPA II

(Instrument for Pre-Accession Assistance –

IPA II 2014–2020) uspostavljen je Uredbom Evropskog parlamenta i Evropskog saveta
br. 231/2014 od 11. marta 2014. godine, a koja se primenjuje retroaktivno od 1. januara
2014. godine . Ova Uredba je dopunjena Uredbom o zajedničkom sprovođenju br.
236/2014, koja predstavlja skup pojednostavljenih i usaglašenih pravila i procedura za
sprovođenje svih akcionih instrumenata EU, kao i Uredbom o implementaciji IPA II br.
447/2014, usvojenom od strane Evropske komisije 2. maja 2014. Na taj način je
Evropska komisija uspostavila jedinstveni instrument za pretpristupnu pomoć zemljama u