1

SEMINARSKI RAD

ISHRANA ONKOLOSKIH BOLESNIKA

                                                                12. 2013 god.

2

Seminarski rad   iz predmeta: Medicinska dietetika

Tema:  Ishrana onkoloških bolesnika

 

background image

4

Uvod

Hranom unosimo tvari koje izgrađuju  tijelo,pridonose održavanju  tjelesne  i  mentalne 
kondicije,te poboljšavaju otpornost prema bolestima.U prehrani ljudi mogu se koristiti sve 
vrste zdravstveno ispravnih namirnica jer s prehrambene  tačke gledišta,određena vrsta 
namirnice,sama po sebi,nije ni ¨dobra¨  ni  ¨loša¨.Važno je kolko se dotična vrsta namirnice 
dopunjuje ili kombinira s ostalom  hranom da bi se zadovoljile energetske potrebe za 
hranjivim tvarima određene osobe.Najbolji savjet je da ljudi jedu  raznovrsne namirnice i da 
ukupnu količinu rasporede u više obroka tokom dana.

Davno se primjetilo da stanovništvo koje  jede  manje mesa,a više hrane biljnog porijekla ima 
skoro 50 % manju šansu da oboli od karcinoma.Podaci o različitoj incidenci karcinoma u 
svijetu  sa različitim kuhinjama ,naveli su istraživače na vrlo seriozna ispitivanje o vezi načina 
ishrane i pojavi malignih tumora.Mnogobrojne studije na velikom broju ispitanika su 
pokazale da zaista u hrani postoje faktori koji utiču direktno na nastanak i razvoj tumora skoro 
svih organskih sistema u organizmu,a posebno tumora probavnog trakta i tumora dojke.Ove 
sastavne supstance mogu biti jedan od uzročnih faktora nastanka i brzog razvoja tumora,te se 
oni zovu kancerogeni.

Pacijenti sa malignim bolestima često gube  na tjelesnoj težini i postaju  pothranjeni  upravo 
onda kada im je najpotrebniji dobar  nutritivni  status. Poteškoće vezane uz prehranu prisutne 
kod pacijenata sa malignim bolestima (bolovi, opstrukcija GI trakta, mučnina, povraćanje, 
proljev) često izazivaju više nezadovoljstva  kod  pacijenata nego pozitivnih učinaka. 

5

UOPŠTENO O ISHRANI ONKOLOŠKIH BOLESNIKA

 :

Nema nijednog sigurnog dokaza da pojedine   namirnice imaju bilo kakav uticaj na brzinu 
rasta postojećeg tumora. Međutim, ishrana  i  ishranjenost onkoloških  bolesnika, su značajne 
za tok bolesti, budući da mogu  popraviti opšte stanje, snagu i samopouzdanje bolesnika, kao i 
kvalitet života.

Osim toga, kod oko 50% oboljelih od malignih bolesti (u zavisnosti od vrste tumora) javljaju 
se različiti problemi u vezi ishrane, bilo kao direktna posljedica rasta tumora, bilo kao prateći 
efekti   liječenja.   Pored   problema   u   ishrani   do   kojih   dovodi   sama   bolest,   mogući   su   i 
sekundarni nutritivni problemi koji nastaju zbog specifične prirode i lokalizacije tumora, kao i 
terapije. Dodatni problem je smanjenje otpornosti organizma, što pogoduje razvoju infekcija, 
posebno oportunističkih. Osnovna dijeta za oboljele od malignih oboljenja treba da bude 
energetski   i   biološki   odgovarajuća   i   lako   svarljiva.   Energetska   vrijednost   dijete   se 
individualno određuje i zavisi od pokretljivosti bolesnika, apetita i sl. 

U svakom   slučaju energetski unos treba da bude što veći (25–35 kcal/kg za održavanje 
tjelesne mase i 10–50 kcal/kg za nadoknadu rezerve), kao i   unos proteina (1-1,5 kcal/kg). 
Namirnice treba spremiti tako da podstiču apetit i u tanjir ne stavljati prevelike količine hrane. 
Bolesniku treba pripremati češće i manje, ukusne i omiljene obroke. Mogu se pripremati 
obroci kojima je osnova mlijeko, i u njih umiješati sitan sir, mljeveno meso ili ribu, jaja, 
sladoled ili krem. Tešku i masnu hranu izbegavati. Mogu  se koristiti i proteinski dodaci koje 
uzimaju     sportisti,   neutralnog   ukusa   i   male   zapremine,   kao   i   preparati   namijenjeni 
prvenstveno za enteralnu ishranu. Mirise iz kuhinje treba izbjeći, tako da je najbolje da hranu 
priprema druga osoba. Korišćenje prirodnih začina i aroma (limunov sok, jabukovo sirće, 
kuhinjska so) se preporučuje, a izbjegavaju  se topla i kisela jela, jer mogu da izazovu muku, 
gađenje   i  povraćanje.   Ukoliko   se   podnosi,   može   se  popiti  po   koji   gutljaj   gaziranog   pića 
(mineralne vode, soda vode) ili limunade, kao i čaša piva. Kod zapaljenja usne šupljine, jede 
se tečna hrana ili se koristi slamka. Uopšte, treba unositi dovoljno vode umjerene temperature 
(ne u toku obroka) i to u malim gutljajima. Poželjno je posle svakog obroka provesti bar 15 – 
20 minuta u poluležećem stavu. Preporučuje se unos suplemenata vitamina B-kompleksa, 
vitamina A, C i E, kao i omega-3 kiseline.

Želiš da pročitaš svih 1 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti