4
Izrael). Islam ima misionarsku revnost: preko 1000 misionara svake godine napuštaju Egipat da
bi poislamili afrički kontinent. No na popisu su i udaljena mjesta, kao što je Engleska.
Zadnjih godina se opaža porast islamskog fundamentalizma, uglavnom kao reakcija protiv
zapadnjačkog utjecaja. Postao je snažna ideologija i, s padom komunizma, najozbiljniji izazov
kršćanskom Zapadu. Kao što su mnogi komunisti bili na visokim položajima zato što su bili
željni moći, žalosna je činjenica da mnogi smatraju islamski fundamentalizam načinom dolaska
do političke moći i njenog očuvanja. Kao što se za vrijeme komunizma, svijet dijelio u dva
područja: gdje vlada mir (komunizam) i gdje vlada rat (kapitalizam, tj. klasna borba), tako se i u
islamu svijet dijeli na područje koje je već islamsko (
dar al islam
) i područje koje je preostalo
islamu za osvajanje (
dar al harb
).
Prema tome, to je politički izazov. Islamski fundamentalisti (puristi) žele nametnuti zakon šaria
na sve islamske zemlje i obnoviti kalifat (tj. Islamsko carstvo), a to uzrokuje trenje unutar islama.
Ali da li je to religiozni izazov? Da, svakako. To je suparnička religija kršćanstvu (doista
ozbiljna konkurencija što se tiče Afrike). Neki su otišli daleko u tvrdnjama da je islam zadnje i
najveće židovsko-kršćansko krivovjere.
Ako se s time složimo, možemo vidjeti da je islam vješt konkurent, jer sadrži elemente iz obje
religije – judaizma i kršćanstva. Krivovjere je naročito opasno, jer sadrži mnoge ideje matičnog
tijela. Da bi cijenili religiozni izazov islama, trebamo pogledati njegovo podrijetlo, a naročito
osnivača i njegove tvrdnje.
Muhammed a.s.
Rođen je 570. a umro 632. godine. Nije bio učenjak niti filozof (bio je
čak nepismen), ali uglavnom je bio vizionar. Rođen je u Meki u plemenu Korejši, ali je vrlo mlad
ostao siroče te ga je odgojio stric, Abu Taliba. U ranim godinama postao je sluga vlasnice
karavana. Vlasnica Khadija kasnije postaje njegovom ženom, u 40-toj, dok je njemu bilo 25
godina. Ona je imala vrlo veliki utjecaj na njega. Međutim, tek u srednjim godinama počeo je
razmišljati o religiji. U karavanskom poslovanju imao je priliku putovati i vidjeti dosta svijeta.
Naročito je imao izvrsnu priliku upoznati religije iz prve ruke. Kršćanska crkva u bizantskom
carstvu je, na žalost, bila vrlo iskvarena. Također se susretao mnogo sa židovskim učenjem.
Kršćanstvo se širilo južno, na inicijativu egipatske monofizitske crkve, koje se proširila uz rijeku
Nil do Etiopije. Južni Jemen (Saba ili Šeba) je preplavljen Etiopljanima 350. i držan pod
okupacijom sve do 375. godine.
