Islam

Muhamed – osnivač Islama

On je rođen 12. aprila 571. godine nove ere, u okolini Meke u plemenu Kurejš. Njegov otac 

Abdulah je već ranije umro pa je Muhamed ostao samo sa majkom i dedom. Kao mali, živeo je van 
grada u pustinji, kao što je tad bio običaj u Arabiji. Kada je bio šest godina star, majka mu je umrla, 
a samo dve godine kasnije umro mu je i deda. Njegov stric, mlađi brat od njegovog oca Abu Talib  
ga je onda prihvatio i Muhamed je tada počeo da živi sa njim. S njim je još kao dečak putovao u 
Siriju i tamo upozano neke elemente hrišćanske vere. Otprilike u dvadesetoj godini života stupio je 
u službu bogate trgovačke udovice Hatidže, pa je s njenim karavanima po svojoj prilici još dva puta  
boravio   u   Siriji.   Stupivši   u   brak   sa   Hatidžom   (koja   je   bila   desetak   godina   starija   od   njega), 
Muhamed se oslobodio materijalnih briga i mogao se posvetiti dokolici i razmišljanju.

U tom razdoblju on je posinio Aliju, sina svoga strica Abu Taliba, i mladog oslobođenog 

roba Zaida ben Harisa, koji je pripadao jednom hrišćanskom arapskom plemenu iz sirijske pustinje. 
Muhamed je u vreme kad se približavao svojoj četrdesetoj godine doživeo svoja prva priviđenja. 
Činilo mu se da ga doziva glas s neba i naređuje mu da božje ime progovori svome narodu kao 
božji prorok.

Svoje doživljaje je poverio samo svojoj ženi Hatidži i ona je smesta poverovala u njegov 

proročanski poziv. To ga je ohrabrilo, i on je uskoro za svoja shvatanja pridobio svoje usvojene 
sinove Aliju i Zaida kao i nekolicinu drugih najbližih rođaka i prijatelja.
Legenda kaže da je godine 610. Muhameda u pećini blizu Meke posetio Melek. On je tad, po 
legendi, počeo da mu ponavlja Božje reči dok ih Muhamed nije zapamtio. Ovo su bile prve sure i 
počeci Kurana tako je počeo Islam. Muhamed je brzo počeo da širi Islamsku veru u Meki, gde su 
Islam prvo prihvatili siromasi. Međutim, trgovci su se bojali da bi nova vera štetila njihovom 
bogatstvu  (trgovci  su  se  bogatili  na  račun  vernika koji  su  dolazili  u  Kabu  da se mole  svojim 
bogovima) pa su pokušavili da ga isteraju iz Meke. Međutim, dok ga je Abu Talib čuvao niko nije 
ništa   mogao   Muhamedu   da   uradi.   Kad   je   Abu   Talib   umro   619.   godine,   stanje   Muslimana 
Muhameda   u   Meki   se   značajno   pogoršava.   Muhamed   je   žestoko   osuđivao   mnogoboštvo,   ali   i 
gramzljivost bogataša. Pozivao je sve imućne da se odreknu svoga bogatstva i podele ga sirotinji. 
Zahtevao je da se svi bez razlike jednako podvrgavaju božijoj volji. Naročito je sukob izbio kada se 
dočula   Muhamedova   priča   koju   je   on   počeo   širiti,   da   ga   je   arhanđel   Gavrilo   noću   čudesnim 
načinom uzneo do nebesa, gde je razgovarao sa Adamom, Avramom, Mojsijem i Isusom i od samog 
boga primio naredbe o verskim pobožnostima muslimana.

Posle   nekoliko   kontakata   sklopljen   je   sporazum   o   preseljenju   Muhameda   i   njegovih 

pristalica   iz   Meke   u   Jatrib   (Medinu).   Seoba   muslimana   (hidžra)   počela   je   16.   juna   622   (1. 
muharaam). godine, i taj dan postao je prvi dan u brojanju godina po muslimanskoj veri.

U Jatribu je Muhamed razvio veoma snažnu organizatorsku delatnost. On tu više nije bio 

samo prorok nego je postao i politički vođa. Veoma je brzo oko sebe okupio brojnu zajednicu 
pristalica. Uži krug su činili „Muhadžiri“, izbeglice iz Meke, a širi krug „Ansari“. Grad Jatrib, 
premda je u njemu bila manjina Muhamedovih pristalica koja je prihvatala novu veru, proglašen je 
za „Prorokov grad“ (Medinaat at Naabi), pa je na toj osnovi nastalo ime Medina. 

Još u prvoj godine nakon preseljenja u Medinu Muhamed je doneo Ustav svoje versko-

političke zajednice pod nazivom „Uma“, odredivši je kao natplemensku organizaciju među sobom 
jednakih božijih podanika i sledbenika.

Uskoro u Medinu počinju da pristižu i Mekanski trgovci, pljačkajući stanovnike i vršeći 

pljačke po gradu. Tako dolazi do novog obračuna sa Mekom. Prva borba se desila 624. kada su 
medinski muslimani pod vođstvom samog Muhameda napali kod El Bedre veliki karavan trgovaca i 
mekanske čete, koji su karavanu pritekli u pomoć, nanevši im težak poraz. Muslimani, sa samo 300 
vojnika, pobeđuju armiju Meke koja je imala više od 800. Međutim, malo više od godinu kasnije, 
Muslimani gube bitku kod Uhuda. U bici je sam Muhamed bio ranjen, a trećina boraca je izgubila 

1

život. Dve godine kasnije, Meka šalje 10.000 vojnika na Meku. Ipak, Muslimani pobeđuju u toj bici 
zahvaljujući boljoj strateškoj pripremi. U februaru 628. Muhamed je sa velikom vojskom pošao 
protiv svoga rodnog grada, ali je pohod okončan sklapanjem desetogodišnjeg mira koji je, uz ostale 
odredbe, dopustio muslimanima da naredne godine dođu u Meku i tu nesmetano izvrše verske 
obrede. 

Kada  je u  Meki  630.  godine  bio  ubijen  jedan  musliman,  Muhamed  se  okoristio  time  i 

preduzeo presudni vojni pohod protiv Meke. Do borbe nije ni došlo. Muhamed je priznao Meki 
položaj svetog grada, ali je Kaba morala biti proglašena svetilištem jedinoga boga Alaha. Na toj 
osnovi došlo je do mirnog zauzeća grada. 

Muhamed je preminuo 8. juna 632. godine, u svojoj šezdesettrećoj godini, pošto je završena 

objava Kur'ana Časnog. Za manje od deset godina on je ujedinio celo Arabijsko poluostrvo.

Posle Muhamedove a.s. smrti 632. godine njegovi naslednici su se zvali kalifi (arapski: 

zamenici), a država kalifat. Kalifat je ukinut 1924. godine.

Osnovne karakteristike

1. Sta znaci rijec "Islam"?
Islam znaci stvaranje mira, predanost i pozrtvovanost. Stvarati mir znaci da vjernik treba u miru 
zivjeti sa sobom i sa svojom okolinom. U Qur´anu, muslimanskoj svetoj knjizi, Bog kaze da je On 
Islam izabrao kao religiju za ljude. 

2. Ko je "Allah"?
Allah je arapska rijec za "jedan Bog" i nije ime nekog privatnog Boga muslimana, vec je Allah 
jedini sa pravom obozavani Stvoritelj univerzuma; i arapski hriscani nazivaju Boga Allah. 
On je stvorio ljude i kroz Njegove Objave im je pokazao najbolji put na ovom svijetu da bi izbjegli 
kaznu na drugom svijetu. 

3. Sta znaci izraz "Musliman"?
Musliman se postaje kad se izjavi da nema drugog Boga osim Jednog i da je Muhammed Bozji 
Poslanik.   Muslimani   ne   obozavaju   ni   Muhammeda   (s.v.s.)   niti   i   jednog   drugog   Poslanika. 
Muslimani  priznaju  sve  bivse Poslanike,  kao  Adama(Adem),  Noaha(Nuh),  Abrahama(Ibrahim), 
Davida(Daud), Salomona(Sulejman), Mozesa(Musa), Isusa(Isa) i sve druge. Muslimani veruju da je 
Muhammed pečat Poslanika, tj. da je posljednji Bozji Poslanik. 

4. Sta kazu muslimani o Isusu?
Muslimani veoma postuju Isa(a.s) i njegovu majku Merjem. Po Kur’anu, nije stavljen na krst, vec 
uzdignut na nebo. 

5. Ima li u islamu razlicitih pravaca vjerovanja?
U islamu postoje dva glavna pravca: Siiti i Sunniti. Zejednicko za oba pravca je da im je Qur´an i 
primjer Muhammeda (s.v.s.)osnova vjere. Oba pravca se pet puta dnevno mole Bogu, poste u 
mjesecu Ramadan i idu na Hadz, hodocasce u Mekki. Razlika izmedu ova dva pravca ogleda se u 
dva razlicita nacina razmisljanja.

Islam se bazira na pet stubova, iz kojih proizilaze sledece obaveze : 
1) Svjedocenje (sehada), da ima samo jedan Bog i da je Muhammad Bozji Poslanik. 
2) Namaz (salah), koji je pet puta dnevno propisan. 
3) Post(siyam), koji se u mjesecu Ramadan cini. 
4) Porez(zakat), obavezni porez za dobre svrhe od imetka imucnijih. 
5) Hodocasce u Mekku(hadz), koje svaki musliman najmanje jedanput u zivotu mora da obavi, ako 
to u zdravstvenom i materijalnom pogledu moze da podnese. 
Svi ovi stubovi vjere trebali bi da imaju istu vaznost za jednog muslimana. 

2

background image

Želiš da pročitaš svih 8 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti