UVOD
Ispravno razumijevanje temelja i osnovnih karakteristika islamske ekonomije i
islamskog ekonomskog sistema nije moguće bez sagledavanja temelja i izvora na
kojima ona počiva, a to je Šerijat. Šerijat, dakle predstavlja islamski zakon, svoje
ishodište ima ima u Kur’anu (Božijoj objavi) i Sunnetu (tumačenju i praksi
poslanika Muhammeda a.s.) kao i drugim moralnim i etičkim vrijednostima
Islama.
Nastojanje da se pravilno tumače i objašnjavaju islamska ekonomska načela
datiraju unatrag dvadesetak godina. Međutim i dalje je prisutna određena razina
nejasnoća i nepoznavanja, ponajprije iz razloga što se pojedina područja islamske
ekonomije nastoje posmatrati i analizirati pojedinačno i odvojeno od njenih
ukupnih odnosa.
Konvencionalni ekonomski sistem, sa privatnom svojinom i ugovorom kao
infrastrukturom za isključivu slobodu težnje za profitom, ne zanima priroda
proizvodne vrijednosti niti da li je ona za čovjeka korisna ili štetna, niti postavlja
pitanje kako je došao do dohotka, da li ga koristi na korisne ili nepotrebne stvari i
sl. Već ga isključivo zanima postizanje najviše granice materijalnog zadovoljstva.
Islam i na njemu utemeljena islamska ekonomija imaju za cilj stvaranje
pravednoga, moralnog, etičkog i održivog društvenog sistema u kome su pojedinac
i društvo uzajamno ovisni i povezani. Naglasak na pravdi i pravednosti s čovjekom
kao Božjim namjesnikom na zemlji razlikuju islamski ekonomski sistema od svih
drugih sistema.
1
1. ISLAMSKA EKONOMIJA
Islamska ekonomija kao znanstvena disciplina je vrlo mlada i o njoj se nije mnogo
govorilo na našim prostorima. Međutim, o islamskoj ekonomiji se aktivno piše i
govori zadnjih trideset-četrdeset godina odnosno od Prve međunarodne
konferencije o islamskoj ekonomiji, održanoj u Mekki 1976. godine. Islamska
ekonomija zasniva se na paradigmi koja za svoj primarni cilj ima socijalno-
ekonomsku pravdu. Ovaj cilj se zasniva na vjerovanju da su ljudi Allahovi
predstavnici ili namjesnici (halife) na Zemlji te da je Allah dž.š. Stvoritelj Svemira
i svega u njemu.
Ljudi su međusobno braća i svi resursi kojima oni raspolažu su emanet
(povjerenje) od Allaha dž.š. da i ili korišteni na ispravan i pravedan način za
dobrobit svih ljudi. Stoga će ljudi odgovarati Allahu dž.š. na boljem svijetu
(Ahiretu) i bit će nagrađeni ili kažnjeni shodno načinu korištenja ovih resursa.
Prema tome, ekonomska rješenja trebaju biti u skladu s duhovnim potrebama ljudi
i islamskim vrijednostima. Među centralnim vrijednostima islama su blagostanje
društva i socijalno-ekonomska pravda.
"Homoeconomicus" je glavna okosnica suvremene ekonomije. To je racionalna
osoba koja svoje odluke donosi na temelju intelekta ('akla). Prema tome, svi
ekonomski principi, zakoni, teorije i stavovi su proizvod ljudskog uma gdje
znanstvena metoda utvrđuje istinitost. Ovo upravo predstavlja glavnu razliku
između suvremene ekonomije i islamske ekonomije. Islam prepoznaje ulogu
razuma ali daje prednost Objavi (vahju). Stoga, primarni izvor ekonomskih
principa, a i kompletnog znanja u islamu je Objava (Kur'an) i sunnet (praksa
Poslanika), dok su razum i iskustvo stečeno putem ljudskih osjetila dodatak O javi.
onačan zaključak je da glavni fokus islamske ekonomije nije racionalno iće, već je
to "homoislamicus"."Homoislamicus" je osoba koja živi po islamskim principima i
načelima te je društveno odgovorna i osjećajna osoba.
Općenito možemo definirati islamski ekonomski sistem kao skup institucija koje je
on stvorio kako bi se bavio alokacijom resursa, proizvodnjom i razmjenom dobara
i usluga te raspodjelom stvorenih vrijednosti. Da bi fukncionirao, taj sistem mora
imati formalna i neformalna pravila ponašanja te načine i procedure njihova
poređenja kako bi se ostvarili određeni ciljevi. Pravila ponašanja usmjeravaju
članove zajednice u njihovim postupcima kako bi se sprječavali sukobi,
usklađivale razlike te omogućila saradnja među pojedincima. Provođenje islamskih
pravila podrazumijeva individualnu odgovornost svakog pojedinca kako prema
Stvoritelju, tako i prema drugim članovima zajednice.
2
stoicizma i asketizma. Naprotiv, on treba uživati u materijalnim i ostalim
zadovoljstvima sve dotle ga takav način života ne odvaja od ljudskih i duhovnih
vrijednosti kao što su pravednost, moralnost, etičnost i usmjerenost prema
Stvoritelju.
1.2. Koncept pravednosti u islamskoj ekonomiji
Osnovni cilj islama je stvaranje pravednog i moralnog društvenog poretka s
čovjekom u središtu (" Pravda izaziva Božje zadovoljstvo, a nepravda Njegovo
nezadovoljstvo"). Šerijat utvrđuje i provodi islamsku koncepciju pravde u kome
pojedinci imaju prirodna zajamčena prava među kojima je i nihovo pravo da
slijede svoje ekonomske interese prvenstveno kao pravo i obvezu sve dotle su za to
sposobni. Ako pojedinac više nije sposoban da ostvaruje svoje ekonomske interese
on više nema tu o vezu, ali i dalje zadržava svoja prava koja mu pripadaju, a to su
prava na osnovne potrebe i život iznad granice siromaštva (Nafaka).
Koncept ekonomske pravde u islamu znači da:
a)
Islamska ekonomska praksa vrednuje moralni i duhovni okvir iznad
materijalnog posjedovanja i blagostanja.
b)
Islamski ekonomski sustav ne osporava vlastite interese i privatne koristi
pojedinca, ali se oni harmoniziraju i usklađuju radi veće koristi zajednice kao
cjeline.
c)
Islam priznaje privatno vlasništvo, tržišnu ekonomiju te potiče ogaćenje i težnju
pojedinca da maksimalizira dobit i zadovoljstvo, ali isključivo na principima
dopuštenog ili za ranjenih (halal ili haram) obeshrabrujući rasipanje te propisujući
obavezu bogatijih da pomažu siromašnije članove zajednice.
d)
Zabrana kamate (riba) u islamu predstavlja sprječavanje nepravde i za ranu
prelaska cijelog rizika na dužnika.
Kroz koncept pravde može se razumijeti ponašanje islamski usmjerenog čovjeka i
ekonomskih institucija u Islamu imajući u vidu da Pravda izaziva Božje
zadovoljstvo, a nepravda Njegovo nezadovoljstvo. Dok se na Zapadu po pravdom
podrazumijeva pravedno ponašanje jedne osobe prema drugoj, a njegovi se
postupci smatraju nepravednima samo prema drugima, u islamu to ima reperkusije
i prema drugima u konačnici čini nepravdu i samom sebi te trpi posljedice kako na
ovom, tako i budućem svijetu.
4
2. USPOREDBA KONVENCIONALNOG I ISLAMSKOG PRISTUPA
KAMATI
Kamata, prema shvaćanju većine ekonomista, sadrži tri elementa koji opravdavaju
plaćanje naknade štediši:
1. faktor vrijeme
- štediša je žrtvovao sadašnju potrošnju i prema tome zaslužuje
da bude obeštećen;
2. oportunitetni trošak
- štediša na taj način žrtvuje likvidnost. Taj gubitak
likvidnosti i transakcijska inkomodacija trebala i biti prepoznata i prema tome
plaćena štediši;
3. element rizika
- štediša se suočava sa potencijalnim rizikom ankarskih
propusta, ili ne anticipiranih promjena ekonomskih okolnosti kao što je
npr.inflacija.
Islam dopušta trgovinu, a zabranjuje kamatu, međutim to nikako ne znači da se
osporava legitimnost naknade za preuzeti rizik ili žrtvovanje likvidnosti. Temelj
islamskih financija predstavlja raspodjela rizika koji se u poslovnim transakcijama
čini "jako poželjnim". Međutim, ono po čemu se islamski pristup razlikuje u
odnosu na zapadne neoklasične ekonomiste je pitanje faktora vremena. Prema
islamskom učenju, vrijeme je dar od Allaha dž.š., i za njega ne može biti nikakve
nagrade. Možemo biti nagrađeni za naš napor i preuzeti rizik, ali ne i za vrijeme
kao takvo. U tome se nalazi i osnovna razlika islamskog u odnosu na
konvencionalni pristup kada je u pitanju kamata.
Kada je u pitanju usporedba konvencionalne i islamske ekonomije uopšteno,
konvencionalna ekonomija sa privatnom svojinom i ugovorom kao infrastrukturom
za isključivu slobodu težnje za profitom, ne zanima priroda proizvedene
vrijednosti niti da li je ona za čovjeka korisna ili štetna, niti postavlja pitanje kako
je došao do dohotka, da li ga troši na korisne ili nepotrebne stvari i sl., već ga
isključivo zanima postizanje najviše granice materijalnog zadovoljstva. Islamska
ekonomija ima za cilj stvaranje pravednoga, moralnog, etičnog i održivog
društvenog statusa u kome su pojedinac i društvo uzajamno ovisni i povezani.
5
