Ispitivanje i ocenjivanje u školi- stavovi učenika o ocenjivanju nastavnika
1
Univerzitet u Novom Sadu
Filozofski fakultet
Odsek za pedagogiju
Seminarski rad iz Dokimologije na temu:
Ispitivanje I ocenjivanje u školi- stavovi učenika o ocenjivanju nastavnika
Profesorka: Spomenka Budić Studenti: Jovana Zelenkapić 41/10
Tatjanja Kondić 61/10
Novi Sad, 2013.
2
Sadržaj:
Uvod.......................................................................................................................................1
1. Shvatanje pojma ocenjivanja......................................................................................2
2. Ocenjivanje u toku istorijskog razvika škole..............................................................3
3. Šta je ocenjivanje?......................................................................................................5
4. Svrha ocenjivanja.......................................................................................................6
5. Vrste ocenjivanja........................................................................................................7
6. Faktori ocenjivanja.....................................................................................................8
6.1.
Nastavnik kao faktor ocenjivanja.........................................................................8
6.2.
Učenik kao faktor ocenjivanja..............................................................................9
7. Sredstva ocenjivanja...................................................................................................9
8. Pedagoški značaj ocenjivanja....................................................................................10
9. Šta učenici misli o ocenjivanju?................................................................................10
Zaključak...............................................................................................................................12

4
1. Shvatanje pojma ocenjivanja
Sa nastankom škole kao društvene institucije za pripremanje mladih za uspešan život i rad,
pojavila se i potreba vrednovanja rada glavnih faktora škole – učenika i nastavnika. Međutim,
brzo se došlo do saznanja da se vrednovanje ne može svesti samo na ocenjivanje učenika, a isto
tako da ocenjivanju nije i ne sme biti cilj samo merenje količine usvojenih znanja. Cilj ocenjivanj
aje mnogo širi i on bi se mogao iskazati u sledećem:
-
Utvrditi da li je učenik stekao određena znanja iz gradiva koje se uči;
-
Utvrditi da li je odeljenje (grupa učenika koja je na istom zadatku) savladao gradivo
predviđeno nastavnim programom;
-
Utvrditi da li je učenik kao pojedinac stekao uslove da produži školovanje u višim
razredima ili u višem stepenu školovanja;
-
Utvrditi da li učenik kao pojedinac poseduje kvalitete za one vrste poslova na koje može
biti primljen na osnovu priložene dokumentacije koju donosi iz škole;
-
Omogućiti da ocene budu orijentacija za izbor zanimanja;
-
Omogućiti da ocene motivaciono deluju na učenika i da ga podstiču na dalji rad.
Naznačeni aspekti ocenjivanja jasno ističu njegovu važnost i značaj. Stoga se nameće potreba
njegove realnosti i objektivnosti.
Da bi se postigla što veća objektivnost ocenjivanja razvila se posebna grana u oblasti
psiholoških istraživanja koja ima cilj i zadatak da proučava objektivnost, tačnost i pouzdanost
ocenjivanja i njihove efekte na psihičke funkcije. Naziv te naučne discipline predložio je 1928.
godine francuski psiholog Henri Pieron. Tako je nastala dokimologija – grana kojom se utvrđuju
svi relevantni faktori koji utiču na ocenu i metode usavršavanja sistema ocenjivanja. Reč
dokimologija potiče od grčkog izraza dokime – što znači proba, isticanje,proveravanje,
utvrđivanje.
5
Zadatak dokimologije kao naučne discipline jeste istraživanje koji sve faktori utiču na ocene
pri ispitivanju i da traži načine na koje bi bilomoguće usavršiti i popraviti sistem ispitivanja i
ocenjivanja.
To znači objektivizaciju procesa ocenjivanja. Pored objektivnosti, postoje i drugi principi
ocenjivanja, odnosno pokazatelji dobrog ocenjivanja o kojima ćemo više govoriti u daljem
izlaganju.
Pitanje definicije problema ocenjivanja, odnosno shvatanje ocenjivanja u udžbenicima
pedagogije, je otvoreno. Naime, u udžbenicima pedagogije više se ovaj fenomen posmatra iz
aspekta tehnike, a manje iz aspekta njegove suštine.
Shvatanje pojma ocenjivanja je u zavisnosti od sledećih pitanja, odnosno odgovora na ova
pitanja: šta se ocenjuje? Koja je svrha ocenjivanja? Kako se ocenjuje, tj. koje vrste ocenjivanja se
primenjuju? Koji su faktori ocenjivanja (ko ocenjuje)?
2. Ocenjivanje u toku istorijskog razvitka školstva
Problem ocenjivanja pojavljeje se sa pojavom škole. Čim se nešto sistematski i planski učilo,
prirodno je bilo, da se ispita i proveri kvalitet onoga što se naučilo, i da se oceni vrednost znanja.
Proces ocenjivanja dobijao je različitu formu i sadržaj prema razvoju društva i prema razvitku
didaktičkih i metodičkih mišljenja u sklopu celokupne čkolske problematike. Prema tome,
školsko ocenjivanje ima iza sebe svoj dug istorijski razvitak koji ide paralelno sa razvitkom
škole.
Najstariju dokumentaciju o školskom ocenjivanju imamo još iz srednjeg veka. Nalazimo i
spisima da su neki učenici nagrađivani ukoliko bi savladali neki nastavni sadržaj. Prve početke
ocenjivanja možemo naći u školskim propisima iz 16.veka. U propisima se govori o održavanju
ispita, posle kojih su marljivi učenici dobijali nagradu ili su bila posebno istaknuti ili pohvaljeni.
U 16. veku učenici su za dobar uspeh bili nagrađivani zemičkama, a za nemar su bili opominjani
ili kažnjavani.
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti