ISPITIVANJE TVRDOĆE 

Pod tvrdoćom podrazumevamo fizičko svojstvo, tj. otpor kojim se suprostavlja jedno telo ka 

prodiranju drugog tvrdjeg tela u njegovu površinu. 

Tvrdoća se može odrediti: 

• 

statičkim

• 

dinamičkim 

• 

specijalnim 

metodama. 

Kod  

statičkih metoda  

sila ispitivanja koja deluje na utiskivač postepeno raste do maksimalne 

vrednosti. Kod dinamičkih ispitivanja sila na utiskivaču se ostvaruje udarom, ili se pak tvrdoća 
odredjuje na osnovu elastičnog odskoka utiskivača od površine koja se ispituje. 

Najčešće u praksi korišćene metode (statičke i dinamičke) date su u sledećoj tablici. 

Pregled metoda merenje tvrdoća 

STATIČKE 

METODE 

DINAMIČKE METODE 

• 

Brinel (Brinell) metoda HBS, HBW 

• 

Poldi (Poldy) metoda, HP 

• 

Vikers (Vickers) metoda, HV 

• 

Skleroskopska metoda (po Šoru (Shore)), 

HSh 

• 

Rokvel (RockweIl) metoda, HRC 

• 

Duroskopska metoda, HD 

STATIČKE METODE 

Brinel metoda 

Kao merilo tvrdoće po Brinelu usvaja se količnik sile, koja deluje na odgovarajuči utiskivač u  

obliku čelične kuglice i površine kalote otiska koju taj utiskivač ostavlja na površini predmeta. 

Prema tome, tvrdoća po Brinelu je: 

HB=F/A

gdeje: 

A, 

mm - 

površina otiska kalote i 

F, 

daN- 

sila utiskivanja. 

Konačan izraz za izračunavanje veličine tvrdoće po Brinelu je: 

Johan August Brinell 

1849 - 1925, 

Stockholm

Ispitivanje   tvrdoće  po   metodi   Brinel  se  izvodi   do  tvrdoće  HB=  450   sa   čeličnom  kuglicom 

(HBS), a kada se primenjuju utiskivači od tvrdih metala i do HB= 650 (pri čemu se izmerena tvrdoća 
označava   -HBW).   Preko   ovih   vrednosti   nastaju   deformacije   kuglice,   a   time   veći   otisci   i   manje 
vrednosti tvrdoće. 

Zavisno od utiskivača oznaka za tvrdoću po Brinelu može biti: 

HBS – tvrdoća kada se koristi utiskivač čelična kuglica 

HBW - tvrdoća kada se koristi utiskivač od tvrdog metala. 

Brojna vrednost izmerene tvrdoće se unosi ispred oznake za tvrdoću, a iza ove oznake, u indeksu, 
unose se uslovi ispitivanja po redosledu: prečnik kuglice D u 

mm, 

sila utiskivanja F u 

daN 

i vreme 

utiskivanja τ

u sekundama.

Za ispitivanje tvrdoće po Brinelu utiskivač je čelična kuglica prečnika 10, 5 i 2.5  

mm.  

Izuzetno 

prečnik kuglice može biti 1 i 2  

mm.  

Dozvoljeno odstupanje prečnika kuglice odgovara kvalitetu 6 

prema ISO standardima. 

Materijal kuglice je okaljeni čelik tvrdoće 850 HV. 

Prečnik kuglice i sila utiskivanja pri ispitivanju tvrdoće po Brinelu određuje se iz uslova:

Za merenje tvrdoće potrebno je izvršiti odgovarajuću pripremu površine na kojoj će se izvesti 

merenje.   Površina   mora   biti   čista,   odmašćena   i   mašinski   obradjena   (struganjem,   brušenjem, 
poliranjem). 

Tok rada se sastoji iz sledećih faza: 

Bira se utiskivač u zavisnosti od debljine materijala, 

Utiskivač se postavi u nosač aparata, 

Električnim prekidačem se uključi lampa i osvetli površina uzorka, 

Pripremljeni uzorak se postavi na postolje i pritegne uz nosač utiskivača, 

Slika površine uzorka mora jasno da se projektuje na ekran, 

Pritiskom na taster aktivira se aparat i tada počinje utiskivanje utiskivača, 

Posle određenog vremena utiskivanja (τ

2

) pritiskom na polugu izvrši se rasterećivanje. Pri 

tome   dolazi   do   automatske   zamene   utiskivača   sa   objektivom   optičkog   sistema,   koji 
omogućava projekciju uvećanog otiska na ekranu aparata 

Vrši se merenje prečnika otiska. 

Merenje prečnika otiska 

Kao što je već napomenuto, mera tvrdoće je veličina otiska koji je ostavio tvrđi utiskivač u  

ispitivanu površinu pri delovanju odabrane sile u tačno odredjenom vremenu. 

Prilikom određivanja tvrdoće potrebno je pravilno izabrati prečnik kuglice i silu utiskivanja 

kako bi se dobio pravilan otisak. U protivnom može da dođe do izobličenje otiska, a samim tim i do  
dobijanja netačnih vrednosti tvrdoće. Na sledećoj slici dati su shematski prikazi pravilnog (a) i 
nepravilnog (b i c) otiska (b-prevelika sila utiskivanja, c-otisak kod vrlo tvrdih materijala). 

a) b) c) 

Shematski prikazi pravilnog (a) i nepravilnog (b i c) 

Tehnika merenja zavisna je od tačnosti merenja, ali tačnost ne sme biti manja od 0.25% prečnika 

utiskivača D. 

Za merenje otiska mogu se koristiti različita merna sredstva:  

pomoću lenjira  

(tačnost 1/100 i 

1/50 

mm)

pomoću lupe sa mikroskopom 

(tačnost 1/100 

mm)

, ali se u našim uslovima prečnik otiska 

najtačnije meri pomoću 

projekcionog ekrana 

i odgovarajućeg optičkog sistema i mehanizma (tačnost 

merenja 1/1000 

mm). 

background image

Želiš da pročitaš svih 4 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti