Ispitivanje zatezanjem – Tehnologija materijala
FAKULTET ZA POMORSTVO KOTOR
STUDIJSKI PROGRAM: BRODOMASINSTVO
PREDMET: TEHNOLOGIJA MATERIJALA
DOMACI RAD
TEMA: ISPITIVANJE ZATEZANJEM
PROFESORI
Prof. Dr. VUKCEVIC MILAN
Prof. Dr. VUKASIN ZOGOVIC
STUDENT
VUKSANOVIC MILJAN
Indeks 27/B-13
KOTOR 07.10.2013
1
Uvod
Ispitivanje metala ne vrši se samo radi utvrđivanja svojstava prilikom proizvodnje, ili
prijema, već vrlo često i radi raznih ekspertiza u svrhu utvrđivanja načina upotrebe i
odgovornosti koja nastaje usljed nesjelishodne upotrebe. U razvojnim centrima većih
industrijskih preduzeća i naučno – istraživačkim institutima ispitivanja se vrše u cilju što
potpunijeg upoznavanja svojstava metala, kao i u cilju poboljšanja tih svojstava, kako bi se
dobili materijali za nove proizvode, odnosno nova područja primjene.
Značaj ispitivanja metala za razvoj tehnike i današnja dostignuća na polju gradnje
aviona, automobila, željeznica, brodova, turbina, mlaznih motora, svemirskih letilica itd.
svakako je izvanredno veliki.
Veoma rasprostranjena primjena metala kao gradivnih materijala pripisuje se
prvenstveno njihovim izvanredo podesnim mehaničkim svojstvima – visokoj čvrstoći uz
odgovarajuću sposobnost deformisanja. Određivanje ovih svojstava vrši se mehaničkim
postupcima ispitivanja.
S obzirom na način dejstva sile, vrstu naprezanja i uslove pri kojima se ova svojstva
određuju može se načiniti više podjela mehaničkih podjela.
Prema načini dejstva sile razlikuju se statička i dinamička ispitivanja. Pod statičkim
ispitivanjima podrazumijevaju se ona koja se obavljaju pri mirnom dejstvu sile tako da napon
postepeno raste, obično ne brže od 10 Mpa u sekundi. Kod dinamičkog ispitivanja sila djeluje
udarom ili se učestano mijenja po određenom zakonu. Broj promjena opterećenja obično se
kreće u granicama od 3 do 20.000 u minutu.
S obzirom na vrstu naprezanja razlikuju se ispitivanja zatezanjem, pritiskom,
savijanjem, uvijanjem, smicanjem itd. uz mogućnost njihovog kombinovanja. Sva ova
ispitivanja mogu se vršiti pri statičkom ili dinamičkom dejstvu sile tako da je moguće
ostvariti dosta veliki broj raznih kombinacija.
Mehanička ispitivanja najčešće se vrše na sobnoj temperaturi, ali isto tako i na niskim,
odnosno povišenim temperaturama.
Posebnu grupu čine tzv. tehnološka ispitivanja. Za razliku od mehaničkih ispitivanja
pri kojima se određuju svojstva otpornosti, kod tehnoloških ispitivanja vrijednosti
dejstvujućih sila nisu od interesa već se isključivo posmatra način deformisanja, odnosno
oštećenja usled dejstva spoljnih sila.
Mehaničke osobine materijala
Delovi mašina i uređaja izloženi su u eksploatacionim uslovima različitim vrstama
opterećenja, a ponekad i povišenim ili sniženim temperaturama ili pak korozionom dejstvu. Da bi
se ustanovio "odgovor" materijala na razne uslove spoljnjeg opterećenja neophodna su
laboratorijska ispitivanja, koja kad je reč o mehaničkim osobinama treba da budu maksimalno
prilagođena realnim uslovima u kojima delovi rade. Testiranjem materijala ne dobijaju se samo
podaci potrebni za projektovanje i konstrukciju delova mašina već i neke karakteristike koje se
odnose na mogućnost prerade poluproizvoda u finalne proizvode. Jednom rečju mehaničke
osobine metala obuhvataju svojstva otpornosti i svojstva deformacije. Vazne mehaničke osobine
materija su: čvrstoca, tvrdoca, žilavost, zamor i puzanje.
2

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti