FOTOGRAFIJA -OD NASTNKA DO DIGITALNE FOTGRAFIJE
Savremenu digitalnu fotografiju karakteriše brz razvoj novih tehnologija i ideja.
Tokom zadnjih petneaestak godina usavršeni su digitalni fotoaparrati koji čak i
amaterima omogućavaju postizanje profesionalne kvalitete uz gotovo potpunu
automatizaciju.
Jedna od najvećih privlačnosti fotografije je jednostavnost kojom možete savladati
njenim osnovnim vještinama. Za razliku od drugih vidova umjetnosti, gdje su
neophodne godine vježbe i učenja da bi se postigla zadovoljajvajuca kvaliteta,
vještinu fotografisanja možete naučiti veoma brzo. Nisu vam potrebni ni skupi
fotoaparati. Danas i čak i najjednostavniji digitalni fotoaparati daju prihvatljive
rezultate i te fotografije mogu se koristiti u različite svrhe.
Medjutim ova velika jednostavnost kojom fotoaparat reprodukuje stvarnost ne znači i
dobru fotografiju. Dobra fotografija ne znači bilježenje stvarnosti, već način njene
interpretacije.
Kad uzmemo u ruke neki od poslednjih modela ni ne pomisljamo da je do njegovog
razvoja slijedio veoma mukotrpan put i niz pronalazaka. Digitalnoj fotografiji je
prethodio razvoj klasične fotografije kao i tiz potrebe da se slke prenesu na daljinu i
razvoj fascimila i televizije.
Pronalasku fotografije prethodilo je niz pronalazaka. Jedan od najznačajnijih je
Camera obscura
. Na suprotnom zidu zamračene sobe bi se kroz malu rupicu
projicirala obrnuta slika scene spoljasnjosti. Princip kamere obskure spominje
Mo-Ti
još u četvrtom vijeku p.n.e . u Kini.
Aristotel
je razumjevao optičke principe kamere
opskure. Posmatrao je srpoliku sliku djelomičnog pomračenja sunca projiciranog kroz
sito i otvore izmedju lišća paltana na tlu. Arapski učenjak
Alhazen
je dao opis
eksperimenata sa pet lampiona postavljenih van sobe s malom rupicom.
Leonardo
da Vinci
1490. godine u svom
Codex Atlanticus
dao je detaljan opis i crteže kamere
opskure .
Fotografija 1.
Giovanni Battista Della Porta
1558. Godne u svojoj
Maggiae Naturalis
prvi put
opisuje kameru opskuru kao uredjaj za pomaganje pri crtanju za umjetnike.
Fotografija 2.
Nijemački matematičar, optičar, filozof
Johanns Zahn
kameri dodaje sočiva različite
žarišne daljine te se tako projicirala slika različite veličine. A pomjeranjem sočiva u
tubusu slika se mogla izoštravati. Njegova kamera je imala ugradjeno i ogledalo pa se
slika prevruta posmatrala ispravno.
Johann Heinrich Shulze
1727. Godine objavljuje svoja otkrića eksperimentišući
srebrenim solima izlažući ih svjetlosti.
Carl Wilhelm Schele
je proučavajuć osobine srebrojodida. Utvrdio je da površina
premazana srebrojodidom a nije izložena svjetlosti so može u amonijaku otopiti dok
površina koja je izložena ne može.
Thomas Wedgwood
je uspješno snimio prvu sliku ali jegove siluete nisu prezivjele
jer nije bio poznat postupak fiksiranja
Ranih godina osamnaestog vijeka Francuz
Nicephore Niepce
eksperimentišući sa
litografijom kod svoje kuće u blizini Chalona.
Kako je teško dolazio do kamenih ploča pokušao je da kamenen ploče zamjeni
metalnom a pisaljku sunčanom svjetlošću. Niepceov postupak se zanivao na
Arago je u Narodnoj skupštini francuske predložio zakon da se pronalazaču
dagerotipije Dagueru i sinu njegova saradnika Niepcea doživotno da renta.
Čuveni hemičar i fizičar Gay-Lusac je pri tom rekao:
“ Sve što pridonosi napretku
civilizacije, fizičkoj i moralnoj dobrobiti čovjeka, treba da stalan predmet brige
prosvjećene vlasti, ako želi biti na visini ciljeva koji su joj povjereni, a oni koji imaju
tu sreću da svojim radom pridonesu tom plemenitom zadatku, moraju za svoj uspjeh
biti dolično nagradjeni.”
Odlukom da pronalazak ne bude patentiran nego da bude
dostupan svima Francuska vlada je darovala svijetu fotografiju.
William Henry Fox Talbot
je po objavljivanju dagerotipije ubrzao rad na svom
postuku koji je nazvao
kalotipija
. Umjesto ploče koristio je papir natopljen
rastvorom kuhinjske soli , potom senzibiliziran u rastvoru srebronitrata. Ekspozicijom
je dobijao negativ a prosvjetljavanjem negativa na drugi senzibilirani papir pozitiv.
Talbotove slike su bile inferiorne u odnosu na dagerotipiju, ali on je nastavio sa
istraživanjima. Po nagovoru engleskog matematičara, astronoma i hemičara Sir
John
Herschela
Talbot koristi njegov izum
sodium tiosulphate
kao sredstvo za fiksiranje
slike. Sir John Herschel je prvi upotrebio termin
fotografija
kao i
pozitiv
i
negativ
.
Talbot 1844. godine objavljuje svoju knjigu
The Pencil of Nature
u kojoj opisuje svoj
postupak. To je ujedno i prva knjiga ilustrovana fotografijama.
Svijet je poludio za fotografijom. Već 1850. Godine bilo je moguće za 110 funti
kupiti kit za fotografiju koji je uključivao sve od dagerotipskog aparata pa do
neophodnih hemikalija. Medjutim fotoaparati su bili glomazni, oprema teška,
fotografi su sa sobom morali da nose laboratorije kako bi na licu mjesta senzibilirali
ploče.
Pronadjene su suhe ploče što je oalkšalo rad na terenu.
1885. godine Eastman American Film proizvodi prvi transparentni film kakav znamo
danas. Godine 1888.
George Eastman
plasira na tržište
KODAK
fotoaparat sa
sloganom “Vi pritisnite dugme, mi ćemo ostalo”
To je bilo rodjenje masovnog bavljenja footgrafijom.
fotografija 4.
Nekao paralelno s razavojem fotografije došlo je do otkrića telegrafa. Već 1839.
Godine je došlo di prve komercijalne upotrebe elektromehaničkog telegrafa koji je
konstruisao Sir
William Fothergill Cooke
. Nedugo zatim 1843. godine , skoro
tridesetak godine prije upotrebbe telefona i Moseovog telegrafa, škotski filosof ,
matematičar i fizičar
Aleksandar Bain
je konstruisao prvu primitivnu fascimil
mašinu. Mašina se zasnivala na principu klatna. Slike su se mogle prenositi na daljinu.
Fotografija 5
Englez
Frederick Bakewell
1847. je usavršio Bainovu mašinu koriseći satni
mehanizam. Na svjetskoji izložbi 1851. Ghodine Bakewell je uspješno demonstrirao
rad svoje mašine. Slika je slana i primana na cilindar i taj, ali usavršen, sistem se
zadržao sve do 1960tih.
Fotografija 6.
