Istorija jezika Pregled
‘- Praindoevropski jezik: slovenski, romanski, baltički, keltski, indijski, indijski, iranski, grčki, albanski, jermenski
– Slovenski jezici:
1. Istočnoslovenski → ruski, beloruski, ukrajinski
2. Zapadnoslovenski → češki, poljski, slovački, lužičkosrpski
3. Južnoslovenski → srpski, hrvatski, makedonski, bugarski, slovenački
– Književni jezici kod Srba:
1. staroslovenski
2. srpskoslovenski
3. ruskoslovenski
4. slavenosrpski
5. Vukov (narodni)
Staroslovenski jezik
– 9-11 vek
– Prvi slovenski književni jezik, liturgijski jezik
– 863. – Moravska misija, tj. početak slovenske pismenosti (Ćirilo i Metodije)
– 864. – Srbi prihvataju pismenost
– Ćirilo → tvorac glagoljice (9.v.), imala je minuskulu (mala pisana slova) i ukupno 36 slova
– Kliment Ohridski → učenik Ćirila i Metodija
→ tvorac ćirilice (9-10 v.) po ugledu na grčko pismo imala je majuskulu (velika pisana slova) i ukupno 38 slova
– Kod Srba su se pisma uporedno upotrebljavala do 10-12 v.
– Konstantin Preslavski i Naum → učenici Ćirila i Metodija
– Crnorizac Hrabar – O pismenima koji je najstariji slovenski spis i bavi se pitanjem postanka slovenske pismenosti
– Dva središta slovenske pismenosti:
1. Ohridska škola (9.v.) – Makedonija
2. Preslavska škola – Bugarska
– Staroslovenski spomenici na glagoljici:
1. Marijino jevanđelje (11.v.)
2. Grškovićev odlomak (12.v.) – 4 lista pergamenta, Bosna
– Staroslovenski spomenici na ćirilici:
1. Temnićki natpis (11.v.) – 10 imena svetaca, Pomoravlje
Srpskoslovenski jezik
– Srpska redakcija staroslovenskog – unošenje osobina srpskog narodnog jezika u staroslovenski
– Prvi srpski književni jezik
– Novo srpsko slovo u 12.v. đerv (slovo Đ)
– Pravopisne škole:
1. Zetsko-humska (12-13 v.)
2. Raška (13-14 v.) – dvor Nemanjića
3. Resavska (15.) – dvor despota Stefana Lazarevića; manastir Resava u Beogradu
– Tekstovi: rukopisi (pergament i hartija), natpisi (kamen)
– Rukopisi iz 12. veka:
1. Potpisi velikog župana Stefana Nemanje i kneza Miroslava (27.09.1186.)
2. Potpis kneza Miroslava (17.06.1190.) – povelja
3. Hilandarska osnivačka povelja Stefana Prvovenčanog (oko 1196.)
4. Miroslavljevo jevanđelje → jevanđelistar pisan ćirilicom na pergamentu raškim i zetsko-humskim pravopisom. Za potrebe humskog kneza Miroslava (tj. njegove zadužbine). Ima 181 list. Čuva se u Narodnom muzeju u Beogradu, a jedan liste je u Publičkoj biblioteci u Sankt Peterburgu. Dva pisara od kojih je poznat samo Gligorije dijak.
5. Vukanovo jevanđelje → jevanđelistar napisan na pergamentu raškim i zetsko-humskim pravopisom. Napisao ga je starac Simeon za Vukana Nemanjića. Ima 189 listova i čuva se u Publičkoj biblioteci.
Ruskoslovenski jezik
– Sredina 18. veka
– Ruska redakcija staroslovenskog – unošenje osobina ruskog narodnog jezika u staroslovenski
– Ruski učitelji:
1. Maksim Suvorov – 1736. Slavjanska škola (Sremski Karlovci)
2. Emanuel Kozačinski – 1733. Latinska škola (Sremski Karlovci)
– Diglosija – korišćenje dve varijante istog jezika (književnog i dijalekta)
– Srbi koriste građansku ćirilicu Petra Velikog od 1710. godine, a prvo delo štampano tom ćirilicom bila je Kaligrafija Zaharija Orfelina 1759.
– Dela:
1. Zaharije Orfelin – Gorestni plač (ruskoslovenski), Plač Serbiji (narodni jezik)
2. Jovan Rajić – Sobranije (ruskoslovenski), Boj zmaja s orlovi (narodni jezik)
– Ruski književni jezik koristio se u srpskim istoriografskim delima, poput Istorije raznih slovenskih narodov Jovana Rajića iz 1749.
Slični dokumenti
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Istorija jezika prati razvoj i transformaciju srpskog i srpskohrvatskog jezika od najranijih slovenskih naseljavanja Balkana do savremenog doba. Ovaj materijal obuhvata ključne periode u evoluciji jezika: od staroslovenskog i crkvenoslovenskog jezika koji su korišćeni u srednjovekovnim srpskim državama, preko perioda turske vladavine i uticaja na leksiku, do reformi Vuka Karadžića u 19. veku koje su postavile temelje modernom srpskom književnom jeziku. Studenti će naučiti o Bečkom književnom dogovoru iz 1850. godine koji je usvojio štokavski dijalekt sa ijekavskim izgovorom kao osnovu zajedničkog južnoslovenskog jezika, kao i o političkim i kulturnim faktorima koji su oblikovali jezičku politiku tokom Kraljevine Jugoslavije i SFRJ. Materijal analizira uloge Vuka Karadžića, Djure Daničića i drugih jezičkih reformatora, kao i princip „piši kao što govoriš“ koji je revolucionirao srpsku ortografiju. Posebna pažnja posvećena je pitanju jezika posle raspada Jugoslavije 1991. godine, kada su se formirale nacionalne varijante: srpski, hrvatski, bosanski i crnogorski. Ova znanja su neophodna za studente filologije, lingvistike, istorije i svih onih koji žele razumeti kako su društveni procesi oblikovali jezik.
Ključni pojmovi
- Vuk Karadžić
- Srpski filolog i jezički reformator (1787-1864) koji je reformisao srpski pravopis po principu „piši kao što govoriš“ i usvojio narodni jezik kao osnovu književnog.
- Bečki književni dogovor
- Sporazum iz 1850. između srpskih i hrvatskih književnika koji usvaja štokavski dijalekt sa ijekavskim izgovorom kao osnovu zajedničkog južnoslovenskog književnog jezika.
- Štokavski dijalekt
- Najrasprostranjeniji južnoslovenski dijalekt, osnova standardnog srpskog, hrvatskog, bosanskоg i crnogorskog jezika. Naziv potiče od upitne zamenice „šta“.
- Ijekavica
- Izgovor starog glasa jat kao „ije“ ili „je“ (mleko → mlijeko). Karakterističan za standardni hrvatski, bosanski i crnogorski jezik.
- Ekavica
- Izgovor starog glasa jat kao „e“ (mleko, reka). Karakterističan za standardni srpski jezik.
- Crkvenoslovenski jezik
- Liturgijski jezik slovenskih pravoslavnih crkava, razvijen iz staroslovenskog jezika. Korišćen u srednjovekovnoj srpskoj državi.
- Slavjanosrpski jezik
- Mešoviti jezik koji je kombinovao crkvenoslovenski sa narodnim elementima. Korišćen u srpskoj književnosti pre Vukove reforme.
- Srpskohrvatski jezik
- Zajednički naziv za južnoslovenski jezik korišćen u Jugoslaviji (1918-1991). Nakon raspada podeljen na nacionalne varijante.
- Ćirilica
- Pismo nastalo u 9. veku, pripisuje se svetom Ćirilu. Vukov reformisani oblik ima 30 slova i zvaničan je u Srbiji.
- Dijahrona lingvistika
- Grana lingvistike koja proučava istorijski razvoj jezika kroz vreme, jezičke promene i evoluciju.
Šta ćeš naučiti
- Razumevanje ključnih perioda u razvoju srpskog i srpskohrvatskog jezika od staroslovenskog do savremenog doba
- Poznavanje uloge Vuka Karadžića i drugih jezičkih reformatora u oblikovanju modernog srpskog jezika
- Razumevanje Bečkog književnog dogovora i njegovog značaja za južnoslovenske jezike
- Analiza političkih i društvenih faktora koji su uticali na jezičku politiku tokom 19. i 20. veka
- Poznavanje jezičke situacije nakon raspada Jugoslavije i formiranja nacionalnih jezičkih varijanti
Proveri svoje znanje
1. Koji je bio osnovni princip Vukove jezičke reforme?
2. Koja je godina Bečkog književnog dogovora?
3. Koliko slova ima Vukov reformisani ćirilični alfabet?
4. Kada je srpskohrvatski jezik prestao biti u zvaničnoj upotrebi?
5. Koja je razlika između ekavice i ijekavice?
Često postavljana pitanja
Ko je Vuk Karadžić i kakvu je ulogu imao u razvoju srpskog jezika?
Šta je Bečki književni dogovor i zašto je važan?
Kada i kako je nastao termin „srpskohrvatski jezik“?
Koji su glavni periodi u razvoju srpskog jezika?
Kako je raspad Jugoslavije uticao na jezičku situaciju?
Prijava dokumenta
Napomena: Neke opcije za prijavu su dostupne samo nakon kupovine dokumenta.