1.Prvobitna teokratska škola

  Sa nastankom i razvojem prvih civilizovanih drustava Srednjeg istoka u III milenijumu 
pne. Javljaju se prve istorijske pravne skole i pravci .Najstariji je onaj , najprimitivnije 
shvatanje prava koje polazi od stanovista da sve pojave u prirodi i drustvu se objasnjavaju 
postojanjem   natprirodnih   sila   odnosno   bogova.   Tako   je   nastala  

PRVOBITNA 

TEOKRATSKA   SKOLA   PRAVA  

koja   se   u   mnogome   razlikuje   od   istomenog 

srednjevekovnog pravca.Kroz pravne norme se izrazava bozija volja sto primorava ljude 
da   se   ponasaju   u   skladu   sa   bozijim   odredbama   i   zapovestima.i   sama   ikonografija   je 
pratila ove stavove Hamurabi je svoj zakonik primio od boga sunca Samasa a likurg od 
boga svetlosti Apolona.

2.Rimska jurisprudencija

   Sa protokom vremena kada se grcka aristokratija pocela emancipovati od primitivne 
misli , da bas sve nedolazi od boga, grcki filozofi su pokusali dati objasnjenje o sustini i 
porklu drustvenih pojava.Pa tako Sokrat, Platon, Aristotel bivaju sigurni da su zakoni 
delo ljudi a ne bogova i sve vise ih interesuje vecita dilemma da li je svako pravo pravda? 
Da bi bilo dobro mora bit ii pravedno- zakljucuje Platon. Aristotel umesto bozanskog 
porekla   uvodi   pojam  

PRIRODNO  

i   ovo   je   bio   pocetak   shvatanja   prava   koje   ce   se 

prenositi iz epohe u epohu i biti prisutno i danas.
    Sa   stvaranjem   rimske   drzave   dostignut   je   najveci   nivo   prava   u   robovlasnickom 
drustvenom uredjenju.Rimska jurispodencija prewdstavlja kolevku prava uopste oni prvi 
prave razliku izmedju  

GRADJANSKOG PRAVA ( IUS CIVILE)

   i opstenarodnog 

odnosno  

JAVNOG   PRAVA   (   IUS   GENTIUM   ).

Oni   od   Grka   preuzimaju   pojam 

prirodnog prava it u dolazi do prvih podela u tumacenju prava.Jer prema jus naturale svi 
ljudi su jednaki , pa su tako i robovi jednaki i u tom smislu se polozaj robova u carstvu 
suporostavljao   prirodnom   pravu.   Sa   druge   strane   njihov   polozaj   je   bio   uredjen 
drustvenom statigrafijom , po kojoj su visi drustveni slojevi imali pravnu zastitu a nizi 
ne.Tako se dogodilo da se jus gentium odnosi na sve stanovnike rimske drzave a jus 
civile na gradjane Rima(Populus Romanus) .
   Najistaknutije skole prava tog vremena bili su  

prokulijanci i sibinovci

  po najboljim 

ucenicima tih skola.Osnovna razlika izmedju ove dve skole sastojala se u principijelnom 
odnosu u resavanjima pojedinih slucajeva odnosno da li pravilo moze imati izuzetke, 
odnosno da nema protivpravne radnje ukoliko ona nije predvidjena zakonom id a svaka 
kazna mora biti predvidjena zakonom.
  Za vreme cara Hadrijana veliki reformator je bio Salvije Julijan
    Za   vreme   Antonina   istice   se   pravnik   Gajus   koji   je   napisao   prvi   udzbenik   prava-
Institucije

1

   U periodu vladavine Septimija Severa citava plejada znacajnih pravnika na celu sa 
Papinijanom,Ulpijanom,Paulom   itd.   Njihova   zasluga   je   u   tome   sto   su   prvi   primenili 
komparativne metode uporedivsi neke savremene odnosno norme tog vremena.
  

3.Glosatori i postglosatori

  

Glosatori

 odnosno tumaci Justinijanovog Corpus juris civilisa  nastali su u Bolonji u XI 

veku   .   Predstavnici   ove   skole   su   pokusali   da   pojedine   odredbe   Corpusa   primene   i 
prilagode drustveno-ekonomskim odnosima razvijenog feudalizma.Njihov rad nije bio 
sitematican i celovit , nisu se upustali u dublju analizu pravnih odredbi civilisa nego su 
slucajeve resavali pojedinacno – Od slucaja do slucaja- Za 200 godina rada uveli su 
prilican 

pravni nered , 

sakupivsi veliki broj odredbi 

glosa

 , tako da se javila potreba za 

njihovom sistematizacijom i kodifikacijom.

    Od   sredine   XIII   veka   protivurecne   glose   poceli   su   uklanjati   i   sistematizovati 

postglosatori

  ( komentatori) . Oni su ispitivali i uporedjivali brojna tumacenja pravnih 

normi pokusavajuci da izdvoje one koje ce biti opsteprihvacene i u skladu sa postojecim 
odnosima   razvijenog   feudalizma.Njihov   rad   je   bio   od   velikog   znacaja   za   recepciju 
rimskog   prava   u   Evropi.I   njihov   rad   je   nazvan  

mos   decendi   italicus  

(   italski   nacin 

ucenja)

4.Škola elegantne jurisprudencije

Ova   skola   nastaje   u   Francuskoj   u   XVI   veku.   Protagonisti   ovog   nacina   ucenja  

mos 

docendi gallicus

  prvi se kriticki osvrcu na norme corpus juris civilisa i zele ocistiti 

corpus od glosa koje su u njega ubacili glosatori i postglosatori.Njihovo ucenje govori da 
nije dovoljno samo dogmatski tumaciti norme iz  

Digesta ,  

vec treba i odgovoriti na 

pitanje kako su propisi Justinijanove kodifikacije nastali? Odnosno kako su izgledale 
prethodne pravne norme iz kojih su odredbe  

Corpusa  

recipirane.I ova skola se moze 

smatrati za jedne utemeljivaca 

pravne istorije.

2

background image

7.Lajbnic i Monteskje

     Pocetak XVIII veka u nauci je znaci budjenje nacionalne svesti, sto je rezultiralo 
pojavom i razvojem 

drzavnog prava.

Mlada burzoazija staje na cello treceg staleza i krci 

svoj  put ka  preuzimanju  vlasti.Njeni predstavnici se zalazu  za izucavanje nacionalne 
proslosti u cilju formulisanja nacionalnog prava.Jedan od najpoznatijih predstavnika ovog 
pravca je  

Gotfrid Vilhelm Lajbnic  

nemacki matematicar i filozof koji kaze : “ Svaka 

sadasnjost   opterecena   prosloscu   uzrokuje   neizvesnu   buducnost”   .   on   prvi   zagovara 
evolutivnost drustvenih pojava odnosno zakonitost u njihovom kretanju is toga se zalaze 
za proucavanje istorije kako bi se bolje razumela sadasnjost i predvidela buducnost.Svoje 
stavove o istoriji prenosi in a pravnu nauku i u delu 

Nove metode ucenja i predavanja 

prava

 istice znacaj izucavanja pravne istorije.Istoriju deli na spoljasnju –istoriju externu- 

i unutrasnju ili nacionalnu – istoriju internu- Planirao je da od svih podataka koje skupi 
napravi   jedan   opsti   pregled   drzavnih   i   pravnih   sistema   i   institucija   kod   svih 
naroda.Lajbnica upravo zbog ovih stvari smatramo za idejnog zacetnika moderne nauke u 
opstoj istoriji drzave i prava.

  

Monteskje

 

Na   dalji   razvoj   i   uticaj   istorije   u   pravu   ima   delo   francuskog   prosvetitelja   Sarla 

Monteskjea  

O   duhu   zakona

.Monteskje   uocava   da   postoje   razliciti   oblici   vladavine, 

drzavnih   uredjenja   koji   su   uzrokovani   raznim   prirodnim   i   geografskim   faktorima 
uticajem klime reljefa polozaja i velicine teritorije id a sadejstvo svih ovih cinilaca cini 
duh jednog naroda kome nuzno mora da participira i odgovarajuci duh zakona. i ako su 
zakoni u razlicitosti sa svim ovim oni nisu prirodni sto znaci da izmedju prirodnih i 
drustvenih   postoji   nesklad   zajednica   ih   mora   nuzno   menjati   i   prilagodjavati   svojim 
potrebama.
     Umesto univerzalnosti jednog prava kako kazu predstavnici skole prirodnog prava , 
Zakoni i pravo neose specifikacije svojstvene samo jednom narodu.
     Rad Lajbnica i Monteskjea je uslovio da se u Nemackoj u drugoj polovini 18 veka 
osnuje tzv. 

Gentigenska skola prava

 .Njeni predstavnici su se zalagali za pravnu istoriju 

kao posebnu naucnu discipline i bili odlucni protivnici skolama elegantne jurispodencije i 
skole prirodnog prava.

8.Istorijska škola prava

Ovu skolu prava osnovao je 

Karl Fridrih Savanji

 i sama skola je negirala samu pomisao 

postojanja   nekog   opsteg   odnosno   univerzalnog   prava.   Jer   svaki   narod   ima   svoje 
specificnosti a prema tome i pravo koje samo njega karakterise.Otuda je za predstavnike 
ove skole 

obicaj

 jedini izvor prava.

   Savanj smatra da je razvoj isao u tri nivoa

4

1)   pravo   naroda   je   odgovaralo   duhu   naroda   njegovoj   svesti   i   obicajima  

prirodno 

narodno pravo

2)  vremenom je prirodno narodno pravo evoloiralo i nastalo je  

naucno pravo

3)  

kodifikovano   pravo

  dolazi   do   sistematizacije   svih   pravnih   normi   u   jedinstveni 

zakonik

9.Genetička škola

   Sa pojavom 

Georga Fridriha Hegela

 i njegove teorije o vecitom kretanju osporene su 

temeljne pretpostavke istorijiske pravne skole 

DIJALEKTICKA METODA 

nalagale je 

stalnu promenu svih sadrzaja pa i pravnih normi izmedju ostalog.Hegel je izjavio da je 
najveca sramota poreci narodu pravo da menja svoje zakone i da stvara nove.

   Nova faza u razvoju istoriskog misljenaja dolazi prevagom tzv. 

Geneticke skole XIX 

vek.

 Ona teziste svojih istrazivanja stavlja na uzrocno-posledicne veze unutar istoriskih 

procesa.Nauku interesuje poreklo odredjene pojave uzroci koji su doveli do manifestacije 
i pokusaju utvrdjivanja zakonitosti.Istoriski procesi se povezuju u hronoloske serije i 
svaki   za   sebe   predstavlja   jednu   malu   celinu   pri   tome   se   vodi   racuna   o   njihovoj 
selektivnosti   odnosno   hronoloskom   nizu.Zahvaljujuci   radu   ove   skole   definitivno   se 
iskristalisalo da ne samo u prirodnim nego isto tako i u drustvenim naukama se mogu 
uociti  ozbiljne zakonitosti u  kretanju  odnosno  da  su  svi  zakoni  bili  onio  prirodni  ili 
drustveni podlozni i skloni evoluciji.

10.Pozitivizam

Ovaj pokret je stavio naglasak na proucavanje vazeceg prava u pojedinim drzavama, u 
okviru njega razlikujemo nekoliko pravnih skola.

1)

Komparativna pravna skola  

– uporedjuje pravne norme, sisteme i institucije 

kod razlicitih naroda i za ciljk ima da pronadje dobitnu kombinaciju.

2)

Skola interesne jurispodencije  

– zalagala se za oslobadjanje sudstva formalno 

pravnih norm ii donosenja presuda koje bi vodile racuna o interesima vladajuce 
klase i politike

3)

Socioloska skola 

– nastala pocetkom XX veka i insistirala je na tome da se kod 

donosenja presude uvaze socijalni momenti stranaka u postupku

4)

Skola slobodnog prava 

– koja kroz slobodno vodjenje sudskog postupka tezi da 

izjednaci sudiju sa zakonodavcom.

5

background image

   Sa prelaskom na nizi stepen varvarstva javlja se 

sindijazmicka porodica

 – koju cine 

izdvojene grupe parova muskaraca i zena bez obaveze da osnuju monogamni brak.U 
sindijazmickoj porodici ocinstvo je izvesnije ali se i dalje srodstvo racuna po majci.
   Na srednjem stupnju varvarstva javlja se po prvi put  

patrijarhalna porodica

  – koju 

karakterise ocinska vlast staresine porodice.Javlja se kao posledica dominacije muskarca 
u procesu proizvodnje i on ne zivi vise u zeninoj nego u svojoj kuci.Srodstvo se racuna 
po   ocu  

agnautski   sistem

    .   To   je   dakle   poslednja   stepenica   ka   individualnoj 

porodici.Treba   reci   da   se   zena   po   pravilu   kupovala   i   da   je   u   slucaju   smrti   muza 
nasledjivana poput naslednog dobra, to jest najblizem muskom srodniku.
  Specificno je i to da su sinovi ostajali sa svojim porodicama u kuci, te je u jednom domu 
ziveo veci broj porodica sa svojim potomstvom i svi su oni potpadali pod vlast staresine 
porodice ili 

pater familiasa

 . Posle njegove smrti svi nastavljaju da zive zajedno birajuci 

novog vodju, koji je po pravilu bio 

primogenitus

 ili ti prvorodjeni sin.

   i na kraju na visem stupnju varvarstva javlja se  

individualna porodica –  

cija

   

je 

karakteristika monogamni brak izmedju muskarca i zene.Deca zive zajedno sa njima sve 
dok   i   oni   ne   osnuju   svoje   porodice.Rodbinski   odnosi   se   zasnivaju   na   oba   sistema   i 
agnatskom i kognatskom odnosno i po ocu i po majci.

13.Rod i pleme – odlike i organi

   Rod-  

predstavlja prvislozeni oblik povezivanja vise porodica koje vode poreklo od 

istoga pretka . On je na odredjenom nivou razvoja predstavljao i ekonomsku jedinicu u 
okviru koje se zivelo i radilo.Te je stoga neminovno morao imati i svoje organe vlasti:
1) rodovski staresina -

primus inter pares  

bio je prvi medju jednakima i zastupao rod 

prema spoljasnjem svetu
2) rodovska skupstina- cine je svi muskarci u rodu i skupstina odlucuje o svim vaznijim 
odlukama koje se ticu roda.
  

Bratstvo- 

Postepeno narastanje rodova neminovno je dovodilo na na njihovo cepanje na 

vise bratstava koja i dalje ostaju u tesnoj vezi jer imaju zajednicko poreklo.
   

Pleme-  

u ranoj fazi varvarstva brojna bratstva se udruzuju u plemena . Na pleme se 

prenose najvaznije funkcije pitanja koja se odnose na bezbednost zajednice i ono postaje 
nosilac vlasti na odredjenoj teritoriji.
  Organi vlasti jednog plemena su:

1) Plemenski staresina – ujedno vrhovni vojskovodja, sudija i svestenik

2)

Vece staresina- cine ga staresine svih bratstava

3)

Plemenska skupstina- cine je svi muskarci u plemenu

    U srednjoj fazi varvarstva doci ce  do pojave vojne aristokratije koja ce sebi zadrzati 
viskove ratnog plena odnosno rodovske aristokratije koja ce zadrzati viskove od prvih 
oblika trgovine.Dolazi do raslojavanja, imovinsku diferencijaciju prate i promene u sferi 
vlasti, rodovski odnosno plemenski organi se sve cesce biraju iz jedne porodice da bi se 
na kraju sistem izbornosti sasvim izgubio.Plemena pocinju da  prave plemenske saveze, 
polako nestaje svest o krvnom srodstvu i ovime je otvoren put za nastanak prvih drzava.

7

Želiš da pročitaš svih 57 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti