Istorijat fudbala
SEMINARSKI RAD
Tema : Istorijat
fudbala
Predmet : METODIKA FIZIČKOG VASPITANJA
2
Sadržaj
Sadržaj ............................................................................................................ 2
1. Uvod ............................................................................................................... 3
2. Nastanak fudbala ........................................................................................... 4
2.1 Grčka ........................................................................................................ 4
2.2 Italija ........................................................................................................ 4
2.3 Francuska ................................................................................................. 6
2.4 Britanija ................................................................................................... 6
3. Pojava savremenog fudbala ........................................................................... 7
4. Međunarodna reprezentativna takmičenja .................................................. 10
5. Fudbal današnjice .......................................................................................... 11
5.1 Najveće svetske fudbalske organizacije …………………………………………….. 11
5.2 Kontinentalna takmičenja za nacionalne selekcije …………………………….. 11
5.3 Elitna klubska takmičenja za područje Evrope u Organizaciji UEFE ……. 12
6. STATISTIKA SVETSKIH I EVROPSKIH PRVENSTAVA I LIGA ŠAMPIONA ………… 12
6.1 Statistika Svetskih prvenstava …………………………………………………………… 12
6.2 Statistika evropskih prvenstava ………………………………………………………… 13
6.3 Statistika Lige Šampiona …………………………………………………………………… 13
7. LITERATURA ……………………………………………………………………………………………… 15

4
2. Nastanak fudbala
Pouzdani istorijski izvori govore da se prva igra loptom pojavila kod Kineza. Naime,
kineski imperator Huang Ti, poznat kao ujedinitelj kineske imperije,
podsticao je
upražnavanje borbene igre loptom pod imenom
“cu – ki “
( zu-ki ) ( cu – gurati; ki – lopta ).
Lopta je bila od kože, punjena perjem i krznom životinja. Igra je ubrzo postala veoma
popularna u narodu. Smisao igre sastojao se u tome da su dve ekipe, postavljene jedna
nasuprot druge, gurale loptu svim delovima tela, osim ruku, u pravcu dveju vertikalno
postavljenih bambusovih trski. Pobednikom se smatrala ekipa koja bi prva proterala loptu
između bambusovih trski. U igri je učestvovao veliki broj igrača. Tačan broj igrača nije
poznat. Postoji sumnja da li je taj broj bio i podjednak sa obe strane.
Ova igra kasnije prelazi granice Kine i pojavljuje se u Japanu.
2.1 GRČKA
U koljevci Olimpijskih igara upražnjavane su, takođe, igre loptom. Jedna od najstarijih
igara starih Grka poznata je po imenu
episkuros.
Igrala se malom punjenom loptom ( pilla ) i
većom, od životinjske bešike, koja je bila opšivena kožom ( folis ).
U igri su nastupale dve ekipe sa jednakim brojem igrača. Nije bilo određeno koliki je
to broj. Polje igre označeno je sa dve paralelne linije. Srednjom linijom igralište je bilo
podeljeno na dva dela. Linije su bile povučene ( označene ) kamenčićima složenim u nizu.
2.2 ITALIJA
Seneka
i još neki autori spominju
“ harpastum “,
jednu grubu i oštru igru loptom koju
su upražnjavali rimski legionari. Ona je bila slična grčkoj igri, a veruje se da je i stvorena po
grčkom uzoru. Pisani spomenici svedoče i o igri velikom loptom
“ calcio “
. Ove igre
međusobno su se razlikovale , kako po veličini lopte tako i po mestu u kojem su se igrale
( Padova i Firenca ).
“ Padovski fudbal “ igrali su uglavnom studenti. Igralište je po obliku i dimenzijama
odgovaralo današnjem terenu za fudbal. Broj igrača varirao je od 20 do 40 na svakoj strani.
Lopta je bila napunjena travom. Bila je teška oko 280 gr., a po obimu nešto manja od
današnje. Igra je počinjala sa sredine igrališta. Igrači su bili raspoređeni u četiri linije, te su se
u toj formaciji kretali po terenu. Igra je bila vrlo slična današnjem ragbiju, što znači da se
Anej Lucije Seneka oko 4.godine p.n.e – do 65.godine p.n.e, rimski filozof i pisac, Neronov savetnik i vaspitač
5
igralo rukama i nogama. Gol je bio označen sa dva štapa, a dimenzija igrališta omeđena
konopcem.
U Firenci za vreme “ Medičija “
igrao se fudbal koji se razlikovao od onoga u Padovi.
Fudbal je bio privilegija plemstva, a igrao se u vreme praznika na najpoznatijim trgovima.
Naročito su bile zapažene igre u okviru velikih svečanosti koje su održavane u čast stranih
velikana. U njima je učestvovalo čitavo plemstvo i veliki ibroj građana Firence. Za tu priliku
trg je bio bogato okićen zastavama koje su postavljene na tribine i šatore. Igralište je bilo
pravougaonog oblika 100x50m. Po dužini, s jedne strane bio je zid, a s druge jarak. Uže
strane igrališta služile su kao gol, a bile su izrađene u obliku ograda od dasaka. U središtu
polja bila je ugrađena mermerna ploča sa koje je započinjala igra.
Ekipe su bile sastavljene od 27 igrača. İgrači su bili raspoređeni u 4 linije. U prednjem
redu bilo je 15 igrača ( 3 grupe po 5 igrača ). U drugoj liniji nalazilo se 5 igrača “ sconciatori “
( koji ometaju ); u trećoj 4 igrača “ datori inananzi “. U zadnjoj liniji bilo je četiri igrača.
Igrači su bili obučeni u plavu i crvenu odeću usko priljubljenu uz telo. Sudije su bile na
dominantnim mestima na tribinama. Na prvi znak trube igralište se praznilo. Kod drugog
znaka igrači bi zauzimali svoja mesta, a kod trećeg pojavio bi se sudija s loptom u ruci,
obučen u dres čija boja je prestavljala sintezu boja takmičarskih ekipa. Na sredini igrališta,
sudija je bacanjem lopte označavao početak igre.
Igralo se nogama i rukama, ali se lopta nije smela nositi, već samo udarati. Gol je bio
postignut kada je lopta proterana preko označene linije na suprotnoj užoj strani igrališta.
Posle svakog gola strane su se menjale. Usput je vršen mimohod oko igrališta uz mahanje
zastave pobednika, dok je druga ekipa nosila spuštene zastave. Igra je trajala sve dok sa
gradske kule sat nije otkucao 24 časa. Ekipa koja je postigla više golova kao nagradu za
pobedu dobijala je protivničku zastavu. Kod nerešene igre obe strane zadržavale su svoje
zastave. Pred utakmicu odvijala se svečana parada uglednih gostiju na tribinama. Na čelu
povorke bili su trubači i bubnjari, zatim rukovodioci, sudije zastavnici i igrači obe ekipe,
svrstani u kolone po parovima. Na kraju je najstariji igrač nosio loptu, a iza njega su išli još i
zastavnici i kneževska garda.
Vrhovni nadzor nad igrom bio je poveren istaknutoj ličnosti u gradu. Ova funkcija je
bila nasledna i vezana uz jednu porodicu. Ove svečanosti imali su istaknute učesnike i igrače
iz redova visokog plemstva. Među poznatim igračima bili su Giulio Mediči, kasnije papa
Klement VII, Aleksandar Mediči, kasnije papa Leo XI i Maffeo Barberini, kasnije papa Urban
VIII.
“ Fiorentinski calcio “ odigran je poslednji put 1902.godine.
Mediči – Fiorentinska porodica bogatih bankara čiji su članovi vladali u Firenci od XIV – XVIII veka
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti