Istorijski razvoj racunovodstva
1
MEGATREND UNIVERZITET
,
Centar za integrisane studije, Fakultet za poslovne studije, Požarevac
SEMINARSKI RAD
TEMA:
ISTORIJSKI RAZVOJ RAČUNOVODSTVA
Profesor:
Student:
Prof. Dr Radica Pavlović
Nikolija Stanić
F042/13
Požarevac
2
SADRŽAJ:
1. Uvod……………………………………………………………………..3
2. Struktura računovodstva………………………………………………....4
3. Istorijski razvoj računovodstva…………………………………………..5
Istorijski razvoj računovodstva (2)……………………………………....6
4. Počeci u Mesopotamiji i Bliskom istoku………………………………...7
5. Računovodstvo u doba rimskog carstva…………………………………9
6. 4 etape razvoja računovodstva…………………………………………..10
7. Istorijat razvoja računovodstva…………………………………………..11
8. Računovodstvo kroz vekove……………………………………………..16
9. Zaključak…………………………………………………………………17
10.Literatura………………………………………………………………….18

4
2. Struktura računovodstva
Sadržaj ili struktura računovodstva dinamička je kategorija. Sadržaj se menjao onako kako
se menjalo okruženje, pa time i koncept računovodstva. Sadržaj računovodstva direktno je vezan
konceptom, odnosno ciljevima računovodstva, pretpostavkama i računovodstvenim načelima.
Koncept računovodstva, prema istraživanju američkog AICPA 1959. godine, razvijao se od
“tradicionalnog”
do
“savremenog”.
Prema tradicionalnom konceptu računovodstvo je bilo primarno okrenuto prema kategorijalnom
sistemu i računovo dstvenim procedurama u smislu “šta je računovodstvo”. Prema tom konceptu
ciljna
orijentacija
računovodstva
je
bila
sekundarnog
karaktera.
Savremeni koncept računovodstva, koji dominira od početka šezdesetih godina do sada, sadržaj
računovodstva podređuje ciljevima korisnika računovodstvenih informacija. Korisnici
informacija (unutarnji i vanjski) u savremenom konceptu ra čunovodstva su na prvom mestu.
Polazeći od ciljeva korisnika ustanovljena je i savremena funkcionalna struktura (sadržaj)
računovodstva.
Prema tom konceptu računovodstvo obavlja nekoliko funkcija koje se mogu formirati i kao
organizacioni delovi računovodstva, a to su:
funkcija procesiranja podataka u budućnosti,
funkcija procesiranja podataka u prošlosti,
funkcija nadziranja procesiranja podataka i
funkcija analiziranja podataka.
Računovodstvena teorija i praksa šezdesetih i sedamdesetih godina XX veka kod nas je
prihvatila strukturu računovodstva čiji su sastavni delovi:
Slika 1.
Struktura (sadržaj) računovodstva
Savremeno računovodstvo”
, Beograd, 1995, str 132
.
5
3. Istorijski razvoj računovodstva
Vekovima postoji računovodstvo. Prirodno, ne možemo znati kada su ljudi u glavama počeli
voditi računovodstvo. U istoriji je poznato da su 5 000 godina p.n.e. simbolima beležene
transakcije među plemenima sumeranske civilizacije, u Mezopotamiji oko 3 200 godina p.n.e.
vodile su se takve beleške na glinenim pločama. Formalno računovodstveno obrazovanje sticali
su pisari u Vabilonu i Egiptu pre više od 3 000 godina p.n.e. Persija je pod Darijem (521-486.
p.n.e.) imala vladine pisare koji su provodili “iznenadne revizije” računovodstv, a u židovskoj
civilizaciji provodile su se slične revizije gde je glavni pisar bio na drugom položaju u vladi.
U antičkoj Grčkoj 1 400 godina p.n.e. bilo je uobičajeno da robovi budu pisari i revizori.
Robove se moglo mučiti, te se pretpostavljalo da su izveštaji robova realniji od izveštaja
slobodnjaka, jer je slobodnjake zakon štitio od drastičnih tehnika proveravanja tačnosti.
Računovodstvo je u Grčkoj dobilo na značaju. Na državnim zgradama bili su urezani zapisi o
troškovima njihove gradnje. Na primer, ploča na Partenonu pokazuje da je koštao 469 srebrenih
talenata ili oko 2 miliona dolara, po današnjim vrednostima. Poređenja radi, Keopsova piramida
u Egiptu koštala je 1 500 talenata, a taj podatak potiče iz računovodstvenih beleški upisanih na
piramidi o kojima je izvestio Herodot.
U Rimskom carstvu 200 godina p.n.e. kvestori (predstavnici Ureda za upravu državnom
imovinom) određenih područja bili su odgovorni za nadziranje lokalnih državnih računovođa.
Kvestori su lično podnosili izveštaje, pri čemu su ih saslušavali ispitivači, odakle i potiče
savremeni izraz revizor (auditor), (od latinskog
audire
, što znači
slušati
). U ranom IV veku u
Bizantskom carstvu, Konstantin je osnovao javnu upravnu školu u kojoj se podučavalo
računovodstvo. Rimsko carstvo pod Karlom Velikim (742-814) preuzelo je rimske i perzijske
primere državnih računovođa i revizora. Nakon kraljeve smrti, ta je skupština raspuštena, a
ubrzo je usledio raspad carstva.
Od posebnog značaja za razvoj računovodstva u srednjem veku
bilo je uvođenje arapskih brojeva , kao i pronalazak štamparije s pokretnim slovima (Johanes).
Pripadnici bogatih slojeva veleposednika, trgovaca i klera, nadasve pismeni i privilegovani,
bili su računovođe srednjeg veka. Razvoj računovodstva i računovodstvene profesije temeljio se
na prienosu veštine i tradicije u vođenju poslovnih knjiga. U to vreme nije postojao sistem
obrazovanja za računovodstvenu profesiju. Tradicionalni prienos računovodstvene veštine,
posebice dvojnog knjigovodstva, razvijale su i njegovale poznate mletačke, đenovske i
firentinske
porodice
(Bracci,
Lorenzo,
Mediči).
U XV veku, ogranci banke porodice Mediči morali su podnositi godišnji bilans glavnom uredu u
Firenci. U Engleskoj se, na primer, za računovođe zalagao Henri VII .
U istoriji računovodstva posebno mesto zauzima razvoj dvojnog knjigovodstva. Veliki broj
istoričara računovodstva, posebno talijanskih, istražuje nastanak i razvoj dvojnog knjigovodstva.
Genovu i XIV vek talijanske računovođe uzimaju kao mesto i vreme nastanka dvojnog
knjigovodstva. Prema tome, u Genovi je 1340. godine pronađena najstarija glavna knjiga
(Massari of Genova)
gde su trgovačke transakcije evidentirane po načelu dvojnog knjigovodstva.
Adižes I., "
Menadžment za kulturu
", Graph Style, Novi Sad, 2008. God, str 111.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti