Broj rada: 8(2010)2,174, 65-72

IZBOR OPTIMALNOG PROCESA RECIKLAŽE

OTPADNIH PNEUMATIKA

Petar S. Đekić *
Mašinski fakultet Univerziteta u Nišu 
Dr Dragan Temeljkovski
Mašinski fakultet Univerziteta u Nišu
Dr  Stojanče Nusev
TehničkI fakultet ’’Sveti Klimet Ohridski’’ Univerziteta u Bitolju

Ovaj rad je baziran na najnovijim podacima iz oblasti prerade i reciklaže otpadnih pneumatika. U 
radu su objašnjene najzastupljenije metode reciklaže u svetu, susedstvu i kod nas. Analizirani su 
različiti  procesi  drobljenja  otpadnih  pneumatika  i  proces  pirolize.  U  radu  su  dati  i  podaci  o 
mogućnosti primene proizvoda dobijenih procesom reciklaže. Metodom težinskih koeficijenata su 
analizirani  procesi reciklaže i izabran je optimalan metod reciklaže. Ocenjivanje je izvršeno na 
osnovu više kriterijuma  i  sagledane  su  sve  prednosti  i  nedostaci  datih  procesa  prerade  otpadnih 
pneumatika,  da  bi  se  na  kraju  došlo  do  procesa  „pirolize“.  Na  kraju  su  navedene  prednosti 
optimalnog procesa u odnosu na ostale metode.

Ključne  reči:  otpadni  pneumatik,  reciklaža,  drobljenje,  piroliza,  granulat,  gumeni  prah,metod 
težinskih koeficijenata

UVOD

Ubrzan industrijski razvoj i nemaran odnos pre- 
ma životnoj sredini, uticali su da nastajanje ve- 
likih količina otpada postane jedan od najvećih 
problema našeg vremena. Suočeni sa nedosta- 
tkom prostora za skladištenje otpada s jedne, i 
ograničenošću prirodnih resursa s druge strane, 
rešenje  je  neophodno  tražiti  u  reciklaži.  Posle- 
dnje decenije razvijeni su mnogi postupci za 
reciklažu svih vrsta materijala, a upravljanje ot- 
padom svuda u svetu poprima sve veći značaj. 
Polimerni  materijali,  u  koje  spada  i  guma,  cine 
svega cca 10% ukupnog otpada, ali se njihovoj 
reciklaži pridaje veliki značaj iz vise razloga. Je- 
dan od njih je to što se radi o materijalima male 
gustine a velike voluminoznosti pa proizvodi od 
njih  zauzimaju  mnogo  mesta  na  deponijama 
( npr. 1 tona automobilskih pneumatika zauzima 
oko 6 m3 prostora), s obzirom da se proizvode 
iz  nafte,  polimeri  poseduju  visoku  eksergijsku 
vrednost.

Proizvodnja i prodaja pneumatika u u svetu u 
zadnjih nekoliko godina veoma blago rastu. U 
periodu od 2004. do 2008. godine primetan je 
godišnji porast od 6,7 %. [1]

U periodu od 2004. do 2005. godine u Evropi je 
reciklirano  skoro  1.000.000  tona  automoblskih 
i  kamionskih  pneumatika.  Razvoj  reciklaže 
pneumatika  u  periodu  od  1992.   do   2005.   go- 
dine,   beleži  stabilan  rast  recikliranja od 1992. 
godine, kada je 62% pneumatika odlagano na 
deponije i samo 5% materijalno reciklirano, do 
2005. godine, kada je 62% ili materijalno recikli- 
rano ili iskorišćeno za dobijanje energije. U tom 
periodu, količina nastanka otpadnih pneumatika je 
takođe rasla, sa 2 miliona tona u 12 država, na 
3.1  milion  tona  u  25  država.  Danas  se  samo 
12% celih guma podvrgava minimalnoj preradi, 
kao što je baliranje, odstranjivanje žica ili boko- 
va, ili jednostavno sečenje itd., dok se oko. 76% 
pneumatika sakupljenih za reciklažu prerađuje u 
tri različite kategorije materijala: šred, granulat i 
prah [2,7].

U Srbiji s`obzirom da je prosečan radni vek au- 
tomobilskog  pneumatika  oko  8 godina  i  da  je 
godišnja  proizvodnja  oko  1.100.000  komada 
odnosno oko 15-18.000 tona i doda li se tome 
otpadna   guma   iz   gumeno   tehničkih   proizvoda 
dolazi se do količine od oko 30.000 tona otpadne 
gume.

Očigledno je iz ovih podataka da uprkos raznim

* Mašinski fakultet, Aleksandra Medvedeva 14, 18000 Niš; [email protected]

65

Petar S. Đekić i dr. - Izbor optimalnog procesa reciklaže otpadnih pneumatika

6

Istraživanja i projektovanja za privredu  8(2010)2, 174

načinima  ponovne  upotrebe   otpadne  gume   to 
postaje   globalni   problem.   Postoje   dve   glavne 
alternative: odlaganje ili uništavanje i prerada. 
Odlaganje  je  dugo  vremena  bilo  glavni 
jednosta- van i jeftin način rešavanja problema 
sve dok problem  nije  dostigao  velike  razmere. 
Imajući  u vidu relevantne količine stare gume 
za   otkla-  njanje   dominantan   položaj   u   novije 
vreme   ima  spaljivanje   a   posebno   reciklaža,   sa 
opadajućom tendenciom deponovanja.

Recikliranje  otpadnih  pneumatika   u   granu- 
lat   odnosno   prah   zahteva   priličan   ekonomsko 
tehnički utrošak jer mnogi gumeni proizvodi kao 
i   automobilske   gume,   se  satoje  iz   višeslojnih 
materijala   (uglavnom   od   gumenih,   čeličnih,   tek- 
stilnih, poliuretanskih, staklenih i drugih kompo- 
nenata). Ponovna primena tih komponenata po 
pravilu   pretpostavlja   čisto   odvajanje   međusobno 
po vrstama komponenata. Svi ovi aspekti tre- 
nutno limitiraju korišćenje stare reciklirane gume u 
velikoj   industriji   i   materijalno   iskorišćavanje 
stoga  ima  samo  ekološku  funkciju.  S  obzirom 
na   aktuelnost   očuvanja   životne   sredine   i  sve 
strožih ekoloških propisa reciklaža će se kretati u 
smeru  osvajanja  novih  tehnologija  koje  će  biti 
ekonomski i ekološki prihvatljivije.

METODE RECIKLAŽE I PRERADE 
PNEUMATIKA

Cilj nam je bio da istražimo one metode koje su 
najzastupljenije  u  svetu,  našem  okruženju  i  Srbi- 
ji ali postoje i razne metode prerade i reciklaže 
otpadnih  pneumatika  koje  nisu  obuhvaćene 
ovim radom (hemiska, mikrotalasa, ultrazvučna 
reciklaža, pulverizacija i itd). Odabrane metode 
ne   zagađuju   okolinu,   u   svojim   procesima   ne 
sadrže upotrebu opasnih kiselina i baza, i pred- 
stavljaju najjeftinije oblike reciklaže. Ovim radom 
obuhvaćene su sledeći procesi reciklaže:

raturama do -100°C, tj na temperaturi koja je za 
jedan stepen viša od tačke staklaste promene. 
Kao   medijum   za   hlađenje   se   najčešće   koristi 
inertni   gas   azot.   Na  ovaj   način   guma   postaje 
krhka tako da dolazi do staklastog loma materi- 
jala i vrlo lako se odvaja platno i metalni delovi 
od gume. Proces kriogenog drobljenja se odvija 
iz niza pod procesa koji su prikazani na slici 1.

Slika 1. Šema kriogenog procesa reciklaže

Prvo se pneumatici drobe u drobilici na veće ko- 
made veličine oko 50 mm a zati se hlade tečnim 
azotom   na   odgovarajuću   temperaturu.   Hlađenje 
se   može   izvesti   na   nekoliko   načina   direktno   na 
pokretnoj traci, u ekstruder, u tunelu (stilu ko- 
mora), ili u kadi sa tečnim azotom. Indirektno 
hlađenje   se   vrši   u   izmenjivaču   toplote.   Tečni   azot 
može se ubrizgavati u mlin pre i za vreme pro- 
cesa  drobljenja.  Postoje  udarni  i  čekić  mlinovi  za 
drobljenje gume (slika 2), raspad čestica gume 
je   prouzrokovan   uticajem   između   samih   čestica 
gume ili sa različitim delovima opreme za dro- 
bljenje.

drobljenje (mlevenje),

piroliza.

U zavisnosti od vrste procesa drobljenja, kao i 
temperature na kojo se vrši drobljenje razlikuju 
se dve metode prerade otpadnih pneumatika:

kriogeno drobljenje,

mehaničko (ambijentalno) drobljenje.

Recikliranje otpadnih pneumatika metodom 
kriogenim drobljenjem

Proces  kriogenog  drobljenja  vrši  se  na  tempe-

Slika 2. Izgled čekića u mlinovima

background image

Želiš da pročitaš svih 8 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti