JU MAŠINSKO-SAOBRAĆAJNA MJEŠOVITA
SREDNJA ŠKOLA BIHAĆ
MATURSKI RAD
Zanimanje:
Tehničar drumskog saobraćaja
Zadatak:
Izbor vozaca i motornog vozila u radu
Učenik:
Mentor:
Šehić Suad
Asmir Felić, magistar saobraćaja i
komunikacija
Bihać, maj 2019
UVOD
Iz analize procesa izbora vozila i vozača i definisanja metodologije za njegovo provođenje se
vidi da su podaci neophodni za provođenje samog procesa protkani kroz informacioni sistem
koji prati ukupan proces koji se odvija u preduzeću. Stoga, sa aspekta procesa izbora vozila i
vozača, informacioni sistem preduzeća treba da obezbijedi skup svih relevantnih informacija
koje se prikupljaju, obrađuju i primjenjuju u cilju optimizacije ovog procesa kao procesa
optimalnog upravljanja korištenja voznog parka. Rješenje ovog problema leži u
prevazilaženju problema velikog broja ažurnih informacija kojima je potrebno raspolagati u
trenutku donošenja odluke. To je moguće ostvariti automatizacijom procesa izbora vozila i
vozača, koja se mora osloniti na savremen informacioni sistem. Drugim riječima, postojeći
informacioni sistemi preduzeća moraju se prilagoditi primjeni sredstava za automatski prenos
i obradu podataka. Proces izbora vozila i vozača se integriše u projekat upravljanja prevozom.
Takav sistem se realizuje tako da od korisnika ne zahtijeva nikakva znanja iz oblasti računara,
programiranja, programskih jezika, operativnih sistema i ostalog, već samo pojmovno
raspoznavanje termina: ekran, tastatura, disketa, štampač i disk i elementarna znanja
daktilografije da bi se kreirao minimalni skup podataka koji nastaju u okolini sistema.
1. KRITERIJI ZA ODABIR OPTIMALNOG PRIJEVOZNOG
SREDSTVA
Pravilan izbor prijevoznih sredstava je od najveće važnosti jer ima goleme posljedice. U
praksi je često važno da se odredi ocjena pojedinog prijevoznog sredstva u smislu definiranja
njegove eksploatacijske fizionomije. To se odnosi i na postojeća transportna sredstva kojima
raspolaže određena radna organizacija ili grana prometa i još više na ona koja izlaze iz
proizvodnje isporučitelja, a koja nabavljaju i stavljaju u promet druge radne organizacije.
Također, to se odnosi na ona transportna sredstva koja će poduzeće nabaviti radi obnove ili
povećanja vlastitog voznog parka. Sva ta vozila imaju određene karakteristike koje treba
točno definirati i u tom smislu treba dati ocjenu svakog tipa transportnog sredstva. Takva
stručna ocjena prijevoznih sredstava važna je i za analizu postojećeg stanja i za planiranje
budućeg razvoja. Ona se izvršava po određenim kriterijima, koji su tehničke i ekonomske
prirode. Najvažniji kriteriji za ocjenu svakog transportnog sredstva su:
(1)
kapacitet,
oprema i pogon,
brzina,
ekonomičnost,
održavanje,
autonomija,
visokim tlakom ili tzv. plina u „normalnom stanju“, a to je pri tlaku od jednog bara i
temperaturi od 15°C. Prema novom sustavu mjernih jedinica odobreni pojam za kapacitet je
nosivost u tonama, ali nekada to nije dovoljno i potrebni su dopunski podaci.
1.3. Oprema i pogon
Oprema se smatra kao dopunski podatak za kapacitet, jer se odnosi na mogućnost prihvata
tereta i kvalitete usluge. Taj podatak dolazi u obzir samo ondje gdje takva oprema postoji,
odnosno gdje je nužna za određenu namjenu. Tu se misli isključivo na specijalnu opremu za
grijanje tereta (npr. za bitumen ili asfalt jer se u slučaju ne grijanja stvrdne), antikorozivna
obloga skladišta za prijevoz kemikalija, u putničkim vozilima pomoćna prijeklopna sjedala, u
vlaku prijeklopni ležajevi tj. vagoni sa sjedalima koja se pretvaraju u ležajeve.
Kada se govori o pogonu posebni značaj se odnosi na vrstu i snagu pogona. Kod lokomotive
pogon može biti parni ili je lokomotiva dizelska ili električna, kod aviona razlikujemo klipne,
mlazne ili turbinske motore, dok kod brodova postoje stapni parni stroj, parna i plinska
turbina ili dizelski motor. Snaga pogonskog motora izražava se u kW, drugi način izražavanja
i to uglavnom dopunski je vučna sila na kuki (poteznici) koja se izražava u kN. Pri navođenju
podataka o snazi treba prvenstveno navesti onu snagu koja je trajno raspoloživa. Neka
transportna sredstva mogu razviti u ograničenom vremenu (10 minuta ili jedan sat) znatno
veću snagu kao npr. električne lokomotive.
2
Podatak o dopuštenom preopterećenju daje se kao
dopunski, i onda to treba posebno navesti i označiti vrijeme u kojemu je povećana snaga
raspoloživa.
1.4. Brzina
Brzina podrazumijeva ukupno vrijeme putovanja, uključujući razdoblja potrebnih za ukrcaj,
iskrcaj tereta te ukupna vremena čekanja u slučaju prijevoza od „vrata do vrata“.
3
Danas se
brzinom smatra jednim od najvažnijih kriterija za odabir optimalnog prijevoznog sredstva u
transportnim lancima. Također, za ovu karakteristiku daju se podaci samo o tehničkim
brzinama, jer su samo one sastavni dio tehničke konstrukcije vozila, dok su ekonomske brzine
rezultat različitih načina eksploatacije. Najvažniji podatak o brzini je najveća brzina
određenog prijevoznog sredstva. Postoje dvije vrste najvećih brzina, jedna za sredstva s
vlastitim pogonom i druga za ona bez pogona (vagoni, prikolice i sl.). Kod transportnih
sredstava s vlastitim pogonom ta se brzina često naziva i moguća najveća brzina, dok se kod
sredstva bez vlastitog pogona naziva dopuštena najveća brzina. Dopuštena brzina se ne smije
prekoračiti niti u slučaju kada postoji vučno sredstvo koje bi to svojom snagom moglo
ostvariti. Za transportna sredstva s vlastitim pogonom samo se po sebi podrazumijeva da je
moguća najveća brzina ujedno i dopuštena.
