IZLOŽENOST DJECE INTERNETOM
UVOD
Svjedoci smo sve veće pojave elektronskog nasilja, čije su žrtve, uglavnom, maloljetne osobe, tj.
djeca. S obzirom na to da je većina djece kod kuće ima računar i pristup Internetu, a i većina
posjeduje vlastiti mobilni telefo, potrebno je istražiti koliko su djeca izložena negativnim
uticajima modernih tehnologija. Elektronsko nasilje podrazumijeva korištenje elktronske
komunikacije s namjerom da se tim putem šire stalne ili povremene poruke neprimjernog
sadržaja kako bi se izazvala emocionalna šteta kod drugih. Prema najnovijoj terminologiji,
smatra se da se pojam ¨elektronsko nasilje¨ koristi da bi se opisale različite vrste elektronske
agresije koje mogu, a i ne moraju, izazvati određenu emocionalnu štetu ili bol. Elektronska vrta
komunikacije je glavni način komuniciranja među mladima, posebno prema vršnjacima. Sve
vrste agresije: uvrede, manje svađe, raskid veza, nasilništvo među djecom i sl. manifestuju se
elektronskim putem. Sve ovo dovodi do poteškoća i rasprava u slučaju interpersonalnih veza.
Postoje dva oblika elektronskog nasilja: prvi oblik je direktno elektronskonasilje koje
podrazumijeva da se nasilnik ne krije pod lažnim identitetom, već u svoje ime uznemirava žrtvu;
drugi oblik je elektronsko nasilje putem posrednika u kome nasilnik korsiti tuđi identitet kako bi
zlostavljo nekoga putem Interneta ili u zlostavljanje na neki način uključuje i trećuosobu koja ne
želi tome da učestvuje, a često i ne zna da je koriste za zlostavljanje nekoga. Posebno težak
problem može da se javi ukoliko se u posredničkom elektronskom nasilju koristi odrasla osoba
(Willard, 2006). Često je shvatanje daako se nasilje odvija u virtualnom prostoru, onda su i žrtve
virtualne,što nikako nije istina. Žrtve elektronskog nasilja ne reagiraju uvijek isto, reakcije se
kreću od onih pozitivnih, kada žrtva uspijena adekvatan naćin da iziđe iz mreže zlostavljanja,
preko javljanja različitih negativnih reakcija.Žrtve mogu da osijećaju bijes, ljutnju, strah,
porvijeđenostn sram. Dokazano je i da žrtbe elektronskog nasilja pokazuju različita
problematična ponašanja, kao što su : loša koncentracija, nisko školsko postignuće, izostajanje iz
škole. (Kowalski, 2000). Zbog veće pojave maloljetnih žrtava elektropnskog nasilja, više se govori
o problemu, ali, ipak, još uvijek nedovoljno. Glavni cilj i svrha ovog rada bio je istraživanjem
utvrditi prevalenciju izloženosti elektronskom nasilju djece sedmih i osmih razreda osnovne
škole, te da se na osnovu dobijenih podataka dobije stvarna slika o prisutnosti ovog problema
kod njih.
Metodoški oblik
Pojava novog oblika nasilja,elektronskog nasilja, još uvijek je neistražena u našoj zemlji. Prema
tome, predmet ovog istraživanja je elektronsko nasilje, odnosno utvrđivanje stepena
prevalencije izloženosti djece ovoj vrsti nasilja i raznim njenim oblicima, kako bi se dobila
stvarna slikao prisutnosti ovog problema kod ove skupine djece.
Cilj istraživanja bio je utvrditi, teosijski obrazložiti, kritički analizirati i interpretirati prevalenciju
izliženosti djece elektronskom nasilju, stepen znanja djece o elektronskom nasilju, njihove
promjene u ponašanju i emocionalne promjene na doživljeno nasilje, te utvrditi oblike
elektronskog nasilja kojim su djeca bila izložena.
Polazeći od postavljenog cilje, zadaci istraživanja su bili da se istraži da li djeca imaju pristup
Internetu i da li posjeduju vlastiti mobilni telefon, da li su upoznata s pojmom elektronsko
nasilje, da li su bila izložena elektronskom nasilja i koliko često, kojim putem su bila izložena
lektronskom nasilju i kakve su bile njihove reakcije, te kojim oblicima elektronskog nasilja su bila
izložena. Kako bi se ostvarili postavljeni zadaci, samostalno jekonstruiran anketni upitnik za
ispitivanje prevalncije izloženostidjece elektronskom nasilju. Upitnikse satoji od 13 pitanja, od
kojih je 11 pitanja zatvorenog tipa, 1 pitanje otvorenog tipa i 1 pitanje kombiniranog tipa.
Primjenjen na uzorku od 108 učenika sedmih i osmih razredaosnovne škole. Upitnik je biop
anoniman. Glavna hipoteza ovog istraživanja je da su djeca često bila izložena elektnskom
nasilju. Nakon prevedenog istraživanja dokazalo je suprotno, tj. da djeca nisu bila često izložena
ovoj vrsti nasilja. Međutim, potvrđena je i druga hipoteza da djeca malo znaju o samoj pojavi
elektronskog nasilja, što navodi na razmišljanje da upravo iz tog razloga djeca smatraju da nisu
bila izložena elektronskom nasilju, jer ga ne znaju prepoznati.
Opis materija i metoda
U ovom istraživanju korištena jeservej metod,ali s obziromda nijedna naučno-istraživačka
metoda nije sveobuhvatna i svemoćna (pa ni servej metod), u pročavanju je korištena i metoda
teoijske analize, koja je neophodna i sastavni dio svakog predagoškog istraživanja. Ta analiza
javlja se u etapama istraživanja koje prethodne samom sakupljanju podataka o problem koji se
istražuje u pedagoškoj stvarnosti, a najvažniju ulogu ima pri interpretenciji tih podataka i
rezultata njihove obrade.
Da bi došlo do konkretnih podataka koji su bitni za ovaj istraživački rad , od tehnika u okviru
servej metode korištenja je tehnika anketiranja. Tehnika anketiranja primijenjena je u
prikupljanju podataka od ipitanika pismenim puitem. Primjenom ove tehnike na unaprijed
pripremljena pitanja dobiveni su odgovori koji istražuju prevalenciju izloženosti djece
elektronskom nasilju, njihove reakcije na izloženost ovoju vrsti nasilja, kao i oblike elektronskog
nasilja kojim su djeca izložena.
