SADRŽAJ

1.

UVOD........................................................................................................2

2.

POSMATRANJE IZLUČEVINA…...………………..…………................3

3.

ZNOJENJE………....….…….…...………………...………....................3

4.

POVRAĆANJE (VOMITUS - EMESIS…...…….........……...............3

5.

KAŠALJ, VRSTE KAŠLJA I ISPLJUVAK (SPUTUM)…...…..........5

6.

MOKRAĆA (URIN)……………………..……………..……..….................8

7.

KATETERIJAZACIJA MOKRAĆNE BEŠIKE…….......…......................12

8.

STOLICA-FECES………………………………..…….......…......................14

9.

KLIZMA………...………………………………..….......…..........................18

10.

ZAKLJUČAK.......……………..………….…………………...…….............21

11.

LITERATURA.....……………..………….………………...……….............22

2

1. UVOD

Na samom početku rada moramo definisati pojam izlučevina koji predstavljaju 

produkt   koji   se   iz   organizma   izlučuju,   a   njihovom   formiranju   učestvuju   organi 

čitavog   sistema.   U   proces   izlučivanja   ubrajamo   znojenje,   povraćanje,   kašljalj, 

mokraću ili urin i stolicu.

U   radu   su   detaljno   objašnjeni   postupci   postupanja   sa   bolesnikom   prilikom 

nastanka određenog procesa izlučivanja,te su objašnjene tehnike izlučivanja. 

Kašaj predstavlja nadražaj tursigenih zona, čiji se refleks prenosi na centar za kašalj, 

pri čemu se disanji putevi osobađaju sekreta. U radu nastojimo pojasniti iskašljaj, 

sputum   za   laboratorijske   pretrage,   tehnike   uzimanja   sputuma   i   posmatranje 

bolesnika sa kašljem.

Pored kašlja, veoma bitna je mokraća ili urin, sa kojom se provode patološki nalazi. 

Mokraća ima određenu boju i specifičnu težinu, te se često vrši njen hemijski pregled. 

Prilikom mokrenja, ne smije se izostaviti kateterilzacija mokraćne bešike, koja je u 

nastavku detaljno objašnjena.

Za mokraću se nadovezuje i stolica ili feces koja predstavlja crijevni sadržaj koji je 

ostao   nesvaren.   Ova   tematika   obrađena   je   u   sedmom   dijelu   rada,   na   koju   se 

nadovezuje klizma.

2. POSMATRANJE IZLUČEVINA

Izlučevine ili ekskreti su produkti koji se iz organizma izlučuju a u njihovom 

formiranju   učestvuju   organi   čitavog   sistema.   Predstavljaju   važan   dijagnostički 

materijal, jer ukazuju na stanje organa ili sistema organa, koji ih stvara ili izlučuje. 

background image

4

koji predhode povraćanju, kako bi na vrijeme pripremila pribor i bolesnika, da bi mu 

pomogla pri povraćanju. 

Od materijala neophodno je pripremiti:

- Sud za prihvatanje izbačenog sadržaja

- Časa sa svježom vodom

- Parče papirne vate

- Mušema sa kompresom.

U momentu povraćanja treba brzo djelovati i bolesnika, u koliko je u krevetu, 

treba   postaviti   u   sjedeći   položaj,   sa   nagnutim   tijelom   naprijed.   Mušemom   i 

kompresom   zaštiti   lično   i   posteljno   rublje,   a   ispred   bolesnika   staviti   sud   za 

prihvatanje povraćene mase. Ako bolesnik zauzima ležeći položaj i ne može ga 

promijeniti,   onda   mu   se   glava   okrene   na   glavu,   a   jastuk   zaštiti   musemom   i 

kompresom, na koji se stavlja bubrežnjak i sve vrijeme ga pridržava. Bolesnika za 

vrijeme povraćanja ne treba ostaviti, već mu treba pomoć, a u isto vrijeme posmatrati 

karakter povraćanja i izgled povraćenih masa. Poslje završenog povraćanja bolesnik 

svježom vodom ispire usta, i obriše papirnom vatom, i ako je potrebno presvuče, 

pokrije, a soba provjetri. Povraćanjem se i organizma gube tečnost i elektroliti kao i 

tjelesna toplota. Zato se bolesnikova postelja zagrijava, a elektroliti nadoknađuju 

intravenskom infuziom.

Povraćani sadržaj ne treba odma bacati, već ga treba makroskopski pregledati: 

količina, sadržaj, boja i miris.

Količina   povraćenog   sadržaja   široko   varira,   najčeće   zavisi   o   posljednjem 

obroku   hrane   (količni,   vremenu   proteklom   od   obroka),   te   nastojimo   je 

objektivno utvrditi mjerenjem

Povraćeni sadržaj utvrđujemo, ako je moguće, makroskopskim pregledom 

(sluz, krv, paraziti i sl.) 

Boja povraćenog sadržaja zavisi o vrsti hrane i drugim primjesama (žuta ili 

žutozelena   od   žuči,   crvena   od   svježe   krvi,   tamno   smeđa   do   crne   pri 

hematemezi- povraćanje djelimično probavljene krvi)

Miris   povraćenog   sadržaja   je   katkad   karakterističan   (kiseo-   hiperaciditet, 

poput truleža  pri  dugotrajnoj  retenciji hrane  u želudcu,  poput stolice  pri 

povraćanja iz crijeva). 

Pored   makroskopskog   pregleda,   povraćeni   sadržaj   se   može   poslati   na 

bakterijološki pregled.

5. KAŠALJ, VRSTA KAŠLJA I I SPLJUVAK (SPUTUM)

Kašalj je voljna ili refleksna pojava koja nastaje nadražajem tusigenih zona, čiji se 

refleks prenosi na centar za kašalj, pri čemu se disajni putevi oslobađaju sekreta. 

Centar za kašalj nalazi se u produženoj moždini.

5

a.

Ispljuvak- iskašljaj (splutum)

Ispljuvak je izlučevina koja se iz disajnih puteva izbacuje kašljem. Sputum zdrave 

osobe je oskudan i sastoji se od sluzi, čestica prašine unijete disanjem, ćelije epitela, 

kao i malog broja leukocita. U toku oboljenja organa za disanje on postaje obilniji i 

sadrži veće količine sluzi i bakterija, mnogo leukocita, nekad i eritrocita, plućni 

parenhim i tumorske ćelije. Sastav i količina sputuma se mijenja kod osoba kojima su 

oboljeli organi za disanje, pa je zbog toga taj sputum važan dijagnostički materijal. 

Ovisno o sadržaju razlikujemo izgled, količinu i zadah sputuma.

Makroskopski, izgled sputuma može biti:

Pjenušav u srčanom edemu pluća

Sluzav u virusnim upalam, alergiji i podražaju

Sluzavognojav u bakterijskim upalama

Gnojav u destruktivnim bakterijskim upalama, virusnim upalama, edemu 

pluća, plućnoj emboliji i tumorima.

Krvav u destruktivnim bakterijskim upalama, naročito tuberkolozi pluća i 

tumorima bronha.

Količina sputuma široko varira i nepouzdan je pokazatelj (mnogi ga bolesnici gutaju, 

a ne iskašljavaju). Ako ga sakupljamo 24 časa, može da se kreće od nekoliko mililitara 

do 1000ml. 

b. Uzimanje sputuma za laboratorijske pretrage

Sputum se često šalje u laboratoriju i to na mikrobiološku, citološku, hemijsku i 

fizikalnu pretragu. 

Mikrobiološke   pretrage   obuhvaćaju   mikroskopski   pregled   raznim   metodama 

obojenog razmaza   na predmetnom stakalcu, zasijavanje i kultivisanje sputuma na 

hranjljive podloge i ispitivanje njihove osjetljivosti prema atibioticima. 

Citološkim pregledom sputuma u obojenom razmazu mikroskopski se traže ćelije 

malignih upala i tumora.

c. Tehnika uzimanja sputuma i slanje na laboratorijske analize

Postoji više metoda za uzimanje sputuma:

Ekspektoracije- iskašljavanje

Trahealni aspirat- sadržaj iz traheje

Gastrolavaža- želudačni ispirak pacijenta koji sputum gutaju.

background image

Želiš da pročitaš svih 21 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti