učestvuju organi čitavog sistema. Predstavljaju važan dijagnostički materijal, jer ukazuju na
stanje organa ili sistema organa, koji ih stvara ili izlučuje. Ekskreti mogu da sadrže
patološke mikroorganizme, te s njima se mora pravilno rukovati. U posmatranju bolesnika
posebnu pažnju treba usmjeriti na izlučivanje i izlučevine: mokraću, stolicu, ispljuvak
(sputum), znoj i dr. toksikološki pregled. Materijal se uzima u sterilne, hemijske čiste, šire
staklene posude.

2.ZNOJENJE

Znojenje je lučenje znoja iz žlijezda znojnica. Žlijezde znojnice nalaze se svuda po koži, a

najviše u pazuhu, na dlanovima i tabanima. Znojenje stimulira simpatikus, zatim adrenalin i
noadrenalin, reguliše ga centar za znojenje smješten u hipotalamusu. Ono je važan faktor u
regulisanju tjelesne temperature, jedini kada je temperatura okoline veća od tjelesne.
Znojenje nastaje i kod većih emocija (strah), što nije u vezi sa termoregulaciom. Pri
napornom radu i visokoj temperaturu znojenjem iz organizma se gubi velika količina vode i
soli. Znoj je bezbojan sekret znojnih žlijezda, sastoji se od vode (98%), natrijeva hlorida,
bikarbonata, mokraćne kiseline, mravlje i maslačne kiseline.

Postupak sa bolesnikom koji se prekomjerno znoji:

Sestra treba skinuti oznojeno rublje, zatim prebrisati tijelo trljačicom umočenom u

vodu, posušiti ga. Ona oblači čisto posteljno rublje, nadoknađuje tečnost i elektrolite raznim
napitcima (po bolesnikovoj želji), npr. čajevima, voćnim sokovima, supama, mlijekom i
vodom. Ako bolesnik ne može uzimati tečnost na usta, onda se vrši intravenskom infuziom
(0,9% NaCl ili 5% glukozom).

3.POVRAĆANJE (VOMITUS- EMESIS)

Izlučevine

4 Danijela Ninković

Povraćanje je refleksna pojava koja nastaje zbog nadražaja centra za povrćanje

smještenog u produženoj moždini. Mehanizam povraćanja sastoji se u mehaničkom
pritisku pirolusa prema kardi, koja se refleksno otvara, sadržaj želudca prelazi u jednjak,
koji ga svojom atiperilstatikom preko ždrijela izbacuje u usta i zatim vani. Povraćanje se
javlja zbog oboljenja organa za varenje, trovanja hranom, lijekovima i alkoholom.
Povraćanje koje nastaje iznenada, bez upozorenja, centralnog je porijekla- povrede glave,
zapaljenja moždanica, tumora itd. Ukoliko se povraćanje ponavlja, a ne dolazi do gubitka
tjelesne težine, najvjerovatnije je psihogenog porijekla.

Mizerera je povraćanje crijevnog sadržaja sa fekalnim masama.

Hematemeza je povraćanje svježe krvi tamno crvene boje ili je sadržaj nalik talogu crne
kafe. Uzrokovano je krvarenjem iz oštećenih krvnih sudova jednjaka, želudca ili
dvanaestopalačnog crijeva.

Povraćanju često predhodi pojačana salivacija (lučenje pljuvačke), gađenje, podrigivanje,
mučnina, hladan znoj, ubrzan puls. Sestra mora poznavati simptome koji predhode
povraćanju, kako bi na vrijeme pripremila pribor i bolesnika, da bi mu pomogla pri
povraćanju.

Od materijala neophodno je pripremiti:

Sud za prihvatanje izbačenog sadržaja

Časa sa svježom vodom

Parče papirne vate

Mušema sa kompresom.

U momentu povraćanja treba brzo djelovati i bolesnika, u koliko je u krevetu, treba

postaviti u sjedeći položaj, sa nagnutim tijelom naprijed. Mušemom i kompresom zaštiti
lično i posteljno rublje, a ispred bolesnika staviti sud za prihvatanje povraćene mase. Ako
bolesnik zauzima ležeći položaj i ne može ga promijeniti, onda mu se glava okrene na glavu,
a jastuk zaštiti musemom i kompresom, na koji se stavlja bubrežnjak i sve vrijeme ga
pridržava. Bolesnika za vrijeme povraćanja ne treba ostaviti, već mu treba pomoć, a u isto
vrijeme posmatrati karakter povraćanja i izgled povraćenih masa. Poslje završenog
povraćanja bolesnik svježom vodom ispire usta, i obriše papirnom vatom, i ako je potrebno
presvuče, pokrije, a soba provjetri.

Povraćanjem se i organizma gube tečnost i elektroliti kao i tjelesna toplota. Zato se

bolesnikova postelja zagrijava, a elektroliti nadoknađuju intravenskom infuziom.

Povraćani sadržaj ne treba odma bacati, već ga treba makroskopski pregledati: količina,

sadržaj, boja i miris.

Izlučevine

6 Danijela Ninković



Sluzavognojav u bakterijskim upalama



Gnojav u destruktivnim bakterijskim upalama, virusnim upalama, edemu pluća,
plućnoj emboliji i tumorima.



Krvav u destruktivnim bakterijskim upalama, naročito tuberkolozi pluća i
tumorima bronha.

Količina sputuma široko varira i nepouzdan je pokazatelj (mnogi ga bolesnici gutaju, a ne
iskašljavaju). Ako ga sakupljamo 24 časa, može da se kreće od nekoliko mililitara do
1000ml.

4.2.Uzimanje sputuma za laboratorijske pretrage

Sputum se često šalje u laboratoriju i to na mikrobiološku, citološku, hemijsku i fizikalnu
pretragu.

Mikrobiološke pretrage obuhvaćaju mikroskopski pregled raznim metodama obojenog
razmaza na predmetnom stakalcu, zasijavanje i kultivisanje sputuma na hranjljive podloge
i ispitivanje njihove osjetljivosti prema atibioticima.

Citološkim pregledom sputuma u obojenom razmazu mikroskopski se traže ćelije malignih
upala i tumora.

4.3. Tehnika uzimanja sputuma i slanje na laboratorijske analize

Postoji više metoda za uzimanje sputuma:



Ekspektoracije- iskašljavanje



Trahealni aspirat- sadržaj iz traheje



Gastrolavaža- želudačni ispirak pacijenta koji sputum gutaju.

a. Iskašljavanje- ekspektoracija i slanje u laboratorij