Izvođenja tehnika laktom u tajlandskom boksu
UNIVERZITET "DŽEMAL BIJEDIĆ" U MOSTARU
NASTAVNIČKI FAKULTET
Stručni studij iz oblasti sporta
IZVOĐENJE TEHNIKA LAKTOM U
TAJLANDSKOM BOKSU
(Seminarski rad)
STUDENT:
PROFESOR:
Miro Velagić
Dr. sci. Azer Korjenić, van. prof.
Mostar, 15.12.2016. godine
2
SADRŽAJ:

4
2. PREDMET I PROBLEM RADA
Tajlandski boks kao jedan od modernijih borilačkih sportova svoje mjesto je zauzeo na međunarodnoj
sceni priznanjem sporta od strane svjetskog autoriteta MOO (međunarodnog olimpijskog odbora).
Zbog aktuelnosti ove tematike i sve većeg broja praktikanata u svijetu odlučio sam da obradim temu o
upotrebi tehnike napada i obrane laktom koji je jedan od glavnih obilježja tajlandskog boksa.
Zbog toga će predmet ovog rada biti tehnike udaraca i obrane laktom od poučavanja i učenja
tehnike izvođenja do najčešće upotrebljavanih metoda rada i pogrešaka koje se javljaju
prilikom vježbanja.
Problem ovog rada bi bio jasno preciziranje i opisivanje metoda rada koji su potrebni kako bi
se uspješno savladale tehnike laktom i uvrstile u širu sliku tehnika koje su potrebne da bi se u
konačnici savladao tajlandski boks.
5
3. CILJ I ZADACI RADA
Cilj ovog rada je da se prikažu tehnike upotrebe lakta u tajlandskom boksu koji je jedno od
najefikasnijih oružja u borbi. Na osnovu cilja zadaci su jasno podijeljeni na sekcije o pojmu
tajlandskog boksa kao sporta i njegovoj strukturi, metodama učenja i poučavanja tehnike i
otklanjanju najčešćih grešaka koje mogu nastati u procesu učenja tehnike laktom.

7
bave i u svrhu samoobrane ili rekreacije. Tajlanđani su veoma ponosni na svoj tradicionalni
sport. Njegova popularnost može se uspoređivati s nogometom u Europi ili ragbijem u
Americi. Gotovo svaki muški stanovnik Tajlanda upoznat je barem s osnovama ovog sporta.
Za razliku od karatea ili kung-fua udarci se u meču zadaju punom snagom i bez zadržavanja. I
danas borci kao nekad nastupaju bosonogi, ali na rukama nose boksačke rukavice. Osim
šakama dopušteni su udarci laktovima, koljenima i stopalima, također i određena bacanja
protivnika, dok je udaranje protivnika na podu zabranjeno. Forme ili tzv. kate ne postoje u
tajlandskom boksu. Fokus, kretanje i refleksi razvijaju se konstantnim sparingom, te
udaranjem u vreće i fokusere. Za vrijeme sparinga nosi se zaštitna oprema radi izbjegavanja
nepotrebnih ozljeda. Uz ovakav način treninga nije teško shvatiti zašto su Tajlanđani gotovo
uvijek pobjeđivali u susretima s protivnicima iz ostalih borilačkih vještina. Posebno obilježje i
draž tajlandskom boksu daje muzika koja svira za vrijeme meča, te tradicionalni ritual (Wai
Khru) koji boksači izvode prije početka borbe.
Orkestar koji se sastoji od bubnjeva, cimbala i javanskih svirala ritmički prati, pa čak i potiče
borbu. Naravno da svaki svirač mora biti vrstan poznavalac tajlandskog boksa. Ritual prije
početka borbe (wai khru), izvodi se prema starom običaju tako da boksač najprije pozdravlja
kralja i publiku gracioznim poklonom s rukama iznad glave. Zatim se na sličan način izražava
poštovanje trenerima, a nakon toga slijedi serija usporenih pokreta koji nalikuju na ples, ali
ustvari simboliziraju pokrete iz tajlandskog boksa. Postoje sjedeći ples (molitva mitskom
kralju Garudi ili pozicije četiri lica Brahme i još mnoge druge) i stojeći ples (koji se također
sastoji od različitih pozicija; npr. narai klak jai pozicija u četiri smjera ili hanumarn pozicija
itd.). Ukoliko jedan od boksača započne "sjedeći ples", drugi prešutno započinje "stojeći ples"
i obrnuto. Wai khru ima višestruko značenja i u grubom prijevodu s tajlandskog može se
tumačiti i kao "istjerivanje straha iz srca", a danas mu je osnovna svrha pozdrav i
koncentracija boksača prije borbe. Cijeli ritual može potrajati i nekoliko minuta, a dobar
poznavatelj tajlandskog boksa može po pokretima prepoznati kojoj školi ili kampu pripada
boksač. Nakon što su završili svatko svoj ritual, boksači odlaze u suprotne kutove ringa, gdje
primaju posljednje upute od svojih trenera i sekundanata te čekaju na znak gonga za početak
borbe. Neposredno prije početka borbe, boksači skidaju s glave tradicionalnu šarenu traku
(mongkon) koju su nosili za vrijeme rituala, dok šarene trake na nadlaktici ruke (prajied) koje
ujedno simboliziraju sreću imaju pravo nositi u borbi. Isto tako dio tradicije je i nadimak koji
boksač dobiva nakon prvih nekoliko borbi, a daje mu ga njegov trener uzimajući u obzir
njegovu borbenost, temperament ili karakterne osobine. Kao prezime boksač uzima ime
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti