Izvori i metode regrutovanja ljudskih resursa u savremenoj ekonomiji
0
UNIVERZITET SINGIDUNUM
DEPARTMAN ZA POSLOVNU EKONOMIJU
IZVORI I METODE REGRUTOVANJA LJUDSKIH
RESURSA U SAVREMENOJ EKONOMIJI
- DIPLOMSKI RAD-
Mentor:
Student:
Prof. dr Jelena Boljanović Đorđević
222/08
1
S A D R Ž A J
UVOD
1
1. MENADŽMENT
2
1.1. Menadžeri
4
1.2. Strategija
5
1.3. Formulisanje strategije
6
2. MENADŽMENT LJUDSKIH RESURSA
9
2.1. Pojam i nastanak menadžmenta ljudskih resursa
9
2.2. Ljudski resursi kao jedan od ključnih resursa preduzeća
10
2.3. Ciljevi upravljanja ljudskim resursima
11
2.4. Ljudski resursi kao izvor konkurentske prednosti preduzeća
13
2.5. Uticaj savremenog okruženja na upravljanje ljudskim resursima 15
3.LJUDSKI RESURSI U FUNKCIJI STRATEGIJSKOG MENADŽMENTA 18
3.1. Planiranje ljudskih resursa
18
3.2. Analiza posla
21
3.3. Regrutovanje potencijalnih kandidata
22
3.4. Selekcija kandidata
27
3.5. Obuka i razvoj zaposlenih
30
3.6. Nagrađivanje zaposlenih
31
3.7. Motivacija zaposlenih kao deo upravljanja ljudskim resursima
32
IZVORI I METODE REGRUTOVANJA I SELEKCIJA U KOMPANIJI
„GORENJE“ D.O.O.
34
ZAKLJUČAK
39
LITERATURA
40

3
1. Menadžment
Menadžment kao pojam predstavlja socijalnu tehnologiju, odnosno način da se
određena zamisao ostvari pomoću drugih. Menadžment je disciplina koja se može
primeniti na različite organizacije, a disciplina koja se bavi upravljanjem preduzećem i
donošenjem odluka o njegovom poslovanju naziva se poslovni menadžment ili
menadžment preduzeća. Osnovne faze procesa menadžmenta su planiranje, organizovanje,
vođenje i kontrola, mada se u faze mogu svrstati i predviđanje i odlučivanje. Menadžment
preduzeća treba da poveća vitalitet preduzeća, odnosno da omogući preživljavanje i
prosperitet preduzeća kao organizacije sa specifičnim ciljevima
1
. Povećanje vitaliteta znači
da menadžment treba da omogući povećanje preduzetne moći preduzeća, odnosno da
omogući rast sposobnosti stvaranja prinosa na bazi uspešne primene inovacija.
Preduzeće predstavlja je jednu od najbitnijih organizacija moderne civilizacije.
Predstavlja organizaciju ljudi i sredstava koji su integrisani zajedničkim ciljevima.
Preduzećem upravlja njegov menadžment i predstavlja disciplinu upravljanja preduzećem.
Menadžment predstavlja posledicu života ljudi u zajednici. Zato konstatacija da je
menadžment star koliko i ljudska civilizacija nije sasvim netačna. Kao posledica
menadžmenta nastajale su organizacije ljudi, od države, preko vojske, crkve, univerziteta,
pozorišta, sportskih klubova i brojnih drugih. S obzirom da su organizacije, usled uticaja
okruženja, podložne dezorganizaciji i nestajanju, jedan od osnovnih zadataka
menadžmenta organizacije je da dovede do rasta stepena organizovanosti ljudi i na taj
način omogući određenoj organizaciji da izdrži i opstane pod uticajem negativnih
tendencija iz okruženja i promena koje se svakodnevno nameću. Na te negativne uticaje
organizacije, bilo profitne ili neprofitne, moraju biti spremne kako bi opstale, rasle i zdravo
se razvijale, a naravno pri tome i ispunjavale svoje osnovne ciljeve. Dobar menadžment
proizvodi vitalne organizacije, loš menadžment omogućava samodestrukciju.
Moderni menadžment preduzeća karakteriše delegiranje autoriteta sa viši na niže
nivoe u organizacionoj strukturi. Takođe, ovo delegiranje autoriteta predstavlja
svojevsrstan vid komuniciranja kako između menadžera, tako i između menadžera i
podređenih. Menadžment ima 4 osnovne faze
2
:
1) Planiranje – podrazumeva da menadžeri razmišljaju o ciljevima i određenim
aktivnostima koji će doprineti njihovoj realizaciji unapred.
2) Organizovanje – kao što je već ranije pomenuto, organizacije predstavljaju
infrastrukturu za sprovođenje menadžerskih odluka i zato spadaju u veoma važnu aktivnost
menadžmenta. Bez adekvatne organizacije ni najispravnija odluka ne može da se sprovede
kako je isplanirano. Ova faza podrazumeva da menadžeri koordiniraju ljudske i materijalne
1
Đuričin D, Janošević S,: „
Menadžment i strategija
“, Ekonomski fakultet u Beogradu, 2012. godina
2
Petković M., Janićijević N., Bogićević Milikić B.:
„Organizacija“
, Ekonomski fakultet u Beogradu, 2008.
godina
4
resurse organizacije kako bi ostvarili postavljene ciljeve, pri čemu se podrazumeva da
efektivnostt jedne organizacije zavisi od njene sposobnosti korišćenja resursa.
3) Vođenje – označava način na koji menadžeri usmeravaju i utiču na
podređene članove organizacije, a njegove pretpostavke moraju biti komuniciranje i
uspostavljanje atmosfere poverenja kod podređenih članova.
4) Kontrola – kao aktivnost kontrola služi da identifikuje devijacije koje su
nastale u odnosu na ono što je planirano. Ona menadžerima daje sigurnost da organizacija
ide u prema definisanom cilju, a uočene devijacije se otklanjaju korektivnim akcijama.
Pored ovih osnovnih aktivnosti menadžment proces obuhvata i predviđanje i
odlučivanje.
Predviđanje
je aktivnost koja se koрisti kako bi se predviđanjem budućnosti
sagledao njen uticaj na sadašnjost. Predviđanje, pre svega, doprinosi boljem razumevanju
okruženja u kojem organizacija posluje i ukazuje na mogući razvoj događaja. Faktori iz
okruženja, direktno ili indirektno, negativno ili pozitivno utiču na poslovanje organizacije.
Povoljno okruženje karakteriše: stabilnost, brojnost šansi, rast trišta, značajne ulazne
barijere, male izlazne barijere, mali intenzitet konkurencije u grani, slaba pregovaračka
pozicija i dobavljača i kupaca, kao i male mogućnosti suspstitucije proizvoda. Međutim,
pored mirnog, stabilnog i predvidivog okruženja koje ima napred nabrojane karakteristike
ono može biti veoma neprijateljski nastrojeno prema organizaciji, a to se dešava kada je
okruženje nepredvidivo i kompleksno. Tada nijedna organizacija, bilo profitna, bilo
neprofitna, ne može sa sigurnošću utvrditi dalje ponašanje okruženja i njegov uticaj na
organizaciju. Ukoliko je okruženje stabilno i predvidivo predviđanje kao aktivnost nema
veliki značaj. Drugim rečima, predviđanje kao aktivnost je od izuzetnog značaja u
nestabilnim i nepredvidivim okruženjima i nema dobrog planiranja bez dobro obavljene
aktivnosti predviđanja. Organizacija predviđa uticaj okruženja na njenu aktivnost tako što
prvo sagledava prirodu tog okruženja (uključujući sagledavanje okruženja sa stanovišta
njegove stabilnosti, dinamičnosti i kompleksnosti promena), zatim ispituje uticaj okruženja
na funkcionisanje organizacije (gde se sagledava uticaj različitih varijabli kao što su
političke, ekonomske, socijalne i tehnološke). Kada sagleda prirodu okruženja i njegov
uticaj sopstveno funkcionisanje organizacija analizira svoje značajne konkurentske snage
(što podrazumeva sagledavanje već pomenutih barijera ulaska i izlaska, intenzitet
konkurencije, supstitute, pregovaračku moć raznih interesnih grupa i slično) i kada utvrdi
konkurentske snage organizacija sagledava svoju poziciju u okruženju, odnosno u okviru
grane i utvrđuje da li je rentabilnost ispod ili iznad proseka. Posle svih navedenih analiza
organizacija utvrđuje šanse i pretnje iz okruženja, kao i interne snage i slabosti (SWOT
analiza). SWOT analiza predstavlja matricu koja preduzeću daje informacije o okruženju i
pomaže mu da donese odluke kako da sopstvene prednosti iskoristi za šanse koje postoje u
okruženju, koje će mu pomoći da izbegne opasnosti koje prete iz neosrednog okruženja i
da uradi određene radnje koje će interne slabosti pretvoriti u šanse. Predviđanje u
menadžmentu se deli na tržišno, koje sagledava potncijal određenog tržišta i predviđa
moguću prodaju na njemu, i tehnološko, koje treba da na vreme predvidi tehnološke

6
Iako se menadžeri često poistovećuju sa liderima u organizaciji između njih postoje
značajne razlike. Na Slici 3 su prikazane osnovne karakteristike i razlike između
menadžera i lidera, koje sve više dolaze do izražaja sa porastom uloge timskog rada u
organizacijama.
c)
Slika 1
5
: Karakteristike i razlike lidera i menadžera
1.2. Strategija
Strategija
predstavlja jednu od odluka u procesu strategijskog menadžmenta.
Strategijski menadžment se zato može shvatiti kao proces u čijem središtu se nalazi
strategija, odnosno njeno formulisanje, vrednovanje i implementacija. Strategija
predstavlja skup aktivnosti koje treba preduzeti da bi preduzeće ostvarilo postavljene
ciljeve. Postoje brojne definicije strategije, od kojih će biti navedene samo neke
6
:
-
„Kontinuelno uvođenje ideje vodilje za donošenje odluka u promenljivim
uslovima“ (
Von Moltke)
-
„Model za akcije i odluke“ (
Mintzberg i McHugh
)
-
„Način da se ostvare ciljevi organizacije“ (
Hatten
)
-
„Bazičan način ostvarivanja ciljeva organizacije“ (
Milisavljević
) i druge.
Iz navedenih definicija se može zaključiti da strategija ima nekoliko značenja:
strategija je plan za ostvarivanje ciljeva organizacije, strategija je odgovor na ponašanje
protivnika, strategija je skup aktivnosti sa vremenskim planom, strategija polazi od načina
na koji se preduzeće pozicionira u odnosu na konkurente i strategija je perspektiva u
smislu načina na koji stratezi vide preduzeće u odnosu na respektabilne konkurente.
Strategijski menadžment predstavlja disciplinu čiji je zadatak formulisanje, vrednovanje i
5
Petković M., Janićijević N., Bogićević Milikić B.:
„Organizacija“
, Ekonomski fakultet u Beogradu, 2008.
godina
6
Đuričin D, Janošević S,: „
Menadžment i strategija
“, Ekonomski fakultet u Beogradu, 2012. godina
Menadžer
Lider
Kratkoročno orijentisan
Dugoročno orijentisan
Striktan pogled
Zagledan u horizont
Administrira
Inovira
Održava
Razvija
Imitira
Stvara
Pita zašto i kako
Pita zašto ne
Prihvata
Dovodi u pitanje
Dobar vojnik
Sopstvena ličnost
Radi stvari na pravi način
Radi prave stvari
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti