Izvori i vrste arbitraže
UNIVERZITET ZA POSLOVNE STUDIJE
PRAVNI FAKULTET
2016/2017
SEMINARSKI RAD IZ NASTAVNOG PREDMETA
Međunarodno arbitražno pravo
TEMA: Izvori i vrste arbitraže
Profesor
Student
Doc. dr Jovan Čošabić
Andreja Petrović
SADRŽAJ

1. VRSTE IZVORA ARBITRAŽNOG PRAVA
1.1.Materijalni i formali izvori
Međunarodno trgovinsko arbitražno pravo se sve više oformljuje, kao specifično pravo sa
nacionalnom i međunarodnom komponentom, čemu posebno doprinose njegovi pravni izvori.
Prvi
pojam izvora najčešće predstavlja volju vlasti ili nekog drugog autoriteta u okviru jedne države, koji
donosi odrrđene propise vezane za nastanak i funkcionisanje arbitraže. To je npr. Parlament, koji stoji
iza zakona o arbitraži, ili vlada, koja izdaje neku uredbu u vezi sa arbitražom. Ta materijalna snaga
može biti i međunarodna zajednica ili jedan njen dio., koji donose multilateralne ili regionalne
međunarodne konvencije, posvećene pojedinim pitanjima iz rada međunarodne trgovinske arbitraže.
Drugi pojam formalnih pravnih izvora je uobičajan i gotovo istovjetan sa takvim pojmovima u
drugim pravima, posebno onima koje imaju domaće i međunarodne odredbe. Takvi formalni pravni
izvori u ovoj oblasti su:
arbitražni sporazum stranaka,
nacionalni zakoni o arbitraži ili zakoni o građanskom postupku koji se odnose i na
arbitražu,
međudržavni bilateralni sporazumi, međunarodne multilateralne i regionalne konvencije
i drugo.
U suštini izvori međunarodnog trgovinskog arbitražnog prava predstavljaju skupove odredaba
unutrašnjeg i međunarodnog karaktera, koje se primjenjuje na zasnivanje, efekte i tok arbitraže. Tim
propisima se prije svega određuju uslovi, koje stranke treba da ispune da bi zaključile arbitražni
sporazum.
Ćirić J. (2009.) Srpsko pravo i međunarodne sudske institucije, Institut za uporedno pravo, Beograd. Str. 103.
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti