1

UNIVERZITET UNION NIKOLA TESLA - FAKULTET ZA 

POSLOVNE STUDIJE I PRAVO

MEĐUNARODNO PRIVATNO PRAVO

SEMINARSKI RAD

Tema: IZVORI MEĐUNARODNOG 

PRIVATNOG PRAVA 

Mentor

:  Vladan Stanković 

Student

:  Zamahajev Marko

      I0492-16

                    

     Grupa 3, smer pravo

Trstenik, Januar 2019.

2

SADRŽAJ

Uvod ………………………………………………………………………………………………3

Unutrasnji izvori medjunarodnog privatnog prava ……………………………………………….4

Međunarodni izvori međunarodnog privatnog prava .....................................................................5

Unifikacija u okviru saveta evrope….....................................................................................7

Unifikacija u okviru evropske unije……………………………………………………………….8

Unifikacij u okviru međunarodne komisije za građanska stanja………………………………….9

Ostale važnije regionalne unifikacije…………………………………………………………….10

Onifikacije MPP u okviru OUN…………………………………………………………………11

Izvori MPP u Srbiji…………………………………………………………………………...….11

Unutrašnji izvori...................................................................................................12

Međunarodni izvori.................................................................................................15

Hijararhija izvora MPP…………………………………………………………………………15

Zaključak………………………………………………………………………………………....17

Literatura…………………………………………………………………………………………18

background image

4

UNUTRAŠNJI IZVORI MEĐUNARODNOG PRIVATNOG 

PRAVA

      Ustav, zakoni, podzakonski akti, sudska praksa, običaji i pravna nauka su unutrašnji izvori 
međunarodnog   privatnog   prava.   Primarni   izvor,   u   zemljama   precedentnog   prava,   je   sudska 
praksa, koja nema karakter formalnih pravnih izvora u drugim zemljama, to su već prevashodno 
zakoni i podzakonski akti.

         Različite pristupe međunarodnoj privatnopravnoj regulative sadrži uporedno pravo. Manji 
broj   zemalja,   naime,     ima   kodofikovano   međunarodno   privatno   pravo

2

,   dok   su   pravila 

međunarodnog privatnog prava, u većini država, sadržana u zakonima koji uređuju materijalno 
privatno pravo tj. u građanskim zakonicima. 

          Različite   pristupe   međunarodno   privatnopravnoj   regulativivi   sadrži   uporedno   pravo. 
Kodifikovano   međunarodno   privatno   pravo,   naime   ima   manji   broj   zemalja,   dok   su   pravila 
međunarodnog privatnog prava sadržana u pojedinim zakonima koji uređuju materijalno privatno 
pravo tj. u građanskim zakonicima u većini država. 

Albanija, Austrija, Azerbehdžan, Belgija, Bosna i Hercegoina, Bugarska, češka, Hrvatska, Italija, 
Lihtenštajn,   Mađarska,   Nemačka,   Poljska,   Rumunija,   Slovenija,   Srbija,   Turska   i   Švajcarska 
imaju posebne kodifikacije međunarodnog privatnog prava.

3

 

Južna koreja, Japan, Kuvajt, Severna Koreja, tajvan, Tajland, Venecuela, Madagaskar imaju 
posebne propise posvećene odnosima sa elementom inostranosti.

4

          Zemlje   u   kojima   je   materija     međunarodnog   privatnog   prava   regulisana   u   zakonima 
građanskog   prava,   odnosno   posebnim   normama   građanskih   zakonka,   uvodnih   zakona   za 
građanski zakonik i drugih zakona čine drugu grupu zemalja i to su:   Argentina, Alžir, brazil, 
Burkine Faso, Čile, Egipat, Estonija, Francuska, Gabona, Grčka, Irak, Kvebek, Kina, portugalija, 
Ruska Federacija, Španija i dr.

     Sudska praksa je dugo bila glavni izvor prava u zemljama 

common law

 sistema. I dalje ima 

veliku   ulogu,   ali   situacija   se   postepeno   menja.   Najznačajnije   među   njima   su   Ujedinjeno 
Kraljevstvo i SAD.

2

 

V. Živković M., 

MEĐUNARODNO PRIVATNO PRAVO – NACIONALNE KODIFIKACIJE

, Beograd, 1996. str. 95.

3

 

Prof.dr Marija Krvavac, 

MEĐUNARODNO PRIVATNO PRAVO – OPŠTI DEO

, Kosovska Mitrovica, 2010. str. 48 .

4

 

Prof. dr Tibor Varadi, prof. dr Bernadet Bordaš, prof. dr gašo knežević, prof. dr Vladimir Pavić, 

MEĐUNARODNO PRAVO – 

ČETRNAESTO IZDANJE

, Beograd 2012

5

MEĐUNARODNI IZVORI MEĐUNARODNOG PRIVATNOG 

PRAVA

          Razlike   nacionalnih   pravnih   sistema  u   okviru   kojih   se   odvijaju   privatnopravni   odnosi, 
stvaraju podlogu za pravnu nesigurnost i nepredvidivost rešenja, što usporava nesmetan razvoj 
društvenoekonomskih   odnosa   među   državama.   Unifikacija   međunarodno   privatnog   prava   na 
opštem nivou nužno bi značila eliminisanje problema sukoba zakona. Do nje nije došlo ali su 
značajna   nastojanja   da   se   udovolji   zahtevima   prakse   za   jednakim   rešenjima.   Polazeći   od 
primarne svrhe međunarodnog privatnog prava unifikacijom kolizionog prava štite se opravdana 
očekivanja   stranaka.   U   nekim   zemljama   međunarodno   privatnopravna   regulativa   polazi   od 
međunarodnih   izvora   normi,   ili   je   doslovno   čine   preuzeti   međunarodni   pravni   dokumenti 
(multilateralni i bilateralni sporazumi).

         Najpoznatiji višestrani ugovori u ovoj materiji rezultat su aktivnosti Haške konvencije za 
međunarodno privatno pravo, kao najznačajnije međunarodne institucije u procesu unifikacije 
pravila međunarodnog privatnog prava.  Pored ovih, reletivni međunarodni izvori međunarodnog 
privatnog prava jesu i ugovori zaključeni pod okrinjem Saveta Evrope i Evropske Unije, zatim 
konvencije   usvojene   po   okrinjem   Međunarodne   komisije   za   lična   stanja,   konvencije 
Skandinavskih zemalja, i ugovori Interameričke konferencije za međunarodno privatno pravo i 
ugovori iz Montevidea, te Kodeks Bustamante.

     Bitan segment delatnosti Haške konferencije za međunarodno privatno pravo jeste priprema, 
formulisanje   i   usvajanje   konvencija,   izvora   unifikovanog   međunarodnog   privatnog   i 
međunarodnog procesnog prava. Konferencija deluje pod okriljem holandske vlade na temelju 
Statuta.   Značaj   Haških   konvencija   ogleda   se   u   regulisanju   mnoštva   različitih   aspekata 
privatnopravnih odnosa i u velikom broju država koje su se obavezale posredno ili neposredno, 
inkorporisale konvencijska rešenja u svoj pravni sistem. U periodu posle drugog svetskog rata 
usvojeno je više konvencija:

Konvencija o građanskom sudskom postupku iz 1954.

Konvencija o pravu koja se primenjuje na međunarodnu kupoprodaju telesnih 

pokretnih stvari iz 1955. 

Konvencija   o   uređenju   sukoba   zakona   između   prava   drževljanstva   i   prava 

prebivališta iz 1955.

Konvencija o priznanju pravne ličnosti stranih preduzeća, udruženja i institucija iz 

1956.

Konvencija   o   pravu   koje   se   primenjuje   na   prenos   vlasništva   u   slučaju 

međunarodne kupoprodaje telesnih pokretnih stvari iz 1958.

Konvencija o nadležnosti ugovorenog suda u slučaju međunarodne kupoprodaje 

telesnih pokretnih stvari iz 1958.

background image

Želiš da pročitaš svih 20 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti