Japanski menadžment
SADRŽAJ
2
1.UVOD
Japan ili „Zemlja izlazećeg sunca“ je veoma napredna i razvijena industrijska zemlja i dugo godina je
bila druga po snazi ekonomija sveta.
U ovoj zemlji prisutan je snažan moral rada, napredna tehnologija, isticanje obrazovanja. Japan je
napredovao neverovatnom brzinom i postao jedna od najvećih privrednih sila u svetu zajedno sa
SAD-om i Evropskom unijom. Od 1960-tih do 1980-tih, ukupni realni privredni rast ove zemlje je
nazvan "Japansko čudo" i iznosio je: 10 % u 1960., 5 % u 1970. i 4 % u 1980. godini.
Industrija čini trećinu japanskog GDPa. Najbolji je u automobilskoj i elektroničkoj industriji (npr.
računari, mobilni telefoni...). Velikih proizvođači kao što su : Tojota, Honda, Macušita, Soni, Nisan i
Tošiba su iz Japana. Veliku ekonomsku snagu u Japanu čini i robotika, a ova zemlja poseduje 410.000
od svetskih 720.000 "radećih robota".
Smatra se da je ključni faktor napretka japanske ekonomije i njihovog privrednog rasta japanski
menadžment, koji zauzima počasno mesto među ostalim menadžment-koncepcijama.
Japanski menadžment je doneo nekoliko važnih principa i strategija koji su postali polularni širom
sveta, a razvio se pod uticajem japanske kulture i njenih tradicionalnih vrednosti.
2.KARAKTERISTIKE JAPANSKOG MENADŽMENTA
U industrijskim sredinama Japanci neguju poseban sistem organizacije rada i menadžmenta, koji se
značajno razlikuje od evropskog i američkog. Njihova jedinstvenost se ne ogleda samo u novim
organizacionim formama već i novim modelima radne motivacije. Motivisanost zaposlenih ogleda se
u mogućnosti kreativnog angažovanja svih radnika kroz inovativne grupe. Svi zaposleni mogu
učestvovati u poboljšanju radnih uslova i proizvodnje kroz ovakve inovativne grupe.
Japan je država sa besklasnim društvom, sa izraženom rasnom i kulturnom homogenošću, što
doprinosi lakom i brzom razumevanju u poslu.
Dobrobit grupe se više ceni od dobrobiti pojedinca, što u poslu podrazumeva uzajamnu odgovornost i
brigu ne samo o svojim zaduženjima.
Japanski menadžment za ljudske resurse podrazumeva dugoročni radni odnos (posao za ceo život),
dodatne kvalifikacije i unapređenja. U japanskim firmama uvek se napreduje od najnižih nivoa ka
višim i to pravilo važi čak i za visoko obrazovane kadrove. Tako se kroz iskustvo stvara zdravo radno
http://www.znanje.org/i/i27/07iv03/07iv0301/privreda.htm

4
Velika japanska kompanija Nipon stil (Nippon Steel) je zahvaljujući inovacijama, odnosno predlozima
inovativnih grupa 1989. zaradila 28% svog profita. Tih godina ova kompanija je imala blizu 80,000
zaposlenih, od kojih je 50,000 bilo zaposleno u direktnoj proizvodnji. Svi oni bili su uključeni u
inovativne grupe, koje su u toj godini dale oko 500,000 predloga.
U japanskoj automobilskoj industriji delovanje inovacijskih grupa je preneto na celokupnu
hijerarhijsku piramidu kompanija. Ideju o motivaciji iniciraju jedan ili više radnika grupe, koja potom
mora da prođe put takozvane "proizvodne hijerarhije
Najpoznatiji japanski proizvodjač automoblla Tojota pored kružoka kvaliteta ima razvijen je i tzv.
sistem kreativnih ideja i sugestija. U ovom sistemu se inovacije ne razvijaju u grupama od 5-6 radnika,
već svaki radnik donosi ideje o unapredjenju sopstvenog radnog mesta, inovaciji opreme na kojoj
radi, unapređenju svog neposrednog radnog okruženja, kako bi povećao svoju efikasnost. Godine
1986 u ovoj kompaniji je zabeleženo čak 2.65 miliona ideja, odnosno - 48 po zaposlenom. Prihvaćeno
je 96% ideja, a sve radnike kojima čije su ideje bile prihvaćene Tojota je nagradila sa 2,100 miliona
jena.
U japanskim industrijskim odnosima funkcioniše poseban sistem organizacije rada i menadžmenta,
značajno drugačiji od evropskog i američkog. Njih ne karakterišu samo nove organizacione forme, već
i novi modeli radne motivacije.
U ovakvoj sredini svaki radnik ukoliko želi može učestvovati u poboljšanju radnih uslova i proizvodnje
kroz već pomenute grupe i to ga čini veoma motivisanim. Radnik je takođe svestan da će njegov
predlog biti razmatran na svim nivoima kompanije, počev od inovativne grupe, preko nižih nadzornih
organa, pa sve do koordinacionog tela i glavnog sekretarijata, koji se formira u okviru menadžmenta
ima za cilj prikupljanje svih predloga od svih inovativnih grupa, iako on predstavlja jedan sićušni delić
organizacionog sistema. Mogućnost realizacije uspešnih predloga razmatra se na najvišem nivou
kompanije.
4.TEORIJA Z
William G. "Bill" Ouchi, rođen 1943, je američki profesor i autor mnogih dela u oblasti menadžmenta.
Ouchi je napravio studiju o razlikama između japanskih i američkih kompanija i stilova rukovođenja.
Njegova prva knjiga Teorija Z : Kako američki menadžment može da zadovolji japanski izazov bila je
Prof. Dr Mića Jovanović, Menadžment u 69 lekcija: http://www.slideshare.net/naja71/menadment-u-69-
lekcija-udbenik
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti