Javna bezbednost
1. OBLAST JAVNE BEZBIJEDNOSTI
Javna bezbijednost se definiše kao stanje koje omogućava efektivnu zaštićenost ljudi od opasnosti, a to stanje se
održava i unapređuje obavljanjem poslova policije i javne bezbijednosti na zaštiti bezbijednosti ljudi.
Treba razlikovati
dva pojavna
oblika.
Prvi
je da se u oblasti javne bezbjednosti manifestuje javni (opšti) interes koi se konkretizuje ostvarivanjem
(očuvanjem. unapređenjem) bezbjednosti svih ljudi. a moglo bi se dodati - i bezbjednosti drugih živih bića planete
Zemlje n njenog okrlženja.
Drugi
je da se u oblasti javne bezbjednosti manifestuje lična (individualna. pojedinačna) bezbjednost čovjeka,
kao njegova zaštnćenost od opasnosti. odnosno )trožavanja žpvota. tjelesnog integriteta i nmovine n. s tim } vezi.
kao njegova siprnost u ostvarnvanju osnovnih i drugih ličnih sloboda i prava koja m pripadaj}^
2. POJAM I VRSTE JAVNOSTI
Fenomen javnosti ima dva značenja: šire (nepolitičko) uže ( političko).
Pojam javnosti u političkom značenju
usko je povezan i teško odvojiv od pojma „javno mnenje“, uprkos tome
što je javnost čak i ovako shvaćena širi pojam od javnog mnenja budući da ona predstavlja društveni i politički
prostor u kome djeluje javno mnenje. Javnost predstavlja posredujuću sferu imeđu društva i države u kojoj se
formira publika koja je nosilac javnog mnenja.
Tajnu
predstavljaju takve poznate činjenice o prirodi i društvu, koje određeni subjekti zbog suprostavljenih
interesa svjesno i organizovano kriju od drugih pojedinaca i njihovih asocijacija kao mogućih ili stvarnih
protivnika.
Javnost se dijeli na opštu, informisanu i nezainteresovanu
.
-opšta se pretežno interesuje za pitanja koja su vezana za vlastitu ličnost,
- informisana za lica sa visokim obrazovanjem ,većim prihodima i uticajem,
-nezainteresovana
Polntička javnost
je poseban oblik socijalnog grupisanja u polntičkoj praksi. Ona. i svaki pojedinac u njoj. ne
može se ni ispoljiti u ulozi subjekta političke prakse mimo javnog mnjenja kao forme kolektnvnog rasuđivanja.
Pored opšte javnosti koja je difuzna. neorgapizovana i neinstitucionalizovana, može se govoriti i o
institlcionalizovanoj javnosti. npr. o masovnim medijima. političkim partijama. razlnčitim drlštvenim grupama.
3. NASTANAK I ISTORIJAT JAVNOSTI
Javnost je istorijska kategorija što znači da se javlja na odrđenom stepenu razvitka ljudskog društva, u trenutku
kada su ostvareni određeni politički, društveni, tehnički i drugi preduslovi.
4. POJAM POLICIJE
Sama riječ policija potiče od latinske riječi „politija“, a preuzeta je od grčke riječi polis, što znači država ili grad.
Riječ policija
ima višestruko značenje, odnosi se na:
-posebnu državno-izvršnu službu, odnosno organ uprave koji vrši unutrašnje poslove,
-pripadnike ovih organa kao cjeline, uključujući i njihov uniformisani sastav,
-objekte u kojima su ovi državni organi i njihove jedinice smješteni,
-a nekada, na djelatnosti koje ovi organi i njihove policijske snage vrše.
U našem pravnom sistemu policija bi se mogla definisati kao organ državne uprave čiji je prevashodni zadatak da
štiti javni poredak, tj. Da izvršava poslove koji se odnose na bezbijednost države i njenih građana, održavanjem
JRM-a, prevencijom i represijom kriminaliteta, te izvršavanjem drugih poslova iz svoje nadležnosti.
5. POLICIJSKA FUNKCIJA
Najvažniji policijski zadatci koji i čine policijsku funkciju bili bi:
-zadatci iz domena održavanja poretka vlasti pod kojim se najčešće podrazumijevaju: prevencija i represija KD
političkog kriminaliteta, kontraobavještajna služba, kontrola štampe, javnih informacija i komunikacija uopšte,
kontrola nelegalnog organizovanja i udruživanja, kontrola vandrednih političkih stanja i obezbjeđivanje određenih
ličnosti i objekata,
-prevencija i represija kriminaliteta u koju ulazi ukupna aktivnost policije u borbi protiv antisocijalnih ponašanja
koja se kvalifikuju kao krivična djela
-„socijalno uslužni“ rad policije koji obuhvata zadatke koji nisu povezani sa represijom kao što su intervencije
povodom različitih nekriminalnih događaja (nestala lica, porodični sukobi, izgubljene stvari i dr)
-održavanje JRM-a naročito kroz prevenciju i represiju nedozvoljenih ponašanja na javnim mjestima i drugih
štetnih djela koji imaju karakter prekršaja,
-kontrola i regulisanje saobraćaja
-pogranični poslovi i poslovi u vezi sa strancima,
-zaštita od požara u užem i širem smislu
-ostali administrativni policijski zadatci iz domena javne bezbijednosti upravno pravne prirode i vođenje različitih
drugih tehničkih službi, međupolicijska saradnja i sl.
6. NADLEŽNOST JAVNE BEZBIJEDNOSTI /POLICIJE/
6. DJELOKRUG POLICIJE
Djelokrug policije predstavlja organizacionu kategoriju kojom se označava okvir djelatnosti organa, oblast ili
grupa poslova koje konkretni organ ili organizacija izvršava.
Po ZOUP-u proiuzilazi da je djelokrum ministarstva:
-ostvarivanje bezbijednosti RS-a
-ostvarivanje bezbijednosti građana RS-a
-obezbjeđenje ostvarivanja ustavom i zakonom predviđenih prava i sloboda građana.
7. NADLEŽNOST POLICIJE
Nadležnost podrazumijeva sledeće:
-utvrđeni okvir vršenja vlasti nekog organa u sklopu jedne organizacije,
-skup konkretnih prava i dužnosti svih organa jedne organizacije ili zajednice,
-osnov za ovlašćenja i njihov izraz i skup
Najvažnija podjela nadležnosti je na mjesnu i stvarnu.
Mjesna nadležnost
određuje se prema mjestu gdje se događaj desio, odnosno pokazuje na kojem dijelu teritorije
državni organ vrši vlast.
Stvarna nadležnost
se određuje prema prirodi i vrsti poslova koje nekoi organ obavlja.
Nadležnost policije prema ZOUP-u predstavljaju sledeći poslovi:
-zaštita života, lične i imovinske bezbijednosti, ljudskih prava i sloboda,
-sprečavanje i otkrivanje KD i izvršilaca,
-održavanje JRM-a
-zaštita određenih ličnosti i objekata,
-obezbjeđenje javnih skupova ,
-kontrola saobraćaja na putevima.
8. OSNOVNA NAČELA ZA OSTVARIVANJE NADLEŽNOSTI POLICIJE
Pod djelatnošću policije podrazumijeva se ukupnost primjenjivanja svih ovlašćenja i obavljanja svih poslova
policije koji ustvari proističu iz opšte nadležnosti i djelokruga policije.
9. NAČELO ZAKONITOSTI
- podrazumijeva saglasnost materijalnih akata sa svim pravnim aktima koji se na
njih odnose, odnosno sagalasnost nižih pravnih akata sa višima
10.
NAČELO PREVENTIVNOG DJELOVANJA
-
podrazumijeva posvećivanje pažnje otklanjanju uzroka koji
dovode do vršenja nezakonitih radnji.
11.
NAČELO POZNAVANJA LICA I TERITORIJE
- za uspješan rad policije u cjelini neophodno je dobro
poznavati lica i teritoriju na kojoj se izvršavaju konkretni poslovi i zadatci.
12.,
NAČELO BRZINE, IZNENAĐENJA I OPERATIVNOSTI
– načelo je bitno za obezbjeđenje uspješnog
rada policije, prije svega iz razloga što se brzim postupanjem na licu mjesta izvršenja KD-a stvaraju predpostavke
za kvalitetan početak na rasvjetljavanju KD-a. Operativnost podrazumijeva dobru informisanost, jaka uporišta
među građanima, naravno i u kriminalnim krugovima, vladanje situacijom sa aspekta dobre involviranosti u
zajednici u najširem smislu.
13.
NAČELO OBJEKTIVNOSTI
– podrazumijeva da policajac mora biti nepristrasan, nesmije u svom radu
djelovati pod uticajem bilo kakvih sinpatija ili atipatija prema licu koje obrađuje.

Policija može preko sredstava javnog informisanja davati upozorenja i savjete
građanima kako da na najbolji način zaštnte svoju ličnu i imovinsku bezbjednost
-odnos sa pravničkim i advokatskim profesijama
Između policajaca i prppadnika pravničke i advokatske profesije skoro redovno postoji manje ili više izraženo
neprijateljstvo i antipatije. Ovi antagonizmi proizilaze iz različitih stavova o krimina-iu i načinima njegovog
suzbnjanja, kao i iz različitog društvenog statusa ovih profesija
-odnos sa drugim agencijama
Saradnja
sa drugim agencijama pretpostavlja uzajamnu kornst. mada je ona skopčana sa značajnim
preprekama. kao što s stereotipi o pojedinim organizacijamama. međusobna konkurencija. različitost
profesionalnnh subkultura, nerazgraničenost odgovoriosti, TJŠkoće u donošenju odl>'ka i razmjeni informacija.
-odnos sa sindikalnim organizacijama
Odnosi policije i sindkikalnih i drltih organizacija radničke klase. posebno u nekim zemljama. opterećeii su
ulogom koju policija ima, ili je imala u prošlosti. u sprečavanju štrajkova. demonstracija i drugih radničkih
protesta. često i uz otvorene međusobne s}kobe. kao i u prikzpljanju podataka o aktivnostima snndikačnih
pokretaJ Ako se koristi na ovaj način. postoji opasnost da radništvo doživljava policiju kao oruđe vlade. odnosno
poslodavaca. S druge strane. pojedini snažni sindikalni pokreti u policiji vide moglćnost za širenje svog >'ticaja,
utoliko prije što je socijalno porijeklo policajaca uglavnom radničko.
-odnos sa političkim partijama
političkim partijama polncija bi > pačel) trebalo da se odnosn
no
principu jednake uda-l>enoeti
(ekvidistance). tj. da polazi od stanja o ravnopravoetn svih političknh partija. te da ih jednako tregtira bez obzira
na njihovo političko svrstavanje i političku snagu "i to kako u pogledu izvršavanja pojedinih svojih zadataka u
vezi sa ovnm organizacijama i njihovnm aktivnostimaj
-odnos sa preduzetnicima
Preduzetnici od policije očeklju da im omog}ći nesmetano poslovanji i
zaštiti imovinu. Radi toga oni se angažuj}' u saradnji sa raznim javnim agencnjama.
uključujući i policij) čijn s> važan partner
u
prevenciji kriminaliteta. učestvlju u
različitim tijelima lokalne vlasti.
a
tamo gdje se policija organizuje i finansira
na lokaanoj osnovi. kr}T1ni preduzetnici mogu je značano 'smjeravati i kontrolisati
-odnos sa naukom
Policajci podržavaj) nauku n nahčna istraživanja kolik'o s' ona primjenljiva u policijskom poslu^ S druge strane.
policija kao organizacnja je relativno zatvorena za naučna istraživanja
-odnos sa crkvom
Crkva svojom logom ) socijalnoj kontroli može da bude akter preventnvnog sistema. a aktivno sudjelje n
u lokalnnm savjetodavnim tijelima. te je "prirodni saveznik" policije. Odnosi policije sa vjerskim sektama znatno
su složeniji i mogu poprimitn oblik s koba ukoliko se radi o totalitarnim n destr)'ktivnim sektama koje se bave
nezakonntim aktivnostima.
-odnos sa udruženjima klubskog karaktera
Različše kllpske organizacije i udruženja nepolntičkog karaktera veoma s}' raširene na zapadu i često značajno
utiču na vođenje politike i nzbor funkcioneraJ Njihov uticaj može biti konstruktivan. ali i u službi uskih interesa.
dok u oba slučaja nastoje da ostvare tijesne veze sa pollICijcki^4 BpxoN4
22. OBUKA POLICIJE ZA ODNOSE SA JAVNOŠĆU
U okviru svog obrazovanja policajci moraju steći znanja koja im omogućavaju da razumiju ljude. Da bi se
pripadnicima policije pomoglo da bolje shvate različite pojave i odnose u društvu, uz sve oblike stručnog
obrazovanja uvrštavaju se, u različitom obimu, društevene nauke, prije svega da bi se unaprijedila policijska
djelatnost prema javnosti. Tako je , na primjer kanadska policija u okviru osnovne obuke početnika uvrstila ove
nastavne predmete s područja društvenih nauka :
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti